Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAD DRŽAVA PRISLUŠKUJE, SNIMA, VRBUJE I MITI: Nadmaštali Orvela

Objavljeno prije

na

Vlada je izmjene Krivičnog zakonika predložila ,,kako bi borba protiv organizovanog kriminala i korupcije bila efikasnija”. Ovako je, sredinom nedjelje, suštinu planiranih promjena poslanicima u Skupštini obrazložio ministar pravde Zoran Pažin.

Stručna i laička javnost nedjeljama pokušava da odgonetne stvarni naum i realne domete predloženih promjena. Pozornost se, silom (ne)prilika, zadržala na novim definicijama i pravilima za uvođenje mjera tajnog nadzora (MTN); paketu mjera kojim se, suštinski, ograničavaju prava privedenih (osumnjičenih, optuženih) i njihovih advokata; konačno, proširenjem popisa krivičnih djela za koje je moguće zaključiti sporazum o priznanju krivice između tužioca i optuženog.

Prema postojećim propisima MTN je moguće koristiti samo za djela za koja je propisana zatvorska kazna veća od osam godina – otmice, korupciju, organizovani kriminal… Vlada namjerava da spusti ljestvicu propisujući mogućnost da se tajni nadzor može sprovoditi i nad osumnjičenima za ,,presrijetanje, prikupljanje i snimanje računarskih podataka, ulazak u prostorije radi tajnog fotografisanja, tajno praćenje i video i audio snimanje lica i predmeta”. Višestruko se produžava i vremenski rok u kome se ove mjere mogu provoditi nad nekom osobom (grupom). I to sa sadašnjeg maksimuma od sedam na punih 18 mjeseci.

,,To ne znači da će u svakom konkretnom slučaju biti primijenjen rok od 18 mjeseci”, tješi ministar Pažin, ,,svako produženje roka od četiri mjeseca mora biti na odgovarajući način obrazloženo, sud je taj koji će da cijeni da li su ispunjeni uslovi za produženje”. Međutim, i ministar priznaje da je njegovu tvrdnju prilično teško provjeriti, jer nadležni kriju podatke o prethodno provedenim mjerama MTN i njihovom učinku. Pažin se slaže sa ocjenama da te mjere nisu transparentne. Saglasan je, kaže, i sa ,,stavovima da bi trebalo napraviti kvalitetnu analizu o primjeni mjera tajnog nadzora”. Izostalo je objašnjenje zašto sve to do sada nije učinjeno.

Slušajući ministra mogli smo doći do zaključka da ni on nema tražene podatke. Da li je to istina? Sudija Vrhovnog suda Radule Kojović tvrdi da je Vladi dostavljen detaljan izvještaj u kome su ,,sistematizovano navedeni statistički podaci o mjerama tajnih prikupljanja podataka”. Znači li to da je Vlada ta koja od javnost krije podatke o primjeni MTN?

,,Koliko mjera tajnog nadzora je do sada određeno i na osnovu koliko njih su pokrenuti krivični postupci? Da li je i jedno lice obaviješteno ili moglo ostvariti uvid u materijale prikupljene na ovaj način protiv njega, ako nisu poslužili za pokretanje postupka?”, zapitao se advokat Goran Rodić konstatujući kako ,,do danas niko ne barata takvim podacima”.

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković u parlamentu je indirektno podržao one koji su zagovarali smanjenje upotrebe mjera tajnog nadzora. Ne sporeći potrebu da se određeni dokazi pribavljaju i MTN Stanković je naglasio kako tom prilikom ljudska prava ,,stradaju kao kolateralna šteta”. Naknadno je novinarima pojasnio da policija suviše često koristi MTN umjesto da se više posveti prevenciji i ,,tako spriječi mnoga krivična djela”.

Rodić prebacuje policiji i tužilaštvu: ,,Stiče se utisak da ne poznaju nikakve druge načine dokazivanja osim ako se šta uhvati na prisluškivanju”.

Raspravu je podgrijavala i dilema oko toga ko i kako može odrediti primjenu MTN.

Braneći pozicije Vlade, iz DPS-a su uvjeravali da je sve pod kontrolom i da se mjere tajnog nadzora ne mogu odrediti bez saglasnosti suda. Poslanica DPS-a Marta Šćepanović kaže: ,,Prilikom određivanja mjera tajnog nadzora i prilikom produženja ovih mjera uvijek sud odlučuje.” Ministar Pažin objašnjava kako ,,mjere tajnog nadzora kao dvije mogućnosti – jedne koje određuje sud, a druge tužilaštvo – imamo još od 2006. u našem pravnom sistemu. I tu nemamo ništa novo.”

Konačno, mjere tajnog nadzora obuhvataju praćenje, snimanje, fotografisanje lica za koja postoji osnov sumnje da su počinili, ili tek spremaju neko krivično djelo. Dodatno, tu je i mogućnost angažovanja prikrivenih isljednika i saradnika (provokatora), kako bi se lakše dokazalo postojanje krivičnog djela. ,,Olako smo prešli preko uvođenja simuliranog primanja i davanja mita i agenta provokatora, što je u razvijenijim zemljama problematično”, jedno je od upozorenja direktorice MANS-a Vanje Ćalović. Iz NVO sektora, dodatno, problematizuju i pitanje sudbine materijala o prisluškivanju i praćenju građana koji nijesu korišćeni kao dokazi u sudskim postupcima.

Pitanja ne manjka, fali odgovora.

Novi problem nastaje od momenta kada policija privede osumnjičenog. Advokatima se, bez objašnjenja, može ograničiti uvid u spise predmeta. Rok za takozvano sprovođenje uhapšenih od policije do suda produžava se sa 12 na 24 sata. Ukida se pravo advokata i porodice uhapšenog da zahtijevaju zdravstveni pregled uhapšenog ako sumnjaju da je bio izložen torturi. Skraćen je i rok za žalbi na pritvor. ,,Kolege iz policije i tužilaštva mogu da budu savršeno zadovoljni a mi kao branioci i naši klijenti savršeno nezadovoljni. Nijedna od smjernica koje sam, u ime Advokatske komore, dostavio Radnoj grupi, nije prihvaćena”, požalio se advokat Branislav Lutovac.

Velika polemika vodila se i oko sporazuma o priznavanju krivice za sva krivična djela. Vlada je modifikovala predloženo rješenje tako da je ono sada bliže onome što je tražio civilni sektor (mogućnost dogovornog priznanja krivice uskraćena je počiniocima ratnih zločina, ubicama, siledžijama…).

Cijelu priču možemo pogledati i sa svjetlije strane. Ukoliko znate prave ljude na pravom mjestu neće biti problema da, o državnom trošku, saznate manje više sve o potencijalnom zetu/snahi. Ili budućem poslovnom partneru, novom komšiji, starom školskom drugu kome ste izgubili trag. Sve to zahvaljujući Vladi i resornom ministarstvu.

Moguće zloupotrebe

Neophodno je unaprijediti kontrolu nad mjerama tajnog nadzora smatra Dina Bajramspahić iz Instituta alternative. Ona se pozvala na Izvještaj eksperta EK Mauricia Varenzea koji je ocijenio da u Crnoj Gori nijesu stvorene tehničke mogućnosti za otkrivanje zloupotreba – poput neovlašćenog preuzimanja podataka prikupljenih mjerama tajnog nadzora – zbog čega je ,,moguće zloupotrebljavati cijeli sistem i izbjeći bilo kakvu kontrolu”. Problem, prema Izvještaju EK za 2013. godinu, predstavlja i nedostatak kapaciteta Uprave policije da provede sve tražene mjera tajnog nadzora. Varenze navodi podatak da je Odsjek za posebne provjere odbio čak polovinu zahtjeva Sektora za suzbijanje narkotika, pošto su im postojeće kapacitete zauzeli predmeti drugih odjeljenja policije. Pošto javnost nema podataka o broju, strukturi ili efektima primijenjenih mjera (broj osuđujućih presuda, broj odbačenih predmeta, procenat MTN koji nijesu dali inkriminišuće podatke o nadziranom licu…) možemo samo nagađati o njihovoj svrsishodnosti i eventualnim zloupotrebama.

 

Stara priča, nove tehnike

Prvu ozbiljnu aferu sa nezakonitom primjenom mjera tajnog nadzora u nezavisnoj državi bilježimo u ljeto 2006. Branioci optuženih za pripremanje terorističkih napada i oružane pobune u Malesiji (policijska operacija Orlov let) dokazivali su da je policija prvo počela prisluškivanje njihovih klijenata, pa tek onda pribavila dozvolu od istražnog sudije Višeg suda u Podgorici Miroslava Bašovića. Prema podacima koje je predočio tada predsjedavajući Krivičnog vijeća, sudija Ivica Stanković, Bašović je – na prijedlog specijalnog tužioca Stojanke Radović – donio rješenje o sprovođenju mjera tajnog nadzora 4. septembra 2006. godine u 20.30 časova. Ove mjere su predviđale da se osumnjičenima, koji su kasnije optuženi i osuđeni, prisluškuju telefonski razgovori i SMS poruke u mrežama fiksne i mobilne telefonije. Pola sata kasnije Bašović je nalog o MTN uputio kompaniji Promonte (današnji Telenor): ,,Naređuje se operateru Promonte da službenicima policije koji pokažu ovu naredbu omogući tajno snimanje odlaznih i dolaznih poziva, te SMS poruka, za mobilne telefone osumnjičenih…” Advokat Radomir Prelević je pokazao da se u konačnom izvještaju o mjerama tajnog nadzora, navodi da je prisluškivanje počelo u 20 časova istog dana. Dakle, prije nego što je istražni sudija izdao naredbu. Tri godine kasnije, slična priča. Na suđenju optuženima u operaciji Afrodita (akcija suzbijanja prostitucije) pokazalo se da je makar jedan od optuženih prisluškivan prije nego što se policija ,,pokrila” neophodnim papirima. Bio je sporan i tužiočev prijedlog za MTN pošto u njemu nije bio naveden, zakonom obavezen, razlog za primjenu mjera. Taj nalog izdao je nekadašnji zamjenik specijalnog tužioca, aktuelni ombudsman za ljudska prava Šućko Baković. Već tada se u godišnjim izvještajima američkog Stejt departmenta o stanju ljudskih prava notira da su „neki posmatrači tvrdili da je policija selektivno koristila prisluškivanje i praćenje opozicionih partija i drugih grupa”, dok su ,,pojedinci i organizacije baratali pretpostavkom da su bili, ili su mogli biti praćeni”. U izvještaju za 2012. problem je podignut na međunarodni nivo: ,,Mnogi pojedinci, ambasade i organizacije radili su pod sumnjom da su nadgledani”. Rezultat – jedna iznuđena smjena. I sumnje da se višedecenijska praksa nelegalnog tajnog nadzora nije promijenila.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo