Država Crna Gora je, krajem prošle godine, kod svojih poreskih obveznika imala 720 miliona nenaplaćenog poreskog duga. Do ove informacije došla je Državna revizorska institucija (DRI) tako što je zvaničnim podacima Poreske uprave (dug od 552 miliona) dodala neuračunate dugove državnih organa (86 miliona), reprogramirane poreze od 26 miliona, odložena poreska plaćanja od 40 miliona, nerealizovana preusmjeravanja od 8,6 miliona i osam miliona eura koje crnogorskoj državnoj kasi duguje nekadašnje Savezno ministarstvo odbrane.

Uglavnom, nenaplaćeni poreski dug težak je približno petinu procijenjenog bruto društvenog proizvoda za prošlu godinu (MONSTAT ga vaga malo iznad 3,4 milijarde eura). Ako vam je lakše da zamislite – to je malo više ili malo manje od vrijednosti radova na prvoj dionici autoputa Bar – Boljare. Još samo jedno poređenje: država je, za dvije decenije, u procesu privatizacije – od prodaje Trebjese, preko Jugopetrola, Telekoma, Željezare, Solane, HTP Boka i HTP Ulcinjska Rivijera, KAP-a do EPCG – prihodovala 800 miliona eura.

,,Poreska uprava, sa postojećim modelom naplate i raspoloživim ljudskim resursima, nije u mogućnosti da obezbijedi efikasnu naplatu poreskog duga”, konstatuje DRI u svom Izvještaju. Evidencija obaveza po osnovu poreskog duga koju vodi Poreska uprava nije jedinstvena i nije u dovoljnoj mjeri sistematična i ažurna, zaključak je revizorskog tima DRI koji su predvodili članovi Senata Državne revizorske institucije dr Milan Dabović i dr Branislav Radulović.

Medijski izvještaji daju im za pravo. Prema podacima koje su predstavnici Poreske uprave obznanili jesenas u parlamentu, ukupan iznos nenaplaćenog, a dospjelog poreskog duga iznosio je 537 miliona. Koji mjesec ranije, krajem 2013. i početkom 2014. godine baratalo se poreskim dugom od 358 i 330 miliona. Konačno, premijer Milo Đukanović je krajem marta, na premijerskom satu, saopštio da poreski dug iznosi 420 miliona eura.

U mnoštvu nepoznanica koje povlači ova priča dvije se izdvajaju. Ko je, kako i zašto omogućio da nenaplaćena državna potraživanja po osnovu poreza dostignu ove rezmjere? I drugo, šta je od pomenutih 720 miliona iznos koji je moguće naplatiti?

Dio odgovora na oba pitanja nudi nam tzv. crna lista poreskih dužnika. Riječ je, zapravo, o dvije liste koje možemo pronaći na sajtu Poreske uprave.

Na prvoj imamo popis 200 najvećih poreskih dužnika. Tri prva mjesta, sa ukupnim dugom od 58 miliona eura, zauzimaju tri kompanije u stečaju – Duvanski kombinat, Pantomarket i Zavala invest. Nema nade da će država na ime ovih potraživanja naplatiti i jedan jedini cent. Tri sljedeće kompanije sa popisa: Ave Marija Koljčević, Merkur i Vektra Montenegro (ukupan dug 14,5 miliona) egzistiraju samo na papiru.

Drugi spisak PU odnosi se na neuredne platiše poreza i doprinosa po osnovu ličnih primanja zaposlenih. Na listi prednjači, navodno, uspješna kompanija u državnom vlasništvu i jedan od najvećih (ne)zvaničnih sponzora jednog paradržavnog sportskog projekta – Rudnik uglja Pljevlja. Slijede: Rudnici boksita, Radoje Dakić, Montenegro airlines, Duvanski kombinat, Željezara Nikšić, Komunalno preduzeće iz Bara i Vektra Boka. Prema podacima PU u stečaju su tri od pomenutih osam preduzeća. O vjerodostojnosti tog podatka dovoljno govori činjenica da se AD Radoje Dakić službeno vodi kao aktivno preduzeće. Dok njegovi radnici uličnim protestima od države, kao većinskog vlasnika, potražuju novac za 75-80 zarada koje im nijesu isplaćene.

Pošto su zvanični podaci sporiji od stvarnosti, u međuvremenu je i AD Vektra Boka otišla u stečaj. Tako da je sada, na vrhu te liste, odnos aktivnih i preduzeća koja su zapala u stečaj 4:4. Dok vjerovatnoća da će državna kasa odatle zakučiti neki novac teži nuli.

Kako nastaje, kako se njeguje i zašto se naplaćuje poreski dug u Crnoj Gori?

Tri nedavne odluke Privrednog suda, svaka na svoj način, bacaju dodatno svjetlo na postavljena pitanja. Kao što mnogo govore i o motivima tzv. donosilaca odluka – ljudi koji vedre i oblače našim životima bez obzira na svoju funkciju, zvanje i znanje.

Nema desetak dana kako je HTP Vektra Boka, vlasništvo finansijski posrnulog tajkuna Dragana Brkovića, otišla u stečaj. Odluku o pokretanju stečajnog postupka donio je stečajni sudija i predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. On je, konačno, usvojio zahtjev Crnogorske komercijalne banke koja je, u novembru 2011. godine, tražila uvođenje stečaja u nekad najvećem hotelijerskom preduzeću u Bokokotorskom zalivu zbog nevraćenog kredita od tri miliona eura. Potraživanja CKB su, u međuvremenu, narasla za milion eura.

Kao posljedica odluke o uvođenju stečaja bez posla je ostalo 120 radnika Boke. Njima kompanija i njen vlasnik Dragan Brković već duguju doprinose za penziono osiguranje od 2010. godine do danas. Ujedno, prema podacima PU Vektra Boka državi – na ime neplaćenih poreza i doprinosa – duguje oko tri miliona eura. To, ipak, nije bio razlog da se izvršna vlast na bilo koji način umiješa u ovaj postupak. Taman posla da su ga inicirali. Očito su prijateljsko poslovne veze Brkovića i Đukanovića jače od svih propisa, pravila i državnih interesa.

Poznavaoci propisa znaju da, kako god to kome zvučalo, mogući gubitak radnih mjesta nije nešto o čemu bi Privredni sud trebalo da vodi posebnog računa. Da je drugačije, nikada ne bi bile donijete odluke o uvođenju stečaja u KAP, Željezaru, Rudnike boksita, Solanu, Fjord… kojima su izgubljene stotine i hiljade radnih mjesta. Izuzeci, međutim, postoje.

Privredni sud je nedavno odložio prinudno iseljenje kazina Avala iz istoimenog hotela, iako su vlasnici hotela Avala imali pravosnažno sudsko rješenje.

Sudija Privrednog suda Snežana Pavličić je u maju prošle godine presudila da su vlasnici kazina dužni da napuste zauzeti prostor u hotelu Avala zbog dugogodišnjeg neplaćanja zakupa. Njenu odluku potvrdili su Apelacioni, a potom i Vrhovni sud.

A onda, posljednjeg dana roka za iseljenje, Privredni sud donosi rješenje kojim se iseljenje odlaže do daljnjeg. Odluka je obrazložena navodnom zabrinutošću za sudbinu 60-ak radnika kazina i štetom koju će to preduzeće pretrpjeti usljed iseljenja (kao da drugo preduzeće ne trpi jednaku, ili još veću štetu zbog nezakonite uzurpacije ekskluzivnog prostora na budvanskoj obali).

Ali Privredni sud ima i svjež kontraprimjer.

Paralelno sa slučajem Vektra, Blažo Jovanić je vodio postupak u kome se, na zahtjev Poreske uprave, odlučivalo o uvođenju stečaja u TV Vijesti. Vjerujem da znate priču: PU je zatražila uvođenje stečajnog postupka nad TV Vijesti zbog duga od nekih 300 hiljada eura. Na stranu sada što sličan zahtjev nije upućen i za sva druga preduzeća koja su, proljetos, državi dugovala taj ili još veći iznos.

Važno je da su vlasnici TV obezbijedili novac i izmirili dug, nakon čega je PU povukla svoj zahtijev, a račun preduzeća je odblokiran. Jovanić je, prema nezvaničnim informacijama Monitora, prvo pokušao pronaći i animirati druge povjerioce TV Vijesti kako bi nastavio priču o uvođenju stečaja. Pošto mu to nije pošlo za rukom, on je na ročištu održanom početkom nedjelje donio odluku o obustavljanju postupka ali je, mimo do sada poznate sudske prakse, javnosti predočio niz odabranih finansijskih podataka iz kojih se mogao izvesti jedan jedini zaključak – ta firma, sa 80-ak zaposlenih – nema svijetlu poslovnu budućnost.

,,Očito je da se sve radi sa jednim ciljem – da se zaplaše naši gledaoci i partneri” , smatra član borda TV Vijesti Željko Ivanović sporeći navedene podatke o dugovima. ,,Svaki bi privredni sud, čak i da su tačni ovi podaci, izbjegao njihovo iznošenje u javnost, jer time urušava jedan privredni subjekat i njegove pokušaje da se konsoliduje”.

Čudi, zaista, da se sudija Jovanić ovog puta nije osvrnuo na sudbuni zaposlenih u televiziji Vijesti. Ili ne čudi, ako znamo da je u pitanju sudija koji je već stekao zavidnu slavu nizom osporavanih presuda. Pomenimo samo neke od njih: Jovanić je presudio da se Lutriji i Džek potu, čiji su vlasnici Sava Grbović i Branislav-Brano Mićunović, iz državnog budžeta isplati više od dva miliona eura zbog navodnog nezakonitog postupanja državnih organa. On je, po tužbi vlasnika Željezare, osudio dnevni list Vijesti zato što je na svojim stranicama prenio stavove poslanika Nebojše Medojevića o privatizaciji te kompanije. On je i našem nedjeljniku presudio po tužbi Stanka Subotića Caneta. I da ne nabrajamo dalje.

Ovdašnja vlast i njene sluge nečijem su biznisu majka, a nečijem maćeha. I to nema nikakve veze sa proklamovanim respektom prema stranim investitorima, ukidanjem biznis barijera, EU i NATO integracijama. Jedina vodilja u toj priči je interes najmoćnijih. I vještina njihovih saradnika da obave povjerene zadatke. Zato će poreski dugovi nastaviti da rastu. Kao što će broj solventnih firmi i njihovih radnika nastaviti da se smanjuje. Jer oni žive san: Crna Gora – jedna poslovna adresa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari