Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ SMRTI REMKE ĆOROVIĆ U BJELOPOLJSKOJ BOLNICI: Porodica još čeka odgovore

Objavljeno prije

na

Bolnica-Bijelo-polje

„O uzroku smrti supruge znam isto koliko i na samom početku, kada je iznenada umrla u bjeopoljskoj bolnici”, kaže za Monitor Senad Ćorović. ,,Tužilaštvo je obustavilo istragu iako su postojale ozbilje sumnje da se radilo o propustu ljekara, i ostavljen sam da se borim sam, da živim u sumnji”, kaže Ćorović.

Njegova supruga, Remka Ćorović (53 godine), koja je liječena na Odjeljenju hirurgije Opšte bolnice Bijelo Polje zbog akutne upale žučne kese, umrla je 18. decembra 2014. tokom laparoskopske operacije kamena u žučnoj kesi.

Laparaskopija se definiše kao minimalno invazivna procedura, poslije koje se pacijent veoma brzo oporavlja i kratko ostaje u bolnici. Smrtnost je veoma mala – jedna do pet osoba na svakih 1000 koji se podvrgnu operaciji, umire.

Nakon što jer Ćorovićeva umrla na operacionom stolu, porodici je iz bjelopoljske bolnice rečeno da je doživjela srčani udar prilikom operativnog procesa. Na papiru od patologa pisalo je: ,,Uzrok smrti nepoznat”.

Krajem januara bio je gotov nalaz sa obdukcije koju je radio Miodrag Šoć. Zaključak obdukcionog zapisnika glasi: Smrt je nasilna i ustupila je usljed naglog poremećaja u srčanom radu zbog nakupljanja krvi u srčanoj kesi iz proboja iste i nakupljanja vazduha u gornjoj duplji: Proboj srčane kese posljedica je dejstva vrha i oštrice mehaničkog oruđa.

Laparaskopija je proceduru kojem se pacijentu u trbušnu šupljinu uvodi instrument koji na vrhu ima oštricu. Kroz njega se u trbušnu šupljinu ispušta ugljen-dioksid kako bi se stvorio razmak između organa, uvodi se teleskop sa malom kamerom i specijalni laparoskopski hirurški instrumenti. Ovom operacijom se uklanja žučna kesa zajedno sa njenim sadržajem i žučnim kamencima ako su prisutni.

Načelnik huruškog odjeljenja u bjelopoljskoj bolnici Duško Miladinović uhapšen je 11. februara. Pedesetpetogodišnji ljekar terećen je da je počinio teško krivično djelo protiv zdravlja ljudi u vezi sa krivičnim djelom nesavjesno pružanje ljekarske pomoći. ,,Policijsko tužilačke aktivnosti sprovedene u prethodnom periodu ukazuju na sumnju da je počinio ovo krivično djelo 18. decembra, kada je prilikom hirurške intervencije operacije došlo do smrti pacijentkinje iz Bijelog Polja”, saopštili su iz policije.

Miladinović je negirao da je počinio djelo koje mu se stavlja na teret. Tužiocu je iznio odbranu i tvrdio da je sve učinio u skladu sa profesionalnim standardima i etikom. Objasnio je da se operacije laparaskopskom metodom u ovoj bolnici rade od 2007. te da je on sam izvršio oko 200 takvih operacija, kojima se operiše žučna kesa i radi biopsija jetre. Kazao je i da ne zna što može da bude uzrok smrti.

Nakon hapšenja,Senad Ćorović je kazao da je porodica od početka sumnjala u okolnosti pod kojima je njegova supruga umrla. ,,Danas je 52 dana otkada je moja supruga preminula i za sve to vrijeme nismo saznali od čega je tačno umrla. Na jednom papiru koji sam prilikom njene sahrane dobio od patologa, pisalo je da je uzrok smrti nepoznat, kazao je tada Ćorović i dodao da su im Ijekari, naknadno, objasnili da je uzrok smrti srčani udar.

Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju je od 11. do 20. februara saslušalo sve doktore i medicinske sestre koji su učestvovali u ovom operativnom zahvatu: pored Duška Miladinovića, saslušan je i Milivoje Stijović, Marijana Vuković, Milica Mihailović, Sabahudin Kajević, Miodrag Sekulić, Sead Ećo i Mališa Leković.

Tokom saslušanja anesteziolog Miodrag Sekulić, koji je pozvan u salu da pomogne u reanimaciji pacijentice, izjavio je da je pitao hirurge ,,da nijesu nešto proboli, ali niko ništa nije odgovarao”. Da je ovo pitanje postavljeno, potvrdila su još tri svjedoka.

Nakon Miladinovićevog hapšenja reagovao je Kolegijum bjelopoljske bolnice: ,,Prihvatamo da za svoje stručne greške odgovaramo, kada se dokažu, ali se na slažemo, da se sa nama postupa kao sa kriminalcima, zbog redovnog rada koji obavljamo, bez dokazane stručne greške”. Oni su istakli da su o hapšenju saznali iz medija, a da do tada ustanova još nije bila obaviještena o obducijskom nalazu, ,,kojim je vjerovatno utvrđen uzrok smrti”, naveli su.

Ovaj slučaj donio je dodatni negativni publicitet bolnici u Bijelom Polju, nakon skandala iz novembra prošle godine kada je inficirano pet beba, od kojih je jedna preminula.

Mediji su tada objavili izvještaj komisije Ministarstva zdravlja iz 2008. koja je provjeravajući stanje u Opštoj bolnici u Bijelom Polju ustanovila katastrofalno stanje na hirurškom odjeljenju. ,,Rad na hiruškom odjeljenju odvija se potpuno mimo standarda savremene hiruške prakse i nauke. Upravljanje hiruških odjeljenjem je potpuno neorganizovano i nefektivno. Niko živi ne zna koliko je bilo reintervencija. Sa svim parametrima važnim za ocjenu kvaliteta stručnog rada Uprava i Odjeljenje su ‘licitirali’, pa je Komisija imala ozbiljan posao da ustanovi sve bitne parametre vezane za organizaciju tog odjeljenja”, navodi se u Izvještaju.

Komisija je utvrdila i da organizacija bolnice normativno potpuno neuređena, te da za sve ljekare nema licenci. Precizirano je i da načelnik huruškog odjeljenja Miladinović ,,nema dokaz o stručnoj spremi, niti ostale valjane dokumente o stručnoj osposobljenosti”.

Miladinović kome je nakon hapšenja određen pritvor od 30 dana, pušten je odlukom Višeg suda iz zatvora krajem februara.

U VDT Bijelo Polje je 11. maja stiglo vještačenje predmeta o smrti Remke Ćorović Sudskomedicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Beogradu. Zaključili su da je ,,smrt Remke Ćorović nasilna i da je nastupila usled poremećaja disanja zbog prodora vazduha iz trbušne u grudnu duplju tokom hirurške intervencije”.

Na pitanje kako je došlo do prodora vazduha u gornju duplju, Odbor je odgovorio: ,,U konkretnom slučaju najverovatnije se radi o urođenim malim defektima na obe polovine kupole pregače, kroz koje je gas ubrizgan u trbušnu duplju pod pritiskom prodro u grudnu duplju. Ovakva urođena anomalija se preoperativno ne može dijagnostifikovati, a prilikom obdukcije kupole pregače nisu detaljno pregledane”.

Objašnjenje da je smrt, kako je formulisano – najvjerovatnije nastupila zbog urođenih malih defekata, nije zadovoljila porodicu Ćorović pa su tražili da se tijelo ekshumira i da se ponovo uradi obdukcija. Odbor iz Beograda je u dopuni vještačenja, koja je VDT-u dostavljena 15. juna, naveo da se zbog protoka vremena ekshumacijom i ponovnom obdukcijom ne bi mogao ustanoviti bilo kakav relevantni nalaz.

Vještačenjem je ustanovljeno da tokom operacije nije praćen parcijalni pritisak ugljen dioksida u izdahnutom gasu (kapnografija). Navedeno je da je kapnografija neophodna tokom ovakve vrste operacija koje podrazumijevaju uduvavanje ugljen-dioksida u trbuh. ,,Izvođenje laparoskopske operacije bez kapnografije s medicinskog aspekta je pogrešno (vitium artis)”!

Bjelopoljskoj bolnici smo poslali pitanja: Kada su u Opštoj bolnici Bijelo Polje počele da se izvode operacije laparaskopskim putem? Koliko je operacija do sada urađeno? Koliko su česte komplikacije prilikom ovakvih operacija u Vašoj bolnici? Da li Opšta bolnica opremljena kapnografom? Da li je prilikom operacije pokojne Remke Ćorović taj aparat korišten?

Do zaključenja ovog broja odgovori nijesu stigli.

Početkom jula VDT je obustavilo istragu protiv Duška Miladinovića. Kao razlog navedeno je da ne postoje dokazi iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je izvršio krivično djelo.

Senad Ćorović za Monitor tvrdi da je sve zataškano na nivou bolnice, Ministarstva zdravlja i suda. ,,Svi znaju kakvo je stanje u bjelopoljskoj bolnici. Koliko je tu nemara i korupcije. No, to se ne može dokazati. Oni koji se izliječe su zadovoljni, a oni kao ja, kojima neko umre, te priče nikoga ne interesuju”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

CENTAR ZA AUTIZAM: JOŠ JEDNO SKUPO NEISPUNJENO OBEĆANJE BIVŠE VLASTI: Umjesto u Centar, milioni otišli u Beograd

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je najavljeno je da će u Centar biti uloženo 1,5 miliona,  otvoren je sa manje od 100.000 eura. Uz obećanje da je problem odlaska djece na liječenje u Srbiju riješen. Tokom tri godine od otvaranja, institucijama u Beogradu, za smetnje iz domena koji pokriva Centar, plaćeno je preko 1,6 miliona eura

 

Za izgradnju Centra za autizam iz budžeta će biti opredijeljeno 1,5 miliona eura, izjavio je bivši ministar zdravlja Kenan Hrapović, krajem 2017.

Prvi nacionalni Centar za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju Ognjen Rakočević otvoren je 30. marta 2018. Zvanična informacija je glasila da su prostor površine 410 m² za aktivnosti Centra i medicinsku, didaktičku i drugu opremu u vrijednosti od 64.000 eura ustupili Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod za zapošljavanje. Za opremanje Centra, od donacija je skupljeno još 10.000 eura, kazao je tada ministar. O milion i po eura više nije bilo pomena. Na pitanja koliko je novca za Centar izdvojeno, što je bilo sa najavljenih 1,5 miliona i ostala, koja smo poslali bivšem ministru Hrapoviću, nijesmo dobili odgovore. Odgovore nam nijesu poslali ni iz Ministarstva zdravlja.

Iz Kliničkog centra Crne Gore, u sastavu kojeg Centar djeluje, dobili smo podatke koliko je od strane Ministarstva i putem donacija do sada uloženo. Ukupno 49.510 eura, od čega je Ministarstvo zdravlja iz budžeta opredijelilo 17.000 eura, a donacije su iznosile skoro duplo, 32.400 eura (vidi boks).

Slični centri u regionu koštali su znatno više. Isto u martu, ali 2019. u Osjeku je otvoren Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju. Investicija je koštala 2,6 miliona eura, a dobijen je savremeni regionalni centar za djecu iz Hrvatske i šire. Zgrada Centra za autizam u Albaniji na internetu se promoviše kao primjer moderne albanske arhitekture. Sadržaji koji se nude djeci i opremljenost ova dva centra su neuporedivi sa skromnim uslovima u podgoričkom centru.

,,Vodila sam dijete u Centar i osoblje se baš trudi, ali mi je uvijek čudna sama zgrada u kojoj ima jedna velika hala i tu je sve ispregrađivano i prostorije su male i zbijene”, kaže za Monitor majka jedne od korisnica Centra.

Prostor u kome je Centar smješten je u stvari donacija Zavoda za zapošljavanje. Gradnja je počela 2006, a prvobitna namjena prostora je bila osnivanje fabrike za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Iz Zavoda su prilikom otvaranja istakli da su u izgradnju i opremanje uložili preko dva miliona eura. Vlada je našla revolucionarno rješenje, pa je u prostoru za fabriku otvorila instituciju za najugroženije.

Ministar Hrapović je obećavao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. A na otvaranju Centra tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

Tri godine nakon ovih obećanja stvari stoje ovako: ,,Moja ćerka ide kod logopeda u Centar, ali samo jednom mjesečno. Mnogi roditelji su prinuđeni da idu u Beograd. Fond refundira troškove za tamošnje tretmane, ali roditelji plaćaju sve ostalo – smještaj, hranu i to duži period”, kaže majka korisnice Centra.

Otac djeteta sa autizmom kaže da stručnjaci u Centru daju maksimum, ali da nedostaje kadra: ,,Prije je bilo sat, sada se smanjilo kod psihologa na 45 minuta, a kod logopeda 30 minuta i to jedanput nedjeljno. Morali smo dva mjeseca da budemo u Beogradu jer su tamo tretmani svakodnevni. Fond je to platio, ali smo mi morali da plaćamo stan i sve ostalo.Nije mi jasno da ne mogu kod nas da se zaposle logopedi, a ne da se ide u Beograd”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBOG MASOVNOG KRIVOLOVA TRAŽI SE MORATORIJUM NA LOV: Vukovi čuvaju ovce  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sagovornici Monitora saglasni su da je postojeći sistem uređenja lova u Crnoj Gori izuzetno loš. Masakriranje srna, pucanje u sovu ušaru u Podgorici iz vazdušne puške i brutalno ubistvo mečke u Beranama – rasrdilo je građane. Inicirano je  uvođenje moratorijuma na lov od pet godina

 

U proteklih mjesec dana objelodanjeno je čak pet slučajeva u kojima su, zbog krivolova, stradale zakonom zaštićene životinjske vrste u Crnoj Gori. Masakriranje srna, pucanje u sovu ušaru u blizini Tehničkih fakulteta u Podgorici iz vazdušne puške i brutalno ubistvo mečke u Beranama – rasrdilo je građane. Inicirano je za uvođenje moratorijuma na lov u trajanju od pet godina.

Stanje u oblasti lovstva u Crnoj Gori već duže je alarmantno do te mjere da je ubijanje nelovnih, pa čak i zaštićenih vrsta, postalo svakodnevica, smatraju iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). ,,Zabrana lova, na kojoj insistiramo, jedino  može omogućiti dovoljno vremena za sprovođenje efikasne zakonodavne i institucionalne reforme lovstva, kao i revizije liste zaštićenih vrsta i trajanja lovnih sezona”, kazali su iz te organizacije za Monitor.

Postojeći sistem uređenja lova u Crnoj Gori izuzetno je loš, iz više razloga, ističe za Monitor građanski aktivista Aleksandar Dragičević. ,,Lovačka udruženja, koja upravljaju lovištima, odokativno određuju kakvo je stanje divljači i njene brojnosti u šumama. Tako, mogu da tvrde da ima 700  zečeva i da će te godine odstrijeliti 200, iako stanje u šumi može biti drugačije – 300, 500 ili 1000. To niko ne može znati, jer niko divljač nije ni pobrojao koristeći se naučnim metodama”, navodi on. Mi ne znamo kojim  vrstama u Crnoj Gori prijeti izumiranje, a kojih ima  previše.

Iz CZIP-a dijele stav sa Dragičevićem. Oni ukazuju  da su lovačkom savezu i organizacijama, koje čine 38 NVO i tri javna preduzeća, lovišta data na upravljanje bez obaveze plaćanja naknade državi.

Podaci o brojnosti svih vrsta divljači mogu se pronaći u Programu razvoja lovstva Crne Gore za period od 2014. do 2024. godine. ,,Međutim, ti podaci potiču iz planskih i izještajnih dokumenata korisnika lovišta. Primjećuju se brojne nelogičnosti, što izaziva sumnju u tačnost podataka. Da bi se sproveo adekvatan monitoring i utvrdilo nulto stanje divljači – lov mora biti privremeno zabranjen. Podaci, koji će biti osnova za planove upravljanja lovištima i formiranja lovnih osnova, moraju poticati od strane stučnih institucija”, ističu iz CZIP.

Dragičević smatra da je  sadašnje stanje, u kom su lovišta data na upravljanje isključivo lovačkim društvima, isto kao da je dato  vuku da čuva stado. ,,Svjedoci smo da godinama  nema nikakvog uređenja i da su lovci, najčešće, istovremeno i krivolovci. To najjasnije vidimo po broju procesuiranih slučajeva. Obično se za one koji budu procesuirani, ispostavi da su članovi lovačkih udruženja, pa ih onda odatle naknadno izbacuju, kao da nisu do tada znali čime se bave”.

Andrea JELIĆ
foto: Ado SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ SUĐENJA ZA DVOSTRUKO UBISTVO NA STAROM AERODROMU U PODGORICI: Osam godina patnje zbog gubitka dva sina i nemara pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni sud Crne Gore krajem prošle godine naložio Apelacionom sudu da ponovo pokrene postupak u kojem je prvobitno Mašana Čogurića osudio na 20 godina zatvora zbog ubistva braće Danijela i Davorina Ćulafića

 

Pravda je spora, ali dostižna. Kada je riječ o crnogorskom pravosuđu, pravda je prilično spora, dok je dostižnost veoma upitna. To pokazuje i slučaj Borislava Ćulafića iz Murina, koji je 2014. godine prilikom pucnjave u kafiću Moskva na Starom Aerodromu izgubio dva sina – tridesetogodišnjeg Davorina i dvadesetčetvorogodišnjeg Danijela.

Živote ovih mladića je, nakon kraće svađe, okončao dvadesetogodišnji Cetinajnin Mašan Čogurić ispalivši u njih tri hica i pobjegavši sa mjesta zločina. Iako je iz svih tužilačkih i sudskih spisa jasan slijed događaja – jedan mladić naoružan pištoljem lišio je života dva druga mladića, od kojih je jedan bio naoružan metalnim boksem, Borislavu Ćulafiću, unesrećenom ocu koji je ostao bez potomstva, nije jasno kako ni nakon četiri godine nema pravosnažne presude u tom predmetu. Posljednja presuda Vrhovnog suda donesena je krajem prošle godine i njome je poništena drugostepena presuda i slučaj ubistva braće Ćulafić vraćen je na ponovni postupak Apelacionom sudu. Ćulafić za Monitor tvrdi da je cijelo suđenje bilo „obična farsa“ sa podmetnutim dokazima (između ostalih i boks) i tužilačkim opstrukcijama kako bi se stvorio uvid da je bilo riječi o Čogurićevoj samoodbrani.

Čogurića je Više državno tužilaštvo teretilo za krivično djelo teško ubistvo u prekoračenju granica nužne odbrane u sticaju sa krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. U prvostepenom postupku pred podgoričkim Višim sudom dva puta je osuđen na 13 godina zatvora zbog ubistva i sedam mjeseci zatvora zbog nedozvoljenog držanja oružja. U drugom stepenu, pred Apelacionim sudom, preinačena je kazna zatvora na 20 godina zatvora, dok su optužbe za nedozvoljeno držanje oružja odbačene, jer je, po nalazu tog suda, zastarjelo krivično gonjenje za to krivično djelo.

Vrhovni sud je na kraju potvrdio da je zastarjelo krivično gonjenje za krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, što znači da je Čogurić gotovo pravosnažno oslobođen ovog krivičnog djela. Najviša sudska instanca vratila je predmet Apelacionom sudu na ponovno odlučivanje.

Iz presude Vrhovnog suda vidi se nemar sudija, zbog loših rečeničnih formulacija i protivrječnosti, dok se predstavnik tužilaštva nije ni interesovao da zastupa optužnicu i oštećene pred najvišom sudskom instancom. Nemar tužilaca, koji su zastupali optužnicu, vidi se i u odnosu prema unesrećenoj porodici, zbog čega je otac ubijenih Borislav Ćulafić pisao i Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT). Ćulafić je VDT-u podnio prigovor na postupanje Veselina Vučkovića, državnog tužioca u Vrhovnom državnom tužilaštvu, koji nije prisustvovao na nekoliko ročišta pred Apelacionim sudom (a nije poslao zamjenu), dok je u jednom trenutku prekinuo komunikaciju sa porodicom oštećenih. Vrhovno državno tužilaštvo obavijestilo ga je da je prigovor proslijeđen Tužilačkom savjetu, koji još o tome nije odlučivao.

Ćulafić je i tokom postupka pred Višim sudom (bezuspješno) tražio izuzeće postupajućeg višeg državnog tužioca Miloša Šoškića, zbog, kako je tvrdio, opstrukcija postupka. Neobično je da Vrhovnom sudu nije pisao Vučković, koji je zastupao optužnicu pred Apelacionim sudom, već Šoškić. Neobično je i to što Šoškić nije tražio potvrđivanje ili strožu presudu, već da se predmet vrati Apelacionom sudu na ponovni psotupak, što je Vrhovni sud i učinio, s obzirom da su isto zahtijevale obje strane – i tužilaštvo i odbrana.

Otac ubijene braće sumnja da je Šoškić „sinhronizovano“ sa bivšim kolegom tužiocem, sada advokatom Danilom Mićovićem, traži vraćanje na ponovno suđenje u Apelacioni sud. Šoškić je u prvostepenom postupku tražio maksimalnu kaznu od 40 godina, a isti zahtjev ponovio je pred Vrhovnim sudom zbog čega je i tražio vraćanje predmeta drugostepenom sudu.

Ćulafić je za Monitor rekao da očekuje da neće biti povećanja na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora, niti da će biti potvrđena kazna od 20 godina za dva oduzeta života. On smatra da je presudom Vrhovnod suda „nacrtano“ da kazna bude 13 godina zatvora kao prvostepena presuda Višeg suda u Podgorici, a sumnja da kazna može biti manja ili oslobađajuća.

„I za laika, ’presuda’ Vrhovnog suda od 1. decembra 2020. godine je veoma ’čitljivo štivo,  poznatog rukopisa’ crnogorskog sudstva.  Presudu potpisuju predsjednica vijeća Vesna Medenica i članovi vijeća – sudije Petar Stojanović, Stanka Vučinić, Vesna  Vučković  i Svetlana Vujanović. U dostavljenoj mi presudi, dan prije nove 2021. godine, otvoreno se ’crta’ preporuka ili naredba da je 13 godina ’prava presuda’, koja bi, vjerovatno, zadovoljila izvršioca zločina, rođake, kumove, kolašinske trgovce nekretninama i kolašinske svemoćne vlasnike nekretnina – prodavce  skupocenih utrina i davno zapuštenih vrletnih proplanaka s prodajnom cijenom kao u Monaku. Glavnih nalogodavaca ’nezavisnim’ sudijama u Višem i  Apelacionom  i Vrhovnom sudu“, kazao je Ćulafić.

On tvrdi da se sudije Vrhovnog suda u navedenoj presudi slažu sa vijećem sudija Višeg suda Vladimirom Novovićem, Vesnom Moštrokol, Brankom Bošković, Natalijom Boričić i Miljanom Pavlićević, kao i sa vijećem sudija (drugostepenog) Apelacionog suda Sekom Piletić, Milićem  Međedovićem i Ratkom Ćupićem.

„Poslednju nadu za pravičnom presudom imao sam u Vrhovnom sudu. Nakon ove presude  i predlozima da sudije Apelacionog suda ponovo sude i ’isprave prethodne  greške’ ukazane ovom presudom, uz date smjernice za konačno ’očekivanu presudu po želji izvršioca zločina’, ja ovlašćeni predstavnik, otac braće Ćulafić, obavijestiću javnost da li ću i dalje prihvatiti da učestvujem u simuliranim suđenjima, odnosno proceduralnim iživljavanjima nada mnom od strane navedenih sudova i navedenih imena sudija i takozvanih postupajućih tužilaca Miloša Šoškića i pred Apelacionim sudom Veselina Vučkovića, i pristrasnih vještaka koji negiraju stvarnost – nešto što postoji, od kojih nijesam dužan da trpim mentalnu torturu“, pojašnjava Ćulafić.

Borislav Ćulafić tvrdi da se iz obdukcionog nalaza jasno vidi da u slučaju ubistva njegovih sinova ne može biti riječ o napadu na Čogurića. To se, kako pojašnjava, može vidjeti iz ulaznih i izlaznih rana od ispaljenih projektila, koje pokazuju da su njegovi sinovi bili bočno okrenuti prema napadaču.

S obzriom na to da je riječ o velikoj porodičnoj i ljudskoj tragediji, bilo bi lijepo da predstavnici pravosuđa, ukoliko stvarno postoje pravno-proceduralne prepreke, makar pokažu više senzibiliteta i empatije prema žrtvama i nihovoj porodici. Kako Ćulafić navodi u jednom prigovoru VDT-, u kojem ga obavještava da Vučković nije prisustvovao važnom ročištu – „a radi se o likvidaciji dva rođena brata, usred bijela dana, neoženjena i bez potomstva i još dva ljudska bića, majka i ja – otac, pa neka smo iz neke ’seoske zabiti’ sa krajnjeg sjeveroistoka Crne Gore, nas četvoro smo ljudska bića, ostavljena bez osnovnih ljudskih prava – prava na život i prava na potomstvo.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo