Povežite se sa nama

OKO NAS

TURISTIČKA PONUDA NA SJEVERU: Neiskorišćene ljepote

Objavljeno prije

na

Hoće li rekonstrukcija hotela Berane i njegovo otvaranje početkom naredne sezone biti najava novih i boljih vremena za turističku privredu u ovoj opštini i na čitavom sjeveroistoku Crne Gore? Ovaj hotel će u novom svijetlu zasjati nad obalom Lima početkom sljedeće turističke sezone, sa četiri zvjezdice i sadržajima kojih za sada nema na sjeveru države.

Izvršni direktor firme Betongroup Popović Aleksandar Popović najavljuje da će rekonstrukcija hotela početi vrlo brzo i da bi rok za završetak mogao biti samo šest mjeseci.

„Hotel Berane će poboljštati ponudu našeg grada. Rekonstrukcijom hotela stvoriće se uslovi za nova radna mjesta i učiniti napor da se zaustavi iseljavanje, naročito mladih”, kaže Popović.

On očekuje podršku države za realizaciju ovog projekta. Najavu otvaranja hotela Berane predsjednik opštine Dragoslav Šćekić posmatra i u emotivnoj ravni, s obzirom na činjenicu koliko su svi stanovnici ovog grada bili vezani za taj hotel u nekim vremenim srećnijim za grad na Limu.

„Suvišno je pričati o tome koliko je ovaj hotel važan za razvoj privrede u Beranama, za turističku ponudu i generalno razvoj ovog kraja. Siguran sam da će investitor vrlo brzo realizovati sve ono što je predviđeno projektom i da će objekat vrlo brzo biti u funkciji. Očekujem da i nadležna ministarstva daju sve od sebe kako bi sjever Crne Gore dobio jedan važan objekat. Mi smo investitoru saopštili da će lokalna samouprava pružiti sve što je u njenoj moći”, kaže Šćekić.

Hotel Berane velikim će dijelom zadržati stari izgled, ali će uz dogradnju imati oko sedam hiljada kvadrata prostora i jedini na sjeveru kongresnu salu sa pet stotina mjesta. Hotel će na dozidanom spratu imati šest apartmana, dok će u suterenu biti bazen sa saunom i turskim kupatilom.

„Terasa nad obalom Lima u jednom dijelu će biti zastakljena da bi mogla da radi tokom čitave godine. Objekat u potpunosti zadržava ambijentalne karakteristike koje je imao ranije i ničim ne narušava prirodni sklad”, objašnjeno je iz arhitektonskog studija Arhient.

Nakon prelaska hotela Berane u vlasništvo Betongroup početkom ove godine, okončana je desetogodišnja agonija ovog nekada najsolventnijeg turističkog objekta na sjeveru države. Pripreme za njegovu rekonstrukciju su okončane. Ostaje da se vidi šta će od onoga što je prikazano u kompjuterskoj animaciji, biti pretočeno u stvarnost.

Trenutna slika trustičkih resursa i potencijala Berana i ovog dijela sjevera Crne Gore sa jedne strane, i turističke ponude sa druge, u velikom su raskoraku. Direktor Turističke organizacije Berana Ivan Radević smatra da je Berane grad s najvećim potencijalima a najslabijom ponudom na čitavom sjeveru.

„Tom velikom raskoraku doprinijela je država svojom nebrigom za ovaj kraj. Nije teško pitanje šta je država, recimo, uradila za valorizaciju beranskog dijela Bjelasice koji je po ljepotama daleko ispred Kolašina i Mojkovca. Odgovor je – ništa. I zato mi očekujemo da se taj odnos konačno promijeni da bi uskladili prirodne resurse i turističku ponudu”, kaže Radević za Monitor.

On smatra da je najznačajnije i najneophodnije da se radi na insfrastrukturi, a to su putevi do planinskih centara i hotelski kapaciteti.

„Osim najave rekonstrukcije hotela Berane, što je za pohvalu, u Beranama nema trenutno nijedan veći hotel. Na Jelovici koja je obuhvaćena Planom posebne namjene za Bjelasicu i Komove, postoji samo jedan privatni hotel. Na čitavom prostoru nacionalnog parka Biogradska gora, koji gravitira i pripada beranskoj opštini, ne postoji više nijedan hotel. To je nedopustivo, jer prave ljepote Bjelasice upravo su s ove strane”, kaže direktor beranske Turističke organizacije.

Prema njegovim riječima, nadu za bolju budućnost uliva još i eventualna valorizacija hotelskog kompleksa Lokve na planini Cmiljevici.

„Ono što smo ovog ljeta imali, ipak, vrlo je slabo i svodilo se na planinarske i turističke boravke u eko katunima. A postoje svi potencijali za mnogo kvalitetniju turističku ponudu, odnosno za turističku ponudu na mnogo višem nivou”, kaže Radević.

Na planini Jelovici i dalje propada istoimeni hotel koji je pod spornim okolnostima kupio Rus Nikolaj Šehovcov, čovjek koji je jedne noći jednostavno nestao, dok ga stari vlasnik juri za ostatak novca. Navodno ga juri i međunarodna policija po interpolovoj potjernici iz Kazahstana.

Hotel Komovi u Andrijevici, koji je nekada pripadao beranskom hotelsko-turističkom preduzeću, spasio je kupovinom jedan ugostitelj iz ove malene varošice. Hotel je zadržao stari izgled. Istina, nije previše uloženo u njegovu rekonstrukciju, ali je, što je najvažnije, stavljen u funkciju.

Bezmalo da nema grada na sjeveru Crne Gore koji nema neki spomenik ugostiteljske tranzicione pljačke. U Bijelom Polju propada hotel Bijela rada, koji sada koriste samo studenti i profesori fakultetskih jedinica u ovom gradu. Zatvoreno je i poznato izletište Kisjele vode. Na Ribarevinama, najvećoj raskrnici puteva na sjeveru Crne Gore, privatizovan je i potom srušen poznati restoran koji je pripadao bjelopoljskom HTP Brskovo, a na tom mjestu nikada ništa nije napravljeno.

Rožajsko hotelsko-turističko preduzeće Turjak privatizovao je Safet Kalić, preko preduzeća M-petrol koje je formalno bilo u vlasništvu njegove sestre. Kalići su od hotala Rožaje u centru grada napravili ekskluzivan turistički objekat. Jedno vrijeme je bio pod ključem. Ljetos je ponovo otvoren ali je evidentno da nema navalice turista. Kalići prije oduzimanja imovine nijesu stigli da završe rekonstrukciju hotela Turjak, na istoimenoj planini, sa dvjesta pedeset kreveta, i dva ski lifta preko puta.

Plav kao grad koji je prije pet decenija bilježio veću turističku posjetu od Budve, poslije privatizacije čuvenog hotelskog kompleksa Plavsko jezero ostao je bez ijednog kreveta. Rekonstrukcija hotelskog bisera, hotela Jezero, sa dvjesta pedeset kreveta, nikada nije okončana. Da li će i kada – niko ne zna, a radnici se i dalje preganjaju s vlasnikom oko potraživanja.

Ovaj kraj, međutim, turističkom ponudom već nekoliko godina osvježava elitno etno selo Komnenovo i hotel u okviru tog kompleksa koji je u jednoj turističkoj akciji ocijenjen kao ambijentalno najuklopljeniji na sjeveru države.

Zalutalim stranim turistima zastaje dah nad divljom ljepotom bjelasičkih jezera, nepreglednih četinarskih šuma na Turjaku i Cmiljevici, vrhova Komova, pri pogledu na Grebaje, Plavsko jezero i druge dragulje nacionalnog parka Prokletije. Ako se realizuje poduhvat rekonstrukcije hotela Berane, kao turističkog nosioca razvoja čitavog ovog kraja, možda stvari počnu i da se mijenjaju. Pitanje je samo hoće li crnogorske vlasti i dalje samo deklarativno podržavati ravnomjerni regionalni razvoj ili će država sjeveroistoku i dalje biti maćeha.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo