Povežite se sa nama

DRUŠTVO

RAD I SOCIJALNO STARANJE: Berba socijala

Objavljeno prije

na

Da bi se dobila mršava dvojka iz matematike neophodno je znati koliko je 0,18 puta pet. Ne i da bi se ministrovalo i socijalnu pravdu dijelilo u Vladi Crne Gore. „Jedna je gajba 18 centi, pet gajbi je znači dva eura ili skoro euro i osamdeset. Ako uberu 50 gajbi imaju deset-petnaest eura”, objasnila je Zorica Kovačević, ministarka rada i socijalnog staranja tokom akcije u kojoj su činovnici u voćnjaku Plantaža dva sata brali breskve. I sama je za manje od sat, javili su mediji, ubrala deset gajbi. Po njenoj računici zaradila je četiri, a po stvarnoj – 1,8 eura. Za one koji su baš zaboravili da računaju – za pedeset ubranih gajbi dobije se devet eura.

Ministarka, poslanici, direktori direktorata, skupa sa radnim narodom na užarenom polju izvojevali su još jednu radnu pobjedu.

Oko 200 zaposlenih iz Ministarstva rada i socijalnog staranja, Fonda PIO, Centra za socijalni rad, Zavoda za zapošljavanje, Zavoda za socijalnu zaštitu i Agencije za mirno rješavanje sporova odazvalo se pozivu ministarke Kovačević da 10. juna od šest do osam ujutru, beru breskve, a potom odu na svoj redovan posao. Niko zaposlene nije primoravao da dođu, napirlitane službenice prosto su jedva čekale da doprinesu ostvarenju cilja akcije – da se podrže zaposleni na berbi, kao i da se da podstrek drugima da dođu da rade na plantažama.

,,Mislim da je dobro što smo ovdje, i da bi isto mogla da učine i druga ministarstva. Važno je da pošaljemo poruku djeci i omladini da mogu da zarade i za knjige i da pomognu svojim porodicama. Ja nikoga nijesam eksplicitno zvala da se pridruži, ali vidim da je moj poziv prihvaćen”, objasnila je Zorica Kovačević. Da na malim ekranima naših TV prijemnika zablista Petar Ivanović kako muze koze, pa da čovjek ne žali da umre.

Direktorica Plantaža Verica Maraš pozdravila je akciju Ministarstva rada i socijalnog staranja. ,,Nadam se da će ovaj lijepi gest biti češći”, kazala je i naglasila kako je najvažnije što se povećava broj domaćih radnika.

Gosti su ubrali šta su ubrali, doručkovali i otišli. Nije objavljeno jesu li, kao što moraju sezonski radnici, platili po euro za obrok.

Neznano je zašto je ministarki rada toliko stalo do propagiranja rada na Plantažama. Tamo trenutno radi oko devedeset ljudi, u vrijeme berbe grožđa kompanija ponekad traži 400 radnika na trideset dana.

Ministarka je sredinom maja pozvala građane sa sjevera da ne odlaze u inostranstvo, već da dođu na Plantaže gdje mogu da zarade i do 15 eura dnevno. Neki koji su u međuvremenu pokušali odustali su od ovog posla jer nijesu mogli da zarade ni 10 eura na dan.

Prema zvaničnim podacima Zavoda za zapošljavanje u Crnoj Gori trenutno ima nešto preko 32 hiljade nezaposlenih. U trenutku kad se sezonski zaposli 400 ljudi problem nezaposlenosti riješilo je 1, 25 odsto onih koji nemaju posao. Na trideset dana.

Insistiranje na berbama nije jedini potez nove ministarke koji, iako se ne sumnja u dobre namjere, kao na dlanu pokazuje rupe u sistemu. Do javnosti je stigla priča o Zahitu Pluncu iz Crnče kod Rožaja koji je lanjskog novembra ostao bez socijalne pomoći. Nepokretan je, on i bolesna supruga žive u drvenom kućerku od oko šest kvadrata i primaju 60 eura tuđe njege. ,,Uzalud smo ga prije nekoliko dana vodili kod ljekara kad nema od čega da kupi lijekove”, rekla je Vijestima Mahija Plunac, njihova ćerka. Socijala je Zahitu ukinuta jer je ustanovljeno da ima zemlju. Pisali su ministarki, pomoć je vraćena.

,,Iskoristila sam zakonsko, diskreciono pravo, i odobrila da se donese rješenje o vraćanju socijalne pomoći”, objasnila je Kovačević i naglasila da ,,niko ne ukida i vraća samovoljno socijalna davanja, već se to radi isključivo u skladu sa zakonom”.

Sprovođenje zakona u Rožajama nekako se poklopilo sa vremenom u kojem je DPS izgubio lokalnu vlast. Krajem prošle godine tadašnji ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković zavodio je red I ustanovio da četvrtinu od 2.020 provjerenih predmeta za materijalno obezbjeđenje u Rožajama čine oni kod kojih su utvrđene nepravilnosti – u čak 503 slučaja nezakonito su ostvarivana prava iz socijalne zaštite.

Izvan sumnje je da oko dodjela prava na socijalnu pomoć postoji obilje nepravilnosti, ali se takođe sa sigurnošću zna ko ih je proizveo. Iste službe i ista vlast koja ih je i dijelila. I koja uz pomoć njih ucjenjuje. Nikako nije slučajno što se u aferi Snimak jedino, sudilo ljudima iz Centra za socijalni rad u Pljevljima. Prosto je – oni su na izvoru informacija, znaju kome je pomoć najpotrebnija, što bi se partija mučila da kupuje glasove kad to za nju mogu da obave državne službe.

I kad se stiglo do ukidanja, stradali su oni koji su, kako vlast to vidi, otkazali poslušnost. Monitor je pisao o tome da je broj ukinutih socijala u Rožajama neuporedivo veći nego, na primjer u Bijelom Polju koje ima mnogo više stanovnika. Bjelopoljci su glasali ispravno.

Decenijama pripremani projekat socijalnog kartona u ovako maloj zemlji mogao je bez problema da pokaže da nepokretni Zahit ne može da obrađuje zemlju. Razumno bi, ali i nerealno, bilo očekivati da, umjesto na berbu sezonskog voća, zaposleni u socijalnim službama na terenu, prije nego nekoga ostave bez socijale, vide kako i od čega ko živi i tako izistine zarade svoju platu.

Početkom februara, povodom Svjetskog dana socijalne pravde NVO Banka hrane je podsjetila da Crna Gora, po procjeni MONSTAT- a za 2013. godinu, ima 8,6 odsto apsolutno siromašnih što znači da 53.000 ljudi živi ispod granice siromaštva sa 186,45 eura mjesečno za jednu odraslu osobu. ,,Možemo reći da u Crnoj Gori skoro polovina stanovništva živi u zoni siromaštva. Prosječnu crnogorsku porodicu čini 3,2 člana, a prosječno je zaposleno 1,2 člana, što znači da je prosječna crnogorska porodica koja prima prosječnu platu siromašna”. U Crnoj Gori ima oko 30 000 penzionera čija penzija ne prelazi apsolutnu liniju siromaštva od 186 eura.

Siromaštvo građana direktno je proporcionalno njihovoj predizbornoj cijeni – što siromašniji, to jeftiniji. DPS može računati da će ih naredna predizborna kampanja koštati znatno manje nego prethodne. Čist račun, duga ljubav.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo