Povežite se sa nama

Izdvojeno

UHAPŠEN VESELIN VUKOTIĆ: Pada još jedan stub Đukanovićeve moći

Objavljeno prije

na

Predsjednik Đukanović, poslije hapšenja Vukotića – a nakon prethodnog privođenja svojih prijatelja i bliskih saradnika Brkovića, Medenice, Jovanića – ne krije srdžbu zbog navodnog revanšizma politički instrumentalizovanog tužilaštva. Ostaje sve usamljeniji i vidljiviji u sistemu koji je decenijama gradio

 

Nekadašnji članovi Odbora direktora Plantaža: Veselin Vukotić, Božo Mihailović, Đorđije Rajković, Sead Šahman, Duško Perović i Anica Hajduković uhapšeni su, početkom nedjelje, zbog sumnji da su zloupotrijebili položaj i oštetili kompaniju kojom su upravljali. U fokusu Specijalnog državnog  tužilaštva (SDT) našla se njihova odluka da se, nakon višegodišnjeg suđenja, zaključi ugovor o vansudskom poravnanju sa kompanijom OMP Engineering, sa kojom su se Plantaže sporile zbog propasti njihovog zajedničkog projekta – fabrike briketa od vinove loze.

Nakon saslušanja, svima osim Anici Hajduković određeno je zadržavanje od 72 sata. Tako su se u spuškom zatvoru našla dva univerzitetska profesora (Vukotić i Mihailović), dugogodišnji i, mnogi kažu, najuspješniji direktor Plantaža (Rajković), nekadašnji direktor Fonda PIO (Perović)… Istraga o upropašćavanju Plantaža se nastavlja, dok javnost čeka da se SDT izjasni o krivičnim prijavama protiv Verice Maraš, dugogodišnje izvršne direktorice kompanije koja je za svoj angažman plaćena oko milion eura, iako je nekada prestižnu kompaniju dovela na rub propasti.

U pritvoru u Spužu već se nalaze nekadašnja VDT i predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, uz nekoliko tranzicionih biznismena prve i druge generacije (očevi i sinovi). Drugima je, poput vlasnika Vektre Dragana Brkovića, njegovih sinova i najbljižeg saradnika Milića Popovića, pritvor ukinut pa sa slobode čekaju rasplet istrage, eventualno optuženje i presudu. Treći su u bjekstvu (osnivač i vlasnik Atlas Grupe Duško Knežević i Dragan Kovačević, nekadašnji direktor Uprave za nekretnine) dok četvrtima, iz razloga više sile, određivanje pritvora nikada nije ni bilo ozbiljno razmatrano (Slavoljub Stijepović, generalni sekretar predsjednika države i njegov savjetnik i poslanik DPS-a Petar Ivanović). Plus Svetozar Marović  koji i u ovoj priči ima poseban, teško definisan, status.

Puput Marovića, iz navedenog društva moćnika pod istragom  izdvaja se Veselin Vukotić. Za početak,  zato što nije prvi put pritvorenik u Spužu.

Tamo je bio i u proljeće 1993, kada je skupa sa Zoranom Đikanovićem (dugogodišnji predsjednik državne Komisije za hartije od vrijednosti) osumnjičen zbog finansijske prevare, preko privatnog preduzeća Ant komerc u kome je Đikanović bio direktor a Vukotić glavni savjetnik.  Prije tridesetak godina taj slučaj je tumačen kao pritisak/osveta čelnika DPS-a prema zapadno orijentisanom profesoru Ekonomskog fakulteta koji im je okrenuo leđa, nakon raspada SFRJ i pada Vlade Anta Markovića u kojoj je bio ministar.

Stvari se mijenjaju po Vukotićevom izlasku na slobodu. On postaje glavni promoter neoliberalizma u Crnoj Gori i siva eminencija procesa privatizacije u Crnoj Gori. Ta uloga je i formalizovana njegovim postavljenjem za potpredsjednika Vladinog Savjeta za privatizaciju (predsjednik je bio Milo Đukanović) odakle je komandovao transformacijom državnog u privatni kapital. I gurao ideju „mikrodržave“. Kojom upravlja mala grupa „tržišno dokazanih“.

„Privatna svojina je mehanizam koji i neprijatelja pretvara u prijatelja“, učio nas je Vukotić skicirajući DPS-u buduću šemu koruptivnog uvezivanja. Njegova rečenica: „Ne prodajemo preduzeća, nego kupujemo strateške partnere“, opravdala je bezbroj promašenih privatizacija i prodaje državne imovine po besmisleno niskim cijenama (kupujemo investitore). Kao što je Vukotićeva poštapalica  „nema besplatnog ručka“ ne jednom poslužila za obračun sa ovdašnjim gubitnicima tranzicije. Mada je, kroz sve to vrijeme, Vukotić, makar obrok dnevno, plaćao novcem dobijenim iz državne kase. Po osnovu direktnog angažmana u Vladi, preko razgranate mreže organizacija koje su državi nudile razne konsultantske usluge i obuke (Centar za preduzetništvo, G17…), kao predstavnik države (i predsjednik) u bordu direktora Plantaža… Sve do novca  kojim se, iz državne kase, finansiraju brojni projekti Univerziteta Donja Gorica u kome su se Veselin Vukotić i Milo Đukanović ponovo sreli kao poslovni partneri. Odnosno, osnivači.

Prethodno je Vukotiću i Branku Vujoviću suđeno zato što su, tokom privatizacije Jugopetrola, mimo zakonske procedure višemilionski konsultantski posao dodijelili advokatskoj firmi Marka Harisona. U aprilu 2007. godine oslobođeni su optužbe uz obrazloženje da nezakonitu odluku nijesu donijeli sami. „Svi članovi koji su prisustvovali 33. sjednici Savjeta za privatizaciju učestvovali su u donošenju odluke”, stoji u izrečenoj presudi koja je 2008. godine postala pravosnažna.

Nije, naravno,  aktuelno partnerstvo na UDG-u jedini razlog zbog koga Đukanović, poslije hapšenja (i) Vukotića – a nakon prethodnog privođenja svojih prijatelja i bliskih saradnika Brkovića, Medenice, Jovanića – ne krije srdžbu zbog navodnog revanšizma politički instrumentalizovanog tužilaštva. Urušavaju se stubovi sistema koje je on decenijama gradio. A on postaje sve vidljiviji.

,,Na ispitu je samostalnost i profesionalnost tužilaštva i nezavisnost sudske vlasti koja mora pokazati da je zrela i da je u stanju da Crnu Goru i njen demokratski razvoj zaštiti od medijskog i političkog silovanja ljudi koji smatraju da im njihov medijski i politički značaj omogućava da se na ovakav način obračunavaju sa neistomišljenicima”, rekao je Đukanović pred kamerama RTCG-a. Pa pritvrdio: ,,Onaj ko se olako opredijelio da dovede u pitanje moralni lik nekog ko je bio nosilac sudske vlasti toliko dugo, ili ko je bio samo predsjednik Privrednog suda, onaj ko se usudio da to uradi bez dovoljno pouzdane sumnje da pokreće te procese ne može računati da ubuduće može da obavlja te poslove. A vjerujem da će se u daljem razvoju pravnog sistema i demokratske odgovornosti izvesti i pitanje krivične odgovornosti za takva postupanja”.

Šteta je što pitanje odgovornosti za takva postupanja – u dobroj mjeri zahvaljujući Đukanoviću i njegovom DPS-u – nije postavljeno mnogo ranije. Kada su, recimo, po komandi DPS-a hapšeni ministri Đukanovićeve Vlade (ministar poljoprivrede Branko Abramović oslobođen je optužbi zbog kojih je više mjeseci proveo u pritvoru), opozicioni političari, ugledni privrednici i bankari (slučaj osnivačica CKB-a koje su oslobođene optužbi za navodne zloupotrebe)…

Ili, još važnije, što se niko nije usudio da preispita (ne)odgovornost unutar  pravosudnog sistema koji je ostao nijem i gluv na brojna i evidentna kršenja zakona od strane Đukanovića i njegovih bliskih saradnika: Prva banka, Prvi milion, Limenka, garancije za KAP, Avala, KAP… Tek bi to bila prava stvar.

Ne treba se zalijetati u prazno. To što se nekoliko doskorašnjih moćnika našlo u istražnom zatvoru ne garantuje da je crnogorsko pravosuđe prodisalo oslobođeno stega vlasti. Recimo: još nema optužnice protiv Petra Ivanovića, iako je tužilaštvo zahtjev za skidanje imuniteta parlamentu uputilo u februaru prošle godine, a poslaniku DPS-a imunitet je skinut u novembru. Iako istraga, navodno, ne bi trebalo da traje duže od šest mjeseci… Dug je put  od istrage do optužnice, a još duži do pravosnažne osuđujuće presude.

Do tada, biće besplatnog ručka za mnoge privilegovane. Partijska pripadnost, vidimo, nije problem. Sistem koji i danas  personifikuju Đukanović i Vukotić i dalje funkcioniše.

 

U visokom društvu

Kompaniju OMP Engineering kojoj je, prema sumnjama SDT-a, bivši bord Plantaža nezakonito omogućio da na ime vansudskog poravnanja prihoduje 350.000 eura i zemljište od 37.000 kvadrata na periferiji Podgorice (u Donjoj Gorici)  osnovali su, 2009.  godine, Oleg Obradović, Miodrag Ivanović i Predrag Bošković, koji se iz kompanije povukao 2014.

Bivši čelnici crnogorskog Telekoma Obradović i Ivanović bili su akteri afere Telekom i nedavno su, nepravosnažnom presudom Višeg suda, oslobođeni optužbi da su, kao članovi Odbora direktora Telekoma nakon privatizacije tog preduzeća, učestvovali u donošenju nezakonite odluke o sklapanju fiktivnih konsultantskih ugovora kojim je Telekom, navodno, oštećen za 2,3 miliona.

Predraga Boškovića znamo kao ministra u raznim resorima i vladama pod kontrolom DPS-a. Od ministra ekonomije, preko rada i socijalnog stranja, pa obrazovanja do odbrane. Sada je poslanik. Paralelno, pratile su ga brojne afere i (medijske) optužbe za mahinacije i zloupotrebe položaja.

Izreka „svijet je mali“ našla je potvrdu i u ovoj priču. Ana Đukanović i Nikola Martinović, čije su advokatske kancelarije, navodno, realizovale sporne (fiktivne) konsultantske ugovore iz afere Telekom, imali su svoju ulogu i u sporu Plantaža i OMP-a. Advokatska kancelarija Đukanović je pred Privrednim sudom zastupala Plantaže, a Nikola Martinović – OMP. Sudio je bivši  predsjednik  Privrednog suda Blažo Jovanić.

Advokatica Đukanović je za RTCG izjavila da je, kao pravnog zastupnika, iz uprave Plantaža niko nije konsultovao u vezi sa spornim poravnanjem sa OMP-om, i da im je zbog toga otkazala punomoćje. Nezvanično, u Plantažama se može čuti da je dotadašnji angažman Advokatske kancelarije Đukanović državnu kompaniju koštao oko 300.000 eura.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna

 

U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović.  Milatović je  u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta  osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.

Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora  očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.

Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug,  procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se,  gotovo sve.  Možda ponajviše  Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić.  Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.

Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.

,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal

 

Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se  godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.

Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu,  prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.

Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.

Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi. „Za svoj dosadašnji rad i ostvarene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u njegovoj službenoj biografiji. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.

Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji

 

Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.

Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.

Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.

Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.

Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.

Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.

Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.

Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama.  To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.

Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo