DRUŠTVO
UBRZANO ISELJAVANJE IZ ZEMALJA BIVŠE JUGOSLAVIJE: Države zatvorenih škura
Objavljeno prije
9 godinana
Objavio:
Monitor online
Iseljavanje je riječ koja se isto kaže na srpskom, hrvatskom, bosanskom i crnogorskom jeziku. San – takođe. U zemljama u kojima se ti jezici govore o odlasku sanja ogroman broj ljudi, sve više ih san ostvaruje. O tome bruje mediji u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, u Srbiji se o iseljavanju govori povremeno, kod nas veoma rijetko.
Tokom deset mjeseci ove godine Bosnu i Hercegovinu je napustilo 35.377 osoba. Od oktobra 2013. do oktobra 2017. godine, prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, ovu zemlju je napustila ukupno 151.101 osoba.
Predsjednica Unije Mirhunisa Zukić kazala je da su od jula od 2013. do oktobra 2017. godine pratili iseljavanje građana, te da je u istraživanju učestvovalo 1.750 mjesnih zajednica, 82 opštine, 104 lokalne nevladine organizacije i 170 volontera. Po njenim riječima, iz entiteta Federacija Bosne i Hercegovine otišlo je je 68.068 osoba, iz entiteta Republika Srpska 68.278 te iz Brčko distrikta 14.755 ljudi.
Alarmantni su, objasnili su iz Unije, podaci iz Bosanske Posavine iz koje je u toku ove godine otišlo više od 10.000 ljudi, prenijela je agencija Fena.
Ekonomska kriza, besperspektivnost, nepoštovanje osnovnih ljudskih prava, samo su neki od razloga zbog kojih mnogobrojne kompletne porodice odlaze iz BiH. Može se mirne duše preslikati na komšiluk.
,,Uglavnom prvo odlazi jedan član, najčešće žena kao medicinska sestra koja se prekvalifikovala u Orašju ili nekim drugim centrima za prekvalifikaciju i završila kurs njemačkog jezika. Ona ode na tri mjeseca, pa onda postepeno povlači po dio porodice, dok na kraju ne odu svi. To je najčešći scenario”, rekla je u razgovoru za portal Buka predsjednica Unije Mirhunisa Zukić.
Ona objašnjava da centri iz Sarajeva ,,zaboravljaju” čitave regije: ,,To su na kraju krajeva prostori koji mogu hraniti cijelu BiH, ali nažalost nikome nisu prioritet”. Zvuči poznato.
Portal Buka ovih dana je izvijestio o dvije stotine mladih ljudi koji su se uputili u nepoznato, na rad u Slovačku za koji bi trebali da budu plaćeni po 500 eura mjesečno. Radi se 12 sati dnevno.
Za uslove niko ne pita, jedino im je bitno da rade. ,,Za to vrijeme naši političari raspravljaju da li će 9. januar biti praznik, da li će se priznati Kosovo, da li će biti referenduma… A moj drug Jasmin drhti od straha jer ne zna šta ga tamo čeka i plače jer ostavlja bolesnu majku”, napisano je na internetu mladić koji je ispratio druga.
Zavod za statistiku Federacije BiH objavio je podatke o znatno manjem broju iseljenih. Kažu da se između 2013. i 2016. iz BiH odjavilo 10.041 građana. ,,Odjavilo”, nije isto što i ,,otišlo”, ali bosanskim zvaničnicima očito više odgovara da vide statističku brojku nego stvarnost. U skladu s tim, iseljavanje ne pominju.
U Hrvatskoj danas živi manje od četiri miliona ljudi – gotovo 300.000 manje nego tokom 2011. godine, kad je urađen posljednji popis stanovništva. Samo u periodu od 2011. do 2014. godine iz Hrvatske se iselilo oko 165.000 stanovnika, a u naredne dvije godine iseljavanje je nastavljeno nesmanjenim intenzitetom: tokom 2015, procjenjuje se, Hrvatsku je napustilo oko 65.000 ljudi.
Prirodnim putem, odnosno većim brojem umrlih od broja rođenih izgubljeno je još najmanje 65.000 osoba. Broj stanovnika tako je pao ispod psihološke granice od četiri miliona, a do 203., ostanu li trendovi isti, pašće na 2,9 miliona.
Ovo su konstatacije dr Stjepana Šterca demografa sa Geografskog odsjeka zagrebačkog Prirodno-matematičkog fakulteta u studiji Demografski razvoj Hrvatske kao temelj planiranja mirovinskog sustava.
Ovih dana dr Šterc je ocijenio kako bi ,,prema najcrnjim demografskim prognozama, 2051. u Lijepoj našoj moglo ostati dva i po do tri miliona – i to većinom starijih stanovnika”.
,,Ove ćemo godine prirodno izgubiti oko 18 hiljada ljudi, iseljavanje iz Hrvatske je na nivou 39 hiljada, dok nam statistike stranih zemalja govore da je samo lani u Njemačku odselilo 57.000, u Austriju 5500, a tu su i Irska, Austrlija i brojne druge zemlje svijeta. To je vrlo ozbiljan problem, čak bih rekao i ključan problem kojem se ne posvećuje dovoljno pažnje”, izjavio je Šterc za HRT.
Stiglo je dotle da je i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović promijenila ploču. Iako je početkom godine poručila da ,,ljudi danas imaju slobodan život te mogu otići ako im nije dovoljno dobro, ovih dana je ocijenila da je zbog iseljavanja ,,u Hrvatskoj izvanredno stanje”.
Srpski predsjednik Aleksandar Vučić, pred kraj svog mandata na mjestu premijera, primijetio je, tokom posjete jugu Srbije da se iseljavanja ,,događaju svuda”. Ilustrovao je to tvrdnjom da ,,iz Hrvatske odlazi dvostruko više ljudi nego iz Srbije, iako je dvostruko manja zemlja”. Utješno.
Ovog oktobra mediji su prenijeli da je Srbija po emigraciji 31. zemlja u svijetu. ,,Emigracija iz Srbije poprimila je, prema procjenama nedavno objavljenim u Sekretarijatu OECD, galopirajući rast”, izjavio je redovni član Akademije ekonomskih nauka, profesor Vladimir Grečić za Danas.
Ne postoje precizni podaci o tome koliko građana Srbije trenutno živi i radi u inostranstvu, niti koliko ljudi godišnje potraži posao van granica zemlje, a prema statistici, koja podatke bazira na popisu, prema poslednjem izvještaju iz 2011. van zemlje se nalazi 313.411 građana Srbije. Podaci OECD, rađeni uglavnom prema evidencijama zemalja koje primaju ekonomske migrante, govore da je taj broj čak 598.200 i to samo u zemljama koje pripadaju ovoj organizaciji. Uračunate su samo osobe koje imaju 15 i više godina.
Prosječan godišnji broj emigranata iz Srbije samo u države članice OECD, u periodu od 2005. do 2014. iznosio je 31.000. U 2014. emigriralo je 57.000 osoba, da bi 2015. taj broj dostigao rekordnih 60.000, pišu srpski mediji.
Prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma iz 2016 , Srbija je na 141. mjestu od 144 države prema kapacitetu da zadrže mlade i talentovane ljude.
Facebook stranica ,,Iseljavanje iz Srbije” ima oko pet hiljada članova. Na naslovnoj stranici piše ,,Pitaće te starost gdje ti je bo pasoš”. Grupa je, kažu, predviđena za ostavljanje predloga, savjeta, utisaka i ostalih informacija koje mogu pomoći onima koji bi da život nastave negdje drugdje. ,,Gde, šta, kako…? Zašto – to svi znamo.”
Porazne statističke podatke o demografiji u Srbiji sadrži i tekst Branislava Gulana objavljen na sajtu Makroekonomija.
Od 4.709 naselja, odnosno sela, 1.200 je u fazi nestajanja. U naseljima se nalazi 50.000 praznih kuća, a na još 150.000 piše da trenutno u njima niko ne živi.
Na praznim kućama u Crnoj Gori ne piše ništa. Samo su prazne. Naravno da ne postoje zvanični podaci, ali se, upoređivanjem prirodnog priraštaja i broja doseljenih sa brojem stanovnika u posljednje tri decenije, može zaključiti da se iz zemlje iselilo minimum sto hiljada ljudi. Posljednji zvanični podaci o građanima Crne Gore u inostranstvu objavljeni su nakon popisa 2003. Prema tom izvoru, u inostranstvu je tada boravilo 53.433 građana.
Ono što promiče statistici, vidi se golim okom. Liše Podgorice, ovo je država zatvorenih škura.
Slabo to zanima vlast. Prije dvije godine, kada su iz evropskih zemalja i EU počela da stužu upozorenja o građanima Crne Gore koji pokušavaju da se prošvercuju uz Sirijske i druge izbjeglice i kada su sa sjevera kretali autobusi prepuni onih koji su željeli kartu u jednom pravcu, tadašnj premijer Milo Đukanović kazao je da je ,,imigracija u opadanju” te da ,,nije uznemiravajuća”. Građani nam dođu nekako jeftiniji, ako ljeti dođu i ponešto potroše, ponekome se plati povratna karta za glasanje, što bismo se uznemiravali oko pustih sela i gradova.
Ne zna se, dakle, koliko se ljudi iz Crne Gore iseljava u inostranstvo, ali su i bez toga demografski podaci jadni. Jeste ovo mala zemlja, ali prirodni priraštaj od 380 stanovnika u prvih devet mjeseci ove godine morao bi biti zabrinjavajući, da ima ko da brine.
Kad se saberu negativan prirodni priraštaj i iseljavanje u okviru Crne Gore, Pljevlja su se tokom prvih devet mjeseci ove godine smanjila za 271 osobu.
Pored Pljevalja, još 14 od 23 opštine bilježe negativan prirodni priraštaj. Više odseljenih nego doseljenih ima u 12 opština. Mjesta u kojima više ljudi umire nego što se rađa uglavnom su ista ona iz kojih se najviše ljudi seli u druge krajeve Crne Gore. Logično je da su to i krajevi iz kojih se najviše ljudi iseljava u inostranstvo.
U Andrijevici je, tokom prvih devet mjeseci, umrlo 19 ljudi više nego što se rodilo. Istovremeno, odselilo se 90 osoba. Berane ima negativan prirodni priraštaj od 32 ljudska bića, odseljeno je 127 osoba. U Bijelom Polju se i dalje rađa više ljudi nego što umire, ali se iz ove opštine ove godine odselilo 338 ljudi. Bijelo Polje je sredina iz koje se ljudi u velikom broju sele u inostranstvo. To je onaj podatak kojeg nema.
Ima i podataka koji, onima koji ne poznaju lokalne prilike, izgledaju kao izuzetak. U Petnjicu su se, recimo, prema zvaničnoj statistici, doselile 62, odselilo se 12 osoba. Saldo od pedeset ljudi više, može se tvrditi sa velikom vjerovatnoćom, načinili su oni koji su se administrativno iz Berana preselili u novoformiranu opštinu.
Negativan prirodni priraštaj ranije se vezivao za opštine na sjeveru, prvo im se priključilo Cetinje, u posljednje vrijeme: Ulcilj, Danilovgrad, Nikšić i Herceg Novi. Među opštinama sa prirodnim ,,odlivom” stanovništva ,,tradicionalno” su: Gusinje, Kolašin, Mojkovac, Plužine, Šavnik, Žabljak i Petnjica.
Fraza ,,sve se preseli u Podgoricu”, tačna je, ali ne onoliko koliko se misli. U prvih devet mjeseci u glavni grad jeste došlo 1.409 ljudi, ali je istovremeno otišlo 693. malo ko je, izvjesno, otišao u Šavnik, recimo. Poneka se đevojka udala, poneko otiša k moru. Koliko ih je ,,napolju”, do daljenjeg se ni približno neće znati.
Možda bi mogle da pomognu internet kompanije. ,,Djecu gledamo preko Skajpa”, kaže majka kojoj su dvojica sinova u inostranstvu. ,,Nije lako, al između toga da su ovdje sa nama bez posla i nezadovoljni i toga da imaju svoj život u zemlji gdje se njihov rad i znanje normalno vrednuju, biram ovo drugo.”
I kad se iz prazne ili kuće sa starcima odmaknete šira slika vam pokaže jad. Ako se nastavi ovako, ovdje više neće imati ko da se svađa niti da ratuje.
Miloš BAKIĆ
Komentari
DRUŠTVO
REVIZIONIZAM I GOVOR MRŽNJE U MEDIJIMA: Normalizacija laži i nasilja
Objavljeno prije
10 satina
22 Maja, 2026
Jubilej nezavisnosti opet je poslužio kao povod da se, pored političara, i dio medija uključi u dizanje tenzija i sijanje mržnje. No, govora mržnje u medijima ne fali ni drugim datumima. Istraživanja za prošlu godinu pokazala su da je u najvećoj mjeri usmjeren protiv etničke pripadnosti, slijedi mizoginija, dok su samom vrhu politička i vjerska opredjeljenja
Šta slavite, nesoji?, čestitao je ove sedmice Barski portal proslavu 20. godina obnove nezavisnosti građanima Crne Gore. Na isti način, istim pitanje je stariji ideološki brat – portal IN4S prije šest godina uputio čestitku za 71. rođendan NATO-a.
I ove godine proslava Dana nezavisnosti poslužila je kao povod da se, pored političara, i dio medija uključi u dizanje tenzija i sijanje mržnje.
,,Građani koji nijesu u stanju sebe nazvati Crnogorcima, vjerovatno zaslužuju da žive neđe drugo”, izdvojio je u naslovu Portal E-TV dio iz izjave frontmena grupe Perper Nikole Radunovića. Iako je Radunović pojasnio da pod pojmom „Crnogorci“ podrazumijeva ljude svih vjera i nacija koji žive u Crnoj Gori, izjava je, zahvaljujući i redakcijskoj opremi, izazvala brojne negativne reakcije i komentare.
Komentari su se usijali i na najavu predsjednika Opštine Pljevlja Daria Vraneša da će baš 21. maja na Dan nezavisnosti u ovom gradu pjevati Baja Mali Knindža. Kao i Vranešov, tako je i Knindžin repertoar poznat – veličanje četnika i osuđenih ratnih zločinaca iz ’90-ih. Ove sedmice, Uprava policije zabranila je održavanje ovog koncerta iz bezbjednosnih razloga. I ova odluka je pokrenula lavinu tumačenja i komentara, uglavnom ideoloških i nacionalističkih.
Dio medija u Crnoj Gori, prije svega onih koji su služili vlasti, ima neslavnu tradiciju širenja političke propagande i govora mržnje. Tako se u Muzeju domovinskog rata u Dubrovniku u jednoj od sala mogu naći stranice tadašnje Pobjede i njenog čuvenog ratnohuškačkog serijala Rat za mir. Da su tragovi prošle medijske propagande nezgodni istorijski svjedoci znali su i oni koji su u RTCG obrisali arhivu iz ’90-ih. Iz vremena kada su Dnevnici trajali duže od sat vremena sa izvještajima o brojnim uspjesima crnogorskih i srpskih vojnika širom tadašnjih ratišta.
Da je dio ovog narativa preživio govore istraživanja medijskih sadržaja. U publikaciji Izvještaj o monitoringu govora mržnje u medijima u Crnoj Gori za 2025. izračunato je da je najviše govora mržnje u medijima usmjereno protiv etničke pripadnosti, slijedi rodna pripadnost, odnosno taergetiranje i vrijeđanje žena, a u vrhu su i govor mržnje protiv političkih protivnika i vjerske pripadnosti.
Govor mržnje, makar dio onoga koji se odnosi na elektronske medije, je tokom prošle i ove godine sankcionisan. U februaru ove godine Savjet Agencije za za audiovizuelne medijske usluge (AMU) donio je odluku o privremenom ograničenju, na pola godine, prijema i reemitovanja emisija TV Pinka Novo jutro – Jutro sa dušom, a koje vode apologete režima Aleksandra Vučića – Jovana Jeremić i Predrag Sarapa. Ukidanje je uslijedilo nakon upornog ponavljanja uživo u programu – Hrvati su nazivani ustašama, Turci novim okupatorima, a širene su i teze da su Crnogorci mutirani Srbi, neki hibrid, da su krenuli proustaškim putem, te da će Crna Gora brzo biti dio Srbije: „Crnogorci su izmišljena nacija.“ „Jalova.“ „Hrvati u Boki su projekat“…
Agencija je krajem februara sa 500 eura kaznila Adria TV zbog, kako se navodi u rješenju, ponovljenog kršenja zabrane podsticanja diskriminacije i propusta da objavi podatke o izvoru preuzetog programa. Kazna je izrečena zbog reemitovanja novogodišnjeg programa iz studija Informer TV iz Beograda. U emisiji je veličano četništvo, uz negiranje crnogorskog identiteta kao začin novogodišnjem slavlju: mijenjani su stihovi tradicionalnih i autorskih pjesama na način da se Crna Gora označava kao „srpska“, iznošene izjave poput „Nije ovo Crna Gora, no Srbija pored mora“ i „svi su Srbi – Srbi“, uzvikivana i pjevana imena pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, koji su predstavljani kao „heroji“.
Tokom 2025. novčane kazne i upozorenja dobili su Prva TV i Adria TV, dok su upozorenja izrečena i Radio televiziji Crne Gore (RTCG), TDI Radiju i Gradskoj TV.
Prva TV prvu kaznu od 500 eura zaradila je zbog jutarnjeg programa u kojem su analizirane reakcije na podizanje spomenika četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću i inicijativu za izmještanje spomenika vojvodi Mirku Petroviću. Ova televizija našla se na udaru AMU i 25. juna prošle godine kad je reemitovala programski sadržaj nazvan Specijalna emisija, u koprodukciji režimskih emitera registrovanih u Srbiji. U emisiji je iznesen niz tvrdnji kojima se direktno negira genocid u Srebrenici, uključujući navode da kolaps koji je planiran u Srbiji od 28. juna do 11. jula, kada je godišnjica zločina u Srebrenici, vodi ka „žigosanju Srba kao genocidnog narod”, iako „genocida nije bilо”.
Novčanu kaznu dobila je i Adria TV zbog dokumentarca Srebrenica, anatomija obmane. Prema ocjeni Agencije radi se o selektivnom prikazu događaja tokom genocida u Srebrenici.
Prije kazne Adria TV je upozorena od strane regulatora i zbog emisija Zorom i Press Plus u kojima su advokat Miomir Joksimović i civilni aktivista Zarija Pavićević iznosili stavove kojim se podstiče netrpeljivosti i diskriminacije prema stranim državljanima i pojedinim etničkim i vjerskim grupama. U programu su iznošene tvrdnje o navodnom stvaranju zatvorenih zajednica stranaca, pa je tako Joksimović upozorio da bi se u pojedinim kvartovima „za 15 godina mogao uvesti šerijatski zakon“, dok je Pavićević zagovarao strože kontrole stranaca, navodeći da se „može procijeniti ko je iz kog područja“ i da bi policija trebalo da primjenjuje nasumične provjere statusa na ulici.
I podgoričkom lokalnom javnom emiteru – Gradskoj TV izrečena je mjera upozorenja, zbog stava koji je u emisiji Presing na toj televiziji iznio urednik portala Srpska 24 Ivan Milošević. On je kazao da misli „da je malo nepristojno da u državi u kojoj imate 74 odsto pravoslavnog stanovništa spoljnu politiku vodi predstavnik nacionalne manjine“, govoreći o ministru vanjskih poslova Ervinu Ibrahimoviću.
Upozorenje od AMU dobio je i nacionalni javni servis – RTCG. Ono se odnosi na emitovanja druge i treće epizode dokumentarnog serijala Vraneš – zemlja i Ijudi, na Prvom programu, 06. i 13. januara 2025. godine, a njime je, zaključili su u Agenciji, omogućeno promovisanje diskriminatornog postupanja.
Analizom pomenutih epizoda, Agencija je zaključila da nije ispoštovana dokumentarna etika koja zahtijeva vjerodostojnost, preciznost i integritet prilikom predstavljanja teme, te da su relativizovali zločin, neprecizno i selektivno su predstavljeni istorijski podaci, bez relevantnih izvora, uz upotrebu terminologije koja izaziva diskriminaciju i može podstaći podjele.
A kada mediji daju adekvatan šlagvort, rasplamsa se pravi sukob u komentarima. Uz nezaobilazne uvrede i govor mržnje.
Centar za građansko obrazovanje (CGO) je krajem prošle godine sproveo istraživanje govora mržnje u komentarima na portalima koji imaju najveći broj posjeta – Vijesti, Borba, CdM, Portal Analitika, Dan, Antena M i RTCG. Zaključili su da najdirektniji i najopasniji oblici govora mržnje najčešće pojavljuju u korisničkim komentarima na sadržaje koji se odnose na Bošnjake, Albance i Hrvate iz Boke, kao i na politički i vjerski osjetljiva pitanja, poput prava dijaspore, spomenika, crkava i vjerskih praznika.
,,Analizirani komentari obuhvataju širok spektar govora mržnje – od etničkog omalovažavanja, preko poziva na nasilje i protjerivanje, do istorijskih i genocidnih narativa, kao i delegitimizacije manjina kao punopravnih građana Crne Gore. Govor mržnje se često ne pojavljuje u samom medijskom sadržaju, već eskalira u komentarima, i to prema manjinskih grupama, što ukazuje da je primarno povezan sa širim identitetskim tenzijama, istorijskim narativima i političkim kontekstom, a ne isključivo sa konkretnom viješću. Posebno brine normalizacija ovakvog jezika, jer on produbljuje društvene podjele i legitimizuje nasilje”, objasnili su iz CGO-a.
Kada se govor mržnje normalizuje isto se desi i sa nasiljem.
Predrag NIKOLIĆ

Komentari
DRUŠTVO
BUDVA: TURISTIČKA SEZONA KOJA (NE)OBEĆAVA: Novo ljeto, stare nevolje
Objavljeno prije
10 satina
22 Maja, 2026
Budva postaje preskupa destinacija, grad sa cijenama luksuzne rivijere ali bez pune luksuzne infrastrukture. Cijene usluga, hrane i pića, parkinga i plažnih rekvizita, rastu brže od kvaliteta. U budvanskim trgovinama, kafićima i restoranima, cijene su porasle u prosjeku za oko 20 odsto u odnosu na prošlo ljeto
U sezonu 2026. Budva ulazi opterećena mnogim problemima koji već duži niz godina prate razvoj grada. Pored standardnih opterećenja koja se odnose na hronični nedostatak parking prostora, haos u saobraćaju, prenatrpanost plaža, ekspanziju gradnje apartmana i rastuće nezadovoljstvo lokalnog stanovništva, početak turističke sezone obilježava novi izazov – problem sa gradskim finansijama. Najbogatija crnogorska opština u ljeto ulazi sa praznom kasom i višemilionskim dugovima.
Javnost je pratila informacije o milionskim obavezama opštine, blokadama računa i pokušajima stabilizaicje budžeta kroz pozajmice od opštinskih preduzeća. To otvara pitanja koliko lokalna uprava može odgovoriti na rastuće potrebe grada tokom najopterećenijeg perioda u godini ako je od januara do marta potrošila većinu planiranog budžeta za ovu godinu.
Gotovo 50 miliona eura budžetskih sredstava, od planiranih 79 miliona, otišlo je na razne projekte, kupovinu nekretnina ili zatvaranje korupcionaških afera bivše vlasti Demokratske partije socijalista. Ni jedan gorući problem opštine u nije riješen i ni jedan kapitalni projekat nije realizovan. Turistička sezona nije ni počela a saobraćajni kolapsi na prilaznim saobraćajnicama ka centru grada i Starom gradu su svakodnevica.
Crna Gora je decenijama razvijala masovni apartmanski turizam na primorju. Opština Budva je postala simbol gradnje apartmana i totalne komercijalizacije javnog prostora čije posljedice dolaze na naplatu. Ekspanziju gradnje u obalnom području nije pratio razvoj infrastrukture, saobraćaja, kanalizacije, slobodnih površina i parking prostora. Prije rješavanja osnovne infrastrukture građeni se objekti u kojim više od dvije trećine kapaciteta čini privatni smještaj.
Rezultat takvog modela razvoja je grad kojem tokom ljeta višestruko nedostaju kapaciteti za prihvat turista i normalan život građana.
Najjasnije pogrešan razvoj turističkih gradova, Budve na prvom mjestu, pokazuje situacija na plažama. Veliki djelovi obale su prekriveni ležaljkama, plažnim barovima, restoranima i komercijalnim sadržajima raspoređenim uz samu obalu. Čisti prirodni pijesak kojim su plaže budvanske rivijere prekrivene postao je najtraženija roba. Umjesto plažnog žala turiste dočekuje beton, redovi ležaljki i suncobrana čije je iznajmljivanje iz sezone u sezonu sve skuplje. Cijene plažnog mobilijara na nekim kupalištima dostižu astronomske cifre i postaju nedostupne za većinu turista koji posjećuju Budvu i druga mjesta na Crnogorskom primorju. Boravak i sunčanje na plažama koje se tretiraju kao javni prostor dostupan svima pod jednakim uslovima, postaje luksuz koji se plaća.
Budva postaje preskupa destinacija, grad sa cijenama luksuzne rivijere ali bez pune luksuzne infrastrukture. Cijene usluga, hrane i pića, parkinga i plažnih rekvizita, rastu brže od kvaliteta. U budvanskim trgovinama, kafićima i restoranima, cijene svih proizvoda i usluga porasle su u prosjeku za oko 20 odsto u odnosu na prošlo ljeto.
U novo ljeto turistička prijestonica ulazi sa novim regulisanjem parkiranja na teritoriji grada. Uvedeno je zonsko parkiranje koje je naišlo na nezadovoljstvo građana koji prvi put moraju plaćati parking mjesta u svakoj ulici u gradu. Opštinsko preduzeće Parking servis kojim upravlja Dragana Pima, kadar DPS, preduzima rigorozne mjere prema građanima Budve i posjetiocima koji su prinuđeni da plaćaju visoke kazne za pogrešno parkiranje u iznosu od nevjerovatnih 50 eura. U mnogim djelovima grada pronalazak parking mjesta već sada, u maju, gotovo nije moguć. Posebno su pogođeni djelovi grada sa intenzivnom gradnjom gdje je broj novih apartmana i stanova višestruko porastao.
Parking servis je angažovao grupe mladića koje kruže gradom i love vozila čiji vlasnici, nisu ispoštovali zonsko parkiranje i plaćanje, lijepe im kazne na kolima ili angažuju pauk službu za uklanjanje vozila. Posebno su na udaru vozila posjetilaca sa stranim registracijama, što će u ljetnjim mjesecima biti izvor potencijalnih sukoba sa turistima.
U sezonu se ulazi i bez novih parkirališta iako je iskustvo iz prošle godine ukazivalo na prijeku potrebu njihovog obezbjeđenja. Milioni su potrošeni u druge svrhe i donacije. Možda se ponovo u pomoć pozovu lokalni biznismeni, investitori velikih nedovršenih objekata koji će svoje neuslovne garaže i podrume ustupiti Parking servisu na sezonsko korišćenje uz zavidnu naknadu.
Najnoviji izazov sa kojim se vlast u Budvi suočila je odluka Vlade da obustavi Program privremenih objekata Opštine Budva za period 2024–2028. godine jer je donijet nezakonito. Vlada je donijela tu odluku uoči početka turističke sezone na predlog Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.
Budvanski parlament je 25. avgusta prošle godine, glasovima odbornika vladajuće većine iz redova Budva naš grad, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista, usvojio Program privremenih objekata za period do 2028. Dan kasnije, oglasili su se iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, tvrdeći da je Program privremenih objekata nezakonit jer je donesen bez prethodne, zakonom propisane saglasnosti tog resora.
Lider Pokreta za Grad i odbornik te grupe građana u budvanskom parlamentu Đorđe Zenović poručio je da se Budva našla u velikoj nevolji zbog odluke Vlade da obustavi Program privremenih lokacija na teritoriji opštine Budva za period do 2028.
„Dobro, znamo da je Program privremenih objekata koji je usvojen u avgustu prošle godine i nezakonit i neprimjenljiv. Na to smo upozoravali i na samoj sjednici SO Budva, kao što smo upozoravali na mnoge druge štetne odluke, a za koje se ovih dana ispostavilo ili će se tek ispostaviti da će debelo koštati grad…“
Prema njegovim riječima očigledno da niti lokalna niti državna vlast ne razmišljaju o posljedicama sopstvenih odluka po građane i po turističku sezonu, pa sada dovode grad pred anarhijom.
„Svakako, tradicionalno oko 1. maja stolove, stolice, prodavnice, kioske i druge objekte na javne površine iznosi kako se kome može. Tek sada, ovo je sjajna situacija za lov u mutnom. Opet, imamo Opštinu Budva koja ne poštuje ni zakone ni sudske odluke ni sopstvene odluke, pa nisam siguran koliko će poštovati odluke Vlade. Vrlo čudan momenat za logičnu i jedinu ispravnu odluku, svakako“, naglasio je Zenović.
Nakon obustave primjene Programa privremenih objekata svi takvi ugostiteljski objekti, terase, vitrine, kiosci, ulične prodavnice, štandovi, pijace, zabavni parkovi, zip line… i mnogi drugi trenutno rade nelegalno. Sve do donošenja novog programa ili aneksiranja prethodnog koji je važio do 2023. godine.
Rade Ratković: ,,Previše vremena gubimo na improvizaciju“
Svoje procjene uspješnosti nastupajuće turističke sezone za Monitor je iznio turizmolog, profesor Rade Ratković.
„Ako govorimo potpuno otvoreno, sezona za sada ne daje razloga za veliki optimizam. Problem je što država nema ni pravovremene ni cjelovite podatke na osnovu kojih bi se mogla voditi ozbiljna turistička politika. Mi sredinom maja još analiziramo podatke zaključno sa martom, što dovoljno govori o stepenu organizovanosti sistema.
Indikatori koje trenutno imamo pokazuju stagnaciju dolazaka i pad noćenja, a i naplata boravišne takse je slabija nego prethodne godine. To praktično znači da ulazimo u još jednu sezonu sa manjom potrošnjom, slabijom popunjenošću i rastućim pritiskom na profitabilnost turističkog sektora.
Crna Gora već godinama živi od inercije i regionalnog tržišta, dok polako gubi poziciju na ozbiljnim evropskim emitivnim tržištima. To nije slučajno, nego posljedica dugotrajnog odsustva reformi, improvizacije u upravljanju turizmom i potpunog izostanka dugoročne strategije razvoja destinacije.
Geopolitičke krize često dovode do preraspodjele turističkih tokova, ali je pitanje koliko je Crna Gora uopšte sposobna da iz toga izvuče korist. Nažalost, trenutno nijesmo dovoljno konkurentni.
Najveći problem je što je naš primorski turizam ušao u duboku fazu neodrživosti. Decenije nekontrolisane urbanizacije, devastacije prostora i improvizovanog razvoja sada dolaze na naplatu. Zato se danas sve više govori o regenerativnom turizmu — dakle o potrebi da se prostor i destinacija obnavljaju, a ne samo eksploatišu. “
Pored toga, Crna Gora praktično nema kontinuitet ni u marketingu ni u pozicioniranju na ključnim evropskim tržištima. Bez ozbiljne promjene turističke politike i modernog marketing pristupa teško ćemo pratiti konkurenciju.
Hrvatska i Albanija su trenutno u boljoj poziciji jer imaju funkcionalnije sisteme upravljanja i efikasnije odgovore na probleme koje i mi imamo. Mi još uvijek previše vremena gubimo na improvizaciju“.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
PRVOSTEPENO OSUĐEN BIVŠI ŠEF TAJNE POLICIJE DEJAN PERUNIČIĆ: Pet godina za nezakonito praćenje i prisluškivanje
Objavljeno prije
10 satina
22 Maja, 2026
Nekadašnji direktor ANB Dejan Peruničić i bivši agent Srđan Pavićević osuđeni su pred Višim sudom u Podgorici zbog zloupotrebe službenog položaja u produženom trajanju. Presuda, donijeta svega nekoliko minuta nakon završnih riječi, opet je otvorila pitanja o granicama djelovanja tajne službe, zakonitosti mjera nadzora i političkoj pozadini slučaja koji već godinama izaziva pažnju javnosti
Samo nekoliko minuta nakon što su u ponedjeljak u podgoričkom Višem sudu iznesene završne riječi u postupku protiv bivšeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Dejana Peruničića i nekadašnjeg službenika te institucije Srđana Pavićevića, sudija Igor Đuričković izrekao je prvostepenu presudu kojom su obojica proglašeni krivima za zloupotrebu službenog položaja u produženom trajanju.
Peruničić je osuđen na jedinstvenu kaznu od pet godina zatvora, dok je Pavićeviću izrečena kazna od godinu i četiri mjeseca. Presuda predstavlja epilog jednog od najznačajnijih sudskih postupaka koji se posljednjih godina vodi u vezi sa djelovanjem bezbjednosnog sektora u Crnoj Gori, naročito zbog tvrdnji o nezakonitom praćenju, prisluškivanju i opservaciji političkih protivnika, novinara i vjerskih velikodostojnika.
Iz Višeg suda saopšteno je da nije prihvaćen prijedlog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) da se Peruničiću nakon izricanja prvostepene presude odredi pritvor. Umjesto toga, sud je odredio mjere nadzora, uključujući zabranu napuštanja mjesta boravišta i obavezno javljanje policiji u Podgorici.
Postupak protiv Peruničića i Pavićevića bio je specifičan i po tome što je objedinjavao četiri optužna predloga Specijalnog državnog tužilaštva. Javnost je od početka bila isključena iz procesa, uključujući i samo izricanje presude. Kao razlog navedena je potreba zaštite tajnih podataka i očuvanja javnog reda.
Takva odluka dodatno je podstakla interesovanje javnosti za predmet koji se već godinama nalazi u fokusu političkih i pravosudnih rasprava. Posebnu pažnju izazvalo je to što je presuda donesena veoma brzo nakon završnih riječi, pa je otvoreno i pitanje da li je sud unaprijed imao formiran stav o predmetu ili je riječ o proceduri uobičajenoj za složene procese koji dugo traju.
Jedan od branilaca Dejana Peruničića, advokat Zdravko Begović, kazao je nakon presude da je odbrana očekivala oslobađajuću odluku i najavio žalbu Apelacionom sudu Crne Gore. Prema njegovim riječima, odbrana je tokom čitavog postupka insistirala na tvrdnji da je Peruničić postupao isključivo u okviru zakonskih ovlašćenja, sa ciljem zaštite ustavnog poretka, suvereniteta i bezbjednosti države.
Suština optužbi protiv Peruničića odnosi se na tvrdnje da je kao direktor ANB-a organizovao nezakonito praćenje i prisluškivanje više političkih lidera, tada opozicionih funkcionera, novinara, predstavnika vjerskih zajednica, ali i pojedinih nosilaca pravosudnih funkcija, među kojima i bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.
Prema navodima optužnice, Peruničić je u više navrata davao usmene naloge Pavićeviću da na području Podgorice, Budve i Cetinja prati i osmatra određene osobe bez pisanog naloga i bez prethodno pribavljene saglasnosti predviđene zakonom. Te aktivnosti navodno su podrazumijevale i korišćenje tehničkih sredstava za foto-dokumentovanje.
Pavićević je, prema tvrdnjama SDT-a, koordinirao sprovođenjem tih aktivnosti i neposredno učestvovao u njima, uprkos tome što je, kako navodi tužilaštvo, znao ili morao znati da se takve radnje sprovode mimo zakonskih procedura.
Optužnicom je Peruničiću stavljeno na teret da je od decembra 2019. do avgusta 2020. godine protivpravno koristio službeni položaj i ovlašćenja direktora ANB-a, navodno odobravajući tajni nadzor bez potrebne sudske saglasnosti.
Tužilaštvo tvrdi da je riječ o obimnom sistemu nadzora koji je obuhvatao desetine fizičkih lica, političke subjekte, privredna društva i jednu vjersku zajednicu. Prema navodima SDT-a, mjere nadzora sprovođene su bez odobrenja predsjednika Vrhovnog suda ili nadležnog sudije, čime su ozbiljno povrijeđena prava na privatni i porodični život zagarantovana Ustavom Crne Gore i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Slučaj je dodatno dobio političku težinu nakon promjene vlasti 2020. godine i smjene rukovodstva ANB-a. Nasljednik Dejana Peruničića na čelu Agencije, Dejan Vukšić podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu više prijava protiv bivšeg direktora, tvrdeći da postoje hiljade dokumenata koji ukazuju na nezakonito prisluškivanje i praćenje.
Posebnu pažnju izazvale su tvrdnje da su tokom litija protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti, od kraja 2019. do sredine 2020. godine, pod mjerama tajnog nadzora bili pojedini sveštenici Srpske pravoslavne crkve, ali i određeni političari.
Vukšić je ranije tvrdio da su mjere nadzora započete krajem decembra 2019. godine, kada su širom Crne Gore počele litije, te da su trajale gotovo do parlamentarnih izbora održanih u avgustu 2020.
Pored aktuelnog predmeta, protiv Peruničića je pokrenuto više sudskih postupaka zbog sumnji u zloupotrebu službenog položaja tokom njegovog mandata na čelu ANB-a.
Jedna od optužnica odnosi se na tvrdnje da je nezakonito prisluškivao funkcionere i aktiviste tadašnjeg Demokratskog fronta tokom partijskog seminara održanog u hotelu „Palas” u Petrovcu 2020. godine. Taj slučaj postao je aktuelan nakon tvrdnji funkcionera Fronta da je tokom dvodnevnog okupljanja navodno prisluškivano blizu 300 njihovih članova i simpatizera.
Drugi predmet odnosi se na optužbe da je Peruničić prisluškivao bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, dok se u trećem navodi da je, uz pomoć Pavićevića, organizovano praćenje i snimanje političkih funkcionera nekadašnjeg DF, Demokrata, SNP i Ujedinjene Crne Gore.
Među osobama koje se pominju u spisima SDT-a nalaze se i bivši premijer Zdravko Krivokapić, predsjednik Skupštine Andrija Mandić, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić, lider Demokratske narodne partije Milan Knežević, funkcioner Nove srpske demokratije Slaven Radunović, bivši gradonačelnik Budve Marko Bato Carević, kao i više drugih političkih i javnih ličnosti. Tu su i lideri Socijalističke narodne partije i Ujedinjene Crne Gore Vladimir Joković i Goran Danilović, poslanik Demokrata Boris Bogdanović, novinari, kao i predstavnici crkvenih institucija.
Peruničić je prvi put uhapšen u oktobru 2021. godine nakon podnošenja krivične prijave zbog nezakonitog prisluškivanja političara, novinara i crkvenih velikodostojnika. Drugi put je lišen slobode nakon što je u kancelariji tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića pronađen uređaj za prisluškivanje.
Peruničić je smijenjen je krajem 2020. godine, ubrzo nakon političkih promjena koje su uslijedile poslije parlamentarnih izbora.
Odbrana je najavila žalbu, što znači da će predmet razmatrati Apelacioni sud, koji može potvrditi, preinačiti ili ukinuti odluku Višeg suda.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari

DVADESET GODINA POSLIJE: Između dogodine u Briselu i dogodine u Prizrenu
STAPANJE VLASTI I PODZEMLJA POD VUČIĆEM: Hobotnica jede svoju djecu
MONITOROVA ANKETA: Crkva, nacija, partija
Izdvajamo
-
INTERVJU2 sedmiceRADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti
-
FOKUS3 sedmiceUPRAVA ZA LEGALIZACIJU– RADUNOVIĆEVA ŠEMA ZA ZAŠTITU MOĆNIH DIVLJIH GRADITELJA: Gvozdenovićev nasljednik
-
DRUŠTVO2 sedmiceFINANSIJSKI KOLAPS TURISTIČKE METROPOLE: Gdje je nestao novac najbogatije opštine
-
Izdvojeno2 sedmiceAD PLANTAŽE, NIČIJA BRIGA: Dok bude zemlje biće i plata
-
DRUŠTVO4 sedmiceNADOGRADNJA STRUČNOSTI GLAVNE DRŽAVNE ARHITEKTICE: Deset dana od odbijanja do odobrenja novih spratova
-
FOKUS2 sedmiceMILOŠ MEDENICA U ULOZI PROIZVOĐAČA AFERA: Oni koji upravljaju bjeguncem jači od države
-
INTERVJU4 sedmiceDEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I MALI AKCIONAR EPCG: Razgovara se o životu poslije Termoelektrane, a ne o njenom opstanku
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ DANILA MANDIĆA: Presuda koja otvara pitanja o pravosuđu
