Povežite se sa nama

OKO NAS

TURISTIČKA PONUDA NA SJEVERU: Neiskorišćene ljepote

Objavljeno prije

na

hotel-berane-03

Hoće li rekonstrukcija hotela Berane i njegovo otvaranje početkom naredne sezone biti najava novih i boljih vremena za turističku privredu u ovoj opštini i na čitavom sjeveroistoku Crne Gore? Ovaj hotel će u novom svijetlu zasjati nad obalom Lima početkom sljedeće turističke sezone, sa četiri zvjezdice i sadržajima kojih za sada nema na sjeveru države.

Izvršni direktor firme Betongroup Popović Aleksandar Popović najavljuje da će rekonstrukcija hotela početi vrlo brzo i da bi rok za završetak mogao biti samo šest mjeseci.

„Hotel Berane će poboljštati ponudu našeg grada. Rekonstrukcijom hotela stvoriće se uslovi za nova radna mjesta i učiniti napor da se zaustavi iseljavanje, naročito mladih”, kaže Popović.

On očekuje podršku države za realizaciju ovog projekta. Najavu otvaranja hotela Berane predsjednik opštine Dragoslav Šćekić posmatra i u emotivnoj ravni, s obzirom na činjenicu koliko su svi stanovnici ovog grada bili vezani za taj hotel u nekim vremenim srećnijim za grad na Limu.

„Suvišno je pričati o tome koliko je ovaj hotel važan za razvoj privrede u Beranama, za turističku ponudu i generalno razvoj ovog kraja. Siguran sam da će investitor vrlo brzo realizovati sve ono što je predviđeno projektom i da će objekat vrlo brzo biti u funkciji. Očekujem da i nadležna ministarstva daju sve od sebe kako bi sjever Crne Gore dobio jedan važan objekat. Mi smo investitoru saopštili da će lokalna samouprava pružiti sve što je u njenoj moći”, kaže Šćekić.

Hotel Berane velikim će dijelom zadržati stari izgled, ali će uz dogradnju imati oko sedam hiljada kvadrata prostora i jedini na sjeveru kongresnu salu sa pet stotina mjesta. Hotel će na dozidanom spratu imati šest apartmana, dok će u suterenu biti bazen sa saunom i turskim kupatilom.

„Terasa nad obalom Lima u jednom dijelu će biti zastakljena da bi mogla da radi tokom čitave godine. Objekat u potpunosti zadržava ambijentalne karakteristike koje je imao ranije i ničim ne narušava prirodni sklad”, objašnjeno je iz arhitektonskog studija Arhient.

Nakon prelaska hotela Berane u vlasništvo Betongroup početkom ove godine, okončana je desetogodišnja agonija ovog nekada najsolventnijeg turističkog objekta na sjeveru države. Pripreme za njegovu rekonstrukciju su okončane. Ostaje da se vidi šta će od onoga što je prikazano u kompjuterskoj animaciji, biti pretočeno u stvarnost.

Trenutna slika trustičkih resursa i potencijala Berana i ovog dijela sjevera Crne Gore sa jedne strane, i turističke ponude sa druge, u velikom su raskoraku. Direktor Turističke organizacije Berana Ivan Radević smatra da je Berane grad s najvećim potencijalima a najslabijom ponudom na čitavom sjeveru.

„Tom velikom raskoraku doprinijela je država svojom nebrigom za ovaj kraj. Nije teško pitanje šta je država, recimo, uradila za valorizaciju beranskog dijela Bjelasice koji je po ljepotama daleko ispred Kolašina i Mojkovca. Odgovor je – ništa. I zato mi očekujemo da se taj odnos konačno promijeni da bi uskladili prirodne resurse i turističku ponudu”, kaže Radević za Monitor.

On smatra da je najznačajnije i najneophodnije da se radi na insfrastrukturi, a to su putevi do planinskih centara i hotelski kapaciteti.

„Osim najave rekonstrukcije hotela Berane, što je za pohvalu, u Beranama nema trenutno nijedan veći hotel. Na Jelovici koja je obuhvaćena Planom posebne namjene za Bjelasicu i Komove, postoji samo jedan privatni hotel. Na čitavom prostoru nacionalnog parka Biogradska gora, koji gravitira i pripada beranskoj opštini, ne postoji više nijedan hotel. To je nedopustivo, jer prave ljepote Bjelasice upravo su s ove strane”, kaže direktor beranske Turističke organizacije.

Prema njegovim riječima, nadu za bolju budućnost uliva još i eventualna valorizacija hotelskog kompleksa Lokve na planini Cmiljevici.

„Ono što smo ovog ljeta imali, ipak, vrlo je slabo i svodilo se na planinarske i turističke boravke u eko katunima. A postoje svi potencijali za mnogo kvalitetniju turističku ponudu, odnosno za turističku ponudu na mnogo višem nivou”, kaže Radević.

Na planini Jelovici i dalje propada istoimeni hotel koji je pod spornim okolnostima kupio Rus Nikolaj Šehovcov, čovjek koji je jedne noći jednostavno nestao, dok ga stari vlasnik juri za ostatak novca. Navodno ga juri i međunarodna policija po interpolovoj potjernici iz Kazahstana.

Hotel Komovi u Andrijevici, koji je nekada pripadao beranskom hotelsko-turističkom preduzeću, spasio je kupovinom jedan ugostitelj iz ove malene varošice. Hotel je zadržao stari izgled. Istina, nije previše uloženo u njegovu rekonstrukciju, ali je, što je najvažnije, stavljen u funkciju.

Bezmalo da nema grada na sjeveru Crne Gore koji nema neki spomenik ugostiteljske tranzicione pljačke. U Bijelom Polju propada hotel Bijela rada, koji sada koriste samo studenti i profesori fakultetskih jedinica u ovom gradu. Zatvoreno je i poznato izletište Kisjele vode. Na Ribarevinama, najvećoj raskrnici puteva na sjeveru Crne Gore, privatizovan je i potom srušen poznati restoran koji je pripadao bjelopoljskom HTP Brskovo, a na tom mjestu nikada ništa nije napravljeno.

Rožajsko hotelsko-turističko preduzeće Turjak privatizovao je Safet Kalić, preko preduzeća M-petrol koje je formalno bilo u vlasništvu njegove sestre. Kalići su od hotala Rožaje u centru grada napravili ekskluzivan turistički objekat. Jedno vrijeme je bio pod ključem. Ljetos je ponovo otvoren ali je evidentno da nema navalice turista. Kalići prije oduzimanja imovine nijesu stigli da završe rekonstrukciju hotela Turjak, na istoimenoj planini, sa dvjesta pedeset kreveta, i dva ski lifta preko puta.

Plav kao grad koji je prije pet decenija bilježio veću turističku posjetu od Budve, poslije privatizacije čuvenog hotelskog kompleksa Plavsko jezero ostao je bez ijednog kreveta. Rekonstrukcija hotelskog bisera, hotela Jezero, sa dvjesta pedeset kreveta, nikada nije okončana. Da li će i kada – niko ne zna, a radnici se i dalje preganjaju s vlasnikom oko potraživanja.

Ovaj kraj, međutim, turističkom ponudom već nekoliko godina osvježava elitno etno selo Komnenovo i hotel u okviru tog kompleksa koji je u jednoj turističkoj akciji ocijenjen kao ambijentalno najuklopljeniji na sjeveru države.

Zalutalim stranim turistima zastaje dah nad divljom ljepotom bjelasičkih jezera, nepreglednih četinarskih šuma na Turjaku i Cmiljevici, vrhova Komova, pri pogledu na Grebaje, Plavsko jezero i druge dragulje nacionalnog parka Prokletije. Ako se realizuje poduhvat rekonstrukcije hotela Berane, kao turističkog nosioca razvoja čitavog ovog kraja, možda stvari počnu i da se mijenjaju. Pitanje je samo hoće li crnogorske vlasti i dalje samo deklarativno podržavati ravnomjerni regionalni razvoj ili će država sjeveroistoku i dalje biti maćeha.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo