Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZNA LI VLADA ŠTA ĆE SA ELEKTROPRIVREDOM: Prst na čelu, ruka u džepu

Objavljeno prije

na

Vlada Crne Gore još nije odlučila na koji način će otkupiti 41,7 odsto akcija Elektroprivrede koje se od 2009. godine nalaze u vlasništvu italijanske A2A. „Krajnji rok za isplatu, najmanje jedne sedmine ugovorenog iznosa, je maj 2018. godine i Vlada će do pomenutog roka razmotriti sve raspoložive opcije”, ponovila je nedavno Dragica Sekulić, ministarka ekonomije u aktuelnoj Vladi Duška Markovića. „U ovom trenutku ne otpisujem niti favorizujem bilo koju opciju, samo kažem da analiziramo sve mogućnosti i tvrdim da odluka o načinu otkupa akcija A2A ne smije ni na koji način da poremeti stabilnost našeg budžeta, niti razvojni potencijal EPCG”.

Izvršna vlast, dakle, još nije u cajtnotu. Čudi, ipak, činjenica da odluka o načinu na koji će se staviti tačka na (ne)uspješno partnerstvo sa A2A čeka poslednji momenat. Tim prije što su Italijani još ljetos aktivirali tzv. put opciju i tako započeli formalnu proceduru izlaska iz vlasničkih i upravljačkih struktura Elektroprivrede. A da „strateški partner” nema druge varijante nego da izađe iz zajedničkog posla, bilo je jasno još krajem prošle godine. Za sve to vrijeme Vlada nije pronašla model isplate (otkupa akcija) koji bi, istovremeno, bio u skladu sa Akcionarskim ugovorom i trenutnim mogućnostima Crne Gore i njenog najvrjednijeg infrastrukturnog preduzeća.

Ne znamo ni da li Vlada samostalno odlučuje o najpovoljnijem rješenju. Ili se konsultuje sa nekim. I ko su mogući savjetnici: MMF, Svjetska banka, neka od međunarodnih konsultantskih ili revizorskih kuća ili domaća politčko-ekonomska elita okupljena oko predsjednika DPS-a Mila Đukanovića i njegovog brata Aca – suvlasnika Rudnika uglja u Pljevljima.

To je samo dio nepoznanica vezan za najvrjedniju crnogorsku privatizaciju, i jedinu dokapitalizaciju obavljenu u procesu svojinske transformacije nekadašnjeg državnog vlasništva.

Strateški partner je pod sumnjom da je potkradao državu i manjinske akcionare EPCG. Specijalno državno tužilaštvo je lani u aprilu donijelo naredbu o sprovođenju istrage protiv šest osoba (italijanskih i crnogorskih menadžera iz EPCG) zbog sumnji da su zloupotrebom službenog položaja oštetili EPCG za milione eura – u korist nekoliko italijanskih kompanija-ćerki A2A. U centru istrage su konsultantski ugovori kojima su povezane kompanije, bez tendera ili bilo kakvog drugog upliva moguće konkurencije, od Elektroprivrede naplatile milione na ime savjetničkih usluga. A da nije jasno o kakvim savjetima je riječ. I kakvu korist od njih je imala EPCG.

Osamnaest mjeseci kasnije istraga traje. Prema nazvaničnim najavama medija, tek će ove nedjelje specijalna tužiteljaka Stojanka Radović u Italiji saslušati bivšeg izvršnog direktora EPCG Enrika Malerbu i nekadašnjeg finansijskog direktora Masima Salu. Njihov zemljak Flavio Bjanko, takođe nekadašnji finansijski direktor EPCG, pritvoren je i saslušavan proljetos u Podgorici.

Tužilaštvo za štetu mjerenu milionima eura sumnjiči i tri crnogorska državljanina iz menadžmenta EPCG – koordinatora glavnog finansijskog direktora Slobodana Tanasijevića, rukovodioca Direkcije za finansije i platni promet Venku Janjušević i rukovodioca Direkcije za računovodstvo i poreze Vojku Ćalasan.

Tek po povratku iz Italije Specijalno tužilaštvo će privesti istragu kraju i odlučiti o eventualnom podizanju optužnice. U međuvremenu, u Višem sudu je donijeta, pa potom i ukinuta, odluka kojom je A2A privremeno uskraćena za pravo da raspolaže kupljenim akcijama EPCG.

Nema, dakle, smetnje da država – ali i neko drugi – otkupi ponuđene akcije. Pitanja su samo po kojoj cijeni i, možda još važnije, šta se zapravo kupuje.

Zvanično, iz Vlade tvrde da je višegodišnji aranžman sa A2A, bez obzira na kontrovreze koje su ga pratile od početka, doprinio tome da je „EPCG danas u boljoj poziciji nego što je bila u trenutku ulaska u partnerstvo”. Mada, kažu, „to nije u mjeri u kojoj su projektovali”.

Sredinom septembra iz Vlade smo dobili službeni dopis u kome se nalazio kratak opis efekata višegodišnje saradnje sa Italijanima: „Investirano je 110 miliona eura, profit za 2013. godinu je 35 miliona eura, dok je profit 2009. bio četiri miliona eura. Gubici električne energije u distributivnoj mreži ove godine se očekuju oko14 odsto, a 2009. su bili preko 22 odsto. Stepen naplate u 2016. godini je oko 101 odsto, a bio je 91,5 odsto u godini dokapitalizacije i djelimične privatizacije. U ovom trenutku kompanija ima preko 230 miliona eura na svojim računima, što predstavlja dobru bazu za investiranje, i zarade zaposlenih u periodu 2009-2015. su u prosjeku veće 10 odsto”.

Čak i ako zanemarimo neobičan podatak o stepenu naplate od 101 odsto, ovom krokiju nedostaje osnovna informacija: da li je EPCG iz aranžmana Vlade i A2A izašla u poslovnom plusu ili minusu. To je, začudo, pitanje na koje ne postoji jednoznačan odgovor.

Moguće je da nijeste obratili pažnju – u septembru ove godine Vlada, kao većinski vlasnik EPCG, barata podatkom o profitu za 2013. godinu. Stvar je u tome što od tada do danas EPCG nema zvanične, zakonski prihvatljive, podatke o poslovanju.

Skupština akcionara EPCG ljetos je, na prijedlog Odbora direktora, ukinula vlastitu odluku iz 2015. godine o pokriću gubitaka i smanjenju osnovnog kapitala. Tako je nestao i navodni profit prikazivan u bilansima protekle tri godine. Umjesto toga, na snazi su dokumenta – Izvještaj o finansijskom poslovanju EPCG iz marta 2015. godine prema kome je kompanija prvi dana 2014. godine počela sa gubitkom od 275 miliona eura. I to je i dalje jedini mjerodavan podatak o njenom poslovanju, pošto Komisija za hartije od vrijednosti nije dala saglasnost na odluke o pokrivanju gubitaka umanjenjem osnovnog kapitala (za nešto više od 90 miliona) i raspodjeli dividende (više od 50 miliona eura). Prema dostupnim informacijama, u EPCG je u toku izrada finansijskih izvještaja o poslovanju za 2014, 2015, i 2016. godinu.

Zvanično, ljetošnja odluka je motivisana višemjesečnim nesporazumima sa KHOV, koja od 2. jula 2015 nije ni odobrila ni odbila odluku za smanjenje osnovnog kapitala društva i isplatu dividende akcionarima. „Ta činjenica onemogućava izradu bilansa za poslovnu 2016. godinu…”, objasnili su iz EPCG. To nije spriječilo alternativna tumačenja ove , krajnje neobične, situacije.

Tako je član predsjedništva Građanskog pokreta URA Dejan Mijović, koji je bio član odbora EPCG tokom Vlade izbornog povjerenja, ustvrdio da je ljetošnja odluka donijeta u strahu od tužilaštva u Italiji i, možda, u Crnoj Gori. Mijović je tada podsjetio kako je lično u martu ove godine podnio italijanskom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv kompanije A2A zbog lažnog prikazivanja finansijskih bilansa. „A2A je nezakonito smanjila kapital EPCG za 97 miliona i isknjižila 235 miliona eura akumuliranih gubitaka iz finansijskih bilansa EPCG”, kazao je Mijović uz tvrdnju da je „tim odlukama otvoren prostor da se iz EPCG i Crne Gore, na nezakonit način, iznesu desetine miliona nezarađenog profita”.

Finansijski analitičar Mila Kasalica je drugačije gledala na ljetošnji posao: „novi revizori traže mišljenje (od KHOV) koje se ne može dobiti i onda se postupak vraća na početak. Zato je ključno pitanje kukavičluk KHOV da da mišljenje ili da se ne petlja u posao koji ne razumije i ne zna”.

Nepoznanicama još nije kraj. Mada je početak gradnje drugog bloka TE u Pljevljima i zvanično najavljen prije više od godinu dana, njena gradnja je i dalje pod velikim znakom pitanja. Što zbog očiglednog nedostatka novca, a što zbog mogučeg neslaganja odluke o gradnji TE sa nedavno usvojenim Zakonom o potvrđivanju Pariskog sporazuma.

Slično, duže od godinu dana većinski vlasnici EPCG, odnosno Vlada Crne Gore, nijesu u stanju da se izjasne o (ne)prihvatanju ponude A2A i Aca Đukanovića o otkupu većinskog paketa akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Onu su, početkom godine, ponudili EPCG da njihove (39,5 + 12 odsto) akcije otkupi po cijeni od 6,5 eura, ili ukupno 17 miliona. Skupština EPCG je još 31. januara odlučila da razmotri i zvanično se odredi o ovoj ponudi. Ali odluke još nema.

U međuvremenu, rastu pritisci na Vladu. Predsjednik Manjinskog kluba akcionara EPCG Vasilije Miličković i Partija penzionara (članica DF) pozvale su Vladu da ugovor sa A2A okonča jednokratnom isplatom, uz dogovor o visini pripadajućeg diskonta, bez odlaganja i plaćanja u sedam jednogodišnjih rata. „Morate najkasnije do kraja ove godine isplatiti vašeg promašenog partnera”, poručili su iz Partije penzionera, „bićete prinuđeni da u najkraćem mogućem roku planirate kreditno zaduženje sa čijim novcem bi isplatiti promašenog strateškog partnera” kompaniju A2A iz Italije”. Pride Miličković se obratio ministrici Sekulić: „Koliko god da nemate radnog iskustva na tržištu to vam ne može biti opravdanje da ne vidite da je perspektiva razvoja crnogorske privrede u izgradnji infrastrukturnih proizvodnih objekata za proizvodnju i izvoz električne energije”.

Minsitrica ekonomije nema dileme: „Isplatiti 35 miliona ili preko 200 miliona u jednoj godini apsolutno nije isto”. I to je, za sada, jedina činjenica o kojoj postoji kolika-tolika saglasnost. Malo li je?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo