Povežite se sa nama

Izdvojeno

VANDALIZAM U PODGORICI: Beznađe koje odnosi desetine hiljada eura godišnje

Objavljeno prije

na

Za sanaciju vandalskih činova, na godišnjem nivou, u prosjeku, iz budžeta Podgorice utroši se više desetina hiljada eura. Taj novac bi mogao da se raspodijeli i ode u ruke najugroženijima u našem društvu. No, to je odgovornost koju tek treba da naučimo

 

Snimak dva maloljetnika kako čupaju nedavno zasađenu sadnicu iz korijena u parku iza zgrade Simpo u Podgorici, osvanuo je prije nekoliko dana na društvenim mrežama. Kada im nedjelo nije pošlo za rukom, udaljili su se. Ovo nije usamljeni slučaj. Za sanaciju ovakvih, i sličnih vandalskih činova, na godišnjem nivou, u prosjeku, iz budžeta Podgorice utroši se više desetina hiljada eura.

Evidencijom vandalskih incidenata na teritoriji Podgorice bave se privredna društva Zelenilo, Čistoća i Komunalne usluge. Tako Zelenilo d.o.o. Podgorica u prosjeku, na godišnjem nivou, za sanaciju posljedica vandalizma utroši oko 20 hiljada eura.

Najviše novca se potroši na popravke parkovskih klupa, korpi za otpatke, dječijeg mobilijara i drugog sadržaja. Nerijetko bude otuđeno cvijeće iz parkova i polomljeno novoposađeno drveće. ,,Svjedoci smo i sve većeg broja nesavjesnih vozača, koji nepropisnim parkiranjem uništavaju travnjake i žive ograde, i koji, zbog neprilagođene brzine, uništavaju i sadnice ukrasnog bilja i drveća duž saobraćajnica i na kružnim tokovima“, navode iz Glavnog grada za Monitor.

„Tokom 2018. godine trošak ostvaren po osnovu zamjene kesa na polupodzemnim kontejnerima iznosio je 2.420,20 eura, tokom 2019. godine po istom osnovu je utrošeno 11.718,90 eura, u 2020. godini 8.451,90 eura, a za prva četiri mjeseca ove godine uloženo je 4.691,78 eura za iste namjene“, objašnjavaju iz Glavnog grada.

Čistoća najčešće evidentira prevrtanje, lomljenje i ispisivanje grafita na kontejnerima i na nišama za njih, ispisivanje i lomljenje betonskih korpi, a neprimjereni sadržaji osvanu i na mobilnom reciklažnom dvorištu. Tako su, primjera radi, u 2019. godini za samo tri dana oštećena dva metalna kontejnera zapremine 10m³, čija je opravka koštala 272,32 eura, kao i 31 metalni kontejner, za čiju je sanaciju utrošeno 1.192,48 eura.

Plastični kontejneri, koji su namijenjeni za odlaganje suve frakcije komunalnog otpada takođe su u više navrata stradali usljed istresanja zapaljivih materija ili namjernog paljenja. Kako objašnjavaju nadležni iz Glavnog grada,za prva četiri mjeseca 2021. godine pričinjena šteta iznosila je  1.599,62 eura.

I javni toaleti su na meti vandala, a pored popravke oštećenih sanitarija (česmi, vodokotlića i drugog), u više navrata budu obijena i vrata, pa je sanacija tog komunalnog sadržaja tokom 2018. godine koštala 1.945,86 eura, a naredne 152,70 eura, jer su polomljene sanitarije i dvoje vrata.

,,Vandali su najčešće adolescenti, od 13 do 25 godina. Oni se  nalaze u psiho-biološkoj razvojnoj krizi u kojoj su očekivane oscilacije raspoloženja i burne reakcije. Kada tuga, ljutnja i bijes tenzično pulsiraju u osobi, traže kanal za izbacivanje tih emocija kroz neki čin. Objekat, imovina ili neki predmet strada kao posljedica potrebe za destrukcijom. Zato je važno tornado emocija kanalisati na konstruktivan način“, objašnjava za Monitor psihološkinja Marija Marković.

Nije uobičajena prijava vandalskih incidenata. Na taj zaključak upućuje podatak koji je Uprava policije (UP) dostavila Monitoru, a prema kom su, u posljednje tri godine na teritoriji nadležnosti Centra bezbjednosti Podgorica registrovana tek četiri slučaja vandalizma. U istom periodu, protiv 14 osoba je podnijeto 12 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka zbog počinjenog prekršaja jednog od članova Zakona o javnom redu i miru, koji se odnosi na ispisivanje grafita.

Zelenilo d.o.o. Podgorica i Komunalna inspekcija i policija su, krajem aprila ove godine, nakon još jednog vandalskog incidenta na dječjem igralištu u Bloku V, usljed kog je pričinjena velika materijalna šteta, počeli i sa sprovođenjem kampanje pod nazivom Ne žmuri – prijavi vandalizam, u okviru koje su pozvali građane da anonimno prijave vandalizam u Podgorici.

Marija Marković napominje da postoje strukture ličnosti koje će svakako ispoljiti ponašanje u vidu vandalizma, ali da je neophodna i društvena osviješćenost da postoji i kolektivna odgovornost. ,,Ta odgovornost je, osim na roditeljima, i na školi kao izvoru edukacije, na vršnjacima kao osloncu za lijepo i bezazleno druženje, kao i na društvenim organizacijama i državi koje treba da donose predloge, ideje i realizuju kutak za adolescente. Kada mladi ljudi imaju bezbjedan prostor u kome mogu da iskažu bijes i ljutnju i potrebu da budu primijećeni i pohvaljeni, kada im se obezbijede psihološke radionice, sportske igre, raznolika takmičenja i slične manifestacije, smanjuje se potreba da prkose okolini, državi i pojedincu kroz vandalizam“.

Desetine hiljada eura koje se uludo troše, mogle bi da se raspodijele i odu u ruke najugroženijima u našem društvu. No, to je odgovornost koju tek treba da naučimo.

 

Sporenja oko sistema video nadzora

Sredinom prošle godine, nadležni iz Glavnog grada uveli su video nadzor u parkovima i dječjim igralištima širom Podgorice. Cilj tog sistema zaštite, koji se sprovodi u gotovo svim veliki svjetskim gradovima, je da, osim preventivnog djelovanja, omogući i brže otkrivanje počinilaca krivičnih djela.

Istraživački centar MANS je, naknadno, došao do podatka da je video nadzor postavljen suprotno Zakonu o zaštiti podataka ličnosti, o čemu je obavijestio Agenciju za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristupu informacijama koja je, potom, u Službi za zajedničke poslove Glavnog grada izvršila inspekcijski nadzor, potvrdila navode MANS-a i naložila Glavnom gradu da izbriše snimke koji su prikupljeni suprotno zakonu, kao i da prestane sa obradom ličnih podataka prikupljenim na taj način.

Iz Glavnog grada su demantovali te navode. Kazali su da je uvođenje sistema video nadzora parkovskih i drugih javnih površina uticalo na podizanje komunalne discipline građana, jer u periodu od uvođenja u rad sistema video nadzora, do 22. marta 2021. godine nije bilo slučajeva devastiranja mobilijara na javnim površinama pokrivenim video nadzorom.

Sistemom video nadzora pokriveni su samo djelovi Podgorice. U narednom periodu očekuje se, prema riječima nadležnih, da će i ostale lokacije biti pod tom vrstom zaštite.

Namjera da se zaštiti državna imovina je opravdana, ali ne smije ići na uštrb privatnosti građana.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

TU DRAŽINI NASLJEDNJICI, TU MILO PRVI GERILAC CRNE GORE: Tuguj, bronzana stražo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sjednica parlamenta u četvrtak nije nastavljane do zaključenja Monitora. Glasanje čekaju budžet, rezolicija o Srebrenici, ministar pravde. Iz DF-a stiže obavještenje da oni neće glasati ni za jedan novi prijedlog koji stigne od Vlade Zdravka Krivokapića. Poslanici DPS obukli su odijela i čekaju glasanje. Početak razrješenja ili novi zaplet

 

Skupštinska rasprava o zahtjevu predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića da ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić bude razriješen dužnosti, nakon što je odbio da podnese ostavku, zbog negiranja genocida u Srebrenici i relativizovanja presuda međunarodnih sudova koji su taj genocid presudili i osudili, postala je dramatičnija nego što se moglo pretpostaviti.

To da  Vlada nema podršku dobrog dijela  većine u parlamentu znali smo od ranije. Kao što nikakvu novost nije predstavljala ni premijerova namjera da se, koliko god je to moguće, distancira od predstavnika naroda iz poslaničkih klubova DF-a, PzP-a i, sve više, SNP-a. Ali dubina razdora je iznenadila čak i  upućene.

Premijer je  otišao iz Skupštine nakon što je poslanicima vladajuće većine i malobrojnim predstavnicima opozicije koji su se seirili, poručio kako je „ovdje prisutan nemoral i političko licemjerje“. Još je Krivokapić onima koji su ga predložili i izabrali za premijera zamjerio: „Pozivate na dijalog a čitavo vrijeme ucjenjujete… Ovdje se toliko laži čuje da se postavlja pitanje što je to politika“.

Oni su potom, pošto ih je premijer ostavio da sami vidaju rane, poručili da se, nakon „kafansko-prostačkog nastupa premijera, osjećaju loše zato što podržavaju čovjeka koji je nedorastao povjerenom poslu“ (citat Miodrag Lekić). Odnosno, da je „danas pravi momenat“ za razgovore unutar vladajuće koalicije o izboru novog premijera i Vlade pošto „ovaj premijer zaista ne zaslužuje da vodi Vladu” (Slaven Radunović).

Prethodno je i Milan Knežević definisao odnos DF-a prema Krivokapiću: ,,Ako budete sa DPS-om smijenili Leposavića niste premijer, a ako ga ne budete smijenili niste više premijer“. Iskustvo nas uči da obećanja, baš kao ni prijetnje, čelnika DF-a ne smijemo uzimati zdravo za gotovo, ali je sve očiglednije da postojeća kohabitacija na relaciji zakonodavna – izvršna vlast ne može trajati još dugo, a da ozbiljno ne ugrozi osnovne interese građana. Makar bilo jasno da je postojeća Vlada, možda, najviše što aktuelna većina može da ponudi.

Knežević objašnjava: „Kriv sam ja zato što sam ga predložio za mandatara. Neka mi oproste glasači što sam im rekao da nećemo izdati ideološke principe. Sporazum trojice (Krivokapić-Bečić-Abazović, prim. Monitora) mogu da okače mačku o rep jer po njemu treba da pristanem da ne budem Srbin i priznam UCK tvorevinu Kosovo”. Pa dodaje kako DF „ne obavezuje Sporazum sklopljen bez znanja onih koji su podržali Krivokapića. U Sporazumu ne piše Srebrenica pa se premijer poziva na sporazum…“.

Dodatna objašnjenja ponudio je Jovan Vučurović, poslanik DF-a i predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Ministra Leposavića napadaju oni koji godinama istrajavaju u mržnji i fašizmu prema srpskom narodu kaže on: ,,Tačka spajanja svih koji napadaju ministra je antisprstvo”. Pa precizira da su tu „DPS i sateliti, montenegrinski fanatici u medijima, tu je takođe i koncern Vijesti kao klasični antisrpski medij tu su i tzv. građanisti, a u stvari okoreli antisrbi“. Predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode ne da ministra pravde koji se proljetos proslavio izjavom: „Ja sam spreman da priznam da je u Srebrenici učinjen zločin genocida kada se to i nedvosmisleno utvrdi“. Još je Leposavić, tada, obznanio da je sud u Hagu „izgubio svoj legitimitet“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

80 GODINA OD OPERACIJE BARBAROSA: Uloga Jugoslovena u špijunskim igrama između Hitlera i Staljina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno objavljena knjiga njemačkog publiciste i novinara Mihaela Martensa o Ivu Andriću „U požaru svjetova“ otkriva malo poznate detalje o spektakularnom obavještajnom radu ambasade Kraljevine Jugoslavije u Berlinu uoči i nakon početka Drugog svjetskog rata

 

U 3 sata i 15 minuta  22. juna 1941, njemački radio vezisti su poslali kodni signal Dortmund za 3 miliona njemačkih vojnika nagomilanih uz granicu Sovjetskog Saveza u dužini od 2.900 km. Time je otpočeo Slučaj Barbarosa – kako se kodno zvala invazija na Sovjetski Savez. Dojučerašnji saveznici, koji su zajedno počeli Drugi svjetski rat napadom na Poljsku i raskomadali istočnu Evropu, od toga trena su smrtni protivnici. Sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin i njegova Crvena armija su zatečeni nespremni jer nisu očekivali rat prije nego Njemci dotuku Veliku Britaniju i time izbjegnu fatalni rat na dva fronta kao 1914. Crvena armija je bila daleko brojnija po ljudstvu i naoružanju od Njemačke i njenih saveznica. Međutim, njemačka avijacija je samo u prva tri dana rata zbrisala preko 3.900 sovjetskih borbenih aviona, od kojih je ogromna većina uništena na zemlji, uz gubitak od svega 78 svojih. Nakon šest dana rata, njemačke oklopne jedinice su već bile u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije, pošto su munjevito razbile i uništile 5 sovjetskih armija.

Sva dotadašnja upozorenja Moskvi o predstojećem napadu Staljin je odbacivao kao provokacije Britanije i njenih saveznika kojima je, po njegovom ideološkom ubjeđenju, cilj bio da ga uvuku u rat za kapitalističke i imperijalističke ciljeve. Staljin je doprinio nespremnosti svog carstva za rat jer je u čistkama i montiranim suđenjima krajem 30-ih poubijao preko 30.000 visokih oficira zamijenivši ih partijski podobnim ali vojnički nesposobnim kadrom. Od pet maršala Sovjetskog Saveza samo su dva sačuvali glave na ramenima dok je samo jedan armijski general, od ukupno 16, preživio čistke. Od ukupno 57 komandanata korpusa, 50 su pogubljeni kao „narodni neprijatelji i kontrarevolucionari“ uz koje su likvidirana i 154 divizijska generala od ukupno 186.

Njemački vođa Adolf Hitler je 18. decembra 1940. godine izdao u najvećoj tajnosti Direktivu br. 21  kojom se naređuju pripreme i glavni pravci invazije. Međutim, nije se ni završila kalendarska 1940. godina a iz jugoslovenske ambasade u Berlinu je stigao u Beograd izvještaj da Njemačka priprema vojni pohod na Rusiju.

Ambasador u nacističkoj Njemačkoj je od aprila 1939. godine jugoslovenski pisac i kasniji nobelovac Ivo Andrić. Osoblje ambasade je malobrojno i čini ga svega 15 zaposlenih. Jedan od njih je i četrdesetdvogodišnji vojni ataše i pukovnik Vladimir Vauhnik koji je stigao u Berlin nekoliko mjeseci prije Iva Andrića. Vauhnik je bivši pitomac austro-ugarske vojne gimnazije u Mariboru. Tokom Prvog svjetskog rata je ranjen i povučen u pozadinu. Po osnivanju Jugoslavije završava generalštabnu školu u Beogradu i kasnije prestižnu višu vojnu školu u Francuskoj. Prije nego je poslat u diplomatsku službu u Njemačku, radi kao profesor na Vojnoj akademiji u Beogradu gdje predaje vojnu strategiju. Osim maternjeg slovenačkog govori još pet jezika, uključujući i njemački bez akcenta. Odmah po dolasku u Berlin Vauhnik je razvio živopisnu objavještajnu aktivnost koja će mu donijeti divljenje i samih Njemaca.

Krajem 1940. godine na prijemu kod Maršala Njemačkog Rajha i drugog čovjeka države Hermana Geringa uspio je od njega samog kroz ćaskanje dobiti podatak da će Njemačka do polovine proljeća 1941. godine imati 200 divizija na raspolaganju. S obzirom na to da je protiv Britanije dovoljno svega 40-ak divizija, Vauhnik je logički zaključio da je toliko povećanje Vermahta (njemačke armije) uvertira u rat protiv Rusije. Ubrzo njegove procjene potvrđuje slovački vojni ataše u Berlinu koji mu saopštava da im Njemci traže da „spreme dvije divizije za operacije na Istoku“.

Ubrzo će u Beograd početi da stižu vrlo precizni podaci o proizvodnji lovaca, bombardera, tenkova i druge moderne vojne opreme sa detaljnim tehničkim karakteristikama. Takođe Vauhnik šalje iscrpne izvještaje o njemačkim vojnim transportima prema granici sa Rusijom kao i operativne planove protiv Jugoslavije i Grčke. On poimenice navodi njemačke divizije sa matičnim brojevima koje su određene za glavni udar na Balkan i kasnije na Rusiju . Vauhnik je, nakon martovskog puča u Beogradu, 1. aprila 1941. godine, poslao kraljevskom generalštabu informaciju da slijedi njemački napad na Jugoslaviju 6. aprila.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo