Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZNA LI VLADA ŠTA ĆE SA ELEKTROPRIVREDOM: Prst na čelu, ruka u džepu

Objavljeno prije

na

Vlada Crne Gore još nije odlučila na koji način će otkupiti 41,7 odsto akcija Elektroprivrede koje se od 2009. godine nalaze u vlasništvu italijanske A2A. „Krajnji rok za isplatu, najmanje jedne sedmine ugovorenog iznosa, je maj 2018. godine i Vlada će do pomenutog roka razmotriti sve raspoložive opcije”, ponovila je nedavno Dragica Sekulić, ministarka ekonomije u aktuelnoj Vladi Duška Markovića. „U ovom trenutku ne otpisujem niti favorizujem bilo koju opciju, samo kažem da analiziramo sve mogućnosti i tvrdim da odluka o načinu otkupa akcija A2A ne smije ni na koji način da poremeti stabilnost našeg budžeta, niti razvojni potencijal EPCG”.

Izvršna vlast, dakle, još nije u cajtnotu. Čudi, ipak, činjenica da odluka o načinu na koji će se staviti tačka na (ne)uspješno partnerstvo sa A2A čeka poslednji momenat. Tim prije što su Italijani još ljetos aktivirali tzv. put opciju i tako započeli formalnu proceduru izlaska iz vlasničkih i upravljačkih struktura Elektroprivrede. A da „strateški partner” nema druge varijante nego da izađe iz zajedničkog posla, bilo je jasno još krajem prošle godine. Za sve to vrijeme Vlada nije pronašla model isplate (otkupa akcija) koji bi, istovremeno, bio u skladu sa Akcionarskim ugovorom i trenutnim mogućnostima Crne Gore i njenog najvrjednijeg infrastrukturnog preduzeća.

Ne znamo ni da li Vlada samostalno odlučuje o najpovoljnijem rješenju. Ili se konsultuje sa nekim. I ko su mogući savjetnici: MMF, Svjetska banka, neka od međunarodnih konsultantskih ili revizorskih kuća ili domaća politčko-ekonomska elita okupljena oko predsjednika DPS-a Mila Đukanovića i njegovog brata Aca – suvlasnika Rudnika uglja u Pljevljima.

To je samo dio nepoznanica vezan za najvrjedniju crnogorsku privatizaciju, i jedinu dokapitalizaciju obavljenu u procesu svojinske transformacije nekadašnjeg državnog vlasništva.

Strateški partner je pod sumnjom da je potkradao državu i manjinske akcionare EPCG. Specijalno državno tužilaštvo je lani u aprilu donijelo naredbu o sprovođenju istrage protiv šest osoba (italijanskih i crnogorskih menadžera iz EPCG) zbog sumnji da su zloupotrebom službenog položaja oštetili EPCG za milione eura – u korist nekoliko italijanskih kompanija-ćerki A2A. U centru istrage su konsultantski ugovori kojima su povezane kompanije, bez tendera ili bilo kakvog drugog upliva moguće konkurencije, od Elektroprivrede naplatile milione na ime savjetničkih usluga. A da nije jasno o kakvim savjetima je riječ. I kakvu korist od njih je imala EPCG.

Osamnaest mjeseci kasnije istraga traje. Prema nazvaničnim najavama medija, tek će ove nedjelje specijalna tužiteljaka Stojanka Radović u Italiji saslušati bivšeg izvršnog direktora EPCG Enrika Malerbu i nekadašnjeg finansijskog direktora Masima Salu. Njihov zemljak Flavio Bjanko, takođe nekadašnji finansijski direktor EPCG, pritvoren je i saslušavan proljetos u Podgorici.

Tužilaštvo za štetu mjerenu milionima eura sumnjiči i tri crnogorska državljanina iz menadžmenta EPCG – koordinatora glavnog finansijskog direktora Slobodana Tanasijevića, rukovodioca Direkcije za finansije i platni promet Venku Janjušević i rukovodioca Direkcije za računovodstvo i poreze Vojku Ćalasan.

Tek po povratku iz Italije Specijalno tužilaštvo će privesti istragu kraju i odlučiti o eventualnom podizanju optužnice. U međuvremenu, u Višem sudu je donijeta, pa potom i ukinuta, odluka kojom je A2A privremeno uskraćena za pravo da raspolaže kupljenim akcijama EPCG.

Nema, dakle, smetnje da država – ali i neko drugi – otkupi ponuđene akcije. Pitanja su samo po kojoj cijeni i, možda još važnije, šta se zapravo kupuje.

Zvanično, iz Vlade tvrde da je višegodišnji aranžman sa A2A, bez obzira na kontrovreze koje su ga pratile od početka, doprinio tome da je „EPCG danas u boljoj poziciji nego što je bila u trenutku ulaska u partnerstvo”. Mada, kažu, „to nije u mjeri u kojoj su projektovali”.

Sredinom septembra iz Vlade smo dobili službeni dopis u kome se nalazio kratak opis efekata višegodišnje saradnje sa Italijanima: „Investirano je 110 miliona eura, profit za 2013. godinu je 35 miliona eura, dok je profit 2009. bio četiri miliona eura. Gubici električne energije u distributivnoj mreži ove godine se očekuju oko14 odsto, a 2009. su bili preko 22 odsto. Stepen naplate u 2016. godini je oko 101 odsto, a bio je 91,5 odsto u godini dokapitalizacije i djelimične privatizacije. U ovom trenutku kompanija ima preko 230 miliona eura na svojim računima, što predstavlja dobru bazu za investiranje, i zarade zaposlenih u periodu 2009-2015. su u prosjeku veće 10 odsto”.

Čak i ako zanemarimo neobičan podatak o stepenu naplate od 101 odsto, ovom krokiju nedostaje osnovna informacija: da li je EPCG iz aranžmana Vlade i A2A izašla u poslovnom plusu ili minusu. To je, začudo, pitanje na koje ne postoji jednoznačan odgovor.

Moguće je da nijeste obratili pažnju – u septembru ove godine Vlada, kao većinski vlasnik EPCG, barata podatkom o profitu za 2013. godinu. Stvar je u tome što od tada do danas EPCG nema zvanične, zakonski prihvatljive, podatke o poslovanju.

Skupština akcionara EPCG ljetos je, na prijedlog Odbora direktora, ukinula vlastitu odluku iz 2015. godine o pokriću gubitaka i smanjenju osnovnog kapitala. Tako je nestao i navodni profit prikazivan u bilansima protekle tri godine. Umjesto toga, na snazi su dokumenta – Izvještaj o finansijskom poslovanju EPCG iz marta 2015. godine prema kome je kompanija prvi dana 2014. godine počela sa gubitkom od 275 miliona eura. I to je i dalje jedini mjerodavan podatak o njenom poslovanju, pošto Komisija za hartije od vrijednosti nije dala saglasnost na odluke o pokrivanju gubitaka umanjenjem osnovnog kapitala (za nešto više od 90 miliona) i raspodjeli dividende (više od 50 miliona eura). Prema dostupnim informacijama, u EPCG je u toku izrada finansijskih izvještaja o poslovanju za 2014, 2015, i 2016. godinu.

Zvanično, ljetošnja odluka je motivisana višemjesečnim nesporazumima sa KHOV, koja od 2. jula 2015 nije ni odobrila ni odbila odluku za smanjenje osnovnog kapitala društva i isplatu dividende akcionarima. „Ta činjenica onemogućava izradu bilansa za poslovnu 2016. godinu…”, objasnili su iz EPCG. To nije spriječilo alternativna tumačenja ove , krajnje neobične, situacije.

Tako je član predsjedništva Građanskog pokreta URA Dejan Mijović, koji je bio član odbora EPCG tokom Vlade izbornog povjerenja, ustvrdio da je ljetošnja odluka donijeta u strahu od tužilaštva u Italiji i, možda, u Crnoj Gori. Mijović je tada podsjetio kako je lično u martu ove godine podnio italijanskom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv kompanije A2A zbog lažnog prikazivanja finansijskih bilansa. „A2A je nezakonito smanjila kapital EPCG za 97 miliona i isknjižila 235 miliona eura akumuliranih gubitaka iz finansijskih bilansa EPCG”, kazao je Mijović uz tvrdnju da je „tim odlukama otvoren prostor da se iz EPCG i Crne Gore, na nezakonit način, iznesu desetine miliona nezarađenog profita”.

Finansijski analitičar Mila Kasalica je drugačije gledala na ljetošnji posao: „novi revizori traže mišljenje (od KHOV) koje se ne može dobiti i onda se postupak vraća na početak. Zato je ključno pitanje kukavičluk KHOV da da mišljenje ili da se ne petlja u posao koji ne razumije i ne zna”.

Nepoznanicama još nije kraj. Mada je početak gradnje drugog bloka TE u Pljevljima i zvanično najavljen prije više od godinu dana, njena gradnja je i dalje pod velikim znakom pitanja. Što zbog očiglednog nedostatka novca, a što zbog mogučeg neslaganja odluke o gradnji TE sa nedavno usvojenim Zakonom o potvrđivanju Pariskog sporazuma.

Slično, duže od godinu dana većinski vlasnici EPCG, odnosno Vlada Crne Gore, nijesu u stanju da se izjasne o (ne)prihvatanju ponude A2A i Aca Đukanovića o otkupu većinskog paketa akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Onu su, početkom godine, ponudili EPCG da njihove (39,5 + 12 odsto) akcije otkupi po cijeni od 6,5 eura, ili ukupno 17 miliona. Skupština EPCG je još 31. januara odlučila da razmotri i zvanično se odredi o ovoj ponudi. Ali odluke još nema.

U međuvremenu, rastu pritisci na Vladu. Predsjednik Manjinskog kluba akcionara EPCG Vasilije Miličković i Partija penzionara (članica DF) pozvale su Vladu da ugovor sa A2A okonča jednokratnom isplatom, uz dogovor o visini pripadajućeg diskonta, bez odlaganja i plaćanja u sedam jednogodišnjih rata. „Morate najkasnije do kraja ove godine isplatiti vašeg promašenog partnera”, poručili su iz Partije penzionera, „bićete prinuđeni da u najkraćem mogućem roku planirate kreditno zaduženje sa čijim novcem bi isplatiti promašenog strateškog partnera” kompaniju A2A iz Italije”. Pride Miličković se obratio ministrici Sekulić: „Koliko god da nemate radnog iskustva na tržištu to vam ne može biti opravdanje da ne vidite da je perspektiva razvoja crnogorske privrede u izgradnji infrastrukturnih proizvodnih objekata za proizvodnju i izvoz električne energije”.

Minsitrica ekonomije nema dileme: „Isplatiti 35 miliona ili preko 200 miliona u jednoj godini apsolutno nije isto”. I to je, za sada, jedina činjenica o kojoj postoji kolika-tolika saglasnost. Malo li je?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IGRE GLEDANOSTI I POVJERENJA: RTCG u junu znao da će najgledaniji biti u julu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Media centar je javno pitao rukovodstvo Javnog servisa da saopšti izvor koji kaže da su bili najgledaniji u julu, šta su saopštili u centralnom dnevniku. U reagovanju menadžmenta RTCG-a saopšteno je da je riječ o istraživanju koje je sa OEBS-om pripremljeno u junu

 

Promjena vlasti nakon parlamentarnih izbora 2020. godine značajno je povećala očekivanja građana od institucija. Najprije da budu transparentne u svom radu i servis svih građana. Takva očekivanja bila su postavljena i prema Radio-televiziji Crne Gore, koja, pored kadrovskih promjena, još nije transformisana u javni servis svih građana

U takozvanom non pejperu Evropske komisije o napretku u poglavljima 23 i 24, objavljenom u maju ove godine, navodi se da je Javni emiter RTCG uveo pluralističku uređivačku politiku od imenovanja novog Savjeta i uprave. Međutim, ističu da su i dalje potrebni kontinuirani napori kako bi se osiguralo da javni emiter RTCG poštuje najviše standarde nezavisnosti i profesionalizma.

Trenutno je Javni servis u žiži javnosti zbog afere  vezane za manipulacije gledanošću i povjerenjem građana, na koje nijesu bile imune ni prethodne uprave.

„Televizija Crne Gore tokom jula bila je najgledanija TV stanica, pokazuju zvanični podaci o gledanosti. Prvi, Drugi i Parlamentarni program zbirno su privlačili najviše gledalaca, dok je emisija Dobro jutro Crna Goro najgledaniji jutarnji program u zemlji. Time je nastavljen dobar trend koji bilježimo. Nedavno istraživanja snage brenda RTCG-a koje je sprovela agencija Damar pokazalo je da raste povjerenje u javni servis. Takođe, istraživanje Građanske alijanse, kojim su obuhvaćeni manjinski narodi, pokazalo je da manjine od svih radio i TV stanica najviše vjeruju radiju i televiziji Crne Gore”, navedeno je 3. avgusta u centralnom dnevniku Televizije Crne Gore (TVCG).

Novinar se nije pozvao na izvor istraživanja već na „zvanične podatke o gledanosti“. Na to je ukazao i predsjednik Skupštine Media centra Dragoljub Duško Vuković, koji je  saopštio da je televizija time prekršila sopstvene programske principe i profesionalne standarde, kao i Kodeks novinara.

,,Metodologija koju pokušava da koristi menadžment da bi pokazao uspjehe je besmislena i jedino je koristio još prethodni generalni direktor Božidar Šundić, koji je na sve načine želio da sakrije loše rezultate. Tvrdnja da Prvi, Drugi i Parlamentarni kanal zajedno imaju najveću gledanost je jednako besmislena kao kada bi se na primjer  Pink televizija pohvalila da nju, tj. njihovih 45 kanala, gleda najviše građana Srbije”, kazao je Vuković.

On ističe da nema metode kojom se može sabirati gledanost TV stanica i time argumentovati tvrdnja da su najgledaniji, i da zato to saopštenje RTCG-a predstavlja ,,doprinos širenju lažnih vijesti (fake news)”, a da Savjet RTCG-a treba da se odredi prema ovoj gruboj manipulaciji. Suština uspjeha RTCG-a, prema njegovim riječima, nije gledanost, već povjerenje građana. „Upravo te podatke neće da objavi generalni direktor RTCG-a”, kazao je Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti –  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada – u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage).

,,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost – disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage – pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci”.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na ‘facebook’ stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je – Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka”, navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja”.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo