Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UNIVERZITET CRNE GORE O SEBI: Na dnu

Objavljeno prije

na

Stihijsko razvijanje 23 univerzitetske jedinice, hiperprodukcija studijskih programa bez jasnih planova, finansijska spirala višemilionskih dugovanja…, neke su od ocjena koje je rektorka Radmila Vojvodić dala u uvodu Analize stanja i strateškog opredjeljenja za reorganizaciju i integraciju Univerziteta Crne Gore.

Na ovom dokumentu, koji je nedavno predstavljen javnosti, radio je tim profesora UCG, na čelu sa rektorkom.

Trenutno stanje na UCG nije uljepšavano. Ističe se ono što smo u Monitoru godinama unazad pisali: ne postoji usklađenost tržišta rada i upisne politike UCG, pa je na birou preko 10.000 lica sa stečenim visokim obrazovanjem, od toga čak 14 doktora nauka; iako smo rekorderi u Evropi po upisu srednjoškolaca na fakultete, više od 80 odsto, efikasnost studiranja je mala u odnosu na broj upisanih i iznosi od 30 do 40 odsto na većini fakulteta. Zaključak je da u odnosu na broj postojećih radnih mjesta visoko obrazovanje proizvede 3,5 puta više kadra.

Stihijska produkcija studijskih programa i neadekvatna kadrovska politika uslovila je nizak kvalitet nastave. O tome govori podatak da 734 predavača obavljaju nastavu na 272 studijska programa UCG, sa čak 445 usmjerenja. Od tog broja 209 predavača nema potrebnu normu, dok 308 ima opterećenje veće od 28 odsto.

U praksi to izgleda ovako, prema podacima iznesenim u Analizi, više od 10 profesora Mašinsko-tehnološkog fakulteta, mahom redovnih, ne drži nijedan čas nedjeljno zato što nema upisanih studenata. S druge strane na Pravnom i Ekonomskom fakultetu skoro da nema profesora koji na predmetu nema minimum 400 studenata. Rekorderi su Rimsko pravo sa 1.804 studenta, Radno pravo – 1.121. i Stvarno pravo 1.110 studenata…

Ilustracije radi od svih studenata koji pohađaju Rimsko pravo 99 je na budžetu, dok ih je 1.705 na samofinansiranju. I tako redom, skoro da nema studijskog programa na UCG gdje samofinansirajući studenti nijesu u većini. Od ukupno 20.236 studenata na UCG njih 5.035 je na budžetu, dok je samofinansirajućih skoro tri puta više 14.697.

Godišnje od samofinansirajućih studenata na fakultete se slije oko osam miliona eura. Po Statutu iz 2005. bilo je predviđeno da 20 odsto prihoda od samofinansiranja ide u u budžet UCG, dok 80 odsto zadržavaju fakulteti (odvajajući 30 odsto za potrebe sopstvenog razvoja, a 50 odsto za honorare angažovanog osoblja, otuda su pojedini profesori Pravnog i Ekonomskog fakulteta primali po više hiljada eura mjesečno). Novim Statutom, koji je usvojen početkom godine predviđeno je da 45 odsto prihoda od samofinansirajućih studenata ide u budžet UCG, godišnje oko 3.600.000 eura.

No ni to nije dovoljno da se pokriju svi troškovi funksionisanja Univerziteta. U Analizi je predočeno da su ukupne godišnje obaveze UCG, za zarade 1.192 zaposlena, energiju i drugo održavanje, te materijalne troškove jedinica, 19 miliona eura. Tu se već godinama ne računa razvojna komponenta, koja bi unaprijedila standard rada i studiranja i naučno-istraživački rad, za koju je godišnje potrebno oko milion eura, kojih nema.

Država UCG godinama ne uplaćuje pare koje su dovoljne za njegovo funkcionisanje. Od rekordnih 17 miliona iz 2009, u prošloj godini taj iznos se sveo na 12 miliona. Na UCG računaju da će ove godine iz budžeta dobiti oko 14 miliona, dok će od prihoda na tržištu i školarina imati oko 3,8 miliona. Sve ukupno 18 miliona. I opet nedostaje milion.

Da se to više ne bi dešavalo, rektorka Vojvodić u Analizi predlaže radikalne promjene. U prezentovanom alternativnom modelu finansiranja predlaže se nova raspodjela para. Po njemu bi sve pare išle direktno UCG, koji bi fakultetima vraćao 20 odsto za njihov razvoj i investicije. Po ovom modelu Univerzitet bio godišnje raspolagao sa preko 20 miliona eura, a fakultetima bi u odnosu na sadašnje stanje ostajao ,,sitniš” od 1,6 miliona eura. U Analizi su naveli da ovaj scenario može destimulisati veće fakultete, misli se prvenstveno na Ekonomiju i Pravo koji su do sada ubirali najveći dio kolača od školarina.

U Analizi je prezentovano još par varijanti koje su slične ovoj osnovnoj. Kao malo vjerovatna je ocijenjena ona po kojoj bi se iz Budžeta za UCG izdvajalo 19 miliona eura, kao i ona koja predviđa smanjenje zarada i broja zaposlenih od 20 do 30 odsto. Kao posljednji model finansiranja razmotren je tzv. model trezorskog poslovanja u kome se sve prepušta osnivaču UCG – Vladi. Uz opasku da uz to slijedi ukidanje autonomije.

Jasno je da rektorka neće odustati od prvog ponuđenog modela finansiranja kojim će se sve pare ubuduće slivati direktno u kasu UCG, koji je ocjenjen kao najadekvatniji i u zaključku Analize. Ističe se i da su ukupni dugovi na početku 2014/2015. iznosili 14 i po miliona eura. Veći dio dugova je vraćen, a iz uprave UCG očekuju da će Vlada tokom ove godine podmiriti još milion i po eura, a sljedeće godine još dva miliona, čime bi se, kako navode, realna dugovanja eliminisala. Čudo je kad je glava Univerziteta u dobrom odnosima sa Vladom.

U Analizi se oštro kritikuje i prethodno rukovodstvo UCG, na čijem čelu je bio rektor Predrag Miranović, konstatuje se da je kriza u proteklih pet godina umnogome uslovljena ,,krupnim upravljačkim greškama”.Posredno se kritikuje i Miranovićev prethodnik Ljubiša Stanković, opsakom da se UCG, tokom desetogodišnjeg tranzicionog perioda ,,bavio ambicioznom stambeno-građevinskom djelatnošču”.

U poglavlju Upravljačka kriza i izazovi integracija, na više mjesta se citira izvještaj međunarodnih eksperata iz prošle godine po kojem upravljačka tijela UCG – rektor, Upravni odbor i Senat ,,slabo ostvaruju svoja ovlašćenja”. Kao i upozorenje na ,,nedostatak jakog liderstva s centralnog nivoa”. Rektorka Vojvodić je riješila da se nametne kao liderka.

Samo da ne bude po onom što je citirano u istom poglavlju da su mnoga strateška dokumenta tokom prethodne decenije ostala mrtvo slovo na papiru.

Reorganizacija i ukidanje

U sklopu reorganizacije najavljeno je da će biti redukovan veliki broj studijskih programa, posebno onih na kojima je tokom posljednjih pet godina upisano ukupno manje od pet studenata. Prvi bi se na udaru mogao naći Filozofski fakultet za koji je planirano da se reorganizuje u dvije studijske jedinice: Filološki fakultet u čijem bi se sastavu našao i Institut za strane jezike, i Filozofski fakultet kojem bi se pripojio Studij za obrazovanje učitelja na albanskom jeziku. Metalurško-tehnološkom fakultetu predstoji otklon od postojećih dominantno metalurških profila studija i orijentisanost ka savremenim trendovima. U Analizi se razmatra i mogućnost otvaranja studijskog programa Hemija. Posebna pažnja biće posvećena Biotehničkom fakultetu, planirano je razdvajanje na Poljoprivredni fakultet i Biotehnički institut, i Fakultetu za turizam i pomorstvo, kao osloncima za razvoj strateških grana – poljoprivrede i turizma. Zaključeno je da otvaranje studijskih programa u regionalnim centrima: Baru, Beranama, Bijelom Polju, Budvi, Cetinju i Pljevljima, nije urodilo plodom. Kao osnovni problemi navedeni su nizak kvalitet nastave i nezadovoljavajući rezultati studiranja. Dato je i zanimljivo obrazloženje: ,,Koncept univerzitetske institucije, koja se osniva shodno potrebama zavičaja studenata, neuobičajen je za univerzitetsku praksu”. Ukoliko se ovi studijski programi ukinu, studenti koji su tamo upisali fakultete nastavili bi studiranje na matičnim jedinicama uz povlastice koje bi zaštitile njihov socijalni status.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo