Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

Iz Unije poslodavaca Vijestima su kazali da smatraju da je ovaj član zakona nesaglasan sa članom 59 Ustava Crne Gore koji jamči slobodu preduzetništva koja se može ograničiti samo ako je to neophodno radi zaštite zdravlja ljudi, životne sredine, prirodnih bogatstava, kulturne baštine ili bezbjednosti i odbrane Crne Gore. Kako procedura odlučivanja Ustavnog suda traje od pola do dvije godine, radnici u trgovinama će bar neko vrijeme koristiti blagodeti novih zakonskih normi.

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija… garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije.

,,Formalno se garantuju jednake šanse i mogućnosti za oba pola, ali u realnosti su još uvijek vrlo jake tradicionalne pozicije i  uloge žena u porodici i društvu. Negativno utiču na sve aspekte života žena kako u javnoj tako i u privatnoj sferi. Posledično utiču i na zapošljavanje’’, kaže za Monitor Nada Koprivica, iz SOS telefona Nikšić.

Ona kaže da su pojedine korisnice SOS telefona Nikšić svjedočile da su na razgovorima za posao bile ispitivane o bračnom statusu, da li su trudne, planiraju li djecu…

Monitor je pisao o ,,standardnoj’’ proceduri prilikom intervjua za posao: ,,Prvo se gleda fizički izgled. Kad to zadovoljite slijedi kanonada pitanja: godine, da li ste u braku, imate li djece, planirate li djecu… Ako prođete taj test, onda se čude što ste sami, pa opet krene: planirate li brak, djecu…”, ispričala je jedna nezaposlena Podgoričanka.

Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće za Monitor kaže da žene koje se njima obrate uglavnom rade po nekoliko poslova: ,,Nikada to nijesu poslovi iz struke. Rade najteže poslove, ne biraju. A imamo profesorica, pravnica, arhitekticu, tehnologa… Dolaze nam i žene koje pokrivaju neka visoka radna mjesta i sve one pričaju da svojim šefovima pripremaju sve – od izveštaja do govora. Teško se izbore za bolju poziciju”.

Koprivica ističe da poseban problem predstavlja činjenica da su poslovi u domaćinstvu i dalje u najvećoj mjeri obaveza žena: ,,Država nema adekvatno razvijene servise za podršku (briga o djeci, briga o starima) što ženama onemogućava da na isti način kao muškarci učestvuju u društvenim i socijalnim aktivnostima koje su izuzetno značajne za lični razvoj i posledično utiču na mogućnost zapošljavanja i napredovanje na poslu’’.

Ljiljana Raičević kaže da kako na poslu, tako se i u porodici često dešava da žene ne mogu da se izbore za ravnopravam tretman: ,,Ipak, možda se nešto i počelo mijenjati prije deset godina. Ključni problem je što država ne preduzima ništa po ovom pitanju. Organizuju se s vremena na vrijeme neke konferencije o ovoj temi i  na tome se sve završava’’.

Posljednje istraživanje koje je rađeno o socio-ekonomskom statusu žena 2013. godine pokazalo je da su žene nakon dolaska sa posla čak do osam sati provodile u obavljanju kućnih obaveza. Istraživanje je pokazalo da se gotovo potpuno neuključivanje muškaraca u kućne obaveze, uz istovremeno poziciju donosioca odluka u porodici, prvenstveno percipira kao posljedica tradicije, patrijarhalnosti crnogorskog društva i vaspitanja.

Načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Biljana Pejović kazala je, početkom godine, za Pobjedu da nijesu imali dovoljno finansijskih sredstava da se intenzivnije bave pitanjem rodne ravnopravnosti u privatnom životu muškarca i žena, ali da će se ta situacija promijeniti.

Istraživanje koje je, uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava, SOS telefon Nikšić sproveo prije par mjesec sa mladima srednjoškolskog uzrasta (15 do 18 godina) u četiri grada – Nikšću, Šavniku, Žabljaku i Plužinama pokazalo je da njih dvije trećine smatra da postoje razlicita zanimanja za dječake i djevojčice. Obrazloženja su bila stereotipna, npr. zanimanja za dječake su, po njima, doktor, advokat, političar, a za djevojčice bolničarka, učiteljica, kozmetičarka, frizerka.

„Moj muž ne radi ništa. Gdje da ga vidi majka da nešto radi. Odmah bi mu rekla da je slabić“, jedna je od izjava u pomenutom istraživanju iz 2013. Međutim i tada su zabilježeni pozitivni trendovi, pa su žene mlađe generacije, do 35 godina, istakle borbu protiv patrijarhalnih odnosa i vrijednosti najznačajnijom za rodnu ravnopravnost. Navele su i da je za njih ova borba individualna i zavisi isključivo od žene – „svaka žena može da se izbori da bude ravnopravna“.

Da se stvari mijenjaju, govori i podatak da je prošle godine više od 400 muškaraca iskoristilo pravo na roditeljsko odsustvo.

,,Tradicionalne uloge koje su nametnute ženama nanose ogromnu štetu cjelokupnoj zajednici jer nijesu u dovoljnoj mjeri iskorišteni potencijali više od polovine stanovništva u Crnoj Gori. Sve dok se to ne desi neće biti moguće riješiti društvene, ekonomske i političke probleme i napredak za sve u Crnoj Gori’’, ističe Koprivica.

 

Bez Indeksa rodne ravnopravnosti

Crna Gora još uvijek nema Indeks rodne ravnopravnosti, koji se obavezan u zemljama EU, u kojoj je ravnopravnost žena i muškaraca jedna od osnovnih vrijednosti. Indeks se sastoji od šest ključnih domena – rad, novac, znanje, vrijeme, moć i zdravlje, uz dva prateća – nailaženje na neravnopravnost i nasilje.

Iako su sporazum o saradnji za izradu Indeksa Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i Monstat potpisali septembra 2016. još uvijek nije urađen, iako Monstat već četiri godine objavljuje publikaciju Žene i muškarci u Crnoj Gori.

Načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Biljana Pejović je početkom godine za Pobjedu izjavila da bi Monstat trebao da indeks rodne ravnopravnosti objavi do kraja ove godine: ,,Krenućemo u taj proces i mjerićemo gdje je po tom pitanju mjesto Crne Gore među razvijenim zemljama. Evropski institute za rodnu ravnopravnost se bavi tom statistikom’’, kazala je Pejović.

Možda je jedan od razloga zašto još nemamo ovaj Indeks činjenica da bi on otkrio ne samo rodnu neravnopravnost. Zamislite pravi indeks u kome je sve transparentno u domenu novac, pa da se objelodane podaci o sistemu zarada, dodacima, bonusima, nagradama, službenim putovanjima, radu u odborima, dodjeli stanova…

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BALKAN NAKON TURNEJE DRŽAVNOG SEKRETARA POMPEA: Neki novi vjetrovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon duže pauze SAD su se vratile na Balkan.  To je važna vijest. Uz ljubaznosti, zvaničnici u Podgorici su morali da tokom posjete Pompea, i ranije Palmera, čuju neprijatne kritike na svoj račun. Američke diplomate su tražile fokusiranu borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, te slobodu medij.zPompeo je izričito pomenuo ranjavanje  novinarke Vijesti Olivere Lakić i upozorio  da počinioci moraju biti otkriveni i kažnjeni

 

Crna Gora je bila prva stanica na Balkanu tokom prošlonedjeljne posjete državnog sekretara Majka Pompea ovom dijelu svijeta. Pompeo je drugi visoki američki dužnosnik koji je posjetio ovu zemlju u relativno kratkom periuodu. U avgustu 2017. godine, samo dva mjeseca nakon što je Crna Gora primljena u Severnoatlantsku alijansu, ovdje je boravio potpredsjednik SAD Majk Pens.

Američki zvaničnici su u Podgorici, iz usta predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, čuli ono što godi njihovim ušima. “SAD mogu računati na apsolutno partnerstvo Crne Gore, kako bi svi zajedno uradili ono što je najbolje za region Zapadnog Balkana”, saopštio je crnogorski predsjednik.

Državni sekretar je pohvalio Crnu Goru ističući kako naša država ne samo da podržava regionalnu stabilnost kao članica NATO-a, već dijeli američke prioritete i u čitavom spektru vanjsko-političkih pitanja.

To se, prije svega, odnosi na otvorena regionalna pitanja: funkcionalnost Bosne i Hercegovine, uspostavljanje dijaloga Beograda i Prištine, te na uključivanje država Zapadnog Balkana u, kako sada u Vašingtonu vole kazati, zapadne institucije.

Kao rezultat te nove dinamike realno je očekivati da će EU uskoro odlučiti da otpočne pristupne pregovore sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, što bi konačno bio  znak da politika proširenja nije zamrla. “Te dvije zemlje su učinile ono što smo od njih tražili”, tvrdi se u zajedničkom pismu evropskih zvaničnika – odlazećeg i budućeg predsjednika Evropske komisije Žan-Klod Junkera i Ursule fon der Lajen, predsjednika Evropskog savjeta Donalda Tuska i predsjednika Evropskog parlamenta Davida Sasolija. Napominje se da je EU pred strateškim izborom, jer će otvaranje pregovora biti “test sposobnosti Unije da održi svoja obećanja i gleda u budućnost”.

Budućnost su i nove regionalne inicijative, kao ona o uspostavi mini-Šengena, o čemu su u Novom Sadu u srijedu razgovarali Vučić i premijeri Albanije i Sjeverne Makedonije, Edi Rama i Zoran Zaev.

Nakon ovonedjeljnih  izbora na Kosovu, na kojima je pobijedila opozicija, sigurno je da će biti ukinute takse od 100 odsto na uvoz roba iz Srbije, čime će se otkloniti uslov Beograda za početak pregovora. Ranije je srpski predsjednik Aleksandar Vučić boravio u Vašingtonu na poziv Pompea, đe mu je sugerisano da prekine sa strategijom pritiska na neke zemlje da povuku odluku o priznavanju Kosova.

Da više ništa ne prepušta slučaju pokazuje odluka američkog predsjednika Donalda Trampa da, nakon što je za specijalnog predstavnika državnog sekretara SAD za Zapadni Balkan imenovan vješt i posvećen diplomata Metju Palmer,pojača tim i da specijalni izaslanik Bijele kuće za dijalog između Srbije i Kosova bude ambasador SAD u Njemačkoj Ričard Grenel. On je već u srijedu boravio u Prištini gdje je razgovarao sa kosovskim političarima, pa će poslije godinu dana dijalog ponovo otpočeti. Dan kasnije Grenel je  bio u Beogradu.

Projekcija je u Vašingtonu da bi čitav posao oko priznavanja Kosova mogao biti završen na proljeće naredne godine, jer je Trampu u kampanji važan neki vanjskopolitički uspjeh.

Mnogo više napora trebaće uložiti u Bosni i Hercegovini, koja je, uz Kosovo, ključni razlog za politički ofanzivni povratak SAD na Balkan. Upravo je u toj zemlji, kako navode američki analitičari, najozbiljnije rusko prisustvo (ekonomsko, političko, medijsko, obavještajno i paravojno). Politikom Milorada Dodika, kojeg podržava Moskva, BiH je kao “nefunkcionalna ili propala država” na putu da dugo ostane van EU i NATO. Odbor za oružane snage Senata SAD nedavno je preporučio Trampovoj administraciji da  udvostruči napore u BiH upravo zbog ruskog uticaja. “Banja Luka je  postala mjesto najvećeg ruskog upliva Rusije. Vjerovatno više i od Beograda”, smatraju senatori.

U Vašingtonu naglašavaju da ne treba zanemariti i uticaj Kine, koja investira u zemlje regiona, među kojima i u Crnu Goru. Imajući u vidu sve zaoštrenije odnose SAD i Kine, uključujući i trgovinski rat između njih,  Vašington, kao i EU, ne gledaju blagonaklono na ulaganja Pekinga.

Zvaničnici u Podgorici su morali da tokom posjete Pompea, i ranije Palmera, čuju još neprijatnije kritike na svoj račun. Američke diplomate su tražile „fokusiranu borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, te slobodu medija“.

„ Ranije ove godine upoznao sam Oliveru Lakić, novinarku koja je ranjena u nogu zbog izvještavanja o švercu cigareta. Takvi napadi na novinare su napadi na demokratiju i zajedničke principe NATO saveza. Počinioci napada moraće odgovarati“, rekao je Pompeo.

Slične poruke je saopštio i Palmer ukazujući da  SAD željele da vide depolitizaciju Savjeta  RTCG.  “ To je važno za Crnu Goru kako bi ispunila evropske standarde i kvalifikovala se za članstvo u EU i postala dio nje”, rekao je on.

Iako tome nije dat posebni značaj, nakon posjete Pompea je ostao gorak ukus zbog pokušaja Vlade u Podgorici da državnom sekretaru stave u usta rečenicu da je “Crna Gora lider u regionalnim naporima u borbi protiv korupcije, jačanju pravne države i garantovanju slobode medija”.

“Kad je riječ o domaćim pitanjima, očekujemo od vas, i vaše Vlade, preciznije, da predvodite regionalne napore u iskorjenjivanju korupcije, jačanju vladavine prava i garantovanju slobode medija. Znam da su naše diplomate ovdje veoma fokusirane na taj zadatak i pomoći će vam da to uradite kako treba”, rekao je tačno Pompeo.

Crnogorskim zvaničnicima će još teže biti to što se, po zahtjevu Vašingtona, ubrzo moraju zahvaliti na uslugama nekim svojim saradnicima koji su, barem u jednom periodu, bili bliski Moskvi.

Izbori na Kosovu, kao i ranije u Sjevernoj Makedoniji, pokazuju da isluženi kadrovi trebaju otići u mirovinu i da na Balkanu treba razviti neke nove zastave.

 

Pompeo obavio posao vrijedan 36 miliona eura

 

Tokom posjete Pompea Podgorici objavljeno je da je sklopljen ugovor o kupnji oružja. Crna Gora će od SAD-a do kraja naredne godine kupiti 67 najsavremenijih lakih oklopnih vozila. To je najveća prodaja vojne opreme u istoriji dvije zemlje, vrijedna 36 miliona dolara, i biće finansirana iz kredita. Crna Gora će tako, nakon Amerike i Slovenije, postati treća država čiji će vojnici moći da koriste ova vozila.  U Vašingtonu ističu da Crna Gora “ima uvjerljiv plan da do 2024. godine dosegne opredjeljenje NATO-a iz Velsa o dva odsto izdvajanja iz godišnjeg budžeta za troškove odbrane”.

 Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA:GRAĐEVINSKI LOBI JAČI OD PARTIJA NA VLASTI: Ispit vladajuće koalicije na Bečićima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se učinilo da će na tekućoj 27. sjednici SO Budva  vladajuća koalicija donijeti ključne odluke i ukinuti planove za Budvu, Bečiće i Petrovac,  iznenada je povučena  Odluka o stavljanju van snage Odluke o donošenju DUP-a Budva-centar. Bio je to zapravo kompromis unutar koalicije da se obaranje plana Dup-a Budva-centar ostavi po strani, kako bi se rešavao problem Bečića i Petrovca

 

Tokom trogodišnje vladavine grupe stranaka u Budvi koje su u oktobru 2016. osvojile većinu u lokalnom parlamentu, gotovo ništa nije urađeno na sprečavanju dalje degradacije vrijednog prostora  poznate turističke opštine. U godinama koje su prethodile promjeni vlasti Budva i njena prepoznatljiva rivijera do te mjere su urbanistički uništene pogrešnom planskom politikom Demokratske partije socijalista, da se sa pravom postavlja pitanje, da li je ostalo nešto vrijedno što treba sačuvati.Upravo te riječi i predizborni slogani , „da sačuvamo što se  sačuvati može“ i „zaustavićemo dalju izgradnju solitera i stanova za tržište“, ili „poništićemo loše planove krojene po mjeri građevinskog lobija“ bile su poziv za mnoge birače u Budvi, da glasaju opozicione partije u nadi da će data obećanja ubrzo sprovesti u djelo. Međutim, sa izuzetkom jednogodišnjeg moratorijuma na gradnju stanova u centru Budve i opšteg moratorijuma na gradnju u centru Petrovca, ni jedan urbanistički plan od onih koji su prostoru najpoznatije turističke rivijere namijenili eksperti Arhitektonskog fakulteta iz Beograda, pod rukovodstvom kontroverznog planera, profesora Miodraga Ralevića, do danas  nije ukinut.  I dalje su na snazi njegove katastrofalne urbanističke orgije nad prirodnim ljepotama Budve, Bečića i Petrovca, njegovi neprimjereni urbanistički parametri prepisani iz planova Vankuvera, Long Biča i drugih svjetskih megalopolisa.

Nakon kraćeg zastoja  gradnja ponovo dominira Budvom, soliteri se i dalje zidaju duž Slovenske plaže i u užem gradskom jezgru, Bečići su utonuli u beton a jedno od najljepših mjesta za porodični odmor turista sa svih destinacija, Petrovac, izgubio je svoj nekadašnji izgled i značaj. Pokušaji nove vlasti da gradnju zaustavi bili su bezuspješni. Stranačka nadgornjavanja dvije vodeće političke grupacije u budvanskoj koaliciji, Demokratskog fronta i Demokrata, dovode do blokada dobrih predloga koji za tri godine nisu zavrijedili da se nađu na dnevnom redu skupštinskih zasijedanja. Za to vrijeme, u skladu sa interesima moćnih investitora,  produžava se važnosti detaljnih urbanističkih planova Budve, Bečića, Pržna, Petrovca, kojimaje rok primjene odavno istekao. Stanje status kvo opstaje zahvaljujući ne samo lokalnoj upravi nego i Ministarstvu održivog razvoja i turizma i ministru Pavlu Raduloviću, kako bi se u gradnju nebrojenih stanova i apartmana po budvanskoj rivijeri plasirao kapital nepoznatog porijekla, firmi nepoznate vlasničke strukture.

Taman kad se učinilo da će na tekućoj 27. sjednici SO Budva  vladajuća koalicija donijeti ključne odluke i ukinuti planove za Budvu, Bečiće i Petrovac, kako je i navedeno predlogom dnevnog reda zasijedanja, iznenada je povučena  Odluka o stavljanju van snage Odluke o donošenju DUP-a Budva-centar. Bio je to zapravo kompromis unutar koalicije da se obaranje plana Dup-a Budva-centar ostavi po strani, kako bi se rešavao problem Bečića i Petrovca.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 18. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ĐUKANOVIĆ BIRA IZMEĐU OSAM KANDIDATA ZA OMBUDSMANA: Ko je rekao zaštitnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslije konsultacija sa podnosiocima kandidatura Predsjednik će Skupštini predložiti jednog od kandidata. Očekuje sa da će taj neko, odnosno neka, imati dovoljnu podršku vladajuće koalicije. Makar se u ovom trenutke činilo kako oni još uvijek nemaju zajedničkog kandidata

 

 

Deset obrazloženih predloga za izbor novog kandidata za zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana) stiglo je do prošlog petka u kabinet Predsjednika Crne Gore. Pošto dvije kandidature nijesu razmatrana zbog, kako je saopšteno, nepotpune dokumentacije, na zvaničnoj listi mogućih zaštitnika/ca preostalo je osam imena.

Četiri žene i četiri muškarca čiji je profesionalni angažman, uglavnom, dobro poznat stručnoj pa i laičkoj javnosti u Crnoj Gori.

Neke od njih predstavili smo prije dvadesetak dana, kada su objelodanjene prve kandidature za nasljednika Šućka Bakovića. Zato o njima samo u najkraćem. Na drugoj strani, saradnici Predsjednika Mila Đukanovića nijesu našli za shodno da sadržaj prispjelih kandidatura učine javnim. Otud bojazan da kod nekih od predloženih kandidata nećemo prepoznati vrline koje znaju oni što su ih predložili.

Profesor Nebojša Vučnić bio je deset godina sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO.

Radenka Lacmanovića smo upoznali kao člana Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Na toj funkciji daje snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda. Inicijatori njegove kandidature, uz navedeno, ističu kako je Lacmanović „pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da se ne osvrćući  na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“.

Među predloženim kandidatima za ombudsmana našlo se i dvoje njegovih aktuelnih zamjenika.

Nakon Bakovićevog odlaska u penziju, čast i obaveza da bude vršilac dužnosti Zaštitnika pripala je njegovoj zamjenici Zdenki Perović. Njena kandidatura bila je očekivana. Problem je, međutim, to što v.d. ombudsmanku, uz prepoznatljive rezultate njenog odjeljenja, bije glas da ima ozbiljnih problema u radu sa svojim saradnicima.

„Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“, stoji u jednom od dopisa koje je Perovićevoj uputio Generalni sekretar te institucije. Njen nekadašnji savjetnik D.R. podnio je sudu tužbu za mobing i ta proces još traje. Jedna od svjedoka na suđenju, takođe savjetnica u odjeljenju koje vodi Perovićeva, u svom iskazu navodi kako su ona i koleginica od šefice dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar“. Druga tvrdi da je Zdenka Perović sama potpisala izvještaj koji su zajedno uradile.

Siniša Bjeković nema takvih problema. On je pjesnik koji se zaštitom ljudskih prava profesionalno bavi već dvadesetak godina, od Centra za ljudska prava Pravnog fakulteta u Podgorici do institucije Zaštitnika. Na život osuđen, naziv je njegove pete zbirke poezije objavljene prije sedam godina. Tek ostaje da se vidi da li će i koliko ta njegova lirska crta uticati na odluku Predsjednika Đukanovića.

Procedura je sledeća: poslije dodatnih konsultacija sa podnosiocima kandidatura Predsjednik će Skupštini predložiti jednog od kandidata. Očekuje sa da će taj neko, ili neka, u  parlamentu naići na podršku vladajuće koalicije. Makar se u ovom trenutke činilo kako oni još uvijek nemaju zajedničkog kandidata. Ali, naučili su nas, postoji mnogo načina za pravljenje kompromisa.

Nalik Bjekoviću, ni sutkinja Jelena Ružičić ne slovi za jednog od favorita u predstojećem odabiru. „Nemaju leđa“, objašnjavaju naši sagovornici. Pravosudno iskustvo Ružičić je sticala u Osnovnom sudu u Nikšiću i Registraru Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Trenutno je sutkinja Upravnog suda.

Advokat sa Cetinja Nikola Belada javnosti se, najčešće, obraća kao član pravnog tima Crnogorske pravoslavne crkve. „U praksi građanske Crne Gore postaje normalno da se u izjavama crkvenih velikodostojnika SPC vrijeđa i nipodaštava crnogorski narod…“, objašnjavao je Belada u jednom razgovoru vođenom početkom godine. „Svaka civilizovana država i ukupna društvena javnost burno bi reagovala na ove pojave. Crna Gora ćuti. Ćuti država, ćuti crnogorski narod, ćuti stručna javnost, ćute organizacije za zaštitu ljudskih prava“.

Prije desetak dana, kada je iz nezvaničnih izvora stigla informacija o kandidaturi advokatice Azre Jasavić, analitičari su zaključili kako je vladajuća partija konačno pronašla svog kandidata. Vidjeće se koliko su te najave tačne, mada razloga za sumnju ima na pretek.

Jasavić je već poslovno povezana sa institucijom ombudsmana. U pomenutom sudskom sporu zbog mobinga nad jednim bivšim savjetnikom, Jasavić je advokat institucije Zaštitnika. Sličan status (advokat optužene državne kompanije) imala je i tokom suđenja EPCG po tužbi za nezakonitu kupovinu akcija Rudnika uglja.

Jasavić je bila jedan od tri poslanika opozicione Pozitivne CG koji su, u januaru 2016, svojim glasovima spasili Đukanovićevu Vladu. Posljedica tog pakta bilo je to što je opozicija u narednu (tehničku) vladu ušla po uslovima koje je diktirao DPS. A iz nje izašla nakon operacije „državni udar“ i formiranja tzv. sinđelićeve vlade.

Jasavić se uz pomoć paradržavnih medija branila optužbi za korupciju Pozitivne, navodeći kako je njihovo paktiranje sa DPS u skladu sa Programom stranke i sa očekivanjima njihovih birača. Pošto su oni „ranije, uglavnom, glasali vlast koja nije dobra i za koju su bili svjesni da mora da se mijenja, ali su im prioriteti bili mir, stabilnost i bezbjednost Crne Gore“.

Zato je napadala opoziciju. „Dosta je bilo buncanja o političkoj korupciji, vrijeme je za jezik razuma i brojeva koji su neumoljivi“, govorila je,  „Pa da vidimo, šta je u ponašanju funkcionera Pozitivne Crne Gore devijantno?“

U najkraćem: Pozitivna nije prešla izborni cenzus. Njen tadašnji predsjednik Darko Pajović nagrađen je ambasadorskim mjestom u Kini. Jasavić je preuzela partiju i vratila se advokaturi. Uz dobre konekcije sa državnim firmama i institucijama.

Prelazi li sada saradnja na novi nivo?

U sjenci kandidature bivše poslanice Pozitivne, svoju priliku čeka Valentina Radulović-Šćepanović. I nije bez šanse. Nekadašnja profesorica i direktorica škole stigla je, preko angažmana u Skupštini Crne Gore, do mjesta savjetnika predsjednika Filipa Vujanovića i šefa biroa za komunikaciju u kabinetu (tadašnjeg) premijera Đukanovića. Potom je bila članica komunikacionog tima Savjeta za članstvo u NATO, pa direktorka Zavoda za intelektualnu svojinu. Tu je zatekla nagrada Dama godine. Ali i odluka Vlade da ugasi Zavod.

Gubitak posla nije komentarisala. „Odluka Vlade o ukidanju Zavoda za intelektualnu svojinu mene je iznenadila. Ipak, neću je komentarisati. Vlada je tu da vlada, a ostali da poštuju njene odluke.“

Da li je taj stav dovoljna preporuka za posao ombudsmana? Ako nije da pritvrdimo. Na pitanje koga bi preporučila za narednu dobitnicu nagrade Dama godine Radulović Šćepanović nema mnogo dileme: „Odlučila bih se za gospođu Vesnu Medenicu. Oduvijek sam se divila njenoj harizmi, stavu, odlučnosti, istrajnosti, uljudnoj komunikaciji i stilu u svakom smislu te riječi. Vjerujem da takva žena zaista zaslužuje da nosi titulu Dama godine.“

Takva nam treba?

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo