Povežite se sa nama

OKO NAS

TURISTIČKA PONUDA NA SJEVERU: Neiskorišćene ljepote

Objavljeno prije

na

Hoće li rekonstrukcija hotela Berane i njegovo otvaranje početkom naredne sezone biti najava novih i boljih vremena za turističku privredu u ovoj opštini i na čitavom sjeveroistoku Crne Gore? Ovaj hotel će u novom svijetlu zasjati nad obalom Lima početkom sljedeće turističke sezone, sa četiri zvjezdice i sadržajima kojih za sada nema na sjeveru države.

Izvršni direktor firme Betongroup Popović Aleksandar Popović najavljuje da će rekonstrukcija hotela početi vrlo brzo i da bi rok za završetak mogao biti samo šest mjeseci.

„Hotel Berane će poboljštati ponudu našeg grada. Rekonstrukcijom hotela stvoriće se uslovi za nova radna mjesta i učiniti napor da se zaustavi iseljavanje, naročito mladih”, kaže Popović.

On očekuje podršku države za realizaciju ovog projekta. Najavu otvaranja hotela Berane predsjednik opštine Dragoslav Šćekić posmatra i u emotivnoj ravni, s obzirom na činjenicu koliko su svi stanovnici ovog grada bili vezani za taj hotel u nekim vremenim srećnijim za grad na Limu.

„Suvišno je pričati o tome koliko je ovaj hotel važan za razvoj privrede u Beranama, za turističku ponudu i generalno razvoj ovog kraja. Siguran sam da će investitor vrlo brzo realizovati sve ono što je predviđeno projektom i da će objekat vrlo brzo biti u funkciji. Očekujem da i nadležna ministarstva daju sve od sebe kako bi sjever Crne Gore dobio jedan važan objekat. Mi smo investitoru saopštili da će lokalna samouprava pružiti sve što je u njenoj moći”, kaže Šćekić.

Hotel Berane velikim će dijelom zadržati stari izgled, ali će uz dogradnju imati oko sedam hiljada kvadrata prostora i jedini na sjeveru kongresnu salu sa pet stotina mjesta. Hotel će na dozidanom spratu imati šest apartmana, dok će u suterenu biti bazen sa saunom i turskim kupatilom.

„Terasa nad obalom Lima u jednom dijelu će biti zastakljena da bi mogla da radi tokom čitave godine. Objekat u potpunosti zadržava ambijentalne karakteristike koje je imao ranije i ničim ne narušava prirodni sklad”, objašnjeno je iz arhitektonskog studija Arhient.

Nakon prelaska hotela Berane u vlasništvo Betongroup početkom ove godine, okončana je desetogodišnja agonija ovog nekada najsolventnijeg turističkog objekta na sjeveru države. Pripreme za njegovu rekonstrukciju su okončane. Ostaje da se vidi šta će od onoga što je prikazano u kompjuterskoj animaciji, biti pretočeno u stvarnost.

Trenutna slika trustičkih resursa i potencijala Berana i ovog dijela sjevera Crne Gore sa jedne strane, i turističke ponude sa druge, u velikom su raskoraku. Direktor Turističke organizacije Berana Ivan Radević smatra da je Berane grad s najvećim potencijalima a najslabijom ponudom na čitavom sjeveru.

„Tom velikom raskoraku doprinijela je država svojom nebrigom za ovaj kraj. Nije teško pitanje šta je država, recimo, uradila za valorizaciju beranskog dijela Bjelasice koji je po ljepotama daleko ispred Kolašina i Mojkovca. Odgovor je – ništa. I zato mi očekujemo da se taj odnos konačno promijeni da bi uskladili prirodne resurse i turističku ponudu”, kaže Radević za Monitor.

On smatra da je najznačajnije i najneophodnije da se radi na insfrastrukturi, a to su putevi do planinskih centara i hotelski kapaciteti.

„Osim najave rekonstrukcije hotela Berane, što je za pohvalu, u Beranama nema trenutno nijedan veći hotel. Na Jelovici koja je obuhvaćena Planom posebne namjene za Bjelasicu i Komove, postoji samo jedan privatni hotel. Na čitavom prostoru nacionalnog parka Biogradska gora, koji gravitira i pripada beranskoj opštini, ne postoji više nijedan hotel. To je nedopustivo, jer prave ljepote Bjelasice upravo su s ove strane”, kaže direktor beranske Turističke organizacije.

Prema njegovim riječima, nadu za bolju budućnost uliva još i eventualna valorizacija hotelskog kompleksa Lokve na planini Cmiljevici.

„Ono što smo ovog ljeta imali, ipak, vrlo je slabo i svodilo se na planinarske i turističke boravke u eko katunima. A postoje svi potencijali za mnogo kvalitetniju turističku ponudu, odnosno za turističku ponudu na mnogo višem nivou”, kaže Radević.

Na planini Jelovici i dalje propada istoimeni hotel koji je pod spornim okolnostima kupio Rus Nikolaj Šehovcov, čovjek koji je jedne noći jednostavno nestao, dok ga stari vlasnik juri za ostatak novca. Navodno ga juri i međunarodna policija po interpolovoj potjernici iz Kazahstana.

Hotel Komovi u Andrijevici, koji je nekada pripadao beranskom hotelsko-turističkom preduzeću, spasio je kupovinom jedan ugostitelj iz ove malene varošice. Hotel je zadržao stari izgled. Istina, nije previše uloženo u njegovu rekonstrukciju, ali je, što je najvažnije, stavljen u funkciju.

Bezmalo da nema grada na sjeveru Crne Gore koji nema neki spomenik ugostiteljske tranzicione pljačke. U Bijelom Polju propada hotel Bijela rada, koji sada koriste samo studenti i profesori fakultetskih jedinica u ovom gradu. Zatvoreno je i poznato izletište Kisjele vode. Na Ribarevinama, najvećoj raskrnici puteva na sjeveru Crne Gore, privatizovan je i potom srušen poznati restoran koji je pripadao bjelopoljskom HTP Brskovo, a na tom mjestu nikada ništa nije napravljeno.

Rožajsko hotelsko-turističko preduzeće Turjak privatizovao je Safet Kalić, preko preduzeća M-petrol koje je formalno bilo u vlasništvu njegove sestre. Kalići su od hotala Rožaje u centru grada napravili ekskluzivan turistički objekat. Jedno vrijeme je bio pod ključem. Ljetos je ponovo otvoren ali je evidentno da nema navalice turista. Kalići prije oduzimanja imovine nijesu stigli da završe rekonstrukciju hotela Turjak, na istoimenoj planini, sa dvjesta pedeset kreveta, i dva ski lifta preko puta.

Plav kao grad koji je prije pet decenija bilježio veću turističku posjetu od Budve, poslije privatizacije čuvenog hotelskog kompleksa Plavsko jezero ostao je bez ijednog kreveta. Rekonstrukcija hotelskog bisera, hotela Jezero, sa dvjesta pedeset kreveta, nikada nije okončana. Da li će i kada – niko ne zna, a radnici se i dalje preganjaju s vlasnikom oko potraživanja.

Ovaj kraj, međutim, turističkom ponudom već nekoliko godina osvježava elitno etno selo Komnenovo i hotel u okviru tog kompleksa koji je u jednoj turističkoj akciji ocijenjen kao ambijentalno najuklopljeniji na sjeveru države.

Zalutalim stranim turistima zastaje dah nad divljom ljepotom bjelasičkih jezera, nepreglednih četinarskih šuma na Turjaku i Cmiljevici, vrhova Komova, pri pogledu na Grebaje, Plavsko jezero i druge dragulje nacionalnog parka Prokletije. Ako se realizuje poduhvat rekonstrukcije hotela Berane, kao turističkog nosioca razvoja čitavog ovog kraja, možda stvari počnu i da se mijenjaju. Pitanje je samo hoće li crnogorske vlasti i dalje samo deklarativno podržavati ravnomjerni regionalni razvoj ili će država sjeveroistoku i dalje biti maćeha.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo