Povežite se sa nama

Izdvojeno

UHAPŠEN VESELIN VUKOTIĆ: Pada još jedan stub Đukanovićeve moći

Objavljeno prije

na

Predsjednik Đukanović, poslije hapšenja Vukotića – a nakon prethodnog privođenja svojih prijatelja i bliskih saradnika Brkovića, Medenice, Jovanića – ne krije srdžbu zbog navodnog revanšizma politički instrumentalizovanog tužilaštva. Ostaje sve usamljeniji i vidljiviji u sistemu koji je decenijama gradio

 

Nekadašnji članovi Odbora direktora Plantaža: Veselin Vukotić, Božo Mihailović, Đorđije Rajković, Sead Šahman, Duško Perović i Anica Hajduković uhapšeni su, početkom nedjelje, zbog sumnji da su zloupotrijebili položaj i oštetili kompaniju kojom su upravljali. U fokusu Specijalnog državnog  tužilaštva (SDT) našla se njihova odluka da se, nakon višegodišnjeg suđenja, zaključi ugovor o vansudskom poravnanju sa kompanijom OMP Engineering, sa kojom su se Plantaže sporile zbog propasti njihovog zajedničkog projekta – fabrike briketa od vinove loze.

Nakon saslušanja, svima osim Anici Hajduković određeno je zadržavanje od 72 sata. Tako su se u spuškom zatvoru našla dva univerzitetska profesora (Vukotić i Mihailović), dugogodišnji i, mnogi kažu, najuspješniji direktor Plantaža (Rajković), nekadašnji direktor Fonda PIO (Perović)… Istraga o upropašćavanju Plantaža se nastavlja, dok javnost čeka da se SDT izjasni o krivičnim prijavama protiv Verice Maraš, dugogodišnje izvršne direktorice kompanije koja je za svoj angažman plaćena oko milion eura, iako je nekada prestižnu kompaniju dovela na rub propasti.

U pritvoru u Spužu već se nalaze nekadašnja VDT i predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, uz nekoliko tranzicionih biznismena prve i druge generacije (očevi i sinovi). Drugima je, poput vlasnika Vektre Dragana Brkovića, njegovih sinova i najbljižeg saradnika Milića Popovića, pritvor ukinut pa sa slobode čekaju rasplet istrage, eventualno optuženje i presudu. Treći su u bjekstvu (osnivač i vlasnik Atlas Grupe Duško Knežević i Dragan Kovačević, nekadašnji direktor Uprave za nekretnine) dok četvrtima, iz razloga više sile, određivanje pritvora nikada nije ni bilo ozbiljno razmatrano (Slavoljub Stijepović, generalni sekretar predsjednika države i njegov savjetnik i poslanik DPS-a Petar Ivanović). Plus Svetozar Marović  koji i u ovoj priči ima poseban, teško definisan, status.

Puput Marovića, iz navedenog društva moćnika pod istragom  izdvaja se Veselin Vukotić. Za početak,  zato što nije prvi put pritvorenik u Spužu.

Tamo je bio i u proljeće 1993, kada je skupa sa Zoranom Đikanovićem (dugogodišnji predsjednik državne Komisije za hartije od vrijednosti) osumnjičen zbog finansijske prevare, preko privatnog preduzeća Ant komerc u kome je Đikanović bio direktor a Vukotić glavni savjetnik.  Prije tridesetak godina taj slučaj je tumačen kao pritisak/osveta čelnika DPS-a prema zapadno orijentisanom profesoru Ekonomskog fakulteta koji im je okrenuo leđa, nakon raspada SFRJ i pada Vlade Anta Markovića u kojoj je bio ministar.

Stvari se mijenjaju po Vukotićevom izlasku na slobodu. On postaje glavni promoter neoliberalizma u Crnoj Gori i siva eminencija procesa privatizacije u Crnoj Gori. Ta uloga je i formalizovana njegovim postavljenjem za potpredsjednika Vladinog Savjeta za privatizaciju (predsjednik je bio Milo Đukanović) odakle je komandovao transformacijom državnog u privatni kapital. I gurao ideju „mikrodržave“. Kojom upravlja mala grupa „tržišno dokazanih“.

„Privatna svojina je mehanizam koji i neprijatelja pretvara u prijatelja“, učio nas je Vukotić skicirajući DPS-u buduću šemu koruptivnog uvezivanja. Njegova rečenica: „Ne prodajemo preduzeća, nego kupujemo strateške partnere“, opravdala je bezbroj promašenih privatizacija i prodaje državne imovine po besmisleno niskim cijenama (kupujemo investitore). Kao što je Vukotićeva poštapalica  „nema besplatnog ručka“ ne jednom poslužila za obračun sa ovdašnjim gubitnicima tranzicije. Mada je, kroz sve to vrijeme, Vukotić, makar obrok dnevno, plaćao novcem dobijenim iz državne kase. Po osnovu direktnog angažmana u Vladi, preko razgranate mreže organizacija koje su državi nudile razne konsultantske usluge i obuke (Centar za preduzetništvo, G17…), kao predstavnik države (i predsjednik) u bordu direktora Plantaža… Sve do novca  kojim se, iz državne kase, finansiraju brojni projekti Univerziteta Donja Gorica u kome su se Veselin Vukotić i Milo Đukanović ponovo sreli kao poslovni partneri. Odnosno, osnivači.

Prethodno je Vukotiću i Branku Vujoviću suđeno zato što su, tokom privatizacije Jugopetrola, mimo zakonske procedure višemilionski konsultantski posao dodijelili advokatskoj firmi Marka Harisona. U aprilu 2007. godine oslobođeni su optužbe uz obrazloženje da nezakonitu odluku nijesu donijeli sami. „Svi članovi koji su prisustvovali 33. sjednici Savjeta za privatizaciju učestvovali su u donošenju odluke”, stoji u izrečenoj presudi koja je 2008. godine postala pravosnažna.

Nije, naravno,  aktuelno partnerstvo na UDG-u jedini razlog zbog koga Đukanović, poslije hapšenja (i) Vukotića – a nakon prethodnog privođenja svojih prijatelja i bliskih saradnika Brkovića, Medenice, Jovanića – ne krije srdžbu zbog navodnog revanšizma politički instrumentalizovanog tužilaštva. Urušavaju se stubovi sistema koje je on decenijama gradio. A on postaje sve vidljiviji.

,,Na ispitu je samostalnost i profesionalnost tužilaštva i nezavisnost sudske vlasti koja mora pokazati da je zrela i da je u stanju da Crnu Goru i njen demokratski razvoj zaštiti od medijskog i političkog silovanja ljudi koji smatraju da im njihov medijski i politički značaj omogućava da se na ovakav način obračunavaju sa neistomišljenicima”, rekao je Đukanović pred kamerama RTCG-a. Pa pritvrdio: ,,Onaj ko se olako opredijelio da dovede u pitanje moralni lik nekog ko je bio nosilac sudske vlasti toliko dugo, ili ko je bio samo predsjednik Privrednog suda, onaj ko se usudio da to uradi bez dovoljno pouzdane sumnje da pokreće te procese ne može računati da ubuduće može da obavlja te poslove. A vjerujem da će se u daljem razvoju pravnog sistema i demokratske odgovornosti izvesti i pitanje krivične odgovornosti za takva postupanja”.

Šteta je što pitanje odgovornosti za takva postupanja – u dobroj mjeri zahvaljujući Đukanoviću i njegovom DPS-u – nije postavljeno mnogo ranije. Kada su, recimo, po komandi DPS-a hapšeni ministri Đukanovićeve Vlade (ministar poljoprivrede Branko Abramović oslobođen je optužbi zbog kojih je više mjeseci proveo u pritvoru), opozicioni političari, ugledni privrednici i bankari (slučaj osnivačica CKB-a koje su oslobođene optužbi za navodne zloupotrebe)…

Ili, još važnije, što se niko nije usudio da preispita (ne)odgovornost unutar  pravosudnog sistema koji je ostao nijem i gluv na brojna i evidentna kršenja zakona od strane Đukanovića i njegovih bliskih saradnika: Prva banka, Prvi milion, Limenka, garancije za KAP, Avala, KAP… Tek bi to bila prava stvar.

Ne treba se zalijetati u prazno. To što se nekoliko doskorašnjih moćnika našlo u istražnom zatvoru ne garantuje da je crnogorsko pravosuđe prodisalo oslobođeno stega vlasti. Recimo: još nema optužnice protiv Petra Ivanovića, iako je tužilaštvo zahtjev za skidanje imuniteta parlamentu uputilo u februaru prošle godine, a poslaniku DPS-a imunitet je skinut u novembru. Iako istraga, navodno, ne bi trebalo da traje duže od šest mjeseci… Dug je put  od istrage do optužnice, a još duži do pravosnažne osuđujuće presude.

Do tada, biće besplatnog ručka za mnoge privilegovane. Partijska pripadnost, vidimo, nije problem. Sistem koji i danas  personifikuju Đukanović i Vukotić i dalje funkcioniše.

 

U visokom društvu

Kompaniju OMP Engineering kojoj je, prema sumnjama SDT-a, bivši bord Plantaža nezakonito omogućio da na ime vansudskog poravnanja prihoduje 350.000 eura i zemljište od 37.000 kvadrata na periferiji Podgorice (u Donjoj Gorici)  osnovali su, 2009.  godine, Oleg Obradović, Miodrag Ivanović i Predrag Bošković, koji se iz kompanije povukao 2014.

Bivši čelnici crnogorskog Telekoma Obradović i Ivanović bili su akteri afere Telekom i nedavno su, nepravosnažnom presudom Višeg suda, oslobođeni optužbi da su, kao članovi Odbora direktora Telekoma nakon privatizacije tog preduzeća, učestvovali u donošenju nezakonite odluke o sklapanju fiktivnih konsultantskih ugovora kojim je Telekom, navodno, oštećen za 2,3 miliona.

Predraga Boškovića znamo kao ministra u raznim resorima i vladama pod kontrolom DPS-a. Od ministra ekonomije, preko rada i socijalnog stranja, pa obrazovanja do odbrane. Sada je poslanik. Paralelno, pratile su ga brojne afere i (medijske) optužbe za mahinacije i zloupotrebe položaja.

Izreka „svijet je mali“ našla je potvrdu i u ovoj priču. Ana Đukanović i Nikola Martinović, čije su advokatske kancelarije, navodno, realizovale sporne (fiktivne) konsultantske ugovore iz afere Telekom, imali su svoju ulogu i u sporu Plantaža i OMP-a. Advokatska kancelarija Đukanović je pred Privrednim sudom zastupala Plantaže, a Nikola Martinović – OMP. Sudio je bivši  predsjednik  Privrednog suda Blažo Jovanić.

Advokatica Đukanović je za RTCG izjavila da je, kao pravnog zastupnika, iz uprave Plantaža niko nije konsultovao u vezi sa spornim poravnanjem sa OMP-om, i da im je zbog toga otkazala punomoćje. Nezvanično, u Plantažama se može čuti da je dotadašnji angažman Advokatske kancelarije Đukanović državnu kompaniju koštao oko 300.000 eura.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

NAŠA TOTALNA DEMOKRATIJA: Svi sa svima, svi protiv svih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško je predvidjeti ishod kombinatorike ko bi mogao činiti novu vladu, nakon masovne političke neprincipijelnosti, i domaćih igrača i stranih faktora. Sigurno je tek da je šansa iz avgusta 2020. godine, nakon pada DPS-a, da se ovo društvo istinski reformiše, izgubljena. Treba stvoriti novu

 

Nakon 100 dana manjinske Vlade, raspravlja se o njenom – kraju. Sljedeće sedmice, u petak,19. avgusta, održaće se sjednica parlamenta na kojoj će se glasati o Inicijativi za izglasavanje nepovjerenja vladi, koju su, nakon što je premijer Abazović potpisao Temeljni ugovor sa SPC, podnijeli – Demokratska partija socijalista, Socijaldemokratska partija, Liberalna partija i Socijademokrate. Da bi inicijativa bila prihvaćena, potpisnicima nedostaje još pet glasova u parlamentu. Oči su trenutno uprte u Demokratsku Crnu Goru. Ta partija je prošle sedmice, iako je donedavno tvrdo zastupala stav da sa DPS-om neće donositi krupne odluke, saopštila da će se o tom pitanju izjasniti za „deset dana“, uz komentare koji bi se mogli tumačiti i kao mogućnost da sljedećeg petka podignu ruke za izglasavanje nepovjerenja Abazovićevoj vladi.

Šta će se dogoditi 19. avgusta, nije izvjesno. Posebno što se trenutno, za razliku od atmosfere u vrijeme izglasavanja nepovjerenja vladi Zdravka Krivokapića u februaru ove godine, gotovo i ne razgovara o rješenjima izlaska iz ko zna koje po redu ovdašnje političke krize. Pitanja se nižu: šta će se dogoditi ako se izglasa nepovjerenje Abazovićevoj vladi? Čekaju li nas izbori ili nova vlada? Ukoliko je rješenje nova vlada, ko će je voditi, a ko činiti? Ko će joj dati podršku? Umjesto dijaloga i razgovora o tim pitanjima, politika se svela na bezbroj političkih izjava i saopštenja koja govore – svi protiv svih. Ali, za razliku od prethodnog perioda, i  – svi bi mogli sa svima zarad  vlasti. Principijelnost je, sve u svemu, postala odloženi teret u borbi za moć.

Jedini koji je za sada predložio model u slučaju pada vlade je Demokratski front. Oni se zalažu za tehničku vladu koju bi činili pobjednici avgustovskih izbora.

„Prvenstveno smo se obratili Abazoviću i potpredsjedniku Vlade Vladimiru Jokoviću da bi dobro bilo resetovati prethodnu većinu, vratiti stvari na narodnu volju naroda od 30. avgusta 2020. godine – saopštio je nedavno lider DF Andrija Mandić. Kazao je da smatra da je dao „poštenu ponudu”.

Ponuda nije naišla na reakciju. „Ako se ne izjasne, prepustićemo ih njihovoj sudbini“, saopštili su iz DF-a. Potom je Joković kazao da će o ponudi DF odlučivti partijski organi Socijalističke narodne partije (SNP), dodajući da su u oni načelno otvoreni za saradnju sa svima koji će raditi na ispunjenju njihovih prioriteta. SNP odluku još nije donio, a Abazović se tim povodom nije oglašavao.

Problem DF-a je to što ih Zapad ne vidi kao partnere. Svojevremeno je visoki američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio da „DF nije partner i blokira put u EU”. Slično je ponovio i sada tvrdnjom da će SAD podržati svaku vladu koja podržava EU i NATO. Zbog toga očito opcija koju ovaj politički savez predlaže nije scenario koji će se ozbiljnije razmatrati. Uz to,  u okviru DF postoje krupne programske razlike a koliko se zna i ozbiljne razlike i unutar Pokreta za promjene.

Upravo zbog podrške Zapada, pažnju javnosti skrenuo je sastanak lidera Demokrata Alekse Bečića i specijalnog izaslanika EU Miroslava Lajčaka u Bratislavi.

„Naš spoljnopolitički kurs je kurs naših evropskih susjeda i evropskih prijatelja“ – kazao je Bečić u razgovoru sa Lajčakom. Lider Demokrata tako je poslao poruku da Zapad treba, za razliku od DF-a, da ih vidi kao „partnere”. Demokrate i DF približili su u oktobru prošle godine interesi SPC, kada je ustoličenje mitropolita Joanikija postalo pitanje važnije od svih drugih. Pošto je Abazovićeva Vlada potpisala Temeljni ugovor sa SPC, Demokrate sada imaju ležerniju poziciju u komplikovanoj političkoj domaćoj kalkulaciji pod nadzorom Zapada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NAKON POTPSIVANJA TEMELJNOG UGOVORA, NE PRESTAJE ZAPALJIVA RETORIKA: SPC i DPS opet o patriotama i izdajnicima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispada da jedino ljubav prema Putinu i Rusiji ponovo može spojiti dva zavađena bloka u Crnoj Gori. DPS i Đukanović su „novu evropsku Crnu Goru“ gradili po Putinovim standardima i sistemima vrijednosti dok SPC-u nikada nije smetao model takvog surovog društva dok god su crkveni interesi bili zaštićeni i glavni arhijereji finansijski namireni

 

Uzalud se nadao dio javnosti i političke scene da će potpis na Temeljni ugovor (TU) između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Vlade Crne Gore umiriti retoričke strasti, makar kada je crkva u pitanju, koja je dobila skoro sve što je tražila uključujući i priznanje da SPC navodno postoji osam vijekova. DPS i satelitske partije su, kako su ranije najavili, pokrenule proceduru izglasavanja nepovjerenja Vladi u Skupštini Crne Gore i obećale da će kad oni dođu na vlast odmah staviti van snage potpisani dokument. Crnogorski predsjednik i lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović je u autorskom tekstu naglasio da oni koji su podržali TU su zapravo za „srednjevjekovnu, teokratsku državu“ koja je dobrim dijelom slična njegovom feudalnom konceptu države, samo bez popova i sa njim kao apsolutnim vladarem.

Na Cetinju su priređeni hepeninzi kačenja crnogorskih zastava na ograde Cetinjskog manastira, Vlaške crkve i Crkve Sv. Jovana u Bajicama uz noćnu digitalnu video projekciju zastave na apsidi manastira. Povod je bio navodno skidanje državne zastave i bacanje na zemlju od strane monahinje S.S. sa ograde manastira, na koji je zastava bila improvizirano zakačena. Na objavljenom video snimku se ne vidi da je monahinja bacila zastavu već je samo skinula i smotala. Policija je, reagujući po prijavi građana o skrnavljenju zastave, podnijela krivičnu prijavu protiv monahinje „za povredu ugleda Crne Gore“ a radnje gonjenja je potom preuzeo osnovni tužilac na Cetinju. Sredinom jula je ministar vanjski Ranko Krivokapić na otvaranju manifestacije 540 godina od osnivanja grada izjavio da će zastava Crnojevića biti vraćena i na manastir na kom se od prvog dana vijorila.

Potpisivanje TU je prokomentarisao i poglavar kanonski nepriznate Crnogorske crkve (CPC) Mihailo nazvavši ga „ciganski posao“. Tim je  izazvavo reagovanja  romskih udruženja koja su ga optužila za diskriminaciju i omalovažavanje romske zajednice.  Izvinjenje episkopa Mihaila nije uslijedilo. Nadležni se nijesu oglašavali.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo