Zvanični podaci su neumoljivi: u Ulcinju ima 4.576 zapošljenih, dok je osoba koje spadaju u tzv. izdržavane kategorije stanovništva mnogo više. Penzionera je 3.100, nezapošljenih 1.352, a 1.041 osoba prima neki oblik socijalne pomoći.
Standard za održivu ekonomiju je da na jednog penzionera dolazi troje zapošljenih.
Još je alarmantniji podatak da u privredi radi samo oko 40 odsto zapošljenih. A toliko je prije 30 godina bilo stalnih radnika u dvije firme: Hotelsko-turističkom preduzeću Ulcinjska rivijera i u Solani. Još oko 1.300 radnika bilo je u ostalim ulcinjskim preduzećima. Da se ne pominje da je u turizmu i ugostiteljstvu bilo upošljeno oko 1,5 hiljada sezonaca, od kojih su mnogi radili punih šest mjeseci.
Stopa nezapošljenosti u ulcinjskoj opštini danas je preko 20 odsto. Posebno zabrinjava podatak da su oko 40 odsto onih koji traže posao mlađi od 35 godina, što je najveći procenat od svih gradova na Primorju.
Razumljivo što je iseljavanje veoma izraženo. Iako nema precizne statistike, često se ističe da je još jedan Ulcinj u inostranstvu. Činjenica da u ovom gradu danas živi šest hiljada manje ljudi nego prije dvije i po decenije dovoljno govori.
Prema podacima Monstata, Ulcinjani su godinama imali najniže prosječne plate u državi! Posljednji podaci za avgust pokazuju da je prosječna zarada iznosila 422 eura, bila je za čak 163 eura manja nego u Tivtu, ili za 80 eura manja nego u susjednom Baru.
Predsjednik Opštinskog sindikalnog povjereništva Šefki-Keko Ljamović kaže da je Ulcinju davno uveden stečaj. ,,Imali smo veoma loše privatizacije, veoma loše lokalne vlasti. Ovo su samo posljedice”, ističe on.
Ljamović smatra da je sunovrat ulcinjske privrede počeo gašenjem Agroulcinja. To je bio eksperiment koji je kasnije primjenjivan u ostalim slučajevima u zemlji. Indikativno je da je član Upravnog odbora te nekada moćne ulcinjske kompanije bio autor crnogorskog neoliberalnog modela dr Veselin Vukotić.
Najteži udarac ovom gradu zadat je 2004. i 2005. godine kada su uvedeni planski stečajevi u Ulcinjskoj rivijeri i Solani, sa ciljem da se pokuša oteti njihova imovina koja je tada procjenjivana na preko sto miliona eura. Te firme su izgradile moderni Ulcinj. Značajnije je bilo biti na čelu Rivijere ili Solane nego biti predsjednik Opštine.
Tih godina je u stečaj oćerano i Građevinsko preduzeće Primorje, koje je u najboljim danima zapošljavalo preko 500 radnika. Ta firma je potom privatizovana, a ubrzo potom i likvidirana.
Hoteli su jedan po jedan prodavani, a neki rušeni, među njima i simboli grada: Galeb i Lido. Nijedan privatizacioni ugovor nije ispoštovan. Prema prekršiocima ugovora nijesu preduzete nikakve kaznene mjere, iako su oni zauzeli najatraktivnije lokacije u Ulcinju.
,,Nekada smo imali najškolovaniji turistički kadar u Crnoj Gori. Nije bilo recepcionara, konobara ili kuvara koji nije govorio njemački, pa i još poneki strani jezik. Tužno je gledati te ljude kako prodaju cigarete po trafikama Rokšpeda ili obilaze Biro rada”, kaže Ljamović.
Već tri godine Solana ne proizvodi slane kristale, što se nikada nije desilo u istoriji tog najstarijeg ulcinjskog preduzeća. Čak ni tokom Drugog svjetskog rata. ,,Solana je za 85 godina preživjela ratove i revolucije, ali ne i vlast DPS-a”, kaže poslanik Dritan Abazović.
Od prošle godine njezinim prostorom od 15,2 miliona kvadrata, u neposrednom zaleđu Velike plaže, gospodari Javno preduzeće Nacionalni parkovi Crne Gore. ,,U zavisnosti od finansijskih sredstava koja nam budu na raspolaganju za aktivnosti na Solani, očekujem da ćemo u narednom periodu obezbijediti dodatnu popravku pumpi, koja je neophodna u procesu proizvodnje soli, kako bi u momentu kada budu ispunjeni uslovi za ponovni početak proizvodnje, infrastruktura Solane bila spremnija”, kaže direktorka NPCG Azra Vuković, inače rođena Ulcinjanka.
Predsjednik Opštinskog odbora Socijaldemokratske partije Skender Elezagić pita se kako je moguće da za 25 godina nijedan veliki hotel nije mogao biti izgrađen u gradu, u kojem su Njemci, Master planom razvoja turizma, predvidjeli da bude čak 60 odsto ukupnih hotelskih kapaciteta Crne Gore?
,,Namijenili su nam drugačiji koncept razvoja. Umjesto hotela na pjeni od mora planiraju da grade stanove na bazenima Solane i vile za prodaju u sjenci maslina u Valdanosu, te da postavljaju naftne platforme”, tvrdi. ,,Ko će da uloži 60 ili 70 miliona u gradnju luksuznog hotela na Velikoj plaži, ako će njegovi gosti direktno gledati u naftne platforme ili svako jutro strepiti da plaža ispred njegovog hotela ne osvane okupana naftom.. pita Elezagić.
Ekspert turističke ekonomije dr Rade Ratković kaže da Vlada Crne Gore zbog istraživanja nafte i gasa ne bi smjela ugrožavati turizam. ,,Istraživanja će neminovno proizvesti buku i zagađenje mora i vazduha, a mogu provocirati i potrese na ovom izrazito trusnom području. Ako potraju više godina, onda će to biti dugoročna prijetnja održivosti turizma”, dodaje dr Ratković.
Tokom posljednjeg boravka u Ulcinju premijer Milo Đukanović je rekao da bi za tri-četiri godine mogao krenuti turistički preporod Ulcinja. On kaže da najprije treba donijeti Prostorno-urbanistički plan opštine, koji je izradila njegova Vlada, regulisati putnu ifrastrukturu, te vodovodnu i kanalizacionu mrežu.
Strateški plan razvoja opštine koji je Ulcinj dobio zadnji u državi, u proljeće ove godine, gotovo da niko ne pominje. ,,Razvoj se sveo na privremene objekte. Ostalo nam je da guglamo makete od prije 10 godina”, kaže predsjednik Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA Omer Bajraktari.
On je uvjeren da će se ova „dinamika razvoja” nastaviti. „Za to se pobrinula Vlada. Dovoljno je samo pogledati njezin Program rada, ili isto štivo koje je pripremilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma. U tim dokumentima, u poglavljima koja se tiču razvoja, ali i u ostalim djelovima, Ulcinj praktično ne postoji”, zaključuje Bajraktari.
Mustafa CANKA