Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA, SUDBINA EKO KATUNA ŠTAVNA: Donacija u rukama tajkuna

Objavljeno prije

na

Možda prodaja Eko katuna Štavna pravno nije problematična, ali moralono jeste

 

Vlasti u Andrijevici, gdje neprikosnoveno stoluje Demokartska partija socijalista,  pripremile su teren da   jednom od svojih tajkuna  preprodaju Eko katun Štavna na planini Komovi,  po upola manjoj cijeni nego što je,  međunarodnom donacijom, pravljen. Monitorov sagovornik koji je u to vrijeme radio u Agenciji Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID) kaže da to možda sa prave strane nije problematično, ali jeste sa moralne.

“ Eko katun Štavna je postao vlasništvo Opštine,  to nije sporno.  Problem je što on nije građen da bude prodat već da bude u funkciji razvoja i turističke valorizacije čitavog kraja” – kaže naš  sagovornik.

On podsjeća da je to bio jedan od najvećih projekata na sjeveru Crne Gore realizovan preko USAID-a, odnosno međunarodne organizacije CHF.

“Preduzeće nije dobro radilo dok je Opština organizovala posao. Međutim, razrađeno je kada je dato u zakup privatnom preduzetniku. Postavlja se pitanje gdje je tu interes Opštine Andrijevica – kaže sagovornik Monitora.

Da se prodaja priprema, osim što se nezvanično čuje u čaršiji, može se zaključiti i po tome što je andrijevički lokalni parlament na nedavno održanom skupštinskom zasijedanju donio odluku o pokretanju stečajnog postupka nad DOO  za turistički smještaj u domaćoj radinosti Eko-katun.

U toj odluci je navedeno da je Opština kao osnivač odlučila da pokrene stečajni postupak “zbog otežanih uslova poslovanja i trajne insolventnosti i nelikvidnosti ovog društva”, odnosno turističko ugostiteljskog preduzeća.

Iz lokalne uprave tvrde da se kompletna imovina Eko katuna na planini Štavna nalazi u vlasništvu Opštine Andrijevica, a da se stečaj uvodi firmi koja je prestala sa radom još prije desetak godina.

“Кada je 2006. godine izgrađen Eko katun na planini Štavna formirano je preduzeće DOO Eko katun koje je u startu raspolagalo sa imovinom.  A 2012. godine napravljen je novi osnivački akt kojim je sva tamošnja imovina izuzeta iz vlasništva Eko katuna i data Opštini Andrijevica. Od tada je ta firma praktično prestala da obavlja svoju djelatnost i postala je nelikvidna, što je sada rezultiralo uvođenjem stečaja” – kažu u Opštini Andrijevica.

Oni smatraju da je stanje u poslovanju Eko katuna neodrživo.   Najavljuju da će se nakon uvođenja stečaja najvjerovatnije pristupiti prodaji ovog turističkog kompleksa na planini Štavna koji se prostire u podnožju Кomova.

“Logično je da se firmi koja je svojevremeno formirana radi upravljanja Eko katunom uvede stečaj, jer se pokazalo da ne može da obavlja planiranu djelatnost na dobar način. Opština je u međuvremenu povratila tamošnju imovinu u svoje vlasništvo dajući ovaj turistički kompleks pod zakup. No ni to nije dalo  očekivane rezultate, pa će se Eko katun najvjerovatnije naći na tenderu za prodaju” – kažu u ovoj Opštini.

Oni odbacuju tvrdnje da se tako pravi ambijent kako bi se Eko katun za male pare prodao nekom od moćniku bliskom  DPS-u.

“Utvrdiće se vrijednost imovine Eko katuna i tako će ići na prodaju. Moći će da ga  kupi svako ko ponudi više. Opština će dobijeni novac od prodaje Eko katuna, najvjerovatnije, upotrijebiti za izgradnju stanova za kadrove koji su prijeko potrebni našoj sredini” – tvrde u Opštini Andrijevica.

Iz lokalne opozicije u ovom gradu, koju čine Demokratski front i Socijalistička narodna partija, tvrde da je i priča oko prodaje Eko katuna potvrda da vladajuća struktura nastoji da sve vrijednosti stavi u funkciju bogaćenja privilegovanih. “Godinama je postojala fantomska firma koja je navodno trebalo da vodi račina o Eko katunu.  Sad se toj firmi uvodi stečaj, da bi neko od moćnika mogao da za male pare kupi turistički biser na vrlo atraktivnoj lokaciji. Nevjerovatno je da Opština ne može da upravlja ovakvim potencijalom, a da  privatnik, odnosno tajkun to može. Neko će se, naočigled turističkih organizacija, ponovo bogatiti na osnovu nečega što je bilo namijenjeno da donosi korist  čitavoj opštini” – kaže odbornik u lokalnom parlamentu i predsjednik OO DF-a Veselin  Raketić.

Iz OO SNP-a ističu da se i na ovom primjeru pokazalo da država ne vodi domaćinsku politiku kada je u pitanju valorizacija turističkih potencijala u opštini Andrijevica.

“Eko katun je napravljen zahvaljujući stranim donacijama od blizu 300.000 eura. Pomoć za realizaciju projekta, dok je sadašnja opozicija vršila lokalnu vlast,  pružila je i Opština Andrijevica koja je kasnije izgradila i asfaltni put do ovog mjesta u dužini od 2,5 kiklometra. Sada se neko usuđuje da sve to proda nekom moćniku koji je navodno sposoban da razvija biznis u našoj opštini na osnovu nečega što je neko drugi napravio. Država je nijemi posmatrač ovakvih dešavanja” – saopštili su i z Socijalističke narodne partije..

Trističko naselje Eko katun Štavna, otvoreno je polovinom jula 2006.  Naselje ima deset kućica sa ukupno pedeset ležaja, restoranom i recepcijom. Ukupna investicija, kako je tada saopšteno, iznosila je 243,5 hiljada eura, od čega je USAID posredstvom razvojne organizacije CHF uložio 135,4 hiljade.

Preostali dio novca obezbijedili su andrijevička lokalna uprava, Ministarstvo poljoprivrede, Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća, Elektroprivreda, NVO «Komovi» i lokalni partneri. Prilikom otvaranja je najavljivano da će ovo naselje imati veliki značaj za Andrijevicu, biti pokretač i model lokalne ekonomije.

Ministarstvo turizma je,  prema najavama,  trebalo da Eko katun Štavna uvrsti u promociju nacionalne turističke kampanje, a Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća da pomogne u obuci osoblja.

Projekat izgradnje ovog turističkog naselja bio je pokušaj da se planisnki masivi Komovi i Bjelasica  turistički valorizuju i kroz crogorsko-austrijsko partnerstvo. Austrijanci su ove planine na sjeveru Crne Gore prepoznali takođe kao prirodne bisere. Očekivalo se da će ovo  turističko naselje dobiti pravu vrijednost kada bude izgrađen put od Mateševa do Andrijevice, što je tokom predizbornih kampanja isticano kao prioritetno, ali do sada ostalo nerealizovano.

Od planisnkog prevoja Trešnjevik, na starom putu i trasi Andrijevica – Mateševo, naselje je udaljeno svega 4,5 kilometara. Lokalne vlasti, koje je u vrijeme kada je naselje građeno činila opozicija, odnosno dominantno Socijalistička narodna partija, asfaltirale su taj put i to je bio veliki izdatak za siromašnu andrijevičku opštinu.

Onda je 2011. godine  došlo je do preotimanja lokalne vlasti. Demokratska patija socijalista je preuzela do tada najmanje zaduženu opštinu i lokalnu upravu sa najmanje radnika u odnosu na broj stanovnika u čitavoj Crnoj Gori. Ubrzo je počelo i zapošljavanje i privatizacija prirodnih resursa.

Igor Mašović, brat predsjednika opštine Srđana Mašovića (DPS), tada je preko svog preduzeća Igma enerdži, postao glavni monopolista kada je u pitanju izgradnja malih elektrana na području Andrijevice.

Sada se nezvanično može čuti da će Eko katun Štavna navodno samo promijeniti status, ali ne i vlasnika. Odnosno da će njime nastaviti samostalno, i samo u svoju korist, da upravlja lokalni preduzetnik kome je ranije povjereno ovo malo preduzeće.

                                         Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo