Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAD DRŽAVA PRISLUŠKUJE, SNIMA, VRBUJE I MITI: Nadmaštali Orvela

Objavljeno prije

na

Vlada je izmjene Krivičnog zakonika predložila ,,kako bi borba protiv organizovanog kriminala i korupcije bila efikasnija”. Ovako je, sredinom nedjelje, suštinu planiranih promjena poslanicima u Skupštini obrazložio ministar pravde Zoran Pažin.

Stručna i laička javnost nedjeljama pokušava da odgonetne stvarni naum i realne domete predloženih promjena. Pozornost se, silom (ne)prilika, zadržala na novim definicijama i pravilima za uvođenje mjera tajnog nadzora (MTN); paketu mjera kojim se, suštinski, ograničavaju prava privedenih (osumnjičenih, optuženih) i njihovih advokata; konačno, proširenjem popisa krivičnih djela za koje je moguće zaključiti sporazum o priznanju krivice između tužioca i optuženog.

Prema postojećim propisima MTN je moguće koristiti samo za djela za koja je propisana zatvorska kazna veća od osam godina – otmice, korupciju, organizovani kriminal… Vlada namjerava da spusti ljestvicu propisujući mogućnost da se tajni nadzor može sprovoditi i nad osumnjičenima za ,,presrijetanje, prikupljanje i snimanje računarskih podataka, ulazak u prostorije radi tajnog fotografisanja, tajno praćenje i video i audio snimanje lica i predmeta”. Višestruko se produžava i vremenski rok u kome se ove mjere mogu provoditi nad nekom osobom (grupom). I to sa sadašnjeg maksimuma od sedam na punih 18 mjeseci.

,,To ne znači da će u svakom konkretnom slučaju biti primijenjen rok od 18 mjeseci”, tješi ministar Pažin, ,,svako produženje roka od četiri mjeseca mora biti na odgovarajući način obrazloženo, sud je taj koji će da cijeni da li su ispunjeni uslovi za produženje”. Međutim, i ministar priznaje da je njegovu tvrdnju prilično teško provjeriti, jer nadležni kriju podatke o prethodno provedenim mjerama MTN i njihovom učinku. Pažin se slaže sa ocjenama da te mjere nisu transparentne. Saglasan je, kaže, i sa ,,stavovima da bi trebalo napraviti kvalitetnu analizu o primjeni mjera tajnog nadzora”. Izostalo je objašnjenje zašto sve to do sada nije učinjeno.

Slušajući ministra mogli smo doći do zaključka da ni on nema tražene podatke. Da li je to istina? Sudija Vrhovnog suda Radule Kojović tvrdi da je Vladi dostavljen detaljan izvještaj u kome su ,,sistematizovano navedeni statistički podaci o mjerama tajnih prikupljanja podataka”. Znači li to da je Vlada ta koja od javnost krije podatke o primjeni MTN?

,,Koliko mjera tajnog nadzora je do sada određeno i na osnovu koliko njih su pokrenuti krivični postupci? Da li je i jedno lice obaviješteno ili moglo ostvariti uvid u materijale prikupljene na ovaj način protiv njega, ako nisu poslužili za pokretanje postupka?”, zapitao se advokat Goran Rodić konstatujući kako ,,do danas niko ne barata takvim podacima”.

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković u parlamentu je indirektno podržao one koji su zagovarali smanjenje upotrebe mjera tajnog nadzora. Ne sporeći potrebu da se određeni dokazi pribavljaju i MTN Stanković je naglasio kako tom prilikom ljudska prava ,,stradaju kao kolateralna šteta”. Naknadno je novinarima pojasnio da policija suviše često koristi MTN umjesto da se više posveti prevenciji i ,,tako spriječi mnoga krivična djela”.

Rodić prebacuje policiji i tužilaštvu: ,,Stiče se utisak da ne poznaju nikakve druge načine dokazivanja osim ako se šta uhvati na prisluškivanju”.

Raspravu je podgrijavala i dilema oko toga ko i kako može odrediti primjenu MTN.

Braneći pozicije Vlade, iz DPS-a su uvjeravali da je sve pod kontrolom i da se mjere tajnog nadzora ne mogu odrediti bez saglasnosti suda. Poslanica DPS-a Marta Šćepanović kaže: ,,Prilikom određivanja mjera tajnog nadzora i prilikom produženja ovih mjera uvijek sud odlučuje.” Ministar Pažin objašnjava kako ,,mjere tajnog nadzora kao dvije mogućnosti – jedne koje određuje sud, a druge tužilaštvo – imamo još od 2006. u našem pravnom sistemu. I tu nemamo ništa novo.”

Konačno, mjere tajnog nadzora obuhvataju praćenje, snimanje, fotografisanje lica za koja postoji osnov sumnje da su počinili, ili tek spremaju neko krivično djelo. Dodatno, tu je i mogućnost angažovanja prikrivenih isljednika i saradnika (provokatora), kako bi se lakše dokazalo postojanje krivičnog djela. ,,Olako smo prešli preko uvođenja simuliranog primanja i davanja mita i agenta provokatora, što je u razvijenijim zemljama problematično”, jedno je od upozorenja direktorice MANS-a Vanje Ćalović. Iz NVO sektora, dodatno, problematizuju i pitanje sudbine materijala o prisluškivanju i praćenju građana koji nijesu korišćeni kao dokazi u sudskim postupcima.

Pitanja ne manjka, fali odgovora.

Novi problem nastaje od momenta kada policija privede osumnjičenog. Advokatima se, bez objašnjenja, može ograničiti uvid u spise predmeta. Rok za takozvano sprovođenje uhapšenih od policije do suda produžava se sa 12 na 24 sata. Ukida se pravo advokata i porodice uhapšenog da zahtijevaju zdravstveni pregled uhapšenog ako sumnjaju da je bio izložen torturi. Skraćen je i rok za žalbi na pritvor. ,,Kolege iz policije i tužilaštva mogu da budu savršeno zadovoljni a mi kao branioci i naši klijenti savršeno nezadovoljni. Nijedna od smjernica koje sam, u ime Advokatske komore, dostavio Radnoj grupi, nije prihvaćena”, požalio se advokat Branislav Lutovac.

Velika polemika vodila se i oko sporazuma o priznavanju krivice za sva krivična djela. Vlada je modifikovala predloženo rješenje tako da je ono sada bliže onome što je tražio civilni sektor (mogućnost dogovornog priznanja krivice uskraćena je počiniocima ratnih zločina, ubicama, siledžijama…).

Cijelu priču možemo pogledati i sa svjetlije strane. Ukoliko znate prave ljude na pravom mjestu neće biti problema da, o državnom trošku, saznate manje više sve o potencijalnom zetu/snahi. Ili budućem poslovnom partneru, novom komšiji, starom školskom drugu kome ste izgubili trag. Sve to zahvaljujući Vladi i resornom ministarstvu.

Moguće zloupotrebe

Neophodno je unaprijediti kontrolu nad mjerama tajnog nadzora smatra Dina Bajramspahić iz Instituta alternative. Ona se pozvala na Izvještaj eksperta EK Mauricia Varenzea koji je ocijenio da u Crnoj Gori nijesu stvorene tehničke mogućnosti za otkrivanje zloupotreba – poput neovlašćenog preuzimanja podataka prikupljenih mjerama tajnog nadzora – zbog čega je ,,moguće zloupotrebljavati cijeli sistem i izbjeći bilo kakvu kontrolu”. Problem, prema Izvještaju EK za 2013. godinu, predstavlja i nedostatak kapaciteta Uprave policije da provede sve tražene mjera tajnog nadzora. Varenze navodi podatak da je Odsjek za posebne provjere odbio čak polovinu zahtjeva Sektora za suzbijanje narkotika, pošto su im postojeće kapacitete zauzeli predmeti drugih odjeljenja policije. Pošto javnost nema podataka o broju, strukturi ili efektima primijenjenih mjera (broj osuđujućih presuda, broj odbačenih predmeta, procenat MTN koji nijesu dali inkriminišuće podatke o nadziranom licu…) možemo samo nagađati o njihovoj svrsishodnosti i eventualnim zloupotrebama.

 

Stara priča, nove tehnike

Prvu ozbiljnu aferu sa nezakonitom primjenom mjera tajnog nadzora u nezavisnoj državi bilježimo u ljeto 2006. Branioci optuženih za pripremanje terorističkih napada i oružane pobune u Malesiji (policijska operacija Orlov let) dokazivali su da je policija prvo počela prisluškivanje njihovih klijenata, pa tek onda pribavila dozvolu od istražnog sudije Višeg suda u Podgorici Miroslava Bašovića. Prema podacima koje je predočio tada predsjedavajući Krivičnog vijeća, sudija Ivica Stanković, Bašović je – na prijedlog specijalnog tužioca Stojanke Radović – donio rješenje o sprovođenju mjera tajnog nadzora 4. septembra 2006. godine u 20.30 časova. Ove mjere su predviđale da se osumnjičenima, koji su kasnije optuženi i osuđeni, prisluškuju telefonski razgovori i SMS poruke u mrežama fiksne i mobilne telefonije. Pola sata kasnije Bašović je nalog o MTN uputio kompaniji Promonte (današnji Telenor): ,,Naređuje se operateru Promonte da službenicima policije koji pokažu ovu naredbu omogući tajno snimanje odlaznih i dolaznih poziva, te SMS poruka, za mobilne telefone osumnjičenih…” Advokat Radomir Prelević je pokazao da se u konačnom izvještaju o mjerama tajnog nadzora, navodi da je prisluškivanje počelo u 20 časova istog dana. Dakle, prije nego što je istražni sudija izdao naredbu. Tri godine kasnije, slična priča. Na suđenju optuženima u operaciji Afrodita (akcija suzbijanja prostitucije) pokazalo se da je makar jedan od optuženih prisluškivan prije nego što se policija ,,pokrila” neophodnim papirima. Bio je sporan i tužiočev prijedlog za MTN pošto u njemu nije bio naveden, zakonom obavezen, razlog za primjenu mjera. Taj nalog izdao je nekadašnji zamjenik specijalnog tužioca, aktuelni ombudsman za ljudska prava Šućko Baković. Već tada se u godišnjim izvještajima američkog Stejt departmenta o stanju ljudskih prava notira da su „neki posmatrači tvrdili da je policija selektivno koristila prisluškivanje i praćenje opozicionih partija i drugih grupa”, dok su ,,pojedinci i organizacije baratali pretpostavkom da su bili, ili su mogli biti praćeni”. U izvještaju za 2012. problem je podignut na međunarodni nivo: ,,Mnogi pojedinci, ambasade i organizacije radili su pod sumnjom da su nadgledani”. Rezultat – jedna iznuđena smjena. I sumnje da se višedecenijska praksa nelegalnog tajnog nadzora nije promijenila.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PRIPREMNE RADNJE ZA NOVOG, STAROG DIREKTORA RTCG: Ostavka bez smjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon pet presuda da je nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG, Boris Raonić sada ima priliku da nakon ostavke na novom konkursu bude reizabran. Ovaj put zakonito.  Uz blagoslov političara i tužilaštva

 

 

Generalni direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić podnio je u utorak ostavku, nakon čega ga je Savjet RTCG imenovao za vršioca dužnosti i raspisao konkurs za novog generalnog direktora.

,,Kako se sa nespornih uspjeha RTCG ne bi skretao fokus, nakon stupanja na snagu novog Zakona o nacionalnom javnom emiteru, odlučio sam da shodno članu 38 Zakona, podnesem ostavku na mjesto generalnog drektora i molim Savjet da ostavku konstatuje na prvoj sjednici. Vjerujem da je upravo ovo način da se reforme Javnog medijskog servisa stave u fokus i dodatno intenziviraju, a Savjet i menadžment relaksiraju od pritisaka koji se na njih vrše”, navodi se u ostavci Raonića.

Imenovanje Raonića za v.d. direktora podržali su svi članovi Savjeta, osim potpredsjednice tog tijela Marijane Camović-Veličković.

,,Boris Raonić se iživljava nad Javnim servisom na način koji mu padne na pamet i za sve ima podršku Savjeta čiji su članovi puki izvršitelji naloga koji uvijek djeluju organizovano i mimo logike, što je konstatovala i Agencija za sprječavanje korupcije koja je za takvo ponašanje rekla da ukazuje na korupcuju. Iživljavanje je podnošenje ostavke na funkciju koju je obavljao u nezakonitom mandatu sa objašnjenjem da će se tako stvari dovesti u red i momentalno samokandidovanje i imenovanje za vršioca dužnosti dok se ne završi konkurs za izbor novog generalnog direktora koji će biti raspisan u skladu sa Zakonom koji je pisao sam za sebe”, kaže za Monitor Camović-Veličković.

Zahvaljujući izmjenama Zakona o nacionalnom javnom emiteru, Raonić  sada ispunjava uslove da bude generalni direktor, sa pet umjesto kao do sada deset godina radnog iskustva na poslovima rukovođenja u oblasti od značaja za obavljanje djelatnosti Javnog medijskog servisa (novinarstvo, umjetnost, kultura, audiovizuelna medijska djelatnost, sociologija, istorija, pravo, ekonomija…).

Camović-Veličković podsjeća da je Sindikat medija prije usvajanja seta medijskih zakona upozorio poslanike na scenario koji se sada realizuje u Javnom servisu: ,,A to je podnošenje ostavke i raspisivanje konkursa za novi izbor generalnog direktora kako bi se preduprijedile pravosnažne sudske presude koje se čekaju i po kojima bi morao da bude razriješen. Pošto nijesmo naišli na razumijevanje većine u Skupštini, odnosno njima je ovaj ishod sasvim prihvatljiv i poželjan, imamo priliku da gledamo Raonićevu predstavu u kojoj se ruga svima nama, a najviše sudstvu čije presude ne poštuje i tužilaštvu koje nije u stanju duže od godinu da saopšti stav o podnijetim krivičnim prijavama protiv članova Savjeta koji nisu sproveli pravosnažnu sudsku presudu već reizabrali Raonića i protiv njega samog i pravnika RTCG koji su ih podstrekavali i orkestrirali taj reizbor. Sve se moglo izbjeći ali očigledno je bio cilj da se baš ovo ne izbjegne”.

Pet prvostepenih i pravosnažnih sudskih presuda do sada su potvrdile  da je Raonić nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG u dva navrata u avgustu 2021., a zatim u julu 2023. godine.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je formiralo predmet zbog reizbora Raonića, u kome su saslušani osumnjičeni članovi Savjeta RTCG Veselin Drljević, Filip Lazović, Naod Zorić, Predrag Miranović i Amina Murić zbog sumnje da su odbili izvršenje pravosnažne i izvršne sudske presude i omogućili sticanje protivpravne koristi izabranom generalnom direktoru. Taj predmet je spojen sa drugim, koji se vodi protiv Raonića, kao i predstavnika pravne službe Želimira Mićovića i advokatice RTCG Zorice Đukanović, zbog osnova sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj putem podstrekavanja članova Savjeta.

Nakon što su preispitivali ovaj slučaj duže od godinu iz SDT-a su ga proslijedili Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT). Uz obrazloženje da specijalni tužioci istražuju samo visoke funkcionere, što Raonić i članovi Savjeta nisu.

,,Više od 12 mjeseci se izmišljaju razlozi da SDT ne završi postupak izviđaja, a preko medija se daju besmislena objašnjenja da se čeka vještačenje glasačkih listića sa sjednica Savjeta RTCG.Ovo upućuje na zaključak da su i SDT i vrhovni državni tužilac pod političkim uticajem jer su imali vremena da ovaj slučaj riješe i da ne dođemo u situaciju da osoba koja je dva puta nezakonito izabrana, u potpunosti svjesna da krši zakon, ponovo dobije priliku da u narednom mandatu vodi RTCG. Od osobe koja svjesno krši zakon su samo gori njegovi sadašnji politički mentori Milojko Spajić, Andrija Mandić i Milan Knežević”, saopštio je Goran Đurović, direktor Media centra.

Pored odlučivanja o direktoru, Savjet je za ombudsmana Javnog servisa imenovao Todora Brajkovića. On je bio kandidat i na prošlom konkusu koji je poništen, a upitna je bilo njegovo iskustvo od 10 godina u audio-vizuelnim medijima. Brajković ima i lične veze sa predsjednikom Savjeta Drljevićem, jer je generalni sekretar Udruženja sportskih novinara, čiji je predsjednik Drljević.

,,Iživljavanje je i izbor čovjeka za kojeg je jasno običnim čitanjem uslova konkursa da ne ispunjava uslove za ombudsmana baš na to mjesto kojem nije dorastao, a samo zato što je prijatelj predsjednika Savjeta Veselina Drljevića i zbog usluge Danu koji je aktuelne okupatore Javnog servisa zadužio makar sa tim što se u tim novinama ne može pročitati ni slovo o onome što se u RTCG dešava unazad tri godine”, ističe Camović-Veličković. Objašnjava i da je novi ombudsman sportski novinar Dana, što je navedeno kao konflikt interesa u samom Zakonu: ,,Upoznala sam sa tim članove i članice Savjeta prije nego što su glasali, ni osvrnuli se nisu”.

Za sada se većina Savjeta RTCG ne osvrće na pravila i zakone, a ni tužilaštvo na krivične prijave koje su podnijete zbog takvog načina rada.

Novi Zakon o RTCG predvidio je smanjenje uticaja političara iz Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore na izbor članova Savjeta. Međutim, novi saziv Savjeta će početi sa radom tek sredinom sljedeće godine.

Do tada, nekritičkom promocijom političara Javni servis može i dalje da se bavi, sa sve Savjetom i novim, starim direktorom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUD PONOVO VRAĆA BRĐANINA NA ČELO POLICIJE: Kontinuitet vladinih nezakonitosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zoran Brđanin je po treći put vraćen na mjesto direktora Uprave policije presudom Upravnog suda Crne Gore. Vlada je nastavila praksu prethodne u nezakonitostima u ovom slučaju

 

Presudom Upravnog suda Crne Gore Zoran Brđanin je po treći put vraćen na čelo Uprave policije.

Brđaninov zastupnik, advokat Siniša Gazivoda kazao je da je ova pravna stvar riješena i da se ne vraća Vladi na ponovno odlučivanje: ,,Tako je bilo i poslije druge smjene Brđanina, kada je on i vraćen na dužnost”. Da odluka suda ne ostavlja prostor za drugačije tumačenje osim da Brđanin bude vraćen na funkciju, potvrdio je i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Ipak se ogradio da ne može da prejudicira odluku Vlade kao kolektivnog organa.

Ipak, Šaranović je izrazio čuđenje zbog odluke suda: ,,Iako nikada ne komentarišem odluke sudova, ne mogu a da ne ukažem da je sa aspekta ustavne podjele vlasti odluka Upravnog suda da kontrolnu ulogu parlamenta svodi na upravni postupak ,najblaže rečeno čudna”.

Još čudnije je činjenje vlada koje već tri puta pada na sudu po istom pitanju. Brđanin je za   direktora policije izabran u avgustu 2021, u mandatu vlade Zdravka Krivokapića. Na startu se suočio sa nezadovoljstvom političara. Njegovu, kao i smjenu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića tražio je bivši premijer Krivokapić zbog neslaganja po pitanju aktivnosti tokom ustoličenja mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikija na Cetinju 5. septembra 2021. godine.

Brđanin i Sekulović su smatrali da ustoličenje na Cetinju nosi visok bezbjednosni rizik i predlagali da se crkvena ceremonija obavi u Hramu SPC u Podgorici. Neslaganja je bilo i nakon što su izbili sukobi na Cetinju između protivnika ustoličenja i policije. Njih dvojica su se protivili prekomjernoj upotrebi sile protiv demonstranata. Tadašnji vicepremijer Dritan Abazović spriječio je formalizovanje Krivokapićevog zahtjeva za ostavkama Brđanina i Sekulovića.

Abazovićeva vlada krajem marta prošle godine ipak smjenjuje Brđanina.  Smjena je uslijedila nakon što je uhapšen Brđaninov pomoćnik zadužen za Sektor za borbu protiv kriminala Dejan Knežević. Specijalno državno tužilaštvo tereti Kneževića da je odavao tajne podatke kavačkom klanu. Knežević je početkom ove godine izašao iz pritvora, nakon što je Apelacini sud prihvatio jemstvo od 760.000 eura u nekretninama za bivšeg policajca, koje su njegovi prijatelji ponudili kao garanciju da neće pobjeći tokom sudskog postupka.

Brđaninu je pored hapšenja rukovodioca koje je on predložio, na teret stavljano i da je održavao kontakt sa visokopozicioniranim članovim organizovanih kriminalnih grupa.

Nakon što je Brđanin prvi put smijenjen, ministar pravde Marko Kovač kazao je da odluka Vlade da smijeni direktora policije može biti upitna sa stanovišta procedure i da će vjerovatno završiti pred sudom. Brđanin nije naime imenovan na funkciju direktora policije, već je izabran na javnom konkursu uz podršku parlamentarnog Odbora na petogodišnji mandat.

Upravni sud je u julu poništio Vladino rješenje o smjeni direktora UP. I pored sudske odluke, Abazovićeva vlada u tehničkom mandatu u avgustu prošle godine donosi novo rješenje o smjeni Brđanina. Na ponovnu odluku Vlade uslijedila je Brđaninova žalba koju je 7. decembra prošle godine ponovo uvažio Upravni sud i donio novu  odluku, kojom se šef policije vraća na posao, nakon što je dužnosti razriješen dotadašnji v.d. direktora policije Nikola Terzić.

Po povratku na čelo Uprave policije iz novoformirane vladajuće većine su poručili da Brđanin nema njihovo povjerenje, pa se krenulo u traženje načina da se ponovo smijeni.

Njegovo ponovno razrešenje zatražio je krajem decembra 2023. ministar unutrašnjih poslova Šaranović, nakon što Brđaninov izvještaj o radu policije za 2022. dok je bio na čelu tog resora, nije prošao skupštinski Odbor za bezbjednost. Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji stari više od godinu dana, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Vlada je odlagala razrješenje Brđanina, koje je bilo  samo jedno od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru borbe za kontrolu sektora bezbjednosti. Nakon posljednje smjene Brđanina, Vlada je za v.d. direktora policije izrabrala Aleksandra Radovića. Takav rasplet rezultirao je mimoilaženjem u vladajućoj koaliciji jer nije prošao kandidat kojeg je tada predložio ministar unutrašnjih poslova iz redova Demokrata, Šaranović. I Brđanin je tada smijenjen „na odloženo“, s naumom da mu mandat traje do dogovora sukobljenih djelova vlade.

Sud je svu tu priču vratio na početak. Treći put.

Da Vladi sa zakonitim smjenama ne ide, potvrdila je i druga presuda Upravnog suda. Naime, sud je ocijenio da je Vlada nezakonito razriješila doskorašnju zastupnicu Crne Gore pred sudom u Strazburu Valentinu Pavličić i poništio rješenje o njenoj smjeni.

Iz Upravnog suda su saopštili da je nezakonito rješenje Vlade Crne Gore od 2. februara ove godine, kojim je zastupnici Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentini Pavličić prestao mandat zbog stupanja na snagu nove Uredbe o zastupniku Crne Gore u Strazburu. Upravni sud je utvrdio da Vlada u spornom rješenju nije navela jasne i potpune razloge koji bi ukazali da je predmetna upravna stvar riješena na zakonit način, imajući u vidu da je u obrazloženju rješenja samo citiran predlog ministra pravde koji je podnijet izvršnoj vlasti, uz konstataciju da je Vlada navedeni predlog razmotrila i prihvatila i odlučila kao u dispozitivu rješenja.

I dok se čeka kako će iz Vlade reagovati na utvrđene nezakonitosti u njihovom radu, predsjednik države Jakov Milatović upozorio je da izvršna vlast i druge institucije trebaju svoje djelovanje uskladiti sa zakonom. Dodao je i da mora postojati jasan sistem odgovornosti za utvrđene nezakonitosti. Odgovornosti za sada nema. Slučaj Brđanin, kome mandat ističe u avgustu 2026, potvrđuje kontinuitet nezakonitih vladinih odluka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJEN RAT NARKO KLANOVA: Pukla bomba na Cetinju, a bruka u policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

U mafijačkom obračunu na Cetinju stradala su dva pripadnika škaljarskog klana, dvojica su ranjeni, a teže je povrijeđena i slučajna prolaznica. Prolazi vrijeme a  o  odgovornosti nadležnih, koji su trebali da spriječe slična zlodjela – od policije i ANB-a do pravosuđa – još se ne govori

 

 

Nakon privremenog zatišja, nastavljen je krvavi rat balkanskih kriminalnih klanova. Nove žrtve pale su na Cetinju.

Policija je, kažu, mjesecima strahovala da bi obračun zaraćenih  kriminalnih grupa mogao da se  nastavi i to baš na Cetinju, budući da se veliki broj pripadnika kriminalnih klanova i posljednjih pola godine domogao slobode. Većina njih su izašli iz pritvora jer im sud nije izrekao ni prvostepenu presudu tri godine nakon određivanja pritvora. Najveći broj osoba, koje je policija zavela kao pripadnike OKG, nalaze se u Prijestonici.

Pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor za borbu protiv kriminala, Lazar Šćepanović, rekao je da su izvršioci dvostrukog ubistva, u određenom periodu pratili navike oštećenih. Ističe da su u prethodnom periodu imali informacije da se na Cetinju komplikuje bezbjednosna situacija, te da su u tom periodu u Prijestonici procesuirali 23 pripadnika organizovanih kriminalnih grupa i sa njima povezanih osoba. To, očito, nije bilo dovoljno da se spriječe nove egzekucije. I žrtve među civilima.

Vršilac dužnosti direktora Uprave polcije Aleksandar Radović novinarima je kazao da je policija imala obavještajne podatke da može doći do obračuna kriminalnih grupa. “Set obavještajnih podataka već duže vremena govori da je obračun kriminalnih grupa u toku. Prethodno dva rasvijetljena krivična djela su takođe bila sukob organizovanih kriminalnih grupa, tako da – imali smo obavještajne podatke da može doći do ovoga. Nažalost, ostvarilo se”, kazao je Radović.

I to je, valjda, to. Višemjesečna borba za kontrolu sektora bezbjednosti unutar izvršne vlasti, predviđali su analitičari, mogla bi uticati na sposobnost policije da radi svoj posao.  Demokrate Alekse Bečića su, prema rasporedu potpredsjedničkih i ministarskih resora, formalno zadužene za upravljane bezbjednosnim sektorom. Međutim, ono što im je dao na mostu, rasporedom mandata u Vladi, Milojko Spajić i njegov PES, pokušavaju oduzeti na ćurpiji. Premijer je  praktično preuzeo ingerencije ministra, imenujući svog v.d. direktora Uprave policije. Nakon što su skupa, pokazalo se nezakonito, još jednom razvlastile poslednjeg zakonito izabranog direktora UP Zorana Brđanina (izabran 2021. u mandatu vlade Zdravka Krivokapića).

Kako je i aktuelni ministar pravde Andrej Milović na ledu, dok čeka da Skupština odgovori na Spajićevu inicijativu za njegovo razrješenje, bez institucionalne reakcije prolazi i očigledna nesposobnost pravosuđa da radi svoj posao. Višegodišnja suđenja bez izrečene presude pogoduju samo kriminalcima, i oni nakon boravka u Spužu, nastavljaju svoj posao. Kako vidimo, nedovoljno ometeni od strane nadležnih.

Nakon ubistva Jovana Vukotića, navodnog šefa škaljarskog klana, koje se dogodilo u Turskoj polovinom septembra 2022. godine, pojavile su se procjene da je rat klanova priveden kraju. Škaljarski klan je, cijenili su verzirani, obezglavljen, dok su kavčani redom završili iza rešetaka, ili u bjekstvu. Navodno, daleko van granica Crne Gore. Nije ostao niko da se bori, nadali su se nadležni.

Uzalud, pokazalo se. Prošlog četvrtka odjeknula je eksplozija na Cetinju.

Eksplozivna naprava je,  na licu mjesta usmrtila Cetinjanina Petra Kaluđerovića, dok je u bolnici preminuo njegov sugrađanin, bokser Dragan Roganović. Teško su ranjeni njihovi sugrađani Taso Jovanović i Mihajlo Borozan. Prema operativnim podacima policije – sva četvorica su pripadnici škaljarskog klana. U eksploziji je povrijeđena i slučajna prolaznica, koja je u tom trenutku prelazila ulicu.

Ubijeni Roganović u bezbjednosnim krugovima označavan je kao najbliži saradnik cetinjskog škaljarca Vladana Radomana. Sa bogatim dosijeom. Taj nekada profesionalni bokser, ranjen je u decembru 2017. godine na Cetinju. O njegovom ranjavanju dvije godine poslije toga sve je ispričao zaštićeni svjedok Specijalnog državnog tužilaštva, Bajram Pista.

Krajem 2019. godine on je u Specijalnom državnom tužilaštvu tvrdio da su mu članovi kavačkog klana u spuškom zatvoru ispričali za koja ubistva, pokušaje i podmetanje eksploziva su odgovorni, ali i da su planirali ubistvo Cetinjanina Ivana Vukotića, Beograđanke Biljane Mančić, neuspješno organizovali bjekstvo Maria Miloševića iz kosovskog zatvora, zapalili vikendicu Nikšićanina Ranka Radulovića, ubili čovjeka u zatvoru, ranili prošle nedjelje ubijenog Dragana Roganovića…

Ubijeni Petar Kaluđerović (20) i ranjeni Mihajlo Borozan (29) hapšeni su početkom aprila zbog sumnje da su izvršili krivična djela – nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija. Nakon mjeseca provedenog  iza rešetaka, sud im je ukinuo pritvor. Taso Jovanović (46) je nekolko puta bio akter vatrenih obračuna u Prijestonici. Još 2013. godine bio je meta, godinu kasnije zapaljen mu je automobil, a 2015. godine on je pucao u sugrađanina Neđeljka Perovića. Perović i Aleksandar Saša Jabučanin bili su njegova meta i 2018. godine, kada ih je teško ranio.

Prije ovoga, posljednje ubistvo kriminalnih klanova u Crnoj Gori bila je likvidacija Edmonda Mustafe u Baru početkom godine. Dvije godine prije toga dogodila se likvidacija Milića Minje Šakovića u Budvi. Riječ je o visokorangiranom članu „škaljarske“ grupa iz Podgorice. Ubica mu je prišao dok je sjedio sa društvom na terasi budvanskog kafića Korkovado, a zatim ispalio više hitaca, ne ostavljajući mu ni najmanju mogućnost da preživi. Mjesec kasnije istražitelji su na osnovu bioloških i drugih tragova došli do imena direktnih počinilaca. Kao ubica označen je 22-godišnji Beograđanin Luka Pilčević, a kao njegov pomagač Kragujevčanin Duško Tanasković.

Dešifrovana SKY ECC komunikacija između „kavčana“ pokazala je i da su brutalno ubijani pripadnici suprotstvljenog klana, koji su se vodili kao nestali. Tako su iz te aplikacije izuzete fotografije tijela „škaljarca“ Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića, koje su u Spužu namamili i ubili pripadnici suprotstavljenog klana. Ista sudbina sačekala je i državljanina Srbije Mila Radulovića zvanog Kapetan.

Posljednji događaji na Cetinju, kaže Aleksandar Radović, bacaju sjenku na dobre rezultate koje je, kako tvrdi, policija imala u prethodnom periodu, tokom kog su isporučili konkretne rezulatate. Istakao je da je naložio angažovanje kompletnog sastava policije. “Razumijemo uznemirenost građana, posebno u situacijama kada imamo slučajne žrtve, ovo je crvena linija, Crna Gora ne može sebi dozvoliti nijednu slučajnu žrtvu. Dužni smo da se suprotstavimo svakom obliku nasilja i kriminala, na svakom mjestu, u svakom gradu, u svakoj ulici, u cijeloj Crnoj Gori. Borba protiv kriminala mora biti prioritet. Neće biti laka borba, ali država će pobijediti, a ne kriminal”, ističe Radović.

Slične priče slušamo desetak godina. Suštinskog napretka u borbi protiv organizovanog kriminala nema. Samo je žrtava sve više.

Ivan ČAĐENOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo