Jedan od najprimitivnijih oblika ekonomije – takozvana „buvlja” ekonomija, svoj procvat u Nikšiću je doživjela početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Kada su se bivši ponosni samoupravljači, pretvoreni u rezerviste i dobrovoljce, vratili sa mostarskog ratišta i dubrovačke epopeje umjesto monotonih i dobro plaćenih poslova u fabrikama jedini način preživljavanja preostao im je šverc svega i svačega i prodaja te robe na buvljoj pijaci. Buvlja pijaca je smještena u samom srcu grada, na parkingu iza, tada sablasno prazne, robne kuće Nikšićanka. I prodavalo se na buvljaku sve i svašta: od hrane do benzina, cigara i odjeće. Vlast je žmurila na oba oka, u međuvremenu pripremajući otimačinu društvene imovine.
Krajem devedesetih počela je borba protiv sive ekonomije koja se u Nikšiću svela na izmještanje buvlje pijace van centra grada na nekadašnji parking Autoprevoznog pored bulevara „13. jul”. Danas buvljak i dalje radi i prehranjuje stotinjak porodica.
Odnedavno Nikšić pored zvaničnog ima i improvizovani buvljak, na livadi preko puta „zvaničnog”, koji svakog ponedjeljka u ranu zoru zaposjednu prodavci s Tuške pijace iz Podgorice sa najrazličitijom vrstom robe. Ponuda je izložena na goloj zemlji na ćebadima i šatorskim krilima. I svega se tu može naći kao na svakom dobrom buvljaku, ali ipak nekako siromašnije, prilagođeno je kupovnoj moći Nikšićana koja je spala na najniže grane od kada postoji ovaj grad u dolini rijeke Zete.
Većina posjetilaca dolazi od puste muke da se jeftino obuje i obuče, takvi sa prikrivenim stidom preturaju prašnjave gomile odjeće i obuće. Pored njih ima i onih profesionalnih lovaca koji pretražuju tezge sa umjetninama sa nadom da će za jeftine pare pronaći nešto jako unikatno i nesvakidašnje. Uglavnom, svi uživaju u kopanju po tuđoj prošlosti koja je izložena na livadama Kličeva.
I srešćete ponedjeljkom penzionisane profesore koji sa strpljenjem sveca preturaju po prašnjavim knjigama kojih za divno čudo ima najviše u ponudi i čija cijena rijetko prelazi jedan euro.
,,Nevjerovatno je šta se sve tu može naći: od Karla Maja do Edvarda Kardelja ali ponekad stvarno iskopate i poneki biser kao što sam prošlog ponedjeljka našao komplet Ničea u sedam knjiga, tvrdi povez i svaka knjiga je bila po euro. Otkuda to njima, neće da mi kažu, a ja mnogo i ne pitam”, priča penzioner Milovan Petrović, stalni posjetilac nikšićkog buvljaka. Jedan od prodavaca nam otkriva tajnu: većina robe nabavlja se od ljudi kojima umru roditelji, onda oni zovu njih da počiste ormare i podrume prije nego se proda nekretnina.
Po pravilu prodavci ne pričaju o porijeklu svoje robe, a ni kupce ta tema ne interesuje: važno je da se raziđu zadovoljni: jedni skromnom zaradom drugi jeftinom kupovinom.
,,Nemoj bogoti da nas snimaš, odma će da nas oćeraju odavde”, kaže jedna od prodavačica dok se uspješno krije da je ne uhvati objektiv pored nevjerovatne gomile garderobe koju je iznijela na prodaju. A kako su nam rekli iz komunalne policije Nikšića, prodavci na ovoj pijaci mogu biti mirni pošto je u pitanju privatno zemljište na kojem njihovi službenici nemaju nikakvu ingerenciju.
Na samom kraju livade su tezge sa „tehničkom” robom, koje liče na vremeplov: VHS kamera i video rekorder se mogu kupiti u kompletu za dvadeset eura ali za njihovu ispravnost niko ne garantuje.
,,Ma radi sto posto, probao sam je”, ubjeđuje nas veseli petnaestogodišnjak koji nema pojma o VHS-u i video kasetama koje su inače počele odlaziti u istoriju negdje oko njegovog rođenja.
On se ne sjekira mnogo, kupac će se već naći a ulaganja su minimalna. Zakup tezgi na nikšićkom buvljaku iznosi sedamdeset eura mjesečno, livada na kojoj on nudi svoju robu je potpuno besplatna (za sada samo ponedjeljkom). Neizvjesno je do kad će biti tako, ali dok traje uživaju i kupci i prodavci.
I osnovci preprodavci
Pošto se ekonomska situacija Nikšića izgleda u dogledno vrijeme neće popraviti (uništena preduzeća i dug od četrdesetak miliona predstavljaju ekonomsku jamu iz koje će se iskobeljavati tek naredne generacije) i najmlađi Nikšićani se pripremaju za „buvlju” ekonomiju. Na trotoaru ispred robne kuće Nikšićanka ovih dana možete vidjeti mališane koji prodaju školske udžbenike. Ima i onih koji kao dvanaestogodišnji Petar otkupljuje knjige od svojih komšija i drugova i zatim ih preprodaje. ,,Zaradim 5-6 eura po kompletu i ja sam zadovoljan. A i moji drugovi zadovoljni zato što ovdje na trotoaru ne moraju čekati mušterije, ja ih isplatim u kešu”, hvali se Petar. Dobro očuvan komplet knjiga mogu naći za dvadesetak eura što je za nekoliko puta jeftinije nego u knjižarama. A kakva je kupovna moć Nikšićana, svaki euro nam je k’o tepsija.
Bato PEROVIĆ
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice