Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAD DRŽAVA PRISLUŠKUJE, SNIMA, VRBUJE I MITI: Nadmaštali Orvela

Objavljeno prije

na

Vlada je izmjene Krivičnog zakonika predložila ,,kako bi borba protiv organizovanog kriminala i korupcije bila efikasnija”. Ovako je, sredinom nedjelje, suštinu planiranih promjena poslanicima u Skupštini obrazložio ministar pravde Zoran Pažin.

Stručna i laička javnost nedjeljama pokušava da odgonetne stvarni naum i realne domete predloženih promjena. Pozornost se, silom (ne)prilika, zadržala na novim definicijama i pravilima za uvođenje mjera tajnog nadzora (MTN); paketu mjera kojim se, suštinski, ograničavaju prava privedenih (osumnjičenih, optuženih) i njihovih advokata; konačno, proširenjem popisa krivičnih djela za koje je moguće zaključiti sporazum o priznanju krivice između tužioca i optuženog.

Prema postojećim propisima MTN je moguće koristiti samo za djela za koja je propisana zatvorska kazna veća od osam godina – otmice, korupciju, organizovani kriminal… Vlada namjerava da spusti ljestvicu propisujući mogućnost da se tajni nadzor može sprovoditi i nad osumnjičenima za ,,presrijetanje, prikupljanje i snimanje računarskih podataka, ulazak u prostorije radi tajnog fotografisanja, tajno praćenje i video i audio snimanje lica i predmeta”. Višestruko se produžava i vremenski rok u kome se ove mjere mogu provoditi nad nekom osobom (grupom). I to sa sadašnjeg maksimuma od sedam na punih 18 mjeseci.

,,To ne znači da će u svakom konkretnom slučaju biti primijenjen rok od 18 mjeseci”, tješi ministar Pažin, ,,svako produženje roka od četiri mjeseca mora biti na odgovarajući način obrazloženo, sud je taj koji će da cijeni da li su ispunjeni uslovi za produženje”. Međutim, i ministar priznaje da je njegovu tvrdnju prilično teško provjeriti, jer nadležni kriju podatke o prethodno provedenim mjerama MTN i njihovom učinku. Pažin se slaže sa ocjenama da te mjere nisu transparentne. Saglasan je, kaže, i sa ,,stavovima da bi trebalo napraviti kvalitetnu analizu o primjeni mjera tajnog nadzora”. Izostalo je objašnjenje zašto sve to do sada nije učinjeno.

Slušajući ministra mogli smo doći do zaključka da ni on nema tražene podatke. Da li je to istina? Sudija Vrhovnog suda Radule Kojović tvrdi da je Vladi dostavljen detaljan izvještaj u kome su ,,sistematizovano navedeni statistički podaci o mjerama tajnih prikupljanja podataka”. Znači li to da je Vlada ta koja od javnost krije podatke o primjeni MTN?

,,Koliko mjera tajnog nadzora je do sada određeno i na osnovu koliko njih su pokrenuti krivični postupci? Da li je i jedno lice obaviješteno ili moglo ostvariti uvid u materijale prikupljene na ovaj način protiv njega, ako nisu poslužili za pokretanje postupka?”, zapitao se advokat Goran Rodić konstatujući kako ,,do danas niko ne barata takvim podacima”.

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković u parlamentu je indirektno podržao one koji su zagovarali smanjenje upotrebe mjera tajnog nadzora. Ne sporeći potrebu da se određeni dokazi pribavljaju i MTN Stanković je naglasio kako tom prilikom ljudska prava ,,stradaju kao kolateralna šteta”. Naknadno je novinarima pojasnio da policija suviše često koristi MTN umjesto da se više posveti prevenciji i ,,tako spriječi mnoga krivična djela”.

Rodić prebacuje policiji i tužilaštvu: ,,Stiče se utisak da ne poznaju nikakve druge načine dokazivanja osim ako se šta uhvati na prisluškivanju”.

Raspravu je podgrijavala i dilema oko toga ko i kako može odrediti primjenu MTN.

Braneći pozicije Vlade, iz DPS-a su uvjeravali da je sve pod kontrolom i da se mjere tajnog nadzora ne mogu odrediti bez saglasnosti suda. Poslanica DPS-a Marta Šćepanović kaže: ,,Prilikom određivanja mjera tajnog nadzora i prilikom produženja ovih mjera uvijek sud odlučuje.” Ministar Pažin objašnjava kako ,,mjere tajnog nadzora kao dvije mogućnosti – jedne koje određuje sud, a druge tužilaštvo – imamo još od 2006. u našem pravnom sistemu. I tu nemamo ništa novo.”

Konačno, mjere tajnog nadzora obuhvataju praćenje, snimanje, fotografisanje lica za koja postoji osnov sumnje da su počinili, ili tek spremaju neko krivično djelo. Dodatno, tu je i mogućnost angažovanja prikrivenih isljednika i saradnika (provokatora), kako bi se lakše dokazalo postojanje krivičnog djela. ,,Olako smo prešli preko uvođenja simuliranog primanja i davanja mita i agenta provokatora, što je u razvijenijim zemljama problematično”, jedno je od upozorenja direktorice MANS-a Vanje Ćalović. Iz NVO sektora, dodatno, problematizuju i pitanje sudbine materijala o prisluškivanju i praćenju građana koji nijesu korišćeni kao dokazi u sudskim postupcima.

Pitanja ne manjka, fali odgovora.

Novi problem nastaje od momenta kada policija privede osumnjičenog. Advokatima se, bez objašnjenja, može ograničiti uvid u spise predmeta. Rok za takozvano sprovođenje uhapšenih od policije do suda produžava se sa 12 na 24 sata. Ukida se pravo advokata i porodice uhapšenog da zahtijevaju zdravstveni pregled uhapšenog ako sumnjaju da je bio izložen torturi. Skraćen je i rok za žalbi na pritvor. ,,Kolege iz policije i tužilaštva mogu da budu savršeno zadovoljni a mi kao branioci i naši klijenti savršeno nezadovoljni. Nijedna od smjernica koje sam, u ime Advokatske komore, dostavio Radnoj grupi, nije prihvaćena”, požalio se advokat Branislav Lutovac.

Velika polemika vodila se i oko sporazuma o priznavanju krivice za sva krivična djela. Vlada je modifikovala predloženo rješenje tako da je ono sada bliže onome što je tražio civilni sektor (mogućnost dogovornog priznanja krivice uskraćena je počiniocima ratnih zločina, ubicama, siledžijama…).

Cijelu priču možemo pogledati i sa svjetlije strane. Ukoliko znate prave ljude na pravom mjestu neće biti problema da, o državnom trošku, saznate manje više sve o potencijalnom zetu/snahi. Ili budućem poslovnom partneru, novom komšiji, starom školskom drugu kome ste izgubili trag. Sve to zahvaljujući Vladi i resornom ministarstvu.

Moguće zloupotrebe

Neophodno je unaprijediti kontrolu nad mjerama tajnog nadzora smatra Dina Bajramspahić iz Instituta alternative. Ona se pozvala na Izvještaj eksperta EK Mauricia Varenzea koji je ocijenio da u Crnoj Gori nijesu stvorene tehničke mogućnosti za otkrivanje zloupotreba – poput neovlašćenog preuzimanja podataka prikupljenih mjerama tajnog nadzora – zbog čega je ,,moguće zloupotrebljavati cijeli sistem i izbjeći bilo kakvu kontrolu”. Problem, prema Izvještaju EK za 2013. godinu, predstavlja i nedostatak kapaciteta Uprave policije da provede sve tražene mjera tajnog nadzora. Varenze navodi podatak da je Odsjek za posebne provjere odbio čak polovinu zahtjeva Sektora za suzbijanje narkotika, pošto su im postojeće kapacitete zauzeli predmeti drugih odjeljenja policije. Pošto javnost nema podataka o broju, strukturi ili efektima primijenjenih mjera (broj osuđujućih presuda, broj odbačenih predmeta, procenat MTN koji nijesu dali inkriminišuće podatke o nadziranom licu…) možemo samo nagađati o njihovoj svrsishodnosti i eventualnim zloupotrebama.

 

Stara priča, nove tehnike

Prvu ozbiljnu aferu sa nezakonitom primjenom mjera tajnog nadzora u nezavisnoj državi bilježimo u ljeto 2006. Branioci optuženih za pripremanje terorističkih napada i oružane pobune u Malesiji (policijska operacija Orlov let) dokazivali su da je policija prvo počela prisluškivanje njihovih klijenata, pa tek onda pribavila dozvolu od istražnog sudije Višeg suda u Podgorici Miroslava Bašovića. Prema podacima koje je predočio tada predsjedavajući Krivičnog vijeća, sudija Ivica Stanković, Bašović je – na prijedlog specijalnog tužioca Stojanke Radović – donio rješenje o sprovođenju mjera tajnog nadzora 4. septembra 2006. godine u 20.30 časova. Ove mjere su predviđale da se osumnjičenima, koji su kasnije optuženi i osuđeni, prisluškuju telefonski razgovori i SMS poruke u mrežama fiksne i mobilne telefonije. Pola sata kasnije Bašović je nalog o MTN uputio kompaniji Promonte (današnji Telenor): ,,Naređuje se operateru Promonte da službenicima policije koji pokažu ovu naredbu omogući tajno snimanje odlaznih i dolaznih poziva, te SMS poruka, za mobilne telefone osumnjičenih…” Advokat Radomir Prelević je pokazao da se u konačnom izvještaju o mjerama tajnog nadzora, navodi da je prisluškivanje počelo u 20 časova istog dana. Dakle, prije nego što je istražni sudija izdao naredbu. Tri godine kasnije, slična priča. Na suđenju optuženima u operaciji Afrodita (akcija suzbijanja prostitucije) pokazalo se da je makar jedan od optuženih prisluškivan prije nego što se policija ,,pokrila” neophodnim papirima. Bio je sporan i tužiočev prijedlog za MTN pošto u njemu nije bio naveden, zakonom obavezen, razlog za primjenu mjera. Taj nalog izdao je nekadašnji zamjenik specijalnog tužioca, aktuelni ombudsman za ljudska prava Šućko Baković. Već tada se u godišnjim izvještajima američkog Stejt departmenta o stanju ljudskih prava notira da su „neki posmatrači tvrdili da je policija selektivno koristila prisluškivanje i praćenje opozicionih partija i drugih grupa”, dok su ,,pojedinci i organizacije baratali pretpostavkom da su bili, ili su mogli biti praćeni”. U izvještaju za 2012. problem je podignut na međunarodni nivo: ,,Mnogi pojedinci, ambasade i organizacije radili su pod sumnjom da su nadgledani”. Rezultat – jedna iznuđena smjena. I sumnje da se višedecenijska praksa nelegalnog tajnog nadzora nije promijenila.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo