Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJ NA ČEKANJU: Budućnost u fiokama

Objavljeno prije

na

,,Očekujemo da ćemo do septembra ili oktobra imati konačan odgovor o akva-parku u Štoju, projektu vrijednom 7,5 miliona eura”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Fatmir Đeka navodeći da ne treba dozvoliti da ozbiljan investitor, kakav je turska kompanija Polin, ode iz Crne Gore.

On napominje da je u kontaktu sa investitorom i da Turci strpljivo čekaju na odluke nadležnih. „Sva pravna sredstva su iscrpljena i samo je pitanje nivoa odlučnosti da se zakoni ove zemlje moraju poštovati, jer u protivnom slaćemo sve lošije poruke domaćim i posebno stranim investitorima”, konstatuje Đeka.

Odluka nikako da uslijedi. Još krajem februara Ministarstvo finansija, kao drugostepeni organ, poništilo je odluku Komisije za restituciju iz Bara kao prvostepenog organa o povraćaju zemljišta koje je predviđeno za izgradnju vodenog grada u Štoju. Da je sreće bilo, radovi na najvećem akva-parku u ovom dijelu Evrope, koji bi kvalitativno podigao turističku ponudu Ulcinja, trebali su da budu pri kraju.

Iako se navodilo da Komisija treba da u zakonskom roku odgovori na rješenje Ministarstva, iako su o tome davno pravosnažne presude donijeli Osnovni sud u Ulcinju i Viši sud u Podgorici, izgradnja vodenog grada u neposrednom zaleđu Velike plaže čeka na odluke nižih državnih funkcionera.

Čekaju i investitori. ,,Ta zemlja je, nažalost, još uvijek pod sudskim sporom, što sa sobom nosi određene rizike”, navodi predstavnik turske kompanije Sahret Hajdarpašić.

On ističe da u Polinu znaju da je zemljište državno, ali ne mogu prenebregnuti činjenicu da je pod sporom pred prvostepenim organom. ,,Mi možemo početi da gradimo, ali rizikujemo da sud eventualno donese privremenu mjeru gradnje”, kaže Hajdarpašić.

Primjer akva-parka je jedan od najdrastičnijih slučajeva sporog i mučnog procesa u donošenju važnih odluka u Ulcinju, koji skupo košta jedini nerazvijeni grad na Crnogorskom primorju. Sve se to dešava dok iz Vlade bruje, kako tvrdi ministar finansija Radoje Žugić, „o punoj podršci investicionim ulaganjima koja doprinose ukupnom ekonomskom razvoju države, a sve u cilju prepoznavanja Crne Gore kao atraktivne turističke destinacije”.

Još više Ulcinjane koštaju štetočinske igre lokalnih političara oko projekta kanalizacije i otpadnih voda. Zbog petnaestak radnika, za koliko treba smanjiti broj zapošljenih u Javnom preduzeću Vodovod i kanalizacija, godinu dana kasni početak tog projekta, koji je samo u početnoj fazi težak oko 21 milion eura. Suštinski, on je bar deset puta značajniji, jer se početkom njegove realizacije stvaraju preduslovi za pravi zamah u gradnji hotela na Velikoj plaži i Adi.

Veliki zapadnoevropski investitori su poručili da žele ući u tu veliku priču tek kada se krene sa rehabilitacijom nekada simbola grada, kanala Port Milena, koji je godinama „ekološka bomba” i zagađivač ulcinjskog podmorja.

„Zaostajanje se plaća prije svega vremenom. A ono više nije naš saveznik! Sada vrijeme radi i svjedoči protiv nas”, navodi potpredsjednik Opštine Safet Beci. ,,Isuviše smo propustili velikih prilika i prokockali šanse da bi smo mogli više slušati one koji poručuju ‘ima vremena’. Sa takvim ponašanjem i retorikom ostali smo na repu dešavanja”, uvjeren je Beci.

Narednih mjeseci je mnogo posla pred lokalnom upravom. No, pitanje je da li će ona uspjeti da iskoristi šanse koje se same od sebe nameću. I to još u izbornoj godini. Vlada Crne Gore je objavila spisak novih podsticaja i olakšica za gradnju ekskluzivnih hotela sa četiri ili pet zvjezdica, ono što Ulcinju najviše nedostaje kako bi se pokrenuo razvoj, podigao kvalitet usluga i zaposlio veliki broj ljudi.

Sve ono što su potencijalni investitori za gradnju turističkih objekata tražili Vlada je ovih dana prihvatila: od smanjenje PDV-a preko oslabađanje od poreza, doprinosa i poreza na imovinu u trajanju od 10 godina, pa sve do subvencionisanja kamata. To će ulaganja u crnogorsku hotelsku industriju u narednom periodu učiniti izazovnim.

No, istovremeno se zaustavlja proces donošenja detaljnih urbanističkih planova!? Resorno Ministarstvo održivog razvoja i turizma odbija da daje saglasnost na DUP-ove sve dok se ne donese Prostorno-urbanistički plan Ulcinja. A taj planski dokument radi već šest godina upravo navedeno Ministarstvo, odnosno Vlada!?

Na taj način, smanjuju se prihodi Opštine od komunalija, otežava ostvarivanje ljudskih prava građana i vrši pritisak na lokalnu upravu da prihvati neke zahtjeve centralnih vlasti oko namjene prostora u Ulcinju. Parališe se jedna od najvažnijih funkcija Opštine.

Lokalni parlament već pola godine nije u stanju, zbog nezasjedanja i nedostatka političke volje (!?), da donese prijeko potrebnu odluku o osnivanju preduzeća Parking servis. Umjesto da se formira jedna profitabilna firma koja bi uredila oko hiljadu parking mjesta, Opština pred sezonu izdaje u zakup tri puta manji broj mjesta za parkiranje. Zar ikome treba dokazivati da će odbijanje da se napravi Parking servis doprinjeti saobraćajnom haosu u užem centru grada koji je izražen gotovo tokom cijele godine.

Sporost u donošenju odluka izuzetno skupo košta građane Ulcinja koji na svojoj koži osjećaju da politika ima svoju cijenu. Posebno ako je destruktivna, kratkovida i usmjerena isključivo za ličnu korist i interes političara nedoraslih da razumiju potrebe grada i njegovih žitelja.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo