Dionica auto-puta Smokovac – Mateševo otvorena je na Dan državnosti 13. jula, a planirani rok za završetak radova je bio 10. maj 2019. godine. U međuvremenu je i cijena projekta uvećana za makar 100 miliona. Slavimo

Tri godine, dva mjeseca i tri dana. Toliko je kasnila izgradnja prve dionice prvog crnogorskog auto-puta Bar – Boljari. Prema ugovoru o izgradnji, najveći infrastrukturni projekat u nezavisnoj Crnoj Gori trebalo je da bude završen 10. maja 2019. godine. Osim kašnjenja prekoračena je i cijena izgradnje za oko sto miliona. Prilikom ugovaranja izgradnje zaboravljena je, pa naknadno dodata, jedna cijela petlja (Smokovac), elektro i vodovodna mreža, a nekoliko pristupnih puteva i dalje je sporno, odnosno, nezavršeno.

Prema studijama opravdanosti izgradnje auto-puta, prve iz 2009. kompanije Scott Wilson i druge iz 2012. godine koju je radila URS Infrastructure & Environment UK Limited, dionica Smokovac – Mateševo nije zadovoljavala ni osnovne kriterijume za finansiranje od međunarodnih finansijskih institucija. Uprkos upozorenjima međunarodne zajednice da je auto-put neisplativ za malu Crnu Goru, Vlada Mila Đukanovića je ušla u projekat, uzevši (u dolarima) kredit od kineske Exim banke.

Za razliku od crnogorske javnosti, tadašnje DPS Vlade su znale da ova dionica ne ispunjava uslove da bude finansirana od institucija iz EU, pa je sada jasnije zbog čega su partnere tražili van Evrope.

Saobraćajnicu je gradila kineska državna kompanija za izgradnju puteva i mostova (China Road & Bridge Corporation – CRBC). Izvođači su bili oslobođeni plaćanja PDV-a u Crnoj Gori. Pod poreskim olakšicama poslovale su i sve firme podizvođači, ako novac troše za izgradnju auto-puta. Prema nalazima novinara i nevladinih organizacija, inspekcije nijesu bile najraspoloženije da kontrolišu da li su postojale poreske malverzacije u ovim preduzećima tokom gradnje auto-puta. Prema Ugovoru iz 2014. CRBS je planirala, projektovala i gradila auto-put. U Evropi je, standard da kompanije izvode radove po projektu koji im investitor dodijeli. Tako je Hrvatska na izgradnji Pelješkog mosta CRBC angažovala samo kao izvođača radova, dok su Hrvati sami uradili projekat.

Direktorica NVO Akcije za socijalnu pravdu Ines Mrdović za Monitor kaže da se kineska kompanija CRBC ponašala kao da joj taj posao nije prioritet. To, navodi Mrdovićeva, pokazuju i njeni projekti u regionu – u Srbiji su u roku ili sa malim kašnjenjem zavšavani putni i željeznički projekti, dok su Pelješki most završili prije zadatog roka.

Naša sagovornica tvrdi da se i po izboru kadrova vidi njihova posvećenost izgradnji našeg auto-puta. „CRBC je u Crnu Goru poslala relativno mlad inženjerski kadar, što može ukazivati da su naš ’posao vijeka’ posmatrali kao manje zahtjevan (ili bitan) u odnosu na druge projekte, koje realizuju širom svijeta. Projekat su povjerili tridesetjednogodišnjem građevinskom inženjeru, kao glavnom menadžeru projekta, za kojeg se pokazalo da ima sedam godina iskustva u sličnim projektima, tri godine u vođenju gradilišta i četiri godine u vođenju projekta“, kaže Mrdovićeva.

Sada se problematizuju i odštetni zahtjevi kineske kompanije zbog problema na izgradnji prioritetne dionice auto-puta. Do početka ove godine oni su iznosili više od 190 miliona eura. Za sve sporove, prema ugovoru, nadležan je Arbitražni sud u Šangaju, dok je Crna Gora izmirenje obaveza garantovala dijelom svoje teritorije. Mrdovićeva procjenjuje da bi iznos potraživanja mogao biti i veći. Njena NVO nedavno je objavila da je CRBC usljed mjera izazvanih epidemijom koronavirusa zatražio 43,6 miliona, koliko su procijenili da košta to što od februara 2020. do sredine te godine nisu mogli da grade po planiranoj dinamici radova.

„Ranija Vlada tražila je od kineske strane da ‘zbog pozitivnog odnosa javnosti’ cijena prioritetne dionice bude ispod 800 miliona eura, a kada je pristala na cijenu od 809 miliona u startu se znalo da to ne obuhvata trošak trajnog napajanja auto-puta strujom i vodom. Cijena radova na izgradnji prioritetne dionice je u međuvremenu uvećana za bezmalo stotinak miliona eura”, pojašnjava Mrdovićeva.

Premijer Dritan Abazović ranije je kazao da će prva dionica auto-puta koštati milijardu eura. Vlada još nema preciznu brojku da prikaže koliko će građani plaćati za „projekat vijeka“. Ministar finansija Aleksandar Damjanović najavio je formiranje komisije koja će ispitati troškove na auto-putu i informisati javnost koliko je novca potrošeno i na šta.

Damjanović kaže da se zbog visokog javnog duga naredna dionica auto-puta do Andrijevice ne smije graditi iz budžetskih sredstva. Iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) je 2019. godine iskazana zabrinutost zbog visokog javnog duga Crne Gore i preporučeno je da se gradnja auto-puta ne nastavlja dok se javni dug ne smanji na 60 odsto BDP-a. Javni dug je sa depozitima na kraju prošle godine iznosio 75 odsto BDP-a.

Abazović je više puta pomenuo da će se nastavak auto-puta finansirati iz privatno-javnog partnerstva. Damjanović je pomenuo mogućnosti privatno-javnog partnerstva sa firmama iz Srbije i Mađarske, jer je riječ o auto-putu Bar – Beograd – Budimpešta. Izvjesno je samo da Kinezi neće uskoro raditi velike infrastrukturne projekte u Crnoj Gori, a čini se ni u regionu.

Kada su zvanično počeli radovi na auto-putu, tadašnji ministar saobraćaja Ivan Brajović, dao je garancije da će biti završen za četiri godine. Ni on ni bilo ko drugi nije odgovarao zbog ovolikog kašnjenja i prekoračenja cijena, a pregovori sa CRBC-om  oko konačne cijene i moguće krivice za kašnjenje počeće tek nakon okončanja radova.

Ova dionica neće biti u potpunosti funkcionalna ni nakon svečanog otvaranja. Tek treba da počne rekonstrukcija i proširenje puta od Mateševa do Kolašina, a nedostaju i pristupni putevi od Lijeve Rijeke i Veruše do njihove petlje i ulaza na auto-put. Dionica još nema ni ime, a jedini pristigli predlog je od Opštine Kolašin – da se nazove po princezi Kseniji Petrović Njegoš, koja se smatra prvom ženom vozačem u Crnoj Gori.

Prije početka izgradnje projektovano je da će putarina i drugi komercijalni prihodi od ove dionice donositi godišnje 31,3 miliona eura. To znači da je za ovaj period kašnjenja izgubljeno oko  95 miliona prihoda. Ranije je bilo planirano da nakon završetka prve, odmah počne izgradnja druge dionice od Mateševa do Andrijevice duge 23 kilometra. Prema procjeni iz 2019. godine njena izgradnja bi koštala 273 miliona eura. Zbog rasta cijena građevinskog materijala nova procjena je da bi ona sada mogla koštati i 400 miliona eura.

Vlada je nedavno utvrdila cijene putarina za korišćenje auto-puta. Ona za motore iznosi 1,5 eura, za automobile 3,5, dok je cijena za teretna motorna vozila sa prikolicom – 17 eura. Predviđene su cijene i za uključenja sa petlji Pelev brijeg i Veruša, pa za isključenje na Mataševu treba izdvojiti dva eura od Pelevog brijega i 1,5 eura od Veruše.

Iz Ministasrtva kapitalnih investicija, kojim upravlja Ervin Ibrahimović, kažu da je cijena određena uzimajući u obzir troškove izgradnje, održavanja, upravljanja i razvoja auto-puta.

Izgrađenih blizu 41,5 kilometara auto-puta u velikoj mjeri čine mostovi (20) i tuneli (16). Poslednji kilometar vodi u ćorsokak, pa neće biti u upotrebi, s obzirom na to da će prije njega biti isključenje za Mateševo. Selo sa kojim (zasad) auto-put povezuje Podgoricu.

Devastiranje Tare

U dijelu izgradnje poddionice auto-puta uz rijeku Taru do petlje na Mateševu „Suza Evrope“ je ozbiljno devastirana, a upozorenja domaće i međunarodne javnosti su dala vrlo malo rezultata. Jedan od stubova mosta na Jabuci izgrađen  je direktno u koritu rijeke.

Evropski parlament, Evropska komisija i UNESCO su više puta upozorili Vladu Crne Gore na ono što se dešava na gradilištima auto-puta uz rijeku Taru. U svakom od komentara potvrdili su da se nesporno radi o devastaciji rijeke koja je pod međunarodnom zaštitom.

„Skrivani su rezultati inspekcijskog nadzora, zapisnici i propisane mjere su   proglašavani za tajna dokumenta. Nisu dostupne ni informacije o izrečenim i naplaćenim kaznama zbog devastacija“, naveli su ranije iz MANS-a.

Ivan ČAĐENOVIĆ