Povežite se sa nama

Izdvojeno

UHAPŠEN VESELIN VUKOTIĆ: Pada još jedan stub Đukanovićeve moći

Objavljeno prije

na

Predsjednik Đukanović, poslije hapšenja Vukotića – a nakon prethodnog privođenja svojih prijatelja i bliskih saradnika Brkovića, Medenice, Jovanića – ne krije srdžbu zbog navodnog revanšizma politički instrumentalizovanog tužilaštva. Ostaje sve usamljeniji i vidljiviji u sistemu koji je decenijama gradio

 

Nekadašnji članovi Odbora direktora Plantaža: Veselin Vukotić, Božo Mihailović, Đorđije Rajković, Sead Šahman, Duško Perović i Anica Hajduković uhapšeni su, početkom nedjelje, zbog sumnji da su zloupotrijebili položaj i oštetili kompaniju kojom su upravljali. U fokusu Specijalnog državnog  tužilaštva (SDT) našla se njihova odluka da se, nakon višegodišnjeg suđenja, zaključi ugovor o vansudskom poravnanju sa kompanijom OMP Engineering, sa kojom su se Plantaže sporile zbog propasti njihovog zajedničkog projekta – fabrike briketa od vinove loze.

Nakon saslušanja, svima osim Anici Hajduković određeno je zadržavanje od 72 sata. Tako su se u spuškom zatvoru našla dva univerzitetska profesora (Vukotić i Mihailović), dugogodišnji i, mnogi kažu, najuspješniji direktor Plantaža (Rajković), nekadašnji direktor Fonda PIO (Perović)… Istraga o upropašćavanju Plantaža se nastavlja, dok javnost čeka da se SDT izjasni o krivičnim prijavama protiv Verice Maraš, dugogodišnje izvršne direktorice kompanije koja je za svoj angažman plaćena oko milion eura, iako je nekada prestižnu kompaniju dovela na rub propasti.

U pritvoru u Spužu već se nalaze nekadašnja VDT i predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, uz nekoliko tranzicionih biznismena prve i druge generacije (očevi i sinovi). Drugima je, poput vlasnika Vektre Dragana Brkovića, njegovih sinova i najbljižeg saradnika Milića Popovića, pritvor ukinut pa sa slobode čekaju rasplet istrage, eventualno optuženje i presudu. Treći su u bjekstvu (osnivač i vlasnik Atlas Grupe Duško Knežević i Dragan Kovačević, nekadašnji direktor Uprave za nekretnine) dok četvrtima, iz razloga više sile, određivanje pritvora nikada nije ni bilo ozbiljno razmatrano (Slavoljub Stijepović, generalni sekretar predsjednika države i njegov savjetnik i poslanik DPS-a Petar Ivanović). Plus Svetozar Marović  koji i u ovoj priči ima poseban, teško definisan, status.

Puput Marovića, iz navedenog društva moćnika pod istragom  izdvaja se Veselin Vukotić. Za početak,  zato što nije prvi put pritvorenik u Spužu.

Tamo je bio i u proljeće 1993, kada je skupa sa Zoranom Đikanovićem (dugogodišnji predsjednik državne Komisije za hartije od vrijednosti) osumnjičen zbog finansijske prevare, preko privatnog preduzeća Ant komerc u kome je Đikanović bio direktor a Vukotić glavni savjetnik.  Prije tridesetak godina taj slučaj je tumačen kao pritisak/osveta čelnika DPS-a prema zapadno orijentisanom profesoru Ekonomskog fakulteta koji im je okrenuo leđa, nakon raspada SFRJ i pada Vlade Anta Markovića u kojoj je bio ministar.

Stvari se mijenjaju po Vukotićevom izlasku na slobodu. On postaje glavni promoter neoliberalizma u Crnoj Gori i siva eminencija procesa privatizacije u Crnoj Gori. Ta uloga je i formalizovana njegovim postavljenjem za potpredsjednika Vladinog Savjeta za privatizaciju (predsjednik je bio Milo Đukanović) odakle je komandovao transformacijom državnog u privatni kapital. I gurao ideju „mikrodržave“. Kojom upravlja mala grupa „tržišno dokazanih“.

„Privatna svojina je mehanizam koji i neprijatelja pretvara u prijatelja“, učio nas je Vukotić skicirajući DPS-u buduću šemu koruptivnog uvezivanja. Njegova rečenica: „Ne prodajemo preduzeća, nego kupujemo strateške partnere“, opravdala je bezbroj promašenih privatizacija i prodaje državne imovine po besmisleno niskim cijenama (kupujemo investitore). Kao što je Vukotićeva poštapalica  „nema besplatnog ručka“ ne jednom poslužila za obračun sa ovdašnjim gubitnicima tranzicije. Mada je, kroz sve to vrijeme, Vukotić, makar obrok dnevno, plaćao novcem dobijenim iz državne kase. Po osnovu direktnog angažmana u Vladi, preko razgranate mreže organizacija koje su državi nudile razne konsultantske usluge i obuke (Centar za preduzetništvo, G17…), kao predstavnik države (i predsjednik) u bordu direktora Plantaža… Sve do novca  kojim se, iz državne kase, finansiraju brojni projekti Univerziteta Donja Gorica u kome su se Veselin Vukotić i Milo Đukanović ponovo sreli kao poslovni partneri. Odnosno, osnivači.

Prethodno je Vukotiću i Branku Vujoviću suđeno zato što su, tokom privatizacije Jugopetrola, mimo zakonske procedure višemilionski konsultantski posao dodijelili advokatskoj firmi Marka Harisona. U aprilu 2007. godine oslobođeni su optužbe uz obrazloženje da nezakonitu odluku nijesu donijeli sami. „Svi članovi koji su prisustvovali 33. sjednici Savjeta za privatizaciju učestvovali su u donošenju odluke”, stoji u izrečenoj presudi koja je 2008. godine postala pravosnažna.

Nije, naravno,  aktuelno partnerstvo na UDG-u jedini razlog zbog koga Đukanović, poslije hapšenja (i) Vukotića – a nakon prethodnog privođenja svojih prijatelja i bliskih saradnika Brkovića, Medenice, Jovanića – ne krije srdžbu zbog navodnog revanšizma politički instrumentalizovanog tužilaštva. Urušavaju se stubovi sistema koje je on decenijama gradio. A on postaje sve vidljiviji.

,,Na ispitu je samostalnost i profesionalnost tužilaštva i nezavisnost sudske vlasti koja mora pokazati da je zrela i da je u stanju da Crnu Goru i njen demokratski razvoj zaštiti od medijskog i političkog silovanja ljudi koji smatraju da im njihov medijski i politički značaj omogućava da se na ovakav način obračunavaju sa neistomišljenicima”, rekao je Đukanović pred kamerama RTCG-a. Pa pritvrdio: ,,Onaj ko se olako opredijelio da dovede u pitanje moralni lik nekog ko je bio nosilac sudske vlasti toliko dugo, ili ko je bio samo predsjednik Privrednog suda, onaj ko se usudio da to uradi bez dovoljno pouzdane sumnje da pokreće te procese ne može računati da ubuduće može da obavlja te poslove. A vjerujem da će se u daljem razvoju pravnog sistema i demokratske odgovornosti izvesti i pitanje krivične odgovornosti za takva postupanja”.

Šteta je što pitanje odgovornosti za takva postupanja – u dobroj mjeri zahvaljujući Đukanoviću i njegovom DPS-u – nije postavljeno mnogo ranije. Kada su, recimo, po komandi DPS-a hapšeni ministri Đukanovićeve Vlade (ministar poljoprivrede Branko Abramović oslobođen je optužbi zbog kojih je više mjeseci proveo u pritvoru), opozicioni političari, ugledni privrednici i bankari (slučaj osnivačica CKB-a koje su oslobođene optužbi za navodne zloupotrebe)…

Ili, još važnije, što se niko nije usudio da preispita (ne)odgovornost unutar  pravosudnog sistema koji je ostao nijem i gluv na brojna i evidentna kršenja zakona od strane Đukanovića i njegovih bliskih saradnika: Prva banka, Prvi milion, Limenka, garancije za KAP, Avala, KAP… Tek bi to bila prava stvar.

Ne treba se zalijetati u prazno. To što se nekoliko doskorašnjih moćnika našlo u istražnom zatvoru ne garantuje da je crnogorsko pravosuđe prodisalo oslobođeno stega vlasti. Recimo: još nema optužnice protiv Petra Ivanovića, iako je tužilaštvo zahtjev za skidanje imuniteta parlamentu uputilo u februaru prošle godine, a poslaniku DPS-a imunitet je skinut u novembru. Iako istraga, navodno, ne bi trebalo da traje duže od šest mjeseci… Dug je put  od istrage do optužnice, a još duži do pravosnažne osuđujuće presude.

Do tada, biće besplatnog ručka za mnoge privilegovane. Partijska pripadnost, vidimo, nije problem. Sistem koji i danas  personifikuju Đukanović i Vukotić i dalje funkcioniše.

 

U visokom društvu

Kompaniju OMP Engineering kojoj je, prema sumnjama SDT-a, bivši bord Plantaža nezakonito omogućio da na ime vansudskog poravnanja prihoduje 350.000 eura i zemljište od 37.000 kvadrata na periferiji Podgorice (u Donjoj Gorici)  osnovali su, 2009.  godine, Oleg Obradović, Miodrag Ivanović i Predrag Bošković, koji se iz kompanije povukao 2014.

Bivši čelnici crnogorskog Telekoma Obradović i Ivanović bili su akteri afere Telekom i nedavno su, nepravosnažnom presudom Višeg suda, oslobođeni optužbi da su, kao članovi Odbora direktora Telekoma nakon privatizacije tog preduzeća, učestvovali u donošenju nezakonite odluke o sklapanju fiktivnih konsultantskih ugovora kojim je Telekom, navodno, oštećen za 2,3 miliona.

Predraga Boškovića znamo kao ministra u raznim resorima i vladama pod kontrolom DPS-a. Od ministra ekonomije, preko rada i socijalnog stranja, pa obrazovanja do odbrane. Sada je poslanik. Paralelno, pratile su ga brojne afere i (medijske) optužbe za mahinacije i zloupotrebe položaja.

Izreka „svijet je mali“ našla je potvrdu i u ovoj priču. Ana Đukanović i Nikola Martinović, čije su advokatske kancelarije, navodno, realizovale sporne (fiktivne) konsultantske ugovore iz afere Telekom, imali su svoju ulogu i u sporu Plantaža i OMP-a. Advokatska kancelarija Đukanović je pred Privrednim sudom zastupala Plantaže, a Nikola Martinović – OMP. Sudio je bivši  predsjednik  Privrednog suda Blažo Jovanić.

Advokatica Đukanović je za RTCG izjavila da je, kao pravnog zastupnika, iz uprave Plantaža niko nije konsultovao u vezi sa spornim poravnanjem sa OMP-om, i da im je zbog toga otkazala punomoćje. Nezvanično, u Plantažama se može čuti da je dotadašnji angažman Advokatske kancelarije Đukanović državnu kompaniju koštao oko 300.000 eura.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i krimogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

U ogledalu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o Srebrenici i reakcije na nju, samo su još jedno upozorenje da je krajnje  vrijeme da se suočimo i sa prošlošću i sa današnjicom. Sve dok naše političke klase budu negirale prošlost ili ćutale o ulozi Crne Gore u ratnim devedesetim,  dok budu selektivno pamtile i pokazivale prstom u tuđa dvorišta umjesto da se zagledaju u svoje,uzalud nam IBAR, evropske strategije i evropski zakoni. Nećemo mi nigdje

Predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić u stvari je, Evropejac. I nije to bilo nešto tipa kafkijanskog preobražaja, ono – „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“ Ne, Mandić je Evropejac, kaže, oduvijek bio. Uputio je nevjernike da pogledaju program njegove Nove srpske demokratije, gdje leži navodni dokaz da je ta partija od samog osnivanja “istinski evropski orijentisana stranka”.  Ni tu nije kraj. Mandić i njegovi su, tvrdi predsjednik parlamenta,  u stvari preteča, jer su “Evropsku uniju zagovarali dok su neki govorili o posljednjem ostrvu komunizma na Balkanu”.

Šta reći.  Uzdah je recimo prigodan. Mandić to govori dok nas sa svojim partnerima iz srpskog sveta, gura od Evrope. Dok negira genocid u Srebrenici, potvrđen na Međunarodnom sudu u Hagu i poziva premijera Spajića da ne glasa za Rezoluciju UN o Srebrenici ovog četvrtka, jer je to “opasno” po Crnu Goru. Poštovanje sudskih presuda, suočavanje sa prošlošću i poštovanje žrtava, a Rezolucija je upravo to, ne bi trebalo biti opasno  za “istinski evropski orijentisane partije”. Baš suprotono.  Mandić nas ubjeđuje da je oduvijek evropski orijentisan dok srebreničke žrtve pokušava da prekrije jasenovačkim žrtvama,  dijeleći ne samo žive, nego i  mrtve na naše i njihove.  Dok to čini za partijski  i interes  Aleksandra Vučića, srpskog autokrate, najboljeg učenika Vojislava Šešelja, koji želi i Crnu Goru da usisa u svoj srpski svet,. U svijet krvi i tla.  Mandić je, pri tom, kako i sam primjećuje, malo umjereniji od svog kolege Milana Kneževića. Blago Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo