Povežite se sa nama

OKO NAS

U NIKŠIĆU OPET CVJETA BUVLJA EKONOMIJA : Grad-pijaca

Objavljeno prije

na

buvljak

Jedan od najprimitivnijih oblika ekonomije – takozvana „buvlja” ekonomija, svoj procvat u Nikšiću je doživjela početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Kada su se bivši ponosni samoupravljači, pretvoreni u rezerviste i dobrovoljce, vratili sa mostarskog ratišta i dubrovačke epopeje umjesto monotonih i dobro plaćenih poslova u fabrikama jedini način preživljavanja preostao im je šverc svega i svačega i prodaja te robe na buvljoj pijaci. Buvlja pijaca je smještena u samom srcu grada, na parkingu iza, tada sablasno prazne, robne kuće Nikšićanka. I prodavalo se na buvljaku sve i svašta: od hrane do benzina, cigara i odjeće. Vlast je žmurila na oba oka, u međuvremenu pripremajući otimačinu društvene imovine.

Krajem devedesetih počela je borba protiv sive ekonomije koja se u Nikšiću svela na izmještanje buvlje pijace van centra grada na nekadašnji parking Autoprevoznog pored bulevara „13. jul”. Danas buvljak i dalje radi i prehranjuje stotinjak porodica.

Odnedavno Nikšić pored zvaničnog ima i improvizovani buvljak, na livadi preko puta „zvaničnog”, koji svakog ponedjeljka u ranu zoru zaposjednu prodavci s Tuške pijace iz Podgorice sa najrazličitijom vrstom robe. Ponuda je izložena na goloj zemlji na ćebadima i šatorskim krilima. I svega se tu može naći kao na svakom dobrom buvljaku, ali ipak nekako siromašnije, prilagođeno je kupovnoj moći Nikšićana koja je spala na najniže grane od kada postoji ovaj grad u dolini rijeke Zete.

Većina posjetilaca dolazi od puste muke da se jeftino obuje i obuče, takvi sa prikrivenim stidom preturaju prašnjave gomile odjeće i obuće. Pored njih ima i onih profesionalnih lovaca koji pretražuju tezge sa umjetninama sa nadom da će za jeftine pare pronaći nešto jako unikatno i nesvakidašnje. Uglavnom, svi uživaju u kopanju po tuđoj prošlosti koja je izložena na livadama Kličeva.

I srešćete ponedjeljkom penzionisane profesore koji sa strpljenjem sveca preturaju po prašnjavim knjigama kojih za divno čudo ima najviše u ponudi i čija cijena rijetko prelazi jedan euro.

,,Nevjerovatno je šta se sve tu može naći: od Karla Maja do Edvarda Kardelja ali ponekad stvarno iskopate i poneki biser kao što sam prošlog ponedjeljka našao komplet Ničea u sedam knjiga, tvrdi povez i svaka knjiga je bila po euro. Otkuda to njima, neće da mi kažu, a ja mnogo i ne pitam”, priča penzioner Milovan Petrović, stalni posjetilac nikšićkog buvljaka. Jedan od prodavaca nam otkriva tajnu: većina robe nabavlja se od ljudi kojima umru roditelji, onda oni zovu njih da počiste ormare i podrume prije nego se proda nekretnina.

Po pravilu prodavci ne pričaju o porijeklu svoje robe, a ni kupce ta tema ne interesuje: važno je da se raziđu zadovoljni: jedni skromnom zaradom drugi jeftinom kupovinom.

,,Nemoj bogoti da nas snimaš, odma će da nas oćeraju odavde”, kaže jedna od prodavačica dok se uspješno krije da je ne uhvati objektiv pored nevjerovatne gomile garderobe koju je iznijela na prodaju. A kako su nam rekli iz komunalne policije Nikšića, prodavci na ovoj pijaci mogu biti mirni pošto je u pitanju privatno zemljište na kojem njihovi službenici nemaju nikakvu ingerenciju.

Na samom kraju livade su tezge sa „tehničkom” robom, koje liče na vremeplov: VHS kamera i video rekorder se mogu kupiti u kompletu za dvadeset eura ali za njihovu ispravnost niko ne garantuje.

,,Ma radi sto posto, probao sam je”, ubjeđuje nas veseli petnaestogodišnjak koji nema pojma o VHS-u i video kasetama koje su inače počele odlaziti u istoriju negdje oko njegovog rođenja.

On se ne sjekira mnogo, kupac će se već naći a ulaganja su minimalna. Zakup tezgi na nikšićkom buvljaku iznosi sedamdeset eura mjesečno, livada na kojoj on nudi svoju robu je potpuno besplatna (za sada samo ponedjeljkom). Neizvjesno je do kad će biti tako, ali dok traje uživaju i kupci i prodavci.

I osnovci preprodavci

Pošto se ekonomska situacija Nikšića izgleda u dogledno vrijeme neće popraviti (uništena preduzeća i dug od četrdesetak miliona predstavljaju ekonomsku jamu iz koje će se iskobeljavati tek naredne generacije) i najmlađi Nikšićani se pripremaju za „buvlju” ekonomiju. Na trotoaru ispred robne kuće Nikšićanka ovih dana možete vidjeti mališane koji prodaju školske udžbenike. Ima i onih koji kao dvanaestogodišnji Petar otkupljuje knjige od svojih komšija i drugova i zatim ih preprodaje. ,,Zaradim 5-6 eura po kompletu i ja sam zadovoljan. A i moji drugovi zadovoljni zato što ovdje na trotoaru ne moraju čekati mušterije, ja ih isplatim u kešu”, hvali se Petar. Dobro očuvan komplet knjiga mogu naći za dvadesetak eura što je za nekoliko puta jeftinije nego u knjižarama. A kakva je kupovna moć Nikšićana, svaki euro nam je k'o tepsija.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo