Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UBRZANO ISELJAVANJE IZ ZEMALJA BIVŠE JUGOSLAVIJE: Države zatvorenih škura

Objavljeno prije

na

milo

Iseljavanje je riječ koja se isto kaže na srpskom, hrvatskom, bosanskom i crnogorskom jeziku. San – takođe. U zemljama u kojima se ti jezici govore o odlasku sanja ogroman broj ljudi, sve više ih san ostvaruje. O tome bruje mediji u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, u Srbiji se o iseljavanju govori povremeno, kod nas veoma rijetko.

Tokom deset mjeseci ove godine Bosnu i Hercegovinu je napustilo 35.377 osoba. Od oktobra 2013. do oktobra 2017. godine, prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, ovu zemlju je napustila ukupno 151.101 osoba.

Predsjednica Unije Mirhunisa Zukić kazala je da su od jula od 2013. do oktobra 2017. godine pratili iseljavanje građana, te da je u istraživanju učestvovalo 1.750 mjesnih zajednica, 82 opštine, 104 lokalne nevladine organizacije i 170 volontera. Po njenim riječima, iz entiteta Federacija Bosne i Hercegovine otišlo je je 68.068 osoba, iz entiteta Republika Srpska 68.278 te iz Brčko distrikta 14.755 ljudi.

Alarmantni su, objasnili su iz Unije, podaci iz Bosanske Posavine iz koje je u toku ove godine otišlo više od 10.000 ljudi, prenijela je agencija Fena.

Ekonomska kriza, besperspektivnost, nepoštovanje osnovnih ljudskih prava, samo su neki od razloga zbog kojih mnogobrojne kompletne porodice odlaze iz BiH. Može se mirne duše preslikati na komšiluk.

,,Uglavnom prvo odlazi jedan član, najčešće žena kao medicinska sestra koja se prekvalifikovala u Orašju ili nekim drugim centrima za prekvalifikaciju i završila kurs njemačkog jezika. Ona ode na tri mjeseca, pa onda postepeno povlači po dio porodice, dok na kraju ne odu svi. To je najčešći scenario”, rekla je u razgovoru za portal Buka predsjednica Unije Mirhunisa Zukić.

Ona objašnjava da centri iz Sarajeva ,,zaboravljaju” čitave regije: ,,To su na kraju krajeva prostori koji mogu hraniti cijelu BiH, ali nažalost nikome nisu prioritet”. Zvuči poznato.

Portal Buka ovih dana je izvijestio o dvije stotine mladih ljudi koji su se uputili u nepoznato, na rad u Slovačku za koji bi trebali da budu plaćeni po 500 eura mjesečno. Radi se 12 sati dnevno.

Za uslove niko ne pita, jedino im je bitno da rade. ,,Za to vrijeme naši političari raspravljaju da li će 9. januar biti praznik, da li će se priznati Kosovo, da li će biti referenduma… A moj drug Jasmin drhti od straha jer ne zna šta ga tamo čeka i plače jer ostavlja bolesnu majku”, napisano je na internetu mladić koji je ispratio druga.

Zavod za statistiku Federacije BiH objavio je podatke o znatno manjem broju iseljenih. Kažu da se između 2013. i 2016. iz BiH odjavilo 10.041 građana. ,,Odjavilo”, nije isto što i ,,otišlo”, ali bosanskim zvaničnicima očito više odgovara da vide statističku brojku nego stvarnost. U skladu s tim, iseljavanje ne pominju.

U Hrvatskoj danas živi manje od četiri miliona ljudi – gotovo 300.000 manje nego tokom 2011. godine, kad je urađen posljednji popis stanovništva. Samo u periodu od 2011. do 2014. godine iz Hrvatske se iselilo oko 165.000 stanovnika, a u naredne dvije godine iseljavanje je nastavljeno nesmanjenim intenzitetom: tokom 2015, procjenjuje se, Hrvatsku je napustilo oko 65.000 ljudi.

Prirodnim putem, odnosno većim brojem umrlih od broja rođenih izgubljeno je još najmanje 65.000 osoba. Broj stanovnika tako je pao ispod psihološke granice od četiri miliona, a do 203., ostanu li trendovi isti, pašće na 2,9 miliona.

Ovo su konstatacije dr Stjepana Šterca demografa sa Geografskog odsjeka zagrebačkog Prirodno-matematičkog fakulteta u studiji Demografski razvoj Hrvatske kao temelj planiranja mirovinskog sustava.

Ovih dana dr Šterc je ocijenio kako bi ,,prema najcrnjim demografskim prognozama, 2051. u Lijepoj našoj moglo ostati dva i po do tri miliona – i to većinom starijih stanovnika”.

,,Ove ćemo godine prirodno izgubiti oko 18 hiljada ljudi, iseljavanje iz Hrvatske je na nivou 39 hiljada, dok nam statistike stranih zemalja govore da je samo lani u Njemačku odselilo 57.000, u Austriju 5500, a tu su i Irska, Austrlija i brojne druge zemlje svijeta. To je vrlo ozbiljan problem, čak bih rekao i ključan problem kojem se ne posvećuje dovoljno pažnje”, izjavio je Šterc za HRT.

Stiglo je dotle da je i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović promijenila ploču. Iako je početkom godine poručila da ,,ljudi danas imaju slobodan život te mogu otići ako im nije dovoljno dobro, ovih dana je ocijenila da je zbog iseljavanja ,,u Hrvatskoj izvanredno stanje”.

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić, pred kraj svog mandata na mjestu premijera, primijetio je, tokom posjete jugu Srbije da se iseljavanja ,,događaju svuda”. Ilustrovao je to tvrdnjom da ,,iz Hrvatske odlazi dvostruko više ljudi nego iz Srbije, iako je dvostruko manja zemlja”. Utješno.

Ovog oktobra mediji su prenijeli da je Srbija po emigraciji 31. zemlja u svijetu. ,,Emigracija iz Srbije poprimila je, prema procjenama nedavno objavljenim u Sekretarijatu OECD, galopirajući rast”, izjavio je redovni član Akademije ekonomskih nauka, profesor Vladimir Grečić za Danas.

Ne postoje precizni podaci o tome koliko građana Srbije trenutno živi i radi u inostranstvu, niti koliko ljudi godišnje potraži posao van granica zemlje, a prema statistici, koja podatke bazira na popisu, prema poslednjem izvještaju iz 2011. van zemlje se nalazi 313.411 građana Srbije. Podaci OECD, rađeni uglavnom prema evidencijama zemalja koje primaju ekonomske migrante, govore da je taj broj čak 598.200 i to samo u zemljama koje pripadaju ovoj organizaciji. Uračunate su samo osobe koje imaju 15 i više godina.

Prosječan godišnji broj emigranata iz Srbije samo u države članice OECD, u periodu od 2005. do 2014. iznosio je 31.000. U 2014. emigriralo je 57.000 osoba, da bi 2015. taj broj dostigao rekordnih 60.000, pišu srpski mediji.

Prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma iz 2016 , Srbija je na 141. mjestu od 144 države prema kapacitetu da zadrže mlade i talentovane ljude.

Facebook stranica ,,Iseljavanje iz Srbije” ima oko pet hiljada članova. Na naslovnoj stranici piše ,,Pitaće te starost gdje ti je bo pasoš”. Grupa je, kažu, predviđena za ostavljanje predloga, savjeta, utisaka i ostalih informacija koje mogu pomoći onima koji bi da život nastave negdje drugdje. ,,Gde, šta, kako…? Zašto – to svi znamo.”

Porazne statističke podatke o demografiji u Srbiji sadrži i tekst Branislava Gulana objavljen na sajtu Makroekonomija.

Od 4.709 naselja, odnosno sela, 1.200 je u fazi nestajanja. U naseljima se nalazi 50.000 praznih kuća, a na još 150.000 piše da trenutno u njima niko ne živi.

Na praznim kućama u Crnoj Gori ne piše ništa. Samo su prazne. Naravno da ne postoje zvanični podaci, ali se, upoređivanjem prirodnog priraštaja i broja doseljenih sa brojem stanovnika u posljednje tri decenije, može zaključiti da se iz zemlje iselilo minimum sto hiljada ljudi. Posljednji zvanični podaci o građanima Crne Gore u inostranstvu objavljeni su nakon popisa 2003. Prema tom izvoru, u inostranstvu je tada boravilo 53.433 građana.

Ono što promiče statistici, vidi se golim okom. Liše Podgorice, ovo je država zatvorenih škura.

Slabo to zanima vlast. Prije dvije godine, kada su iz evropskih zemalja i EU počela da stužu upozorenja o građanima Crne Gore koji pokušavaju da se prošvercuju uz Sirijske i druge izbjeglice i kada su sa sjevera kretali autobusi prepuni onih koji su željeli kartu u jednom pravcu, tadašnj premijer Milo Đukanović kazao je da je ,,imigracija u opadanju” te da ,,nije uznemiravajuća”. Građani nam dođu nekako jeftiniji, ako ljeti dođu i ponešto potroše, ponekome se plati povratna karta za glasanje, što bismo se uznemiravali oko pustih sela i gradova.

Ne zna se, dakle, koliko se ljudi iz Crne Gore iseljava u inostranstvo, ali su i bez toga demografski podaci jadni. Jeste ovo mala zemlja, ali prirodni priraštaj od 380 stanovnika u prvih devet mjeseci ove godine morao bi biti zabrinjavajući, da ima ko da brine.

Kad se saberu negativan prirodni priraštaj i iseljavanje u okviru Crne Gore, Pljevlja su se tokom prvih devet mjeseci ove godine smanjila za 271 osobu.

Pored Pljevalja, još 14 od 23 opštine bilježe negativan prirodni priraštaj. Više odseljenih nego doseljenih ima u 12 opština. Mjesta u kojima više ljudi umire nego što se rađa uglavnom su ista ona iz kojih se najviše ljudi seli u druge krajeve Crne Gore. Logično je da su to i krajevi iz kojih se najviše ljudi iseljava u inostranstvo.

U Andrijevici je, tokom prvih devet mjeseci, umrlo 19 ljudi više nego što se rodilo. Istovremeno, odselilo se 90 osoba. Berane ima negativan prirodni priraštaj od 32 ljudska bića, odseljeno je 127 osoba. U Bijelom Polju se i dalje rađa više ljudi nego što umire, ali se iz ove opštine ove godine odselilo 338 ljudi. Bijelo Polje je sredina iz koje se ljudi u velikom broju sele u inostranstvo. To je onaj podatak kojeg nema.

Ima i podataka koji, onima koji ne poznaju lokalne prilike, izgledaju kao izuzetak. U Petnjicu su se, recimo, prema zvaničnoj statistici, doselile 62, odselilo se 12 osoba. Saldo od pedeset ljudi više, može se tvrditi sa velikom vjerovatnoćom, načinili su oni koji su se administrativno iz Berana preselili u novoformiranu opštinu.

Negativan prirodni priraštaj ranije se vezivao za opštine na sjeveru, prvo im se priključilo Cetinje, u posljednje vrijeme: Ulcilj, Danilovgrad, Nikšić i Herceg Novi. Među opštinama sa prirodnim ,,odlivom” stanovništva ,,tradicionalno” su: Gusinje, Kolašin, Mojkovac, Plužine, Šavnik, Žabljak i Petnjica.

Fraza ,,sve se preseli u Podgoricu”, tačna je, ali ne onoliko koliko se misli. U prvih devet mjeseci u glavni grad jeste došlo 1.409 ljudi, ali je istovremeno otišlo 693. malo ko je, izvjesno, otišao u Šavnik, recimo. Poneka se đevojka udala, poneko otiša k moru. Koliko ih je ,,napolju”, do daljenjeg se ni približno neće znati.

Možda bi mogle da pomognu internet kompanije. ,,Djecu gledamo preko Skajpa”, kaže majka kojoj su dvojica sinova u inostranstvu. ,,Nije lako, al između toga da su ovdje sa nama bez posla i nezadovoljni i toga da imaju svoj život u zemlji gdje se njihov rad i znanje normalno vrednuju, biram ovo drugo.”

I kad se iz prazne ili kuće sa starcima odmaknete šira slika vam pokaže jad. Ako se nastavi ovako, ovdje više neće imati ko da se svađa niti da ratuje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo