Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠVERC ILEGALNIM PUTEVIMA PREMA SUSJEDIMA: Šuplje kao – granica

Objavljeno prije

na

Prema susjednim državama, iz Crne Gore vode desetine ilegalnih graničnih prelaza, kojima, osim terenskih vozila, mogu preći čak i šleperi

 

Kada je Granična policija susjedne Bosne i Hercegovine ovih dana zaplijenila trideset i šest hiljada kutuja različitih vrsta cigareta bez akciznih markica, koje su pokušane da se u tu državu prokrijumčare iz Crne Gore, stigla je još jedna potvrda da je Crne Gora lider u region kada je šverc u pitanju.

Pokušaj krijumčarenja, kako je saopšteno, otkriven je na području Bileće kada je više NN osoba pokušalo prokrijumčariti cigarete iz Crne Gore u BiH.

Navodi se da su osumnjičeni pobjegli iz vozila nakon što su ugladali pripadnike Granične policije BiH.

“O događaju su obaviješteni tužilac Tužilaštva BiH i sudija za prethodni postupak Suda BiH, prema čijoj je naredbi izvršen pretres dva vozila u kojima su krijumčarene cigarete. Tržišna vrijednost krijumčarenih cigareta procjenjuje se na oko 150.000 KM. Pripadnici GPBiH, pod nadzorom tužioca Tužilaštva BiH, poduzimaju daljnje mjere i radnje u vezi navedenog događaja” – saopšteno je iz Granične policije BiH.

I ovaj slučaj je potvrdio da osim legalnih graničnih prelaza prema susjednim državama, iz Crne Gore u te države vode desetine dobro poznatih ilegalnih graničnih prelaza, kojima, osim terenskih vozila, mogu preći čak i šleperi.

Monitorov dobro obaviješteni izvor kaže da se iz Crne Gore prema Bosni i Hercegovini ilegalno prelazi preko čak pet, pa i do šest puteva.

„Ovi putevi vode iz više opština. Jedan od poznatijih policijski neobezbijeđenih puteva je onaj kojim se od Risna i Graba, preko Kruševice stiže do Trebinja. Riječ je o starom austrougraskom putu“ – kaže naš  sagovornik.

Prema njegovim riječima makar dva ilegalna puta prema Bosni i Hercegovini vode iz pravca Nikšića.

„Jedan je preko sela Crkvice i tim putem se stiže do Bileće. To je  put gdje su zaplijenjene cigarete u ovom slučaju koji navodite. Drugi put je Grahovo – Nudo – selo Aranđelovo, koji vodi do Trebinja“ – objašnjava naš sagovornik.

U Bosnu i Hercegovinu se ilegalno može stići i sa područja Pljevalja. Jedan od tih puteva vodi preko planine Kovač, i izlazi na Čajniče.

„Drugi je onaj koji vodi prema Foči ili Srbinju, preko Krnje jele i sela Šula“ – kaže Monitorov dobro obaviješteni sagovonik.

Polovinom ove godine dvojica albanskih državljana su na spektakularan način pobjegli crnogorskoj policiji jednim od ilegalnih puteva između Crne Gore i Albanije.

Tada je, takođe, aktuelizovano pitanje koliko je sigurna crnogorska državna granica, odnosno koliko je šuplja ?

Monitorov izvor vjeruje da su bjegunci u tom slučaju koristili jedan od dva ilegalna puta kojima se zaobilazi granični prelaz Sukobin.

“Granični prelaz Sukobin se zaobilazi u albanskim mjestima Šas i Dajc. Vjerovatno  su mladići pobjegli jednim od ova dva puta. To su dva vrlo poznata ilegalna prelaza” – kaže naš izvor.

Prema njegovim riječima između Crne Gore i Albanije postoji još nekoliko ilegalnih prelaza koji su običnim građanima skoro nepoznati, ali su zato vrlo dobro poznati švercerima i raznim krijumčarima.

“Jedan od tih puteva vodi preko Skadarskog jezera, od albanskog mjesta Zogaj do Malog Ostrosa. Preko Skadarskog jezera ide i put iz Bajze i Alaja, odnosno iz Skadra, i izlazi u Golubovce” – objašnjava Monitorov izvor.

On tvrdi da kod Ulcinja postoji ilegalni put od albanskog mjesta Veli Poje kojim se dolazo do Donjeg Štoja, a automobilom se iz Albanije u Crnu Goru može preći i putem od Zogaj Valasa.

“Van graničnog prelaza iz Albanije prema Tuzima vodi put od Skadra preko Kopilika. Na ovom potezu postoji vjerovatno još nekoliko ilegalnih prelaza koji znaju samo šverceri. Iz Albanije se, sjevernije, može ilegalnim putevima stići u Gusinje na makar dva mjesta” – kaže naš izvor.

Prema Kosovu su do sada manje poznati ilegalni putevi koji iz Murine vode preko Boga i preko Pepića, a iz Rožaja preko sela Balotići.

Iz Rožaja se može zaobići granični prelaz prema Srbiji tako što se ide preko Biševa i izlazi na regionlni put za Tutin. Iz Bijelog Polja preko Stožera i Kamene Gore izlazi se kod Prijepolja. Kada se radi o teritoriji Pljavalja na tom dijelu postoje pitevi kojima se prelazi i u Bosnu i u Srbiju” – objašnjava Monitorov izvor.

Ovaj dobro obaviješteni izvor smatra da ilegalnih puteva ima toliko da granična policija sve i da hoće ne može stići da sve pokrije i kontroliše.

„,U planinskim predjelima prema susjednim državama makadamskih puteva, koji su lako prohodni za terenska vozila, ima mnogo. To je idealna prilika  za švercere“ – kaže naš izvor.

Prema njegovim riječima, na graničnom pojasu Crne Gore i Kosova, na području opština Rožaje, Berane, Andrijevica i Plav,  postoji najmanje sedam ilegalnih planinskih puteva kojima se zaobilaze zvanični carinski prelazi.

„Ovi putevi naročito su frekventi i u punoj upotrebi u toku ljeta, kada nema snijega. Tu se koriste sva prevozna sredstva, od motokultivatora, traktora i „tamića“, odnosno malih kamiona, do šlepera. Ljeti su u upotrebi motori i bagi, a zimi konji i motorne sanke“ – objašnjava izvor iz policije.

Ako se žele zaobići zvanični granični prelazi prema Hrvatskoj, onda se, kako kaže naš sagovornik, najčešće koriste putevi preko brda Ilinica ili Studeno, koji  izlazi na Viteljinu, kao i preko Ravnog Brijega, odnosno sela Dubravka ili Mrcine. Ovaj put je jedan od starih puteva, ali je veoma dobro očuvan.

Sa zvaničnih međunarodnih adresa može se čuti kako su organizovane kriminalne grupe iz raznih država bolje sarađuju preko granice nego  državne institucije.

Sa tih adresa je stigao i podatak da se svake godine  iz Luke Bar prošvercuje šest stotina kontejnera cigareta i da je Crna Gora lider u u regionu kada se radi o tom poslu.

Izvještaj Globalne inicijative posebno tretira žarišta organizovanog kriminala u  Albaniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini,  Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, a u njemu se navodi da se crnogorske cigarete  švercuju širom regiona.

Naglašava se da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta.  Inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz grada pod Rumijom.

Tokom prošle godine bilo je zaplijenjeno više od 43 miliona cigareta koje su ušle u Luku Bar. Teško je, kažu, iznijeti procjenu količine falsifikovanih cigareta, navodno proizvedenih u fabrikama u Podgorici i Mojkovcu, koje se otpremaju iz Bara.

Izvor blizak službenicima Luke  rekao je da je izvoz cigareta toliko veliki i povezan sa uticajnim ljudima, da u Luci navodno postoje skladišta koja su isključivo namijenjena za čuvanje švercovanih cigareta, dok se privatne kompanje bave punjenjem i pražnjenjem kontejnera.

Navodno je posao toliko razrađen da ga je moguće ostvariti jedino u dosluhu sa Lukom i carinskim službenicima i policijom, stoji u izvještaju Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala čije je sjedište u Ženevi..

U tom dokumentu piše da su, navodno, klanovi „Mojkovac“ i „Grand“  najveće grupe umiješane u šverc cigareta iz Bara. „I pretpostavlja se da ostvaruju bliske kontakte sa važnim ličnostima u Vladi i bezbjednosnim službama“ – piše u izvještaju GI koji su prenijeli mediji.

I crnogorska Uprava policije je ove ove godine, pritisnuta međunarodnim istragama i činjenicama, kao i imperativom da se ispunjavaju zahtjevi iz pregovaračkih poglavlja 23 i 24, saopštila da šverc cigareta i dalje predstavlja veliki problem u Crnoj Gori, ali da nemaju saznanja da je država umiješana u taj šverc.

Treba biti realan – nije Crna Gora sama u tom poslu. Većina balkanskih država svoje budžete u dobroj mjeri puni tako što učestvuje u organizovanju šverca cigareta.

                                            Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo