Povežite se sa nama

INTERVJU

VASILIJE MILIČKOVIĆ, PREDSTAVNIK MALIH AKCIONARA EPCG: Spriječiću pljačku stoljeća

Objavljeno prije

na

Zdravko Krivokapić je ove nedjelje na skupu Borba protiv korupcije na Univerzitetu kao prioritet naveo Migovu kovertu od 97 i po hiljada eura. To znači da on nije prepoznao opasnost po državu od blizu 600 miliona eura. Pljačka na dnevnom nivou preko OIE je preko 100.000 eura, a Koverta je 97.000. Pitam se je li moguće da premijer to nije prepoznao

 

„U Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) je od dvije i po do tri hiljade malih akcionara. Veći dio njih ja zastupam. Nedavno me predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović konsultovao sa pitanjem da li kao predstavnik malih kancesionara pristajem da se smanji cijena aktivne energije za 20 odsto. Naravno da sam pristao. Radi građana, radi se o smanjenju cijene aktivne energije, a ne o cjelokupnom računu“, kaže na početku razgovora za Monitor Vasilije Miličkovič.

MONITOR: Koliko će potrošaći to osjetiti na svojim računima?

MILIČKOVIĆ: To će da povuče procenat i ostalih stavki, prenosa, PDV-a, tako da će to biti svakako smanjenje. Moramo znati da pored EPCG imamo i Prenos i CEDIS, i oni će dio da umanje na struju EPCG, ali ne i na Đukanovićevu struju, tako da očekujem da će u konačnom smanjenje na računu biti ukupno 16 odsto.

MONITOR: To će biti jedna od prvih vidljivih koristi koju će građani imati za ovih pola godine vladavine nove većine.

MILIČKOVIĆ: To je samo prvi, mali, ali značajan korak. Očigledno je da  postoji raspoloženje Milutina Đukanovića, predsjednika Odbora  drirektora. Do sada je u budžet EPCG uplatila preko 30 miliona, a na računu imaju 80 miliona eura. Samog Odbora i nema, članovi tog tijela primaju samo apanaže, ne dolaze na rabotu. To je užasna slabost nove Vlade. Jedna od velikih greški. Opterećuju poslovanje, kao i potrošače nepotrebnim troškom.  To nije samo u EPCG, to je u Prenosu, CEDIS-u, u svim kompanijama, i isključivo služi kao nagrada za partijske uhljebe. To je jedan kontinuitet sa bivšom vlasti i nije mi jasno da se s tim odmah nije moglo raskinuti.

MONITOR: Brojni procesi u kojima investitori malih HE tuže državu vode se pred Privrednim sudom. Vi ste u svima aktivni kao umješač. Neke sudije su Vas već kao umješača odbile. Šta pokušavate da dokažete?

MILIČKOVIĆ: Odbila me do sada samo jedna sudija – Borjanka Zogović. I to na prvom suđenju. Mislim da je ona tu, pod uticajem Ane Đukanović, koja je advokatica skoro svih investitora, napravila grešku. Pokušavam da objasnim da moja EPCG koja se bavi isključivo proizvodnjom, od konkurencije ne treba da kupuje isti proizvod. A još ako je on pet puta skuplji i to se otkupljuje kao priroritetan. To niko ne bi radio ni u ludnici. Pitao sam advokaticu Đukanović i sudije – kako se zovu kupci struje iz obnovljivih izvora. Vlasnici te struje su uža i šira familija Đukanović, koji tu struju prodaju po cijeni od 120 eura po megavat satu, kada je kod EPCG ima za kompletno crnogorsko tržište po cijeni od 30 eura, a sada se evo daje popust od 20 odsto.

MONITOR: Stavke na računu OIE 1 i 2 kojima plaćamo struju iz obnovljivih izvora energije, preko računa ili direktno iz budžeta, vi nazivate pljačkom stoljeća. Što je suština te pljačke?

MILIČKOVIĆ: To je veleizdaja koju je 2015. godine u parlamentu Ranka Krivokapića izglasala vladajuća većina, zarobljena od Đukanovića. Oni su izglasali Zakon o energetici i članove 23 i 24 preko kojih se već pet godina odvija pljačka. Sada više Đukanović nema moć da naćera građane da i dalje to plaćaju. Da i dalje kod Blaža kupuju struju po 120 eura, koju mu je on tarifu fiksirao, kada ima te struje koliko god hoćeš u EPCG. To je visoka korupcija koju je omogućila Vlada Mila Đukanovića njegovoj porodici, sinu, bratu od tetke, od ujaka, kumu, samom Đukanoviću. Tvrdim da Đukanović stoji iza firme iz Malte i vjetroelektrane na Možuri. Opravdano sumnjam i da Đukanović stoji iza poslova oko malih HE koji su zvanično u vlasništvu lica iz inostranstva. Teško da bi on taj prostor za zaradu ostavio strancima.

Da napomenem, tužioci i advokat Ana Đukanović se pozivaju na Zakon o energetici koji kaže – podsticajne mjere obuhvataju obavezan otkup obnovljive energije, čitaj Đukanovićeve. Oni su tim zakonom obavezali narod da 30 godina otkupljuju struju po toj cijeni pa da je na berzi pet eura. Zatim, prvenstvo pri preuzimanju proizvedene struje, znači nema iz Pive i Perućice ni jedan kilovat, dok se ova struja ne proda po toj cijeni. Pišu i druge mjere u skladu sa ovim zakonom, ako se nešto tada zaboravilo. E to su donijeli Đukanović, Ranko Krivokapić i ostala tada vladajuća družina.

MONITOR: Koliko nas je to do sada koštalo, a koliko će tek?

MILIČKOVIĆ: Cijena Đukanovićeve struje je 120 eura sa balansiranjem. Da objasnim, kada ona uđe u sistem ona izazove debalans, a da bi se to stabilizovalo, to košta. To je tehnički detalj. Zagarantovana cijena te struje je 104,4 eura, ali ona nakon balansiranja košta 120 eura. Od kada je ovo na snazi iz godine u godinu se povećava reket OIE 1 i 2 – kako ulaze nove mini HE tako se potrošnja te struje uvećava. Do sada je, za ovih pet godina,  cirka 70 miliona opljačkano. Protivpravno su taj novac uzeli od građana i budžeta. Ta struja se uzima kao prioritetna, a da li će svoju struju EPCG prodati iz Pive ili Perućice, to Vladu ne interesuje. Ponavljam, to je zločin i veleizdaja i za to moraju da odgovaraju i odgovaraće.

Investitori koji nijesu uspjeli da sagrade male HE, pa tako i nijesu ušli u taj sistem pljačke, sada od države traže odštetu od više od 100 miliona eura.

MONITOR: Što očekujete od aktuelnih tužbi vlasnika malih HE protiv države?

MILIČKOVIĆ: Ubijeđen sam da ću spriječiti tu pljačku budžeta i građana.

MONITOR: Kako?

MILIČKOVIĆ: Dokazima, koje prilažem svaki dan raznim sudijama. Tvrdim da su svi ti ugovori potpisani u visokoj korupciji i da se oni mogu raskinuti. Uvjeren sam da će investitori morati da plate odštetu i vrate rijeke u pređašnje stanje. Njima prijeti da se konfiskuje kompletna imovina, što prepoznaje evropsko zakonodavstvo kojem mi težimo. U Privrednom sudu postoji šet ili sedam sudija koji o istoj prirodi stvari, u istom procesu, odlučuju i sude. Kod pojedinih sudija sam vidio da shvataju da činjenicu da je ovaj posao potpisan u visokoj korupciji, moraju uzeti u obzir. Sada većina sudija ne traži moje izuzeće.

MONITOR: Vaša tužba po ovom pitanju pred Ustavnim sudom ne rješeva se već godinama. Vi ste na suđenjima u Privrednom sudu predlagali da se ona odlože dok Ustavni sud ne donese svoju odluku?

MILIČKOVIĆ: Slao sam poruke preko medija i interno Dritanu Abazoviću koji je iz populističkih razloga obećavao građanima da će zaustaviti izgradnju mini HE. Govorio sam mu da je to velika greška. Da to ne smije uraditi, jer će prije odluke Ustavnog suda omogućiti da se investitori žale i traže obeštećenje. Meni je predsjednik Ustavnog suda Budimir Šćepanović u februaru kazao da kod njega nije lopta, da on ne može da donese odluku. Jer ima tri urgencije prema Skupštini CG da daju mišljenje o donešenom zakonu, da je to procedura. Međutim to se Šćepanović krije iza te odluke, mogao je on i samoinicijativno to uraditi.

MONITOR: Zašto Skupština ne donosi odluku?

MILIČKOVIĆ: Radim što mogu, svaki dan sam ispred Ustavnog suda i vršim pritisak da riješe to pitanje. Isto tako sam preko 30 urgencija poslao Bečiću, Krivokapiću, da je adresa Skupština. Prije 15 dana me je zvala pravnica iz Skupštine, koja je član Ustavnog odbora, i zvala me na razgovor zbog urgencija o ovom pitanju. Kada je shvatila da je to hitno, napisala je sudu pismo da je uzeta moja inicijativa u proceduru i da će biti stavljena na plenum Skupštine. Pošto je ovo partijska država, ja sam stalno slao urgencije Bečiću, ali on je bio na ljetovanju u Herceg Novom. Njemu je bilo važnije da uzme dva-tri odbornika nego da spašava budžet i budućnost Crne Gore.

MONITOR: Sudstvo je poslovično sporo. Zašto iz vladajuće većine nema najava ukidanja spornih stavki OIE 1 i 2 na računima za struju?

MILIČKOVIĆ: Meni se čini da to oni rade iz neznanja, a ne iz korupcije. Ovdje je nešto malo ogrebao Abazović i govorio o pljački na Možuri. Zdravko Krivokapić je ove nedjelje na skupu Borba protiv korupcije na Univerzitetu stavio prioritet korupcije na Migovu kovertu od 97 i po hiljada eura. To znači da on nije prepoznao opasnost po državu od blizu 600 miliona eura. Pljačka na dnevnom nivou preko ovoga je preko 100.000 eura, a Koverta je 97.000. Pitam se je li moguće da premijer to nije prepoznao.

Nekoliko puta sam novoj vlasti istakao da su pogubne izjave ministra Mladena Bojanića, kao i ministra finansija Milojka Spajića koji su kazali da su za ovaj slučaj, za raskinute ugovore sa koncesionarima, spremili odštete. Čak Spajić kaže ove godine 3,5 miliona. Evo ja mu kažem, neće biti ove godine, a biće preko 100 miliona ili neće biti ništa. Da se najavljuje da će se platiti reket preko stavke OIE je zločin.

MONITOR: Što ako se desi da Presude Privrednog suda budu u korist investitora?

MILIČKOVIĆ: Svjestan sam da je sudstvo još Đukanovićevo, ali neću dozvoliti da to bude konačna presuda. Uložiću prvi žalbu, postoji Apelacioni,  Viši sud… Hoću da im tu pljačku zaustavim, prva presuda bi bila alarm da nema više pljačke. A tada bi to bio signal sadašnjim proizvođačima da prestanu sa proizvodnjom i da se sami prijave tužiocu.

U ovoj fazi meni su target ovi koji sada reketiraju EPCG i građane, kojima plaćamo. Ovi koji tuže nijesu, pokušali su ali nisu uspjeli da izgrade male HE. Investitori u pokušaju. Problem je da sjutra ako oni dobiju sporove, na njih će se pozivati i ovi koji proizvode, pa će nam šteta biti 600 miliona. Ja neću stati dok ne spriječim pljačku Đukanovića sa računa i iz budžeta.

U konačnom, pitam ko će da kupuje Đukanovićevu energiju po 104 eura, ako EPCG donese odluku da više neće da kupuje tu struju. Ne postoji sud koji može da naćera EPCG da od konkurencije otkupljuje bilo čiji kilovat. Kome će oni prodavati tu struju ako mi u akcionarskom društvu donesemo odluku da ni u ludilu nećemo više otkupljivati tu struju od konkurencije!?

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo