Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POSUĐIVANJE TUĐE PAMETI: Plagiraj, bićeš ministar

Objavljeno prije

na

antovic

Profesor Milenko Popović podnio je ostavku na poziciju u Senatu privatnog Univerziteta Mediteran zbog odluke iz kraja prošle godine da nema osnova u zakonu da komisija tog univerziteta utvrđuje da li su ministarka nauke Sanja Vlahović i član Savjeta mladih DPS-a Milan Babović plagirali naučne radove. Univerzitet je takvom odlukom stao iza dokazanog plagijata zbog koga je od ministarke Vlahović izvinjenje i ostavku tražio i autor čijim se radom nezakonito poslužila, direktor Međunarodnog centra za istraživanje turizma i ugostiteljstva iz Velike Britanije profesor Dimitrios Buhalis. Deset redovnih profesora u Senatu tako je stalo iza plagijatora i plagijata, krivičnog djela, (in)direktno poručivši akademskoj i ostaloj zajednici, naročito mladima: krađa se isplati.

Komisija Univerziteta Mediteran, na čijem čelu je esenpeovac Srđa Božović u obrazloženju odluke navela je da nemaju osnova da se bave plagijatom ministarke jer, navodno, Zakonom o visokom obrazovanju, Statutom i drugim aktima Univerziteta koji se primjenjuju u datoj situaciji, nijesu regulisana osnovna pitanja plagijata. Milenko Popović kaže da niko nije pominjao jedno drugo tijelo, Etički odbor, što je moguće na osnovu Kodeksa akademske etike koji je donio bivši rektor Univerziteta Mediteran i bivši ministar Slobodan Backović.

Monitor je pozvao Mediteran, najvišu instancu u toj ustanovi, rektora Nenada Vukovića, kako bi ga pitali kako to da nemaju mehanizme da ispitaju da li je neki rad plagijat, kako to da slučaj nije ,,otišao” na Etički odbor, kako komentariše izlazak profesora Popovića iz Senata… Rektor je odbio da bilo šta prokomentariše. O naše pozive i telefonske poruke oglušio se i predsjednik Komisije Univerziteta Mediteran, Božović.

Milenko Popović za naš nedjeljnik, kaže da smatra neophodnim da precizira da je njegova odluka, ostavka na mjesto člana Senata donijeta još u januaru, nakon decembarske sjednice, te da ne želi da ulazi u to zašto je baš sada udarno dospjela u javnost. Pojašnjava da je dokaze koji su pomenuti u javnosti dostavio svim članovima Senata putem mejla i da je riječ o „dva relevantna dokaza, koji imaju težinu koja ukazuje da je riječ o dokazima van svake sumnje, koji skoro 100 odsto dokazuju da je riječ o teškom plagijatu.”

Popović smatra da je svima jasno kakve su društvene posljednice svega. „Ovim šaljete poruku društvu, pogotovu u okviru akademske zajednice, o tome kako se uspijeva, kako se može uspjeti.”

On kaže da namjerno nije želio da pomene imena članova Komisije, imena članova Senata. „Imena nijesu važna. Mnogo je važniji mehanizam koji je uticao da takve odluke donesu. Da se vidi ko je uticao, ko je vršio pritisak i kako se to desilo te da se pored toga što će se sankcionisati oni koji su uticali na takvo donošenje odluka, da se razmisli o tome u kom pravcu treba mijenjati zakonsku regulativu koja reguliše djelatnost visokog obrazovanja, kako se ovakve stvari ne bi dešavale, a dešavaju se u ogromnim razmjerama.”

Da je problem uzeo maha smatra i redovni profesor UCG, sa Fakulteta dramskih umjetnosti dr Darko Antović. Za Monitor kaže: „Nas to toliko okružuje, da prosto ne možemo da vjerujemo da se takav oblik ponašanja pojavljuje. Ali na račun toga ljudi napreduju, stiču zvanja, titule, odjednom postaju predavači, a nerijetko se ne završava na tome, nego se pojavljuju i kao ministri.”

Antović kaže da se direktno sreo sa slučajem plagiranja. „Prije par godina sam imao slučaj među studentima postdiplomskih studija kod magistarskog rada koji mi je bio sumnjiv. Među predatim verzijama magistarskih radova naišao sam na taj rad za koji sam smatrao da apsulutno ne odgovara profilu studenta. Onda sam pronašao da je skoro 70 odsto rada prepisano. Najveći dio prepisan je iz magistarskog rada odbranjenog i objavljenog od strane studenta u Ljubljani koji je studirao turizam”.

Antović kaže da je rad vratio studentu i sa njime obavio razgovor, što je uslijedilo nakon toga što je obavijestio dekanat i članove Vijeća fakulteta na kome se to dešavalo, a gdje je Antović bio gostujući profesor.

,,Nije uslijedila odgovarajuća reakcija, ili se smatralo da ću to ja, kao iskusni profesor i naučni radnik da riješim. Pošto rad još nije prošao zvaničnu proceduru verifikacije, studentu sam objasnio grešku u pristupu radu i prekršaj koji je napravio. Student je prihvatio kritičke ocjene i poslije skoro godinu dana izašao je sa potpuno novom, originalnom verzijom, koja je verifikovana i sa moje strane, kao mentora, ali i od drugih članova komisije. Onda, negdje na jesen prošle godine, pokrenuta je priča sa jednim od saradnika ili predavača na privatnom fakultetu za turizam u Baru. Prema navodima iz štampe rad tog mladića je plagijat takođe istog onog magistarskog rada iz Ljubljane.”

Antović pozdravlja gest profesora Popovića.

,,Ne postoji nikakvo opravdanje te institucije, da nemaju zakonsku osnovu da nešto proglase plagijatom ili da ga osude. To apsolutno nije tačno. Principi metodologije naučno istraživačkog rada i metodologije izrade i objavljivanja naučnog rada su opšteprihvaćeni u svijetu i to je osnova ovog problema. Uostalom zašto je na toj instituciji formirana komisija koja je trebalo da otkrije istinu ako nije imala na osnovu čega da radi! Postoji nešto što je utvrđena akademska etika u naučnim i obrazovnim krugovima, pa i ponašanje u svim tim slučajevima. Ako se institucija, koja bi trebalo da bude naučno-obrazovna ogluši pokrije se nekakvim pravilnikom kojeg nema, onda mislim da treba ispitati svrhu njenog djelovanja.”

Profesor Popović u cijelom slučaju vidi još jednu nelogičnost, činjenicu da u javnosti nije bilo mnogo govora o slučaju sa državnog Univerziteta, kada se na Pravnom fakultetu desio plagijat ogromnih razmjera. U taj plagijat je uključen i profesor sa jednog beogradskog Univerziteta. Onaj koji je prepisao ogroman dio rada (bivši direktor policije Veselin Veljović – prim. aut.) to je učinio upravo iz udžbenika za postdodiplomske studije svog mentora.

„O tome se ništa više ne čuje. O tome se mora progovoriti, jer kada se prećutkuje, cijela ova priča koristi se za obračun između onih koji imaju mišljenje da su privatni fakulteti ti koji generiraju ovakva ponašanja, a ne državni. Po meni, stvar je mnogo ozbiljnija, mnogo kompleksnija.”

Dok Interpol, na osnovu zahtjeva crnogorskog tužilaštva, ispituje plagijat ministarke Vlahović, mladi žanju četvrt vijeka sijanu mudrost po aršinu depeesa: ko krade – ima, ko plagira – zna.

Vlahović bljesnula nakon prelaska na privatni fakultet

,,Što se tiče, ministarke nauke, u normalnim zemljama dovoljno je da se i pomene neko u tom kontekstu pa da ta osoba podnese ostavku. Najmanje to, ako se već vladajuća oligarhija kune u evropske vrijednosti. Sjećam se kada je sedamdesetih godina prošlog vijeka ministar saobraćaja Švajcarske podnio ostavku zbog kašnjenja vozova, minut. Da ne pominjem kako bi u ovom slučaju neko trebao da se zastidi zašto je to uradio, a ne da to ističe kao vrlinu i nekoliko puta izjavljuje da je to završena stvar”, kaže za Monitor profesor Darko Antović.

,,Ako ovo treba da bude primjer, onda šta da očekujemo od onih koje neki nazivaju sitnom boranijom, a koja se bori za puko preživljavanje. Ta osoba, ministarka, je bila i u ovoj mojoj kotorskoj sredini, radila na ovdašnjem Fakultetu za turizam, a onda poslije odlaska odjednom bljesnula. Prema sjećanju kolega, ja tada nisam bio angažovan, u okviru državnog Univerziteta ta osoba je imala skroman položaj, a onda je odjednom otišla na privatni fakultet u Baru, pa je u kratkom vremenu postala asistent, magistrirala, doktorirala, izabrana za docenta, pa za dekana, i najzad se vrtoglavo penje do sfera vrhova politike.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo