Povežite se sa nama

FOKUS

TU DRAŽINI NASLJEDNJICI, TU MILO PRVI GERILAC CRNE GORE: Tuguj, bronzana stražo

Objavljeno prije

5 godina

na

Sjednica parlamenta u četvrtak nije nastavljane do zaključenja Monitora. Glasanje čekaju budžet, rezolicija o Srebrenici, ministar pravde. Iz DF-a stiže obavještenje da oni neće glasati ni za jedan novi prijedlog koji stigne od Vlade Zdravka Krivokapića. Poslanici DPS obukli su odijela i čekaju glasanje. Početak razrješenja ili novi zaplet

 

Skupštinska rasprava o zahtjevu predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića da ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić bude razriješen dužnosti, nakon što je odbio da podnese ostavku, zbog negiranja genocida u Srebrenici i relativizovanja presuda međunarodnih sudova koji su taj genocid presudili i osudili, postala je dramatičnija nego što se moglo pretpostaviti.

To da  Vlada nema podršku dobrog dijela  većine u parlamentu znali smo od ranije. Kao što nikakvu novost nije predstavljala ni premijerova namjera da se, koliko god je to moguće, distancira od predstavnika naroda iz poslaničkih klubova DF-a, PzP-a i, sve više, SNP-a. Ali dubina razdora je iznenadila čak i  upućene.

Premijer je  otišao iz Skupštine nakon što je poslanicima vladajuće većine i malobrojnim predstavnicima opozicije koji su se seirili, poručio kako je „ovdje prisutan nemoral i političko licemjerje“. Još je Krivokapić onima koji su ga predložili i izabrali za premijera zamjerio: „Pozivate na dijalog a čitavo vrijeme ucjenjujete… Ovdje se toliko laži čuje da se postavlja pitanje što je to politika“.

Oni su potom, pošto ih je premijer ostavio da sami vidaju rane, poručili da se, nakon „kafansko-prostačkog nastupa premijera, osjećaju loše zato što podržavaju čovjeka koji je nedorastao povjerenom poslu“ (citat Miodrag Lekić). Odnosno, da je „danas pravi momenat“ za razgovore unutar vladajuće koalicije o izboru novog premijera i Vlade pošto „ovaj premijer zaista ne zaslužuje da vodi Vladu” (Slaven Radunović).

Prethodno je i Milan Knežević definisao odnos DF-a prema Krivokapiću: ,,Ako budete sa DPS-om smijenili Leposavića niste premijer, a ako ga ne budete smijenili niste više premijer“. Iskustvo nas uči da obećanja, baš kao ni prijetnje, čelnika DF-a ne smijemo uzimati zdravo za gotovo, ali je sve očiglednije da postojeća kohabitacija na relaciji zakonodavna – izvršna vlast ne može trajati još dugo, a da ozbiljno ne ugrozi osnovne interese građana. Makar bilo jasno da je postojeća Vlada, možda, najviše što aktuelna većina može da ponudi.

Knežević objašnjava: „Kriv sam ja zato što sam ga predložio za mandatara. Neka mi oproste glasači što sam im rekao da nećemo izdati ideološke principe. Sporazum trojice (Krivokapić-Bečić-Abazović, prim. Monitora) mogu da okače mačku o rep jer po njemu treba da pristanem da ne budem Srbin i priznam UCK tvorevinu Kosovo”. Pa dodaje kako DF „ne obavezuje Sporazum sklopljen bez znanja onih koji su podržali Krivokapića. U Sporazumu ne piše Srebrenica pa se premijer poziva na sporazum…“.

Dodatna objašnjenja ponudio je Jovan Vučurović, poslanik DF-a i predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Ministra Leposavića napadaju oni koji godinama istrajavaju u mržnji i fašizmu prema srpskom narodu kaže on: ,,Tačka spajanja svih koji napadaju ministra je antisprstvo”. Pa precizira da su tu „DPS i sateliti, montenegrinski fanatici u medijima, tu je takođe i koncern Vijesti kao klasični antisrpski medij tu su i tzv. građanisti, a u stvari okoreli antisrbi“. Predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode ne da ministra pravde koji se proljetos proslavio izjavom: „Ja sam spreman da priznam da je u Srebrenici učinjen zločin genocida kada se to i nedvosmisleno utvrdi“. Još je Leposavić, tada, obznanio da je sud u Hagu „izgubio svoj legitimitet“.

Sada je, dijelom, promijenio priču. Najavljujući u parlamentu kako „u skorije vrijeme“ u posjetu Podgorici, na poziv Ministarstva pravde, dolazi glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc, da bi razgovarali o zločinima počinjenim na teritoriji Crne Gore. Sad Tribunal ima legitimitet. ,,Bramerc dolazi da govori o Bukovici, Kaluđerskom lazu, deportaciji izbjeglica, logoru u Morinju, vozu u Štrpcima”, kazao je Leposavić, ne krijući zadovoljstvo što će, makar i kao bivši ministar, DPS-u uzvratiti na nevolju u koju su ga uvalili poslaničkim pitanjem o genocidu u Srebrenici.

To nijesu dobre vijesti za DPS. Pošto aktuelno partizanstvo, komitsvo, evropejstvo i antifašizam Mila Đukanovića i njegovih saradnika iz DPS-a nijesu i ne mogu biti dovoljni da u zaborav potisnu mračnu stranu njihove prošlosti. I vrijeme kada su bili strateški partneri sa sada osuđenim ratnim zločincima za genocid.  Organizujući lov na ljude  izbjegle iz Bosne i Hercegovine, tolerišući progone i etničko čišćenje Bukovice, prećutkujući mučenje zarobljenika u logoru Morinj, ne kažnjavajući brutalnu egzekuciju albanskih izbjeglica sa Kosova u Kaluđerskom lazu. I, konačno, pomažući da ratni profiteri, paravojnici i vikend zločinci izmile i postanu etablirani članovi crnogorskog društva. Spremni i sposobni da u svakom trenutku navodna politička opredjeljenja promijene i prilagode mogućnosti da uvećaju svoj plijen.

Nema sumnje da će DPS ponovo pokušati da spriječi da nas priča o genocidu u Srebrenici dovede do zločina u Štrpcima i Bukovici. Baš kao što su svojevremeno, relativizovali i Deklaraciju o prihvatanju Rezolucije Evropskog parlameneta (EP) o Srebrenici.

Ne samo što se u dokumentu usvojenom u Skupštini Crne Gore nigdje ne pominje riječ genocid, iako je EP u svojim dokumentima nedvosmisleno pozvao da se 11. jul, „kao dan sjećanja na srebrenički genocid“, prikladno obilježava u cijeloj EU i zemljama Zapadnog Balkana. DPS je, skupa sa tadašnjim saveznicima u vlasti, sa lakoćom zaboravio i na dio Deklaracije kojim „Skupština poziva sudske i druge nadležne organe, Vladu Crne Gore da stvore sve odgovarajuće formalno-pravne, organizacione i druge neophodne pretpostavke za još odlučnije suočavanje i afirmaciju istine o svim zlodjelima iz perioda 1991 – 2001. godine, na bilo koji način vezan za Crnu Goru“. Pa su radili sve suprotno od usvojenog.

Zato, kada poslanik SD-a Damir Šehović kaže kako „u Vladi ima još ministara koji misle isto što i Leposavić“, mora biti svjestan da takvih ima i među onima sa kojima je do 4. decembra prošle godine bio dio tadašnje Vlade. Pravo pitanje je, danas, ko bi u poslu zataškavanja zločina i produbljivanja podjela mogao biti glavni saveznik DPS-a. Ili DF-a. I koliko je njihova saradnja moguća u trenutku kada to bude jedini, ili najjednostavniji, način da zadrže stečeno i domognu se novog. Plijena i moći.

Dio odgovora na ta pitanja može se pronaći u onome što dijeli i svađa aktuelnu vladajuću većinu. Svjedoci smo da to nije prijedlog zakona o budžetu za 2021. Glasaćemo za njega i ako naši amandmani ne budu usvojeni, najavio je Milan Knežević prije neki dan. Optužbe za paktiranje sa kriminalcima, učešće u švercu cigareta ili priča o navodnoj namjeri da se, ispod žita, proda Elektroprivreda takođe nijesu izazvale veliko uznemirenje među zvaničnicima zakonodavnih i izvršnih vlasti.

Od obećanog zakona o preispitivanju imovine se, po svoj prilici, odustalo onog časa kada su shvatili da njegova primjene ne počinje i ne završava sa bivšim vlastima. Ni to ne ljuti nikoga. Makar ne dok su odabrani i dalje u prilici da o državnom trošku poklanjaju stanove, voze i lupaju službene automobile, zapošljavaju svoje po dubini, širini i visini.

Pobrojano je samo dio privilegija koje je novim vlastima u nasljeđe ostavio DPS. Da bi ih oni s radošću prigrlili.

Od svega je, izgleda, važniji „građanski rat sjećanjima“, kako je našu današnjicu opisao poslanik Miodrag Lekić. O njegovom intenzitetu svjedoče i događaji koji su obilježili sedmicu između dva broja Monitora.

Počelo je uriniranjem na spomenik narodnom heroju Čedomiru Ljubu Čupiću na nikšićkom Trgu slobode, kojeg su u maju 1942. strijeljali četnici. „Ovakav čin je loš zato što se dogodio u samom centru grada i na javnom mjestu prije svega“, ocijenio je Marko Kovačević, predsjednik Opštine Nikšić (vidi antrfile). Podržavan i od onih (GP URA, Demokratska Crna Gora) koji se javno zaklinju u svoja građanska, antifašistička i proevropska opredjeljenja.

Nastavljeno je u parlamentu, na sjednici Odbora za ljudska prava i slobode. Tamo je dio predstavnika vladajuće većine (DF, PzP, SNP) amandmanima pokušao da suštinski obesmisli predloženu (novu) rezoluciju o Srebrenici, insistirajući da se iz nje briše svaki pomen pravosnažno presuđenog genocida, uz verbalnu osudu „svih zločina“ na prostoru bivše Jugoslavije. ,,Ne možemo pominjati Srebrenicu, a zaboraviti da se desio Jasenovac. Pominjati Žepu, a zaboraviti da je postojala Gradiška”, ponovila je stare mantre poslanica DF-a Simonida Kordić, previđajući da zločincima iz Srebrenice i Žepe i danas, nekažnjeno, kliču sljedbenici iz Crne Gore, Republike Srpske i Srbije. Dok su se njene kolege ponovo uhvatile u koštac sa, ničim argumentovanim, „pokušajima da se jedan narod označi kao zločinački“. Prevagnula je, ipak, struja koja je pokušala da predloženu rezoluciju učini prihvatljivom za što veći broj poslanika. I njihovih glasača.

Završilo se skupštinskom raspravom o razrješenju ministra pravde. Njemu je poslanik Marko Milačić objašnjavao kako jeste napravio veliku grešku, pošto je ono što obojica misle negirajući genocid u Srebrenici („ja sam još oštriji“, pohvalio se Milačić) izgovorio u nevrijeme – prije nego su poklonici đenerala (Draže Mihailovića i Ratka Mladića), osuđenih ratnih zločinaca, uspjeli da ojačaju svoju vlast i odreknu se neželjenih saveznika iz redova građanista. „Treba ići korak po korak“, savjetovao je Leposavića budući kandidat za titulu lidera srpske desnice u Crnoj Gori. A možda i  u čitavom vojvodstvu srpskog sveta. Konstatujući kako je Leposavić trebao da se ugleda na ministarku Vesnu Bratić i ono što ona radi u Ministarstvu obrazovanja, kulture, nauke i sporta.

Milačić je, inače, jedini poslanik u Skupštini koji javno podržava i premijera Krivokapića i odmetnutog ministra Leposavića. To bi se moglo pokazati i kao ozbiljan problem u najavljenim pregrupisavanjima unutar vladajuće koalicije. U kojima su programska opredjeljenja i kadrovska rješenja omeđena željom da se sačuva većina od 41 poslanika. Možda i bez dijaloga na relaciji Vlada – vladajuća većina u parlamentu. I bez pomoći od strane sadašnje opozicije.

U četvrtak poslije podne, više od dva sata kasni najavljeni nastavak sjednice Skupštine na kojoj treba glasati o budžetu, rezoluciji o Srebrenici i razrješenju ministra Leposavića. Iz DF-a stiže obavještenje da oni neće glasati ni za jedan novi prijedlog koji stigne od Vlade Zdravka Krivokapića. To se, tumače analitičari, odnosi i na budžetski amandman težak 900 miliona eura, o reprogramiranju kineskog duga za auto put. Poslanici DPS obukli su odijela. Upućeni tvrde da su spremni za glasanje. Početak raspleta ili novi zaplet?

 

Od plana do zločina, od negacije do divljenja

Godinama, sa istih adresa stižu pokušaji afirmacije Ravnogorskog (četničkog) pokreta iz II svjetskog rata i negacije (minimiziranje) zločina počinjenih nakon raspada Jugoslavije u ratovima u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Dijelom i zato što je u pitanju ista matrica.

-„Omeđiti defakto srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj; posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom; u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje Muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi“.

 –,,Neprijatelju nanositi što veće gubitke i prisiliti ga da sa muslimanskim stanovništvom napusti prostore Birača, Žepe i Goražda”, (istočna Bosna, prim. Monitora).

– Nalaže se (Drinskom korupusu, prim. Monitora) ,s,tvaranje uslova totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi”.

Autori (potpisnici) navedenih citata iz Programa/Direktiva su Draža Mihailović (1941), Ratko Mladić (1992) i Radovan Karadžić (1995, nekoliko mjeseci prije zločina u Srebrenici). Nije lako, izuzmemo li ekavicu, prepoznati šta je čije. Ali se može, sa visokim stepenom sigurnosti, sumnjati da se težilo istom cilju.

Nezavisno od toga da li čitamo izvještaje Pavla Đurišića, komandanta Limsko-sandžačkih četničkih odreda Draži Mihailoviću, ili još ne kompletirani spisak identifikovanih i pokopanih žrtava masakra u Srebrenici.

Đurišić 10. januara 1943. godine piše Mihailoviću: „Akcija na desnoj obali Lima u srezu Bjelopoljskom završena je. Ista je izvedena tačno po utvrđenom planu. Rezultat ove borbe je: 1) Potpuno su uništena sljedeća muslimanska sela: (…) Ukupno 33 sela. 2) Žrtve: Muslimana boraca oko 400 (stotine). Žena i dece oko 1000“.

Jedva mjesec kasnije, 13. februara iste godine, nakon zločina nad stanovnicima u pljevaljskom, fočanskom i čajničkom srezu, Đurišić šalje novi izvještaj: „Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena. (…)Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Žrtve: Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesretnim slučajem i 32 ranjena. Kod Muslimana oko 1200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece“.

Onda slušamo kako mlada uzdanica DF-a Marko Kovačević, na otkrivanju spomenika Mihailoviću u Ravnogorskom parku u Bileći, 2019. godine, objašnjava: „Dolazimo da iskažemo poštovanje prema jednoj ličnosti koja tek sada isplivava na našu istorijsku scenu u punom sjaju. Kako bude vrijeme prolazilo tako će sve snažnije i snažnije sijati i davati svoj primjer drugima”. Potom gledamo kako Kovačević postaje predsjednik Opštine Nikšić, sve slaveći uz četničke pjesme (nije birao repertoar, kaže).

Pa čitamo njegovu izjavu nakon zapišavanja spomenika slavnom Nikšićaninu: ,,Niko ne može biti odgovoran za to što je neko odlučio da, u očigledno pijanom stanju, svoje fiziološke potrebe ovako uprazni, osim onoga ko je to uradio. Ružno je da se ovakvi događaji koriste za napade na političke protivnike jer su u pitanju incidenti kojih u svakom vremenu ima”. I sjetimo se kako je isti Kovačević reagovao prije mjesec dana nakon što je grupa mladića optužena da su urinirali po kotorskoj crkvi: ,,Sraman čin mladog čovjeka i pokazatelj koliko je mržnje proizveo DPS za vrijeme svoje vladavine. Mržnja prema srpskom narodu i SPC-u u Crnoj Gori mora da prestane. Mi samo želimo da živimo normalno sa našim sugrađanima”.

Svašta je, eto, postalo normalno. I u Nikšiću, i u Crnoj Gori.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

UPRAVA ZA LEGALIZACIJU– RADUNOVIĆEVA ŠEMA  ZA ZAŠTITU MOĆNIH DIVLJIH GRADITELJA: Gvozdenovićev nasljednik

Objavljeno prije

6 dana

na

1 Maja, 2026

Objavio:

Prema pouzdanim podacima Monitora od početka godine funkcioniše šema po kojoj ministar prostornog planiranja Slaven Radunović suspenduje inspekcijska rješenja i zabrane gradnje i preko Uprave za bespravanu gradnju omogućava završetak nelegalno građenih i dograđenih objekata

 

 

Investitori koji brutalno razvaljuju obalu Crnogorskog primorja od Ulcinja pa do na kraj Boke ne treba da brinu, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović ima rješenje.

Uništeno gorje i morje, pa i ono u Boki kotorskoj pod zaštitom UNESCO-a, dogradnja par spratova i ostala divlja gradnja, sve se to da riješiti preko Uprave za legalizaciju bespravnih objekata. Ova, prošle godine formirana Uprava, nadležna je za donošenje rješenja o legalizaciji objekata neto površine preko 500 kvadrata, kao i objekata u zaštićenim zonama i hotela sa 4 ili 5 zvjezdica.

Po ministrovom, javno izrečenom tumačenju, divlji graditelji hotela po primorju upućuju se na legalizaciju, samim tim se obustavljaju postupci koje sprovode inspekcije protiv njih. Investitori će platiti par miliona što nijesu poštovali zakon i mirna Crna Gora.

Radunovićev recept upravljanja prostorom već je počeo da funkcioniše. Prema pouzdanim podacima Monitora od početka godine funkcioniše šema u kojoj ministar suspenduje inspekcijska rješenja i zabrane gradnje i preko Uprave za bespravanu gradnju omogućava završetak nelegalno građenih i dograđenih objekata.

Urbanističko-građevinska inspekcija u februaru ove godine donosi rješenje o zabrani dalje gradnje investitoru Otrant star, koji rekonstruiše i dograđuje turističko naselje Ineks – Zlatna obala u Sutomoru. Razlog nelegalna dogradnja i nadogradnja dvije etaže ka moru.

Radunovićevo Ministarstvo početkom aprila, usvaja žalbu investitora, i poništava rješenje svoje inspekcije.

Nakon toga Uprava za legalizaciju prekida postupak legalizacije jer baš na dograđenom dijelu 3D (orto-foto) snimak nije jasan. Pa se mora opet snimati.

,,Uprava za legalizaciju, na čijem je čelu Radmila Lainović,  se ekspresno uključuje u postupak i za samo jedan dan rješava i donosi  akt kojim prekida postupak legalizacije. Ono što je važno je da se na taj način  upućuje i građevinska inspekcija da takođe prekine postupak. Objekat  sada radi nesmetano bez kontrole inspekcije niti nadzora, na čemu je insitirao lično ministar Radunović”, tvrdi za Monitor izvor iz ovog Ministarstva.

Zanimljivo je da je prošle godine kompanija Otrant star tražilla 20 miliona eura od države zbog navodnog nezakonitog postupanja i zabrane radova na izgradnji hotela, ali je tužba povučena nakon odgovora Zaštitnika na nju.

Vlasnik Otrant stara je kontroverzni biznismen Branko Ćupić. Citadela, srednjevekovna tvrđava u budvanskom Starom gradu, spomenik, već tri decenije je vlasništvo kompanije druge Ćupićeve kompanije Imobilia.

Mediji su Ćupića povezivali sa odbjeglim Svetozarom Marovićem, a široj javnosti je njegovo ime postalo poznato 2013. kada je u sefu njegovog hotela Belvi u Bečićima, policija pronašla oko 30 kilograma poludragog kamenjanja opala. Vlasnik je ili suvlasnik i kompanija Belvihotels grupe, Montenegro hotels, Jadran, Protector, a u Perastu posjeduje hotel sa pet zvjezdica Iberostar Heritage Grand Perast, smješten u preuređenoj palati Smekja iz 18. vijeka.

Još jednom pobjedniku tranzicije, pomoglo je Radunovićevo ministarstvo oko legalizacije. Riječ je o Branislavu Gugiju Saviću i njegovoj nelegalnoj gradnji u tivatskom naselju Opatovo.

Skraćenim postupkom, za manje od mjesec dana,  Uprava za legalizaciju bespravnih objekata, sredinom marta ove godine donosi  rješenje o odobravanju ,,legalizacije dijela bespravnog objekta u svojini privrednog društva Gugi Commerc Budva, neto površine 2.274,78 metara kvadratnih”.

Savić je gradio i pored zabrane građevinske inspekcije još iz 2024. godine. Nije ga omela ni prijava policije zbog nelegalne gradnje upućena tužilaštvu u Kotoru iste godine. Tužilaštvo po ovom pitanju do sada nije ništa uradilo.

Monitorov izvor iz Ministarstva kaže da je prema rješenju građevinske inspekcije trebalo srušiti tri dograđena sprata: ,,Objekat nije porušen, naprotiv u martu ove godine dešava se opet ista procedura.  Uprava za legalizaciju donosi rješenje i u ovom slučaju čak odobrava legalizaciju. I to bez pribavljene saglasnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara, jer se radi o zoni pod UNESCO zaštitom. Sa nepoznatim sadržajem rada komisije u postupke legalizacije, koja treba imati četiri člana za koje nema podataka. Nakon toga inspekcija obustavlja postupak.
Rezultat: objekat se nesmetano zavrašava i privodi ‘namjeni”.

Savićev minuli rad je poznat javnosti – jedan je od pravosnažno osuđivanih aktera budvanskih kriminalnih afera počinjenih za vrijeme DPS vlasti, koje se povezuju sa kriminalnim klanom Svetozara Marovića. Bio je kum nekadašnjeg gradonačelnika Budve i tadašnjeg ključnog svjedoka saradnika u budvanskim korupcionaškim aferama, pokojnog Rajka Kuljače. Na saradnju sa Specijalnim tužilaštvom, na čijem čelu je bio Milivoje Katnić, pristao je i Savić. On je 2016. potpisao dva sporazuma o priznanju krivice kojim je priznao da je učestvovao u namještanju poslova u kojima je Opština Budva oštećena za oko 6.000.000 eura i da je na taj način svojoj firmi prihodovao bespravno imovinsku korist. Trebalo je da nadoknadi štetu, ali nije. Osuđen je uslovno.

Nakon Budve, poslove je dislocirao u Tivat. Sistem isti – divlja gradnja i nasipanje mora. Opet uz državni blagoslov – Morsko dobro sa njim nakon što je bespravno gradio ponte na Opatovu, sklapalo ugovore o zakupu tako na divlje stvorenih novih djelova obale i kupališta. Sada mu je divlju gradnju legalizovalo i Radunovićevo ministarstvo.

Po istoj šemi nastoji se završiti i javno najeksponiraniji slučaj gradnje džinovskog hotela i nasipanja 14 hiljada kvadratnih metara mora, skoro  dva fudbalska terena, u Baošićima, od strane kompanije Carine Čedomira Popovića.

Popović je protekle sedmice izašao iz pritvora u koji je od 26. marta bio po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva u Herceg Novom. Pred ODT je u toku pretkrivični postupak protiv njega. Na tere mu se stavlja produženo krivično djelo građenje objekta bez prijave i potrebne dokumentacije na više lokacija u Boki kotorskoj.

Monitor je već pisao da je ministar Radunović dva inspektora koji su policiji i tužilaštvu asistirali u akciji zabrane gradnje u Baošićima, krajem marta,  sklonio sa posla.

Uslijedilo je prihvatanje žalbe kompanije Carine od strane Radunovićevog Ministarstva i poništavanje rješenje urbanističko-građevinske inspektorke Direktorata za inspekcijski nadzor od 6. aprila, a kojim je produžena zabrana izvođenja radova na gradilištu u Baošićima, izrečena još u oktobru 2024. Rješenje koje je, kako se pored ostalog navodi, doneseno i po “ovlašćenju ministra” potpisala je ,,ovlašćeno službeno lice” Dubravka Pešić.

Uprava za legalizaciju bespravnih objekata je na osnovu dokumentacije koja je dostavljena od strane Carina prilikom pokretanja postupka legalizacije dijela bespravnog objekta, utvrdila da predmetni objekat ispunjava opšte uslove za legalizaciju.

Zabunu su upotpunile izjave iz Ministarstva koje je saopštilo da uprkos tome što je država usvojila žalbu Čedomira Popovića i ukinula rješenje kojim se produžava zabrana gradnje hotela u Baošićima, taj  investitor do donošenja novog rješenja neće moći da nastavi gradnju. No, to što mu je gradnja hotela i dalje zabranjena ne znači da Popović neće moći da ga legalizuje.

Monitorov izvor tvrdi da neočekivano za Ministarstvo, investitor predaje žalbu na rješenje kojim se prekida postupak inspekcijskog nadzora i insistira da se odobri retroaktivno dozvola za hotel u Baošićima za  sedam etaža iznad prve dvije. ,,Ova žalba je usvojena i Ministarstvo je poništilo svoje posljednje rješenje urbanističke inspekcije. Sada se urbanstička inspekcija našla u do sada neviđenoj situaciji da odobrava građenje izgrađenog objekata, koji je već u postupku legalizacije, bez konzervatorkskih uslova u zoni zabrane UNESKO zastićene zone”.

A da je u Ministarstvu prostornog planiranja sve moguće svjedoči i to da je v. d. glavne državne arhitektice Mirjane Đurišić, dala saglasnost na izmijenjeno idejno rješenje budućeg hotela sa pet zvjezdica sa apartmanima za tržište Radisson collection u Budvi, kompanine ALK Nekretnine. Rješenje je aminovao i ministar Radunović. Đurišić je rješenje donijela 16. aprila, iako je deset dana prije toga odbila zahtjev iste kompanije da im se omogući veća spratnost hotela.

Prema pouzanim podacima Monitora, koalicioni partneri u vlasti, prije svega PES, ne gledaju blagonaklono na Radunovićeve legalizacione vratolomije uz osnovanu sumnju da tu ima korupcije.

Po zamahu i legalizaciji intervencija u prostoru Radunovićev dosadašnji mandat se može mjeriti samo sa vremenom njegovog davnog prethodnika Branimira Gvozdenovića. Kako sam ministar Radunović nedavno izjavi:  ,,Koliko god smo nezadovoljni veličinom plaže ili hotela koji se baš ne uklapa u ambijent Baošića, nije baš da je sve to neutemeljeno… Možemo da pričamo da li je lijepo ili nije lijepo, ali je urađeno po zakonu”.

Mnogi očekuju da pravni galimatijas i moguće zloupotrebe razriješi tužilaštvo. Premda, ni Gvozdenović još nije došao na red, a kamoli aktuelni ministar.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ELEKTROPRIVREDA NA REŽIMU KRATKOROČNIH KREDITA: Čekaju pomoć s neba

Objavljeno prije

2 sedmice

na

25 Aprila, 2026

Objavio:

Elektroprivreda je razvila poslovni model u kome su problemi partijskog zapošljavanja, aktivnog socijalnog/političkog angažmana preko preniske cijene struje, problematičnih investicija… u konačnom bilansu prikrivani zaradom od izvoza struje. Tome je 1. januara ove godine došao kraj

 

 

Spolja gladac a unutra: Elektroprivreda Crne Gore.

Najveća državna kompanija nepokolebljivo nastavlja putem koji vodi u ozbiljne finansijske nevolje  Ako stignu tamo gdje su krenuli, ceh ćemo platiti svi: gubitkom poslova i radnih mjesta, ekstremnim povećanjem cijene struje i gubitkom značajnih razvojnih potencijala koji bi mogli, na račun vraćanja dugova koji se gomilaju, završiti kao dio tuđih, energetskih i finansijskih, interesa.

Crnoj Gori ostala bi priča o neiskorišćenom razvojnom potencijalu. Možda najvećem od svih koje imamo ili smo imali.

Najave dolazećih problema u sistemu EPCG sve su očiglednije.  “Društvo će na kraju 2025. godine poslovati sa gubitkom od oko 90 miliona eura, dok akumulirani gubitak iznosi 17,8 miliona”, saopšteno je na nedavnoj Skupštini akcionara AD EPCG. Uz podatak da je “stanje gotovine na kraju izvještajnog perioda bilo 15,9 miliona”. To je bilans petogodišnjeg “nikad boljeg” poslovanja.

Prošlogodišnje finansijsko posrnuće Elektroprivrede pravda se višemjesečnim radovima na “ekološkoj rekonstrukciji” Termoelektrane i izmještanjem korita Ćehotine, radi stvaranja preduslova za proširenje kopova Rudnika uglja. Radovi u Pljevljima koštali su, sve skupa, oko 100 miliona eura. Plus izgubljeni prihod usljed obustave proizvodnje uglja i struje.

Ti poslovi nijesu završeni. I još nema zvanične potvrde da je dobijeno ono što je od njih očekivano i skupo plaćeno. Izgleda kako novo korito Ćehotine ne drži vodu. Doslovno. Dok traje potraga za nekim ko će vodopropusno betonsko korito zakrpiti, fokusirajmo se na drugi, veći, izazov.

Umjesto da, nakon tri mjeseca probnog rada, uđe u pogon u punom kapacitetu, Termoelektrana je 15. aprila ugašena zbog, saopšteno je,  “redovnog remonta”. Opis najavljenih radova ne zvuči redovno.

Iz EPCG su poručili da će jednomjesečni zastoj iskoristiti za “kvalitetnu finalizaciju” projekta. “Tokom prethodnih mjeseci uspješno su testirani kotao i novoizgrađeni sistemi u okviru ekološke rekonstrukcije. U periodu zastoja biće obavljeni neophodni radovi na opremi, otklonjeni uočeni nedostaci i dodatno optimizovan rad postrojenja”, saopšteno je, uz ohrabrujuću najavu da planirane aktivnosti imaju za cilj “sigurniji i stabilniji rad, veću energetsku efikasnost i punu usklađenost sa ekološkim standardima”.

Prema prethodnim tvrdnjama zvaničnika EPCG, sve to je već trebalo biti završeno do kraja marta, a Termoelektrana, od drugog kvartala ove godine, u punom pogonu. Nije.

Još više brinu tvrdnje da od obećane usklađenosti TE sa ekološkim standardima EU nema ništa. Zato je njen dalji rad pod velikim znakom pitanja, dok je već sada struju koja se proizvodi u Pljevljima neisplativo izvoziti na tržište EU. Kao što je, finansijski, neisplativo i distribuirati ovdašnjim potrošačima: njena prodajna cijena skoro dvostruko je manja od troškova proizvodnje.

EPCG je prinuđena da sve to trpi jer TE, i takva kakva je, nema alternativu. Iz nje, kada je u punom pogonu, dolazi približno svaki treći kilovat proizveden u Crnoj Gori. Jeftinije je, pokazuju analize, uvoziti struju nego je proizvoditi u TE Pljevlja. Pod uslovom da imate novca da je platite.

Pod komandom predsjednika Odbora direktora Milutina Đukanovića, EPCG od 2021. godine pokušava balansirati između više, međusobno suprotstavljenih, ciljeva: kompanija se pokušava prikazati kao finansijski uspješna i socijalno odgovorna. Prvi zadatak podrazumijeva rast proizvodnje i produktivnosti. Drugi je zasnovan na (neodrživo) niskoj cijeni struje za domaće potrošače i konstantnom zapošljavanju novih ljudi unutar sistema EPCG. Pride, da bi se odužili politici koja ih je dovela na rukovodeća mjesta, čelnici EPCG izveli su kompaniju iz njenih prirodnih okvira osnivanjem preduzeće Solar gradnja i kupovinom Željezare Nikšić.

To je proizvelo dodatne troškove koji nemaju opravdanje u povećanim prihodima. Zato EPCG menadžment predvođen Đukanovićem inisitira na investicijama koje je lako upakovati u promotivne materijale. Po cijenu da su beskorisne, do daljnjeg.

Primjer su velika i izvikana ulaganja u solarnu energiju. Uz hiljade solarnih panela ugrađenih na krovovima malih potrošača, a finansiranih novcem EPCG, državna energetska uzdanica izdvojila je u prethodne tri-četiri godine značajan novac za izgradnju tri solarne elektrane. U krugu Željezare postavljeni su solarni paneli instalirane snage 12,7 megavata (MW), na Kapinom polju je montirano 16 od planiranih 36 MW, na brani Vrtac još 3,2.

Planova ima još ali, od pomenutih 31,9 MW instaliranih solarnih elektrana, do potrošača nije došao ni jedan  kilovat. Jednostavno, ne postoji neophodna infrastruktura (prenosni kablovi i trafostanice) preko koje bi se novoproizvedena struja “uvela” u sistem.

Dok se ona ne pripremi, pobrojane solarne elektrane služiće za promotivne fotografije menadžmenta EPCG i njihovih gostiju. Investirani novac biće zarobljen, za razliku od kredita koji se moraju vraćati.

Elektroprivreda je razvila poslovni model u kome su problemi partijskog zapošljavanja, aktivnog socijalnog/političkog angažmana preko preniske cijene struje, problematičnih investicija… u konačnom bilansu prikrivani zaradom od izvoza struje. Taj model sada  je doveden u pitanje zbog Termoelektrane koja radi i ako ne zadovoljava ekološke standarde evropske Energetske zajednice. Zbog toga bi EPCG, od 1. januara ove godine, prilikom izvoza struje u EU morala plaćati CBAM taksu.

Evo kako je menadžment EPCG novonastalu situaciju opisao svojim akcionarima: “Za period januar – mart 2026., kada je EPCG imala izraženu prodaju električne energije zbog povoljne hidrologije, procijenjeno je da je vrijednost prodate električne energije zbog CBAM-a smanjena za oko 13 miliona eura. Odnosno, da nije stupio na snagu CBAM, EPCG bi prihodovala za prvi kvartal oko 13 miliona eura više”. Akcionarima je objašnjeno da se, u pokušaju da izbjegne plaćanje takse koja značajno umanjuje cijenu izvezene struje, EPCG usrijesredila na izvoz u zemlje regiona.

Samo su i kupci svjesni novonastale situacije, pa su cijene u okruženju bitno niže (20 -70 eura po MWh) od onih na tržištu EU. Onda kada se ona može prodati.

Po običaju, kad energetska kompanija uđe u problem sa likvidnošću, priskače država. Vlada je, prije desetak dana, dala saglasnost EPCG da se kod KfW banke zaduži 40 miliona eura na 10,5 godina za potrebe planirane rekonstrukcije i proširenja kapaciteta HE PErućica. Istovremeno, Elektroprivredi je odobreno zaduženje od 30 miliona radi refinansiranja postojećih kratkoročnih obaveza. “U diskusiji je naglašeno da se kreditno zaduženje odnosi na refinansiranje kratkoročnih kredita uzetih tokom 2025. godine za obezbjeđenje nedostajućih količina električne energije usljed zastoja Termoelektrane Pljevlja i nepovoljnih hidroloških prilika”.

Milutin Đukanović i njegov tim, ipak, ne dozvoljavaju da manjak novca utiče na njihove planove. “EPCG samostalno razvija projekte ukupne snage veće od 600 MW do kraja 2027. godine, dok se kroz strateška partnerstva planira dodatni investicioni ciklus koji prelazi 2 GW novih kapaciteta”, pohvalio se prošle nedjelje predsjednik borda EPCG na Zlatiboru, na skupu Energetika 2026. “Energetska tranzicija je već definisana i sada je ključno pitanje kako je sprovesti u praksi, jer od nje nema odstupanja”, istakao je Đukanović.

Na istom skupu govorio je i izvršni direktor EPCG Zdravko Dragaš. On je prisutnima rastumačio  da energetska tranzicija predstavlja “i razvojnu šansu i finansijski izazov”. To, kazao je Dragaš, zahtijeva balans između ulaganja i održivosti poslovanja..

Iako čelnici EPCG na Zlatiboru nijesu pominjali predizbornu kampanju, valja  imati na umu da je do predstojećih, redovnih, izbora ostalo tek nešto više od godinu. Mala je vjerovatnoća da će Đukanović, Dragaš i njihovi najbliži saradnici iz Odbora direktora i kompanijskog menadžmenta smetnuti s uma da su na pozicije došli raspodjelom funkcija po dubini, unutar vladajuće parlamentarne većine.

To ih tjera da nastave sa politikom niskih cijena, dodatnog zapošljavanja i što vidljivijih investicija (makar one stajale van energetskog sistema). Sve skupa to nadilazi “realne finansijske okvire” EPCG. Stvarajući realan osnov da se najveća, najvrjednija i, jedna od, infrastrukturno najznačajnijih državnih kompanija uskoro nađe u ozbiljnim problemima.

“Elektroprivreda neće upasti u krizu zbog jedne loše odluke, nego zato što nijedna loša odluka nije na vrijeme ispravljena”, kaže čovjek koji duže od četvrt vijeka vodi borbu sa elektroenergetskim vjetrenjačama, uvjeren da je taj sektor najveći razvojni potencijal Crne Gore. Na molbu da bude precizniji, sagovornik Monitora, uz uslov anonimnosti  dodaje: “EPCG može da preživi skoro sve, osim dugotrajne kombinacije lošeg upravljanja i političke neodgovornosti koja izbjegava sučeljavanje sa neminovnim i neophodnim odlukama”. Navodi: loše planiranje, pogrešan tajming za investicije, političko zapošljavanje, širenje kompanije na rizične poslove van osnovne djelatnosti, politiku niskih cijena koja jede osnovnu supstancu EPCG, odlaganje restrukturiranja…

Možda će, i pored svega, sve biti u redu. Dovoljno je da dani pred nama budu sunčani a noći kišne. I da svo to vrijeme duva makar osrednji vjetar. Alternativna mogućnost je da dolazeću krizu preduprijede ili riješe oni koji su joj kumovali. Milutin Đukanović se pohvalio kako se na sedmičnom nivou održavaju sastanci energetskog tima sa premijerom Milojkom Spajićem. Na njima se, kaže, “prate svi ključni projekti i rješavaju otvorena pitanja”.

U toj ponudi, pomoć s neba djeluje kao realnija opcija.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POHLEPA GUTA MORSKU OBALU: Pješčane plaže placevi za betonska čudovišta

Objavljeno prije

3 sedmice

na

17 Aprila, 2026

Objavio:

Dan nakon upućivanja opomene pred raskid ugovora o zakupu kupališta, suočena sa burnim reakcijama građana , kompanija Imperiall Carević uklonila je betonske stubove sa Slovenske plaže. Na ostrvu Sv. Nikola poznatom kao Školj ili Havaji turska kompanija  Net Montenegro iz Podgorice, započela je  radove na izgradnji plažnog bara i terase duplo većih gabarita od dozvoljenih. Nova plaža i prateći objekti grade se za potrebe gostiju hotela Merit u Budvi, u vlasništvu turskih državljana.  Očekuje se da će  i turski investitor postupiti kao i Carević

 

 

Tek što su popustile tenzije oko skandaloznog nelegalnog nasipanja mora u Baošićima u opštini Herceg Novi, nove uznemirujuće slike devastacije morske obale stižu iz Budve, sa ostrva Sv Nikola, duge Slovenske plaže i dijela plaže Kamenovo.

Pojedini zakupci kupališta na budvanskoj rivijeri odlučili su da nelegalno, bez saglasnosti zakupodavca, Javnog preduzeća Morsko dobro, betoniraju djelove pješčanih plaža i obale kako bi na njima podigli ugostiteljske objekte u gabaritima za koje nemaju potrebna odobrenja.

Zapanjujuća je drskost  korisnika budvanskih plaža. Oni računaju na uobičajenu sporost državnih instititucija u sprovođenju mjera kontrole i zaštite obale od onih koji u njoj vide nove unosne lokacije za podizanje svojih objekata, restorana, barova, diskoteka, na čistom pijesku, pored same morske obale.

Građani Budve uznemireni su najnovijim građevinskim poduhvatom bivšeg predsjednika Opštine Budva, Marka Bata Carevića koji je na dijelu Slovenske plaže pokušao da postavi ugostiteljske objekte koji nisu bili u skladu sa UT uslovima koje izdaje JPMD. Ugovor o zakupu plaže koja ima status hotelskog kupališta zaključen je sa firmom Imperiall Carević u čijem je posjedu istoimeni hotel koji se nalazi nedaleko od Slovenske plaže. Vlasnik hotela i kompanije je Lazar Carević, sin Bata Carevića.

Carevićeva firma je krajem prošle sedmice iskopala rupe na plaži u koje je izlila 15 betonskih stubova sa armiranim betonom kao temelje za novi restoran. Poslove je izvela građevinska operativa kompanije Carinvest, čijim je kamionima i betonjerkama lokalna uprava omogućila prolaz do Slovenske plaže, iako za druge građane važi zabrana prolaza istom saobraćajnicom koja je proglašena šetališnom zonom.

Dok je trajalo betoniranje pijeska na sredini glavne gradske plaže koja se svrstava u najljepše plaže Mediterana, na drugoj strani budvanskog akvatorijuma, na ostrvu Sv. Nikola poznatom pod nazivom Školj ili Havaji, novi zakupac kupališta, turska kompanija  Net Montenegro Doo iz Podgorice, započela je građevinske radove na izgradnji plažnog bara i terase duplo većih gabarita od dozvoljenih. Nova plaža i prateći objekti na lokaciji poznatoj po baru Pod murvom, grade se za potrebe gostiju hotela Merit u Budvi, u vlasništvu turskih državljana.

U oba slučaja nelegalne gradnje na plažama nedležne službe i institucije djelovale su tek nakon prijave građana koji su obavijestili medije i lokalnu komunalnu inspekciju.  Iz uprave Morskog dobra u jednom danu izdati su nalozi o hitnoj obustavi radova i dovođenju lokacija u prvobitno stanje u roku od pet dana ili će pristupiti raskidu ugovora o zakupu.

“Korisnik kupališta, privredno društvo Net Montenegro d.o.o. Podgorica, započeo je građevinske radove  u dužini od oko 30 metara, koji uključuju betoniranje konstrukcije sa armirano-željeznim elementima u dužini od oko 15 metara, kao i pripremne aktivnosti za nastavak radova još oko 15 metara. Takođe, na ugostiteljskoj terasi evidentirano je postavljanje armature i prisustvo građevinskog materijala i opreme, što ukazuje na kontinuitet i namjeru daljeg izvođenja radova. Navedeni radovi izvode su bez saglasnosti i odobrenja Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom Crne Gore….Ukoliko se ne postupi po navedenom nalogu, odnosno ukoliko se prostor ne vrati u prvobitno stanje, u skladu sa važećim zakonskim procedurama pristupiće se raskidu ugovora“, navedeno je u saopštenju Morskog dobra koje je podijeljeno medijima.

Upućena je i oštra opomena pred raskid ugovora o zakupu Carevićevoj firmi, kompaniji Imperijal Carević.

“Pozivamo vas da bez odlaganja u roku od pet dana otklonite sve nepravilnosti i predmetnu lokaciju prilagodite izdatim urbanističko-tehničkim uslovima, u suprotnom ugovor će biti jednostrano raskinut”, navodi se u opomeni koju potpisuje izvršni direktor JPMD, Mladen Mikijelj.

Situacija oko nelegalne i neprimjerene gradnje betonskih temelja na pijesku Slovenske plaže zanimljiva je i zbog okolnosti da su direktor JPMD Mikijelj, i  predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović, koji se nije oglašavao ovim povodom, nekadašnji partijski saborci Bata Carevića u vrijeme zajedničkog Demokratskog fronta koji je upravljao Budvom od 2018. do 2020. godine. Možda je i to bio razlog što na očiglednu devastaciju plaže niko nije reagovao prije anonimnih prijava građana i priloga na lokalnoj TV Budva.

Prema službenoj zabilješci JPMD nakon obilaska kupališta označenog brojem 10F čiji je korisnik kompanija Carević, konstatovano je da su obavljeni betonski radovi na postavljanju nosača za ugostiteljsku terasu i šank površine oko 120 kvadrata, dok je UT uslovima koje izdaje ovo javno preduzeće bilo dozvoljeno ukupno 47 m2.

Urbanističkim uslovima striktno je navedeno da betonirnanje za postavljenje ugostiteljskih sadržaja nije dozvoljeno na pješčanim dijelovima plaže. Carevićima je dat rok od sedam dana da kupalište prilagodi predviđenim UT uslovima, u suprotnom će ugovor biti jednostrano raskinut.

Dan nakon upućivanja opomene pred raskid ugovora o zakupu kupališta, kompanija Imperiall Carević uklonila je betonske stubove sa plaže. Suočena sa burnim negativnim reakcijama građana koje su se širile društvenim mrežama, moćna kompanija nekadašnjeg predsjednika Opštine Budva u rekordnom roku postupila je po naredbi JP Morsko dobro i odustala od nelegalne gradnje. Očekuje se da na isti način postupi i turski investitor na ostrvu Sv. Nikola.

Nažalost, drastična devastacija jedne od najljepših prirodnih plaža u Paštrovićima, plaža Galija blizu Svetog Stefana, nije na vrijeme zaustavljena. U pitanju je prirodna kamenita plaža za koju je JPMD 2020. zaključilo dugoročni investicioni ugovor sa firmom BEACH Doo iz Podgorice, iza koje stoje sinovi nekadašnjih visokih funkcionera DPS.

Plaža i sve oko nje, brdo, pristupni putevi, parkinzi, betonirano je tokom prošle godine do te mjere, da je postala neprepoznatljiva. Galija više ne postoji, rezignirano izjavljuju mještani, koji su upućivali dopise nadležnim institucijama da reaguju.

Plaža Galija je ogledan primjer kako je armirani beton beskrupuloznih investitora zamijenio pijesak. Uprkos prijavama mještana, nalozima JPMD za obustavu radova, investitor je uspio da gradjevinske poslove privede kraju i da od lijepe prirodne uvale napravi čudovišni poslovni kompleks sa restoranima, terasama, kuhinjama, parkingom, pristaništem… Na ovom mjestu, na betonu koji zapljuskuju morski talasi priređuju se ekskluzivne svadbe, veselja, modne revije…. Najmanje je sunčanja i kupanja čemu je plaža donedavno služila.

More i morska obala mnogima služe kao deponija za odlaganje svakovrsnog građevinskog otpada. Na samom kraju duge plaže Kamenovo, na lokaciji Šipkov krš,  nepoznati investitor ispravlja postojeći pejzaž, ruši zeleno, makijom obraslo brdo iznad mora, pa stijene i kamen svaljuje direktno u more. Mještani svjedoče o miniranju, bahatom razaranju obalne stijene, što se jasno vidi sa mora i iz Budve, ali niko od nadležnih  do sada nije reagovao.

Devastacija obale  nije izolovan incident, ona postaje model ponašanja zakupaca duž cijelog Crnogorskog primorja. Ono što bi moralo biti najzaštićeniji javni prostor u državi, sve češće postaje prostor nezakonite gradnje i eksploatacije. Kada strane kompanije poput Merita ili dojučerašnjeg čelnika turističkog grada započnu radove bez jasnih dozvola, oni zapravo testiraju svoju moć i granice sistema. Raskidi ugovora o zakupu rijetko su bili kaznena mjera do sada. Institucije su obično reagovale kada je šteta već napravljena a prirodna obala nepovratno izmijenjena.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo