OKO NAS
PORODICI RADULOVIĆ U KOMANIMA NA RUBU EGZISTENCIJE: Daleko je more
Objavljeno prije
9 godinana
Objavio:
Monitor onlineDesetogodišnji Novak Radulović ne zna čiji je imenjak, ko je Novak Đoković. Njegov otac, Nikola, kaže da je to neki igrač Budućnosti. Nemaju televizor. Ni vodu, sem oskudno u staroj bistijerni, pored kućice sa dvije prostorije. Nema kupatila. Nemaju za struju: na skoro četrdeset stepeni u kući je uključen šporet na drva. U tom paklu majka Jelena uspavljuje najmlađe, od četvoro. Nema krevetac, ljulja ga u starim kolicima za djecu. Tu spava dvogodišnji Petar. Najstariji, Bogdan, u odrpanoj odjeći, pocijepanih patika bez pertli, rođen je sa dva spojena prsta na lijevoj šaci. Tako je ostalo. Na panju, pod orahom koji je jedina klima, sjedi osmogodišnja Milodarka. Ne progovara, nije navikla na goste. Nemaju igračaka. Ne znaju da čitaju i pišu. Deset kilometara od Podgorice: Komani, selo Milati. Tu, pored nas.
Nikola i Jelena ne primaju ništa. Fizički rade. Nikola siječe drva, kaže: „Radim što ne rade drugi. Šega mi je po cijeli dan u ruke. Od jednog metra drva ostane mi od pet do sedam eura. Za sezonu iscijepam oko 70 metara. Nekada se i moglo, danas svako siječe svoja drva”. Tokom ostatka godine snalazi se kako zna. Pomaže im i selo.
Nijesu stekli uslove za socijalnu pomoć i dječiji dodatak – tako kažu iz nadležnih službi – jer su potencijalni nasljednici parčeta zemlje, koja je Nikoli ostala od roditelja. On, tako, zbog imovinskog cenzusa nema socijalu, iako nema imovine, od pokojne je majke. Da pokrene ostavinski postupak teško je, nezamislivo.
,,Svu tu proceduru ne znam da li bih završio za dvije godine. Koliko bi mi samo para trebalo da idem u grad i vraćam se. Za taksi u oba pravca treba mi do 15 eura. Nemam.”
Druga djeca su u školi, Radulovići nijesu. Treću godinu. Direktorica Osnovne škole Boško Radulović tražila je od roditelja da djecu pregleda i psiholog, zbog loših rezultata koji su pokazivali to malo vremena koliko su bili u školi, ali i logoped zbog Novakove govorne mane. Ali, osim prevoza do bolnice, i zdravstveno osiguranje, koje se reguliše preko Biroa, je u pitanju: majka Jelena nema novca da redovno ide do Podgorice i prijavljuje se.
Nikola nam priča da je ove godine želio da pošalje djecu u školu: ,,Probao sam da im kupim obuću i robu, ali mi jedan čovjek nije donio pare koje mi je dužan za drva. Što da radim? Jedino da se ubijem”.
Djeca slatko skoro i da ne jedu, priča nam Nikolin komšija Boro Pejović koji je ekipu Monitora ali i predstavnike Banke hrane doveo do kuće Radulovića. ,,Skoro i da ne znaju što je slatko, kao ostala đeca. Ponekad samo pokoja trešnja ili kruška, kada ih ima. To je sve”.
Novak, ćutljiv, kaže nam da, za razliku od njih, druga djeca imaju dosta. Otac upada: ,,Novače, ne tako. Nemaju dosta, no kaži da žive lijepo”. Novak onda kaže baš tako.
Milodarka, Novak i Bogdan, iako bistra djeca, ne znaju kada su rođeni, kojeg datuma. Niko to ne proslavlja, niko im ne dolazi. Nema rođendana.
Kada se dođe kod Radulovića, i mnogih takve sudbine, tek je jasno što znači siromaštvo, kojeg je Crna Gora puna: to je spirala koja vuče sve za sobom. Odrazi se i na vaspitanje, i na zdravlje, i na obrazovanje. Guta sve.
Statistikom se to ne može dokučiti. Tek jednim ulaskom u kuću Radulovića, itekako. Ne želimo da vidimo siromaštvo, a oko nas je: u Crnoj Gori oko 53.000 ljudi živi ispod granice siromaštva, sa 186,45 eura primanja mjesečno. Socijalna primanja su od 63 do 125 eura. Potrošačka korpa skoro 800!
Imao je Nikola, kaže, kravu, ali je nemoguće bez vode, na tom posušnom komanskom kraju, najvisočijem u selu Milati. Zato bi mu koze puno značile. Da prežive Radulovići.
Ljeto je. Milodarka, Novak, Bogdan i Petar nikada nijesu vidjeli more.
Problem treba sistemski riješiti
Tačan broj siromašnih u Crnoj Gori nije poznat, a jedini raspoloživi podaci su oni kojima raspolaže državni Zavod za statistiku, Monstat. Po ovim podacima za 2013. godinu (to su posljednji podaci ) stopa siromaštva u Crnoj Gori je 8,6 %. To znači da je stopa siromaštva pala u odnosu na 2012. godinu, kada je iznosila 11,3 odsto. Apsolutna linija siromaštva je iznosila 186,45 eura po ekvivalentu odrasle osobe, što je za oko četiri eura više nego 2012. godine. Takođe, po ovim podacima jaz siromaštva, kao indikatora dubine siromaštva, smanjen je sa 2,8 % u 2012. godini na 2,4 % u 2013. godini. Statističari su saopštili da je smanjeno siromaštvo i u urbanim i ruralnim oblastima.
,,Mi u Banci hrane smatramo da ovo nijesu realni podaci i da se siromaštvo u odnosu na 2012. godinu povećalo”, kažu za Monitor Sanja Šćepović, predsjednica UO fondacije Banka hrane i Marina Medojević, predsjednica fondacije BH CG.
,,Svakodnevni rast cijena, neprestano povećanje postojećih i uvođenje novih taksi i poreza, niske plate i veliki broj nezaposlenih, doprinijelo je, uprkos zvaničnim podacima, da stopa siromaštva u Crnoj Gori, na žalost, poraste. Naše sumnje potvrđuje sve veći broj apela za osnovnim životnim namirnicama.
Smatramo da bi Crna Gora mogla mnogo više da uradi u rješavanju ovako važnog problema.Taj društveni problem, već više od dvije decenije, koliko je država pod teretom tranzicije, ne rješava se strateški. Smatramo da Strategija borbe protiv siromaštva nije dobra i da bi je brzo trebalo mijenjati. Rješavanju ili smanjenju ovakvog problema treba pristupiti ozbiljno i sistemski ga rješavati.
Iz Banke hrane puno puta smo davali predloge za novu Strategiju borbe protiv siromaštva (socijalne prodavnice, užina u školama …) i sa interesovanjem saslušani, ali još uvijek nije usvojen nijedan naš predlog.
Siromaštva u Crnoj Gori ima puno i to mnogo više nego što statistika pokazuje (oko 54.000 ljudi). Socijalna davanja su jako mala, tako da tročlana ili četvoročlana porodica koja živi od socijalne pomoći ima na raspolaganju 90 centi dnevno, što se u svijetu smatra da je to apsolutno siromaštvo. Takođe, veliki broj penzionera, primajući penziju do 100 eura žive ispod linije siromaštva. Prosječna plata u Crnoj Gori u junu je iznosila 481 euro, a potrošačka korpa iznosi preko 800 eura. U našoj zemlji posao nema oko 31.500 ljudi.
Poražavajuće činjenice primijetio je i MMF, koji je nedavno saopštio da se siromaštvo u zemljama zapadnog Balkana u posljednjih sedam godina najviše povećalo u Albaniji i Crnoj Gori.
U sve ovo smo se uvjerili radom na terenu, susrećući se sa velikim brojem porodica za koje možemo da kažemo da žive ispod ljudskog dostojanstva. Ne samo da nemaju osnovnih uslova za život, već su i gladni. Najveći problem su djeca, koja usljed neuhranjenosti ne mogu da se razvijaju pravilno, prate nastavu, i koja su uvučena u taj začarani krug siromaštva. Treba imati sluha da se o njima povede posebno računa kako usljed nemogućnosti da se školuju ne bi naslijedili siromaštvo”.
Marko MILAČIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
ULCINJ, GRAD SUNCA: Energija u bescjenje
-
POD KAKVIM USLOVIMA RADE KOLAŠINCI ANGAŽOVANI KOD CRBC: Plate pokvarile idilu
-
U NIKŠIĆU OPET CVJETA BUVLJA EKONOMIJA : Grad-pijaca
-
HERCEG NOVI: KOMUNALNE SLUŽBE IZNENADILA SEZONA: Škripalo na sve strane
-
SLUČAJ SMRTI REMKE ĆOROVIĆ U BJELOPOLJSKOJ BOLNICI: Porodica još čeka odgovore
-
TURISTIČKA PONUDA NA SJEVERU: Neiskorišćene ljepote
Izdvojeno
POVEĆANJE SOCIJALNIH DAVANJA NA SJEVERU: Zaustavljanje odliva stanovništva ili borba za glasače
Objavljeno prije
5 danana
6 Decembra, 2024Lokalne uprave na sjeveru kao da se utrkuju u broju uvođenja novih i povećavanju iznosa za finansiranje postojećih socijalnih davanja. Već na prvi pogled jasno je da je riječ o jednokratnim isplatama, koje će malo kome biti motiv da ostane u rodnom gradu ili poveća broj članova porodice
Nakon što su rezultati poslednjeg popisa potvrdili ono što su, uglavnom, svi već znali – da je sa sjevera, minulih 12 godina, pobjeglo 18.000 stanovnika, predstavnici lokalnih vlasti su, redom, izrazili zabrinutost i potencirali hitnost iznalaženja načina koji bi promijenili sumornu demografsku statistiku. Koji su to dugoročni koraci još ni iz jedne opštine nijesu saopštili, ali su u mnogima pribjegli najlakšem načinu – da se za narednu godinu povećaju novčana davanja za novorođenu djecu, sklopljene brakove ili, na primjer, dodijeli mjesečna simbolična novčana podrška osnovcima na seoskom području.
Izostala je, bar za sada, precizna najava dugoročnih strategija, kojima bi se spriječila depopulizacija, u svakom smislu, opustošenog sjevera, ali se u mnogim opštinama krenulo na nesebično dijeljenje novca iz opštinskih kasa. Najčešće u obliku jednokratne podrške.
Tako će, već na narednoj sjednici lokalnog parlamenta u Mojkovcu, na dnevnom redu biti paket socijalnih mjera čija bi primjena trebalo da počne od januara 2025. godine. Predložile su ih Demokrate. Kako za Monitor objašnjava Marko Janketić, predsjednik Skupštine opštine (SO) iz te stranke, cilj je da se “osnaživanjem porodica podstiče demografska obnova i jačaju sela”. Janketić tvrdi da će, kroz predložene mjere, motivisati i mlade bračne parove da ostaju da žive u Mojkovcu. Taj grad je od 2011. do 2023. godine ostao skoro bez 2.000 stanovnika, pa ih je sada svega oko 6.800.
Janketić očekuje da će skupštinska većina prihvatiti prijedog da se jednokratna naknada za prvorođeno dijete uveća više od tri puta, to jest, sa 300 eura na 1.000 eura. Prijedlog je da ta vrsta naknade za drugorođeno dijete ubuduće bude petostruko veća u odnosu na dosadašnju. Tako će porodice koje dobiju drugo dijete jednokratno primiti 1.500 eura.
“Za svako sljedeće dijete u porodici naknada će biti povećana, sa sadašnjih 300, odnosno 400 eura, na 2.000 eura. Kao društveno odgovorna Opština, socijalna politika i briga o ljudima su u fokusu lokalne vlasti, a u skladu sa takvom politikom sljedeća mjera koju predlažemo jeste nova odluka o učešću opštine Mojkovac u plaćanju troškova boravka djece u vrtiću. Tom odlukom, svoj djeci Opština će subvencionisati boravak i ishranu u vrtiću u iznosu od 50 posto”, objašnjava Janketić.
Tu nije kraj novim davanjima iz opštinske kase. Janketić najavljuje da će najvjerovatnije biti usvojena i Odluka o finansijskoj podršci od 30 eura mjesečno učenicima seoskih osnovnih škola.
Međutim, prema rezulatima ankete sprovedene među mladima u Mojkovcu, drugi problem muči one koji najčešće odlaze iz tog grada. Oni su iskazali nezadovoljstvo prilikama za pokretanje biznisa, a kao predloge za poboljšanje kvaliteta života naveli su stvaranje boljih uslova za zapošljenje i poboljšanje infrastrukture. Većina ispitanika pokazala je želju da budu uključeni u donošenje odluka, a tek petina mladih u tom gradu zadovoljna je dostupnošću informacija o njima namijenjenim programima i projektima.
Iz Pljevalja je između dva popisa otišlo gotovo 6.000 ljudi. U pokušaju da zaustave taj trend u narednom periodu, lokalne vlasti su nedavno donijele Odluku o finansijskoj podršci porodicama sa djecom. Prema nacrtu budžeta za narednu godinu u toj opštini, čak 1,2 miliona eura biće opredijeljeno za dječje dodatke, a 96.000 za podršku mladim bračnim parovima.
“Isplata dječjeg dodatka jedna je od od mjera u cilju poboljšanja nataliteta u Pljevljima i predizborno je obećanje Nove srpske demokratije. Pljevlja su rekorder po negativnom prirodnom priraštaju u Crnoj Gori, a iz godine u godinu, podaci Monstata pokazuju da sve više ljudi umire nego što se rađa”, saopštili su iz te Opštine. Najavljeno je i značajno povećanje jednokratnih naknada za novorođenu djecu.
Nešto dugoročnija mjera je uvedena prošle godine, koja podrazumijeva sufinasiranje stambenih kredite mladim bračnim parovima koji nemaju riješeno stambeno pitanje. Mladi Pljevaljaci su u anketi, sličnoj onoj koja je rađena u Mojkovcu, međutim, kao poboljšanje koje bi ih zadržalo u rodnom gradu istakli veće mogućnosti za zapošljavanje, adekvatanije kulturne sadržaje, više sportskih terena… Bitna su im i ekološka pitanja, naročito smanjenje zagađenja vazduha, a istakli su da su kvalitetniji životni uslovi i ekološka sigurnost ključni za demografsku stabilnost. Pored toga, većina ispitanika iskazala je potrebu za unapređenjem obrazovanja, kroz otvaranje fakulteta i razvoj stručne obuke.
Povećanje iznosa postojećih programa jednokratne podrške i uvođenje novih mjera spremaju i u Kolašinu, koji je od 2011. godine do poslednjeg popisa izgubio 1.500 stanovnika. Stopa nezaposlenosti u tom gradu je i dalje značajno iznad državnog prosjeka, uprkos aktuelnom “investicionom bumu”. Kako je Monitoru kazao predsjednik Skupštine opštine (SO) Vasilije Bulatović, vladajuća koalicija priprema odluke kojima će višestruko biti uvećane jednokratne naknade za novorođenu djecu, a novina je i uvođenje naknade za one koji sklope brak, koja će vjerovatano biti 1.000 eura.
Ispitivanje rađeno za potrebe Lokalnog akcionog plana za mlade, slično kao u drugim opštinama na sjeveru, pokazalo je da, prema ocjeni ispitanika, na kvalitet života više mogu uticati druge vrste podrške. Prije svega, mladi žele informacije i podršku pri započinjanju svojih biznisa, više kulturnih i sportkih sadržaja, značajnije pozicije na mjestima na kojima se donose odluke.
O svemu tome će, kažu u lokalnim upravama, razmišljati u dugoročnim strateškim planskim dokumentima. Činjenicu da su slični planovi, do sada koncipirani uglavnom kao spisak želja i tek djelimično realizovani, u lokalnim uprava izbjegavaju da komentarišu. Jasno je da će najavljena, uglavnom jednokratna, novčana podrška iz opštinskih kasa mnogim porodicama na sjeveru kratkotrajno značiti. Još jasnije je, međutim, kako to nije način da se spriječi odliv stanovništva i teško da čak i predlagači tih mjera vjeruju da će, na primjer, donacija od nekoliko stotina eura bračnim parovima na sjeveru biti dovoljan motiv za dijete više.
Za ispravljanje porazne demografske statistike lokalnim vlastima biće potrebno mnogo više truda, znanja i volje. Međutim, kako je iskustvo pokazalo jednokratna davanja iz opštinskih kasa često jesu način da se zaustavi bar “odliv” glasača političkih subjekata na vlasti. Moguće da je to, prije svega, bila i motivacija kada su odlučili da budu ”široke ruke” pri ekspresnom kreiranju socijalnih mjera. Protiv njih neće dići ruku, sigurno je, ni iz opozicionih klupa. Nije isključeno da opozicija odgovori amandmanima kojima će biti predloženo da se iznosi davanja povećaju za koji procenat. Ta vrsta utakmice u velikodušnosti i brizi o sugrađanima do sada je često viđena u lokalnim parlamentima.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Iz Speleološkog kluba Pauk tužilaštvo su uputili da krivca za nepopravljive štete koje su nastale dosadašnjim izvođenjem radova na valorizaciji Đalovića pećine, traže u onima koji su inicirali projekat, nosiocu projekta, izvođaču, nadzornom organu i Opštini Bijelo Polje
Od projekta turističke valorizacije Đalovića pećine kod Bijelog Polja očigledno nema ništa, niti ima izgleda da će biti u dogledno vrijeme. Osim pojedinih speleologa, javnost o tome, uglavnom, ćuti.
Jedino iz Speleološkog kluba Pauk za Monitor kažu da se to može zaključiti na osnovu zatečenog stanja koje su nedavno zabilježili video zapisima na samom ulazu u pećinu, kao i na njenom prilazu gdje je trebalo da se završava žičara. “Ništa se skoro pet godina nije pomjerilo sa mrtve tačke. Od sanacije ništa, sve je zaraslo u travu i šipražje. Bruka i sramota”, kažu u ovom speleološkom klubu.
Oni ističu da ne bi bilo strašno to što su, kako kažu, uzete pare da je bilo šta urađeno, ali da je strašno što su pare uzete, a ništa nije realizovano. “Da je posao odrađen kako treba, ne bi nas interesovalo koliko se ko, što bi narod kazao, ‘ugradio’. Ali svi su se ‘ugradili’ da se ne bi ništa odradilo, a nemjerljiva šteta napravljena je na zaštićenom dobru Đalovića pećini i Đalovića klisuri”, ocjenjuju speloolozi.
Na snimicima koje su nam dostavili iz ovog speleološkog kluba mogu se vidjeti razmjere trenutne štete koja je napravljena i sve ostavljeno nezaštićeno, gomile građevinskog materijala, tone propalog cimenta, razni kablovi i drugi ne tako jeftini materijali. “Čak su i jednog čuvara, čija je kuća najbliža pećini, povukli sa posla jer neće da ga plaćaju, ili ne znaju ko treba da ga plaća. Nedavno smo vodili jednu ekipu speleologa iz Poljske u jedan drugi objekat iznad Đalovića pećine, za koji bi se lako moglo ispostaviti da je dio ovog jedinstvenog prirodnog sistema, i stranci su bili zapanjeni kada su vidjeli ovako stanje, oni čuvenu ceradu kojom su navodno zatvorili ulaz”, kažu u klubu Pauk.
Prema njihovim riječima izvođač radova Novi Volvox se povukao iz posla, a podizvođači kažu da nemaju nikave veze sa tim i skidaju odgovornost sa sebe.“Pa ko je onda kriv za ovo stanje?”, pitaju se, “očigledno da od projekta valorizacije nema ništa i da je ta priča završena. Milioni su bačeni uzaludno, ali nije naše da se time bavimo. Ako je ovo pravna država, ima drugih institucija kojima su dovoljni i ovi snimci da pokrenu postupak po službenoj dužnosti.”
Oni kažu da je još u septembru postignut dogovor da se napravi zajednički sastanak sa predstavnicima Opštine Bijelo Polje kako bi se zvanično postavila neka pitanja i dobili zvanični odgovori, ali ni od toga nije bilo ništa.
Priča oko Đalovića pećine započela je kada su predstavnici Speleološkog kluba Pauk, prije nešto više od dvije godine, policiji prijavili da su vandali ispisivali imena po zidovima pećine i oštetili pećinski nakit. Protiv nekoliko lica je, potom, podnesena krivična prijava zbog uništenja prirodnog dobra, ali se nakon toga otvorila “pandorina kutija” oko toga kako se godinama izvode radovi na valorizaciji Đalovića pećine. Uz pitanja da li se to radi na dovoljno stručan način ili se tim radovima nanosi nepopravljiva šteta prirodnom ambijentu najveće pećine na Balkanu, kao i čitavom njenom okruženju.
Ulaz u Đalovića pećinu nalazi se na području opštine Bijelo Polje. Obično se može pronaći podatak da se prostire na zapadnom dijelu Pešterske visorani i da je jedna od najdužih pećina na Balkanskom poluostrvu. Ova pećina u narodu je od davnina poznata pod nazivom Pećina nad vražijim firovima, zbog ulaza koji je smješten iznad kotlastih udubljenja ispunjenih vodom. Pećina je smještena u Đalovića klisuri, po kojoj je i dobila ime. Kroz klisuru protiče rijeka Bistrica.
Istraženih 17,5 kilometara pećine pripada teritoriji Crne Gore, ali se procjenjuje da ova pećina zadire duboko u utrobu Pešterske visoravni, sa još, vjerovali ili ne, 200 kilometara neistraženih kanala. Speleološka istraživanja Đalovića klisure i njene okoline započeta su 1987. godine… Ono što se već nekoliko godina zna, ali o čemu se uglavnom “glasno ćutalo”, to je da je na scenu stupio faktor čovjek, sa idejom da se pećina turistički valorizuje.
Onda je tu ideju preuzela politika. Demokratska partija socijalista, koja je u Bijelom Polju neporažena preko preko tri decenije, u jednu od lokalnih kampanja krenula je sa pričom o milionskim ulaganjima u turističku valorizaciju najduže pećine na Balkanu. Tako se u jesen 2019. godine Uprava javnih radova pohvalila početkom izgradnje žičare iznad Đalovića klisure. Procijenjena vrijednost kompletne investicije bila je 18 miliona eura, obezbijeđenih kapitalnim budžetom Vlade.
Firma Novi Volvox, sa kojom je Uprava javnih radova ugovorila izradu tehničke dokumentacije i izvođenje radova, nije nepoznata, mada je u CRPS od njenog osnivanja 2009. godine zabilježeno 25 vlasničkih promjena, a posljednja promjena je evidentirana početkom 2022. godine. Ta firma je za radove u Bijelom Polju angažovala podizvođače, među kojima je i kompanija predsjednika opštine Bijelo Polje, Petra Smolovića. Istina, on je izborom na tu funkciju još u prvom mandatu, istupio iz firme Imperijal, koju je nastavio da vodi njegov brat.
Radovi su se izvodili u tišini, i niko do sada nije pomenuo način na koji se to čini, odnosno njihov kvalitet. Milioni su već, po osnovu ovog projekta, uloženi u opštinu Bijelo Polje. Speleolozi smatraju da su uloženi štetno. Mada kažu da ne žele nikoga da targetiraju, iz Speleološkog kluba Pauk tužilaštvo su uputili da krivca za nepopravljive štete koje su nastale dosadašnjim izvođenjem radova na valorizaciji Đalovića pećine, traže u onima koji su inicirali projekat, nosiocu projekta, izvođaču radova, nadzornom organu i Opštini Bijelo Polje.
“Niko nikoga, međutim, danas ne goni ni po službenoj dužnosti. Ne gone ni izvođači investiture za izgubljenu dobit, niti investitori izvođača za to šta se i dokle uradilo. Izvođači nisu konzervirali objekat po propisima, Opština na sve ćuti, a govorili su da dva kapitalna objekta, Bjelasica i Đalovića pećina, predstavljaju zamajac oporavka privrede na sjeveru Crne Gore” – naglašavaju u Speleološkom klubu “Pauk”.
Članovi kluba zaključuju da su, izgleda, “svi zadovoljni, a građani koji su to platili oko 50 miliona eura mogu da žive u nadi i lažima da će sve to jednog dana neko pozlatiti”. Ono što je sasvim sigurno, narod će platiti.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
OKO NAS
POLOŽAJ OSOBA SA INVALIDITETOM: Briga samo u planovima
Objavljeno prije
2 sedmicena
29 Novembra, 2024U većini crnogorskih opština, uprkos solidnoj zakonskoj regulativi, za OSI se malo šta promijijenilo tokom minule decenije. Nepristupačne su im često čak i ustanove čiji su primarni korisnici. Uz nezaposlenost, to su samo su neki od problema koji im komplikuju svakodnevicu
Osobe sa invaliditetom (OSI) u većini crnogorskih opština i dalje su bez nesmetanog pristupa i uslova za kretanje, boravak i rad u objektima javne namjene. Za taj dio populacije, uprkos unapređenju zakonske regulative, silnim državnim i lokalnim akcionim planovima i obavezama iz Konvencije UN o pravima OSI, stvarnost je ista kao i prije pet ili 10 godina.
Kako za Monitor kaže Duško Rakočević predsjednik Udruženja “Srce”, oni svakodnevno savladavaju i mnogo drugih prepreka – od niske svijesti sugrađana do nezaposlenosti, dikriminacije, neučestvovanja u donošenju odluka, i kad je riječ o oblasti koja ih se neposredno tiče.
“Ja pomak ne vidim. Ni u svijesti ni na “terenu”. Za svako pravo zagarantovano Ustavom, nama je višestruko teže da se izborimo. Teškoća je mnogo, nailazimo nekad i na potpuno ignorisanje donosioca odluka. Podršku, koja nam je zagrantovana zakonom, često smo prinuđeni da ‘prosimo’. Kao da ne postoji institucija koja bi se bavila našim pravima i našim izazovima i kao da se zakoni i propisi usvajaju samo reda radi”, kaže Rakočević.
U Crnoj Gori ne postoji institucija koja nije nadležna za pitanja OSI, ako ne direktno, onda sa aspekta opštih obaveza. To je jedna od konstatacija iz nedavne analize Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. U tom dokumentu sabrana su i iskustva zatečenog stanja sa terenskih posjeta nekim crnogorskim opštinama na jugu, sjeveru i centralnom dijelu.
Država bi, kao i njene institucije, podsjećaju u tom dokumentu, u skladu sa obavezama iz Konvencije trebale da imaju obavezu da prilikom planiranja, pripreme i primjene politika i programa procijene njihov uticaj na OSI. Međutim, Vlada do sada nije formirala čak ni stalno tijelo ili više tijela nadležnih za primjenu Konvencije. Savjet za prava OSI, kao privremeno savjetodavno tijelo, kako je ocijenjeno u Analizi ombudsmana, “ne funkcioniše više od pet godina”. Od prestanka mandata nekadašnjeg Savjeta za brigu o licima sa invaliditetom koje je funkcinisalo pri Mnistarstvu rada i socijalnog staranja.
Tim, koji je obavio terenska istraživanja za potrebe Analize konstatovao je da u većini obiđenih opština, čak ni centri za socijalni rad nijesu pristupačni OSI, ne vodi se evidencija o njima, niti ima zaduženih službenika za tu kategoriju korisnika.
Na primjer, u Bijelom Polju, osim ulazne rampe, Centar je u potpunosti nepristupačan za OSI.“Centar nema zaposlenih osoba sa invaliditetom, a jedna osoba je bila na stručnom osposobljavanju”, zapažanje je tima.
I kancelarije beranskog Centra za socijalni rad su u potpunosti nepristupačne za OSI – u objekat ne mogu ući korisnici/ce kolica, do kancelarija na spratu vode stepenice, a nepristupačno je i za osobe sa oštećenjem vida. Ni u toj opštini Centar ne vodi registar OSI. Prema zvaničnim podacima, blizu 15 odsto Beranaca i Beranki , suočava se “sa smetnjom u samostalnom obavljanju svakodnevnih aktivnosti”.
Slično je i u Pljevljima, pa ni u toj opštini OSI ne mogu do Centra za socijalni rad, a evidentiran je, zaključio je monitoring tim, i nedostatak stručnog kadra, kao i da sajt te ustanove ne sadrži informacije o načinu ostvarivarivanja prva i nije prilagođen za OSI. U Pljevljima takođe nema registra. U područnoj jedinici na Žabljaku, uz sve te probleme, nemaju ni službeno vozilo. Nešto bolje, ali i dalje nedovoljnio prilagođeno OSI je u kancelarijama centara za socijalni rad opštine Kotor, Tivat i Budva.
“Ne iznenađuju takvi podaci. Čak i kad su pristupne rampe postavljene, one su izgrađene samo da se forma zadovolji i njima se ne može kolicima. Infrastruktura, uprkos brojnim obećanjima, ali i zakonskim obavezama, i dalje nije pristupačna. Stanje je gore na sjeveru. No, to je samo jedan dio teškoća, više boli nepristupačnost institucijama, poslu, osnovnom dostojanstvu”, kažu u Udruženju Srce.
Objašnjavaju da u svom gradu ne mogu do apoteke, Fonda zdravstava, jednog dijela osnovne škole, policije, vrtića, Biroa rada, Komunalnog preduzeća, Turističke organizacije… Nepristupačni su im i gotovo svi mojkovački hoteli, hram Hristovog rođenja, pijaca, dva marketa, restorani…
Rakočević podsjeća da je na evidenciji Biroa rada u Mojkovcu je 227 OSI, dok su samo 32 osobe radno angažovane. Nezaposlenost je najveći problem OSI u toj opštini, konstatovano je u nacrtu Lokalnog akcionog plana (LAP) u oblasti invalidnosti.
“U Mojkovcu ne postoji dugoročno rješenje za zapošljavanje, već se OSI zapošljavaju preko projekata i javnih radova na kraći vremenski period, a samim tim ne mogu trajno da riješe svoja egzistencijalna pitanja. Lokalna uprava i druge institucije ne zapošljavaju OSI, kako bi dali primjer poslodavcima iz privrednog sektora, čiji je odaziv za zapošljavanje takođe slab. S druge strane, OSI koje nijesu radno sposobne, nemaju dovoljnu podršku od institucija i servisa tako da su prepušteni porodicama i zatvoreni u kućama”, zaključak je iz LAP-a.
Gotovo ista je situacija i u susjednom Kolašinu. Nezaposlenost i nedostupnost su osnovni problem OSI i u tom gradu. Napori da se takvo stanje promijeni decenijama se svode samo na različite planove, koji ostaju na papiru. Za sve to vrijeme u gradu je izgrađeno svega par pristupnih rampi za OSI i obilježeno nekoliko parking mjesta. Međutim, i to malo izgrađenog ne zadovoljava standarde.
”Objekti koji su prilagođeni, u smislu pristupa, zapravo su zgrade i objekti koji su prizemni i pristupačnost u tom dijelu nije omogućena. Postojeće rampe, uglavnom, nijesu izgrađene po standardima. Nagib, širina i drugi parametri ne zadovoljavaju propise. Problem su i parking mjesta, jer nije usaglašena vertikalna i horizontalna signalizacija”, objašnjavaju u kolašinskom Udruženju djece i omladine sa teškoćama i smetnjama u razvoju “Zvijezda”.
Prema istraživanju Saveza slijepih, čak blizu 53 odsto OSI smatra da su najugroženija i najmarginalizovanija grupa, a 44 odsto da su im manja prava nego ostalim građanima.
Dragana ŠČEPANOVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
Izdvajamo
-
Stav3 sedmice
Ima li spasa za Plantaže
-
FOKUS4 sedmice
ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?
-
INTERVJU4 sedmice
DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Iskorak
-
DRUŠTVO4 sedmice
KRIVIČNA PRIJAVA ZBOG FINANSIRANJA SREDNJIH VJERSKIH ŠKOLA: Sumnjiva raspodjela 4,9 miliona
-
INTERVJU4 sedmice
TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu
-
Izdvojeno4 sedmice
NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi
-
HORIZONTI4 sedmice
NJEGOŠ I NJEGOŠEVSKA CRNA GORA: U slavu mitova, (proto)tajkuna i podjela