Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Začarani krug nezakonitosti

Objavljeno prije

na

Smatram da odbijanje predsjedavajućeg Skupštine da sazove sjednicu predstavlja kršenje Ustava. Ali, zakazivanje sjednice od strane potpredsjednika bila bi još jedna improvizacija bez jasnog pravnog osnova. Nažalost, u Crnoj Gori institucije ne obezbjeđuju vladavinu prava, pa na jedno nezakonito ponašanje kao odgovor, po pravilu, uslijedi drugo takvo ponašanje

 

MONITOR: Mandatar Dritan Abazović najavio je da će uskoro saopštiti epilog pregovora o sastavu manjinske vlade. Kako vidite proces pregovora, ali i kapacitete tog modela?

RADULOVIĆ: Očigledno je da je intencija pregovora bila da se tzv. manjinskoj vladi obezbijedi veća podrška od 41 poslanika. Mislim da to jeste važno i zbog eventualne deblokade pravosuđa, koja predstavlja ozbiljan problem i prepreku za ostvarenje napretka Crne Gore u ključnim oblastima. Nesporno je da Crna Gora godinama ima slabe institucije, ali gore od slabih institucija je da ih nemamo nikako. Deblokada pravosuđa je mnogo važna upravo i sa aspekta kapaciteta tzv. manjinske vlade. Nijedna vlada neće imati kapaciteta da ostvari napredak ako se ne deblokira pravosuđe i ako institucije ne budu u punom kapacitetu.

MONITOR:  Ako pregovori uspiju, sljedeća prepreka o kojoj se u posljednje vrijeme mnogo govori, je odbijanje v.d. šefa parlamenta Strahinje Bulajića da zakaže sjednicu parlamenta na kojoj bi izbor vlade potvrdio. Ima li pravnog lijeka tome?

RADULOVIĆ: Za svaki problem mora postojati pravni lijek, ali kada imate slabe institucije ili kada su one u blokadi i kad su pod političkim uticajem, onda dolazimo do toga da institucije ne funkcionišu i onda primjena Ustava i zakona, pa i uopšte funkcionisanje sistema, zavise od trenutne volje nekog pojedinca ili partije. Tako je bilo za vrijeme vladavine DPS-a, a isto tako je i od kada DPS nije na vlasti. Crna Gora nema zakon o skupštini i zakon o vladi. Ni bivša, a ni aktuelna vlast, nijesu pokazale interes da se ti propisi donesu jer očigledno tako lakše ostvaruju lične i partijske interese.

Međutim, član 90. Ustava jasno propisuje da prvo redovno zasjedanje počinje prvog radnog dana u martu. Takođe, shodno Poslovniku Skupštine CG, kolegijum predsjednika Skupštine planira rad zasjedanja i sjednica Skupštine. Predsjednik saziva sjednicu i stara se o primjeni Poslovnika. On predstavlja Skupštinu, a ne političku partiju. Dakle, sazivanje sjednice Skupštine ne zavisi, niti smije zavisiti, od volje predsjedavajućeg, odnosno od volje i interesa političke partije koju on predstavlja. Zbog toga smatram da odbijanje predsjedavajućeg da sazove sjednicu predstavlja kršenje Ustava Crne Gore.

Osim toga, Skupština se ne može blokirati zato što se nekom pojedincu ili partiji ne sviđa odluka ili akt koji bi trebalo da se donesu. Nedopustivo je da rad najvišeg organa vlasti zavisi od volje jednog pojedinca, bez obzira o kome se radi i iz koje političke partije on dolazi. Na taj način, pored svojevrsne blokade pravosuđa, sada imamo i blokadu Skupštine. Ne znam da li je nekome bio politički cilj da se sistem i država potpuno blokiraju, ali sigurno da takvo ponašanje predstavlja zloupotrebu službenih ovlaščenja. Pravni lijek za takav problem treba da bude reakcija institucija koje treba da obezbijede primjenu zakona. Sve dok se to ne desi, akteri na političkoj sceni neće prestati da štite lične i partijske interese i uvjek će tražiti način da blokiraju rad institucija, a institucije će i dalje biti taoci njihove političke trgovine i međusobnih ucjena.

MONITOR: Kako vidite stav mandatara da u tom slučaju ima pravo da sjednicu zakaže potpredsjednik parlamenta?

RADULOVIĆ: Zakazivanje sjednice u suštini jeste pitanje tehničke prirode, posebno ako postoji kvorum za rad Skupštine. Ipak, prema Poslovniku, u slučaju privremene spriječenosti, predsjednika Skupštine zamjenjuje potpredsjednik. U konkretnom slučaju, ne može se govoriti o tome da je predsjedavajući privremeno spriječen da zakaže sjednicu. On nije spriječen, već odbija da to uradi. Zato mislim da bi zakazivanje sjednice od strane potpredsjednika bila još jedna improvizacija bez jasnog pravnog osnova. Na žalost, u Crnoj Gori institucije ne obezbjeđuju vladavinu prava, odnosno primjenu zakona, pa na jedno nezakonito ponašanje kao odgovor, po pravilu uslijedi drugo takvo ponašanje. Na taj način funkcioneri su napravili jedan ,,začarani krug” protivpravnog ponašanja gdje im je često za kršenje zakona jedini ,,argument” da je takva praksa postojala i ranije. Tako čujemo da i nedavno razriješeni predsjednik Skupštine nije zakazivao sjednicu kada to nije bilo u interesu njegove partije, a na isti način su se ponašali i njegovi prethodnici za vrijeme vladavine DPS-a. Da su nadležne institucije, prvenstveno državno tužilaštvo, tada radili svoj posao, siguran sam da danas mi ne bismo govorili o tome šta da radimo kada jedan pojedinac po nalogu svoje partije blokira rad Skupštine. Zato imamo nastavak loše prakse i nesmetanog kršenja Ustava i zakona i zato aktuelna vlast veoma podsjeća na vladavinu DPS-a.

MONITOR: Iz Brisela je stiglo podsjećanje da od prošlogodišnjeg Izvještaja, Crna Gora nije mrdnula na evrointegracijskom putu. Posebno se apostrofiraju poglavlja 23, 24. Kako vidite situaciju u oblasti pravosuđa? Faktički govorimo o blokadi.

RADULOVIĆ: Prethodna vlast jeste odgovorna zbog toga što nijesmo imali dovoljno jake, profesionalne i nezavisne institucije. Međutim, nova vlast nije
uradila ništa da se stanje promijeni nabolje. Naprotiv, krajnje neodgovornim odnosom i manifestacijom da su uski partijski i lični interesi najvažniji, sve je postalo predmet političke trgovine, ucjena i pokušaja stavljanja pravosuđa pod političku kontrolu, umjesto da se radi na jačanju njegove profesionalnosti i nezavisnosti. U v.d. stanju je Vrhovni sud kome je donedavno nedostajalo dvije trećine sudija, u v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, u v.d. stanju je i Upravni sud, Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu, a Ustavni sud je na granici funkcionalnosti.
Tužilački savjet je skoro pola godine bio u blokadi zbog neodgovornog
ponašanja tadašnjeg predsjednika Skupštine, a kada je konačno formiran i počeo sa radom ojačao je ranije sumnje da će i novi sastav biti pod političkim uticajem.

Zato ne treba da iznenađuje činjenica da je u posljednjem izvještaju Evropske komisije oblast pravosuđa najgore ocijenjena, da u toj oblasti nije ostvaren napredak, da ključne reforme stagniraju i da se još čeka na važna imenovanja. Kao što ne iznenađuje ni podsjećanje Brisela da od prošlogodišnjeg izvještaja takođe nema pomaka.

MONITOR: Nije samo pravosuđe u blokadi, već i mnoge druge ključne institucije. Hoće li tu situaciju moći popraviti manjinska vlada, uz podršku DPS-a, koji je glavni krivac stanja u pravosuđu i institucijama?

RADULOVIĆ: Tako je. Pored svojevrsne blokade pravosuđa, Vlada kojoj je izglasano nepovjerenje ne funkcioniše u punom sastavu i donosi, najblaže rečeno, problematične odluke. Trenutno imamo i blokadu rada Skupštine. Tako smo, umjesto slabih institucija, dobili nešto još gore – blokadu ključnih institucija sistema. Vjerujem da tzv. manjinska vlada može popraviti takvu situaciju ako njen sastav pokaže volju da to uradi, ali za to je potrebna i podrška većine u parlamentu. DPS jeste najodgovorniji za stanje u pravosuđu i institucijama sistema, ali treba reći i da nova vlast nije ni pokušala da to stanje popravi. Naprotiv, može se reći da su i pravosuđe i institucije u još gorem stanju nego što su bili za vrijeme bivše vlasti.  Zato je dobro da je Vlada pala, ali dobro je i što DPS više nije u mogućnosti da odlučujuće utiče na procese. Da nije tako, DPS bi bio dio buduće izvršne vlasti. U svakom slučaju, rekao bih da je tzv. manjinska vlada iznuđeno rješenje, a vrijeme će veoma brzo pokazati da li će ona biti spremna i da li će uopšte moći da pokrene reformske procese.

MONITOR:  Koliko je današnjem stanju doprinijela postavgustovska vlast ?

RADULOVIĆ: Rekao bih prilično. Nova vlast nije opravdala očekivanja. Ključne institucije su u blokadi ili na granici funkcionalnosti, a partitokratski i klijentelistički sistem koji je uspostavio DPS, nova vlast nije ni pokušala da demontira. Naprotiv, u brojnim segmentima nastavili su da vladaju na isti ili sličan način kao što je i DPS radio. Klijentelizam, nepotizam i partijsko zapošljavanje karakteristike su i nove vlasti. Stiče se utisak da nova vlast nije imala namjeru da mijenja sistem, već da su u brojnim segmentima pokazali namjeru da preuzmu isti sistem i da ga zloupotrebljavaju na isti način kako je to činio DPS. Dodatno, posljednji Izvještaj o napretku bio je lošiji nego svi prethodni, a za takvo stanje je svakako odgovorna nova vlast.

MONITOR: Aktuelna Vlada ne uspjeva da donese odluku o sankcijama Rusiji, zbog rata u Ukrajini. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Nedavno smo čuli, možda malo neopreznu, izjavu premijera da je on imao samo jedan politički cilj i da je taj cilj ostvario – izmjenu Zakona o slobodi  vjeroispovijesti. Taj cilj ostvaren je odmah po konstituisanju Vlade, pa se postavlja pitanje šta je premijer radio više od godinu dana nakon što je ostvario svoj jedini cilj i koje i čije ciljeve je eventualno ostvarivao u tom periodu. Izgleda da u timu koji je on birao nema većine za donošenje odluke o sankcijama Rusiji, što pokazuje da premijer i njegova Vlada nijesu bili iskreni kada su tvrdili da će poštovati sve međunarodne obaveze, jačati i unaprjeđivati saradnju sa NATO savezom i realizovati reforme neophodne za punopravno članstvo Crne Gore u EU. To je samo jedan od brojnih pokazatelja da su premijer i Vlada pričali jedno, a radili nešto sasvim drugo.

MONITOR:  Kako vidite Crnu Goru u svjetlu rata u Ukrajini? Kakvi se uticaji mogu očekivati na nas, ali i region?

RDULOVIĆ: Ekonomske posljedice rata u Ukrajini već su očigledne i kod nas, ali i u regionu i čitavoj Evropi. Nadam se da drugih uticaja neće biti i da će, u slučaju i da se dese, Crna Gora i zemlje u regionu uspjeti da izbjegnu i spriječe destabilizaciju. Određena bezbjednosna prijetnja za region svakako da postoji, ali ona ne mora da bude rezultat uticaja Rusije. Političke partije mogu i ovaj ratni sukob koristiti za populizam i u interesu jačanja svog političkog rejtinga. Neodgovornost političara i nedostatak kulture javnog dijaloga i ponašanja uopšte, mogu biti veća prijetnja destabilizaciji prilika nego eventualni uticaj sa strane.

Milena PEROVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

CRNA GORA, NAJBIROKRATSKIJA ZEMLJA NA SVIJETU: Svaki četvrti radi za državu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih je  bio preko 250 hiljada. Kada se tom broju  dodaju i privredna društva,  ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu

 

 

Crna Gora je konačno postala svjetski lider u nečemu. Naime, nedavni izvještaj World of Statistics, koji se poziva na podatke Yahoo Finance-a, donosi listu najbirokratskijih zemalja svijeta – na kojoj naša zemlja zauzima prvo mjesto.

Ovom ,,uspjehu” svakako je doprinijelo to što imamo jednu od najglomaznijih Vlada sa 32 člana, sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i 26 ministara bez portfelja.

U posljednje četiri godine, od promjene vlasti u avgustu 2020, javna uprava na državnom i lokalnom nivou pojačana je sa oko tri hiljade novozaposlenih.

Da ovolika birokratija ne ispunjava očekivanja građana svjedoče i podaci Svjetske banke. Po njima Crna Gora zauzima tek 50. mjesto u svijetu po lakoći poslovanja. Dok se u kategorijama poput dobijanja građevinskih dozvola i sprovođenja ugovora, nalazi na znatno lošijim pozicijama. Jedan od razloga je što imamo manjak digitalizacije, a višak radnika.

Problem je, bolje od navedenih lista, nedavno objasnio sam premijer Milojko Spajić. On je za TVCG izjavio da je broj trenutno zaposlenih u javnoj upravi prevelik – ,,mnogi ljudi ne rade, ne pojavljuju se na poslu, neadekvatno rade i slilčno. Imamo državnu upravu koja ne odgovara potrebama ni privrede ni građana”.  Zato je najavio da će država naći način da otpusti 20 odsto ljudi iz javne uprave.

Na sajtu Vlade mogu se naći podaci o broju zaposlenih u javnoj upravi. Podaci su podijeljeni u dvije grupe, centralni i lokalni nivo.Prezentovani su podaci od novembra 2021. kada je na centralnom nivou bilo 44.936 zaposlenih. Za tri godine i dva mjeseca broj zaposlenih na centralnom nivou se povećao za 2.348, i u decembru 2024. je iznosio 47.284.

Do povećanja zaposlenih došlo je i na lokalnom nivou – sa 6.665 u novembru 2021, na 7.092 u decembru 2024. Razlika 427 novozaposlenih.

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori bio je preko 250 hiljada. Ispada, da skoro svaki peti zaposleni radi za državnu upravu i prima platu iz budžeta.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVE DUŽI SPISAK OSUMNJIČENIH ZA UBISTVO SRPSKIH DRŽAVLJANA ČIJA TIJELA DO DANAS NIJESU PRONAĐENA: Uhapšen Sekulović,potraga za Čarapićem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvostruko ubistvo crnogorski istražitelji  rasvijetlili su analizrajući skaj prepisku koju su vodili pripadnici kavačkog kriminalnog klana, ali tijela ubijenih ni do danas nijesu pronađena

 

 

Pripadnik kriminalnog škaljarskog klana Milovan Sekulović uhapšen je po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva zbog sumnje da je povezan sa ubistvima srpskih državljana Filipa Marjanovića i Vukašina Gošovića u danilovgradskom naselju Jelenak 2019. godine. Istovremeno,istražitelji intezivno tragaju za Ivanom Čarapićem, za kojeg se sumnja da je bio član kriminalne grupe koja je ubila srpske državljane.

Prethodno su, zbog istog krivičnog djela, prošle subote, uhapšeni Goran Milašinović i Milan Brajović zvani Fitilj i to prilikom napuštanja spuškog pritvora, koji im je ukinut u okviru drugog postupka jer u zakonskom roku od tri godine nije donijeta presuda.

Zbog dvostrukog ubistva srpskih državljana u oktobru prošle godine, podsjetimo, podnijeta je krivična prijava i protiv  Stefana Đukića- Mandića i Emila Tuzovića koji je nalaze u ukrajinskom zatvoru zbog optužbe da su u maju 2020.godine u Kijevu pokušali da ubiju vođu kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera koji je u bjekstvu.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva tada je saopšteno da je Specijalno policijsko odeljenje podnijelo krivičnu prijavu protiv pripadnika barskog ogranka “škaljarskog klana” Đukića Mandića, Brajovića, Tuzovića i Milašinovića zbog sumnje da su učinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i teško ubistvo u saizvršilaštvu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVNE INSTITUCIJE KAO PODSTANARI: Zakup koštao građane preko 190 milliona za deceniju i po

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura.  Za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojen je  novac u vrijednosti –  18 novih zgrada vlade

 

 

U oktobru prošle godine građani su saznali da je centralni registar privrednih subjekata (CRPS) koji posluje pri Poreskoj upravi (PU) zakupio novo sjedište. To preseljenje će nas koštati tri puta više nego što smo do tada plaćali prostorije ove institucije.

Naime, prema informaciji koje je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dostavilo Vladi, zakup poslovnog prostora za potrebe smještaja CRPS-a, za koji je mjesečna kirija iznosila 2.323, ubuduće će biti 7.961 eura. CRPS se iz prostora od 192 kvadrata, preselio u prostor od 470. Da li je razlog ovog preseljenja veći broj radnika ili obim posla, nije precizirano. Godišnje sa 27.323, na 95.541 eura iz budžeta.

No, da institucijama često ne cvjetaju ruže ni u iznajmljenim privatnim prostorima, pokazalo se tokom protekle godine kada je martu više državnih institucija, smještenih u hotelu Best Western u Podgorici, ostalo bez struje. Razlog- bivši vlasnik objekta – kompanija Montenegro premier porodice biznismena Danila Dana Petrovića nije redovno izmirivala svoje račune, pa je dug dostigao više desetina hiljada eura.

U hotelu su smještene prostorije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, dijela Ministarstva finansija, Ministarstva javne uprave, Direkcija za intelektualnu svojinu, Agencija za obezbjeđivanje kvaliteta u visokom obrazovanju…

Isti scenario se ponovio i u avgustu protekle godine, kada su navedene institucije bile tri dana bez struje. Iz državne Elektroprivrede (EPCG)  su tada kazali da moraju da naplate svoja potraživanja od privatne kompanije, iako je ispalo da ispaštaju institucije, državne.

U neposrednoj blizini ovog hotela je kompleks Vektre u kojoj svoje sjedište imaju brojna ministarstva. Vektra Montenegro Dragana Brkovića, kuma bivšeg premijera, predsjednika i lidera Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića,  koja je gradila ovaj kompleks je odavno u stečaju. A Državna revizorska institucija (DRI) je još 2018. dala preporuku da se službena zgrada koju koristi Ministarstvo prosvjete upiše u list nepokrenosti, ali državi se ne žuri da to učini.

Šema zakupa izabranih privatnih objekata za potrebe institucija datira odavno. Tako smo krajem 2016. saznali da je Uprava za imovinu iz dr­žavne kase isplatila 89.160 eura firmi Prohaus Montenegro, vlasništvo Dušana Bana, takođe Đukanovićevog kuma, na ime zakupa poslovnih prostorija u Podgorici, iako one nijesu u funkciji, odnosno niko ih ne kori­sti. U međuvremenu, u zgradu Prohausa uselila se Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove.

Prema ne baš  potpunom Registru nepokretnosti državne imovine u Crnoj Gori je preko 400 hiljada nepokretnosti u državnom vlasništvu. Iako zvuči nevjerovatno da pored toliko državnih nepokretnosti moraju da se iznajmljuju privatni poslovni prostori za institucije, sve dosadašnje vlasti su više preferirale privatno na uštrb državnog.

A to košta. Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura. Građani su za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojili novac u vrijednosti-  18 novih zgrada vlade.Za taj novac moglo se renovirati i privesti namjeni mnogo više objekata koji su u državnom vlasništvu.

Na sajtu Moj novac, Instituta alternativa, može se pratiti odliv novca iz državnog budžeta, po godinama, od najranije 2011. otkada su perezentovani dostupni podaci.  U rubrici Šta plaćamo iz državnog budžeta jedna od kategorija je Renta. Ona obuhvata tri potkategorije – Zakup objekata, Zakup opreme i Zakup zemljišta.

Pod Zakupom objekata uračunata su izdvajanja iz budžeta koja se odnose na: Subvencije za proizvodnju i pružanje usluga, Zakup objekata, Zakup zgrada i poslovnog prostora, Zakup skladišnog prostora i Zakup ostalog prostora. Sve te stavke od 2011. do danas su nas koštale preko 191 milion eura.

Rekordne su bile godine DPS vlada – 2011. je za Zakup objekata iz budžeta plaćeno čak 45,4 miliona, sljedeće godine za te svrhe je otišlo 25,8 miliona. Nakon toga, za zakup objekata se u prosjeku po godinama troši od sedam do osam miliona, da bi se 2018. taj izdatak povećao na preko 10 miliona. Od 2020. do do 2023, dolaskom nove vlasti, povećava se na preko 11 miliona, da bi se prošle godine popeo na 13,5 miliona eura.

Plaćanje rente iz državnog budžeta, u drugoj stavci navodi Zakup opreme. Pod ovim se pored opreme, podrazumijeva i zakup kancelarijske, računarske i ostale opreme. Od 2013. do kraja protekle godine za opremu je iz budžeta plaćeno 3,7 miliona eura.

Najmanje novca dato je za treću stavku Zakup zemljišta – od 2013. do danas – 178.752 eura.

Najviše novca iz budžeta za zakup u posljednjih 14 godina platilo je Ministarstvo vanjskih poslova, preko 50 miliona eura. I taj trošak se može računati u opravdan jer su zakupi u inostranstvu za ambasade i konzulate skupi. Međutim da se i tu ne štedi govori informacija s kraja  prošle godine koja je navedena u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI) o reviziji završnog računa budžeta za 2024. U izvještaju piše da iako je Ambasadi Crne Gore u Beogradu data na korišćenje, bez naknade, vila u naselju Savski venac, diplomatsko-konzularno predstavništvo se i dalje nalazi u zakupljenom poslovnom prostoru za koji se na mjesečnom nivou izdvaja više od 6.000 eura mjesečno. .

Nakon Ministarstva vanjskih poslova, najviše novca za zakup izdvojilo je Ministarstvo ekonomije – 45,5 miliona. Slijedi Uprava za katastar i državnu imovinu preko 20 miliona, Uprava za imovinu 18,6 miliona, Ministartsvo poljoprivrede i ruralnog razvoja 17,8 miliona…

Prema sajtu Moj novac, najviše novca za zakup je otišlo Crnogorskoj komercijalnoj banci 69,8 miliona, EPCG preko 16 miliona, Prvoj banci , čiji je vlasnik Đukanovićev brat – Aco, 15,5 miliona, zatim Nikšić Guard Security 10,9 miliona…

Zanimljivo je da je sjedište firme za zaštitu promet, obejzbjeđenje i druge usluge Nikšić Guard Security u Budvi. Vlasnik ove firme Darko Perović je optužen u postupku koji se vodi protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i više osoba i pravnih lica zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije i zloupotreba službenog položaja. Perović je izjavio je da je imao firmu koja se bavila poslovima obezbjeđenja mnogo prije nego što je Jovanić izabran za predsjednika Privrednog suda. Potvrdio je da je u kumovskoj vezi sa njim , ali i da uprkos toj činjenici nikada nijesu razgovarali o poslovima obezbjeđenja u stečajnim postupcima.

Pored banaka i EPCG, na listi privatnih firmi koje iz budžeta naplaćuju zakup objekta su Savana Commercial Retail – 1,9 miliona, pomenuti Pro House 1,5 miliona, Simsic Montmilk 1,3 miliona, Bemaks 1,2 miliona, Normal Company 785 hiljada… Država plaća zakup i Demokratskoj partiji socijalista – 275 hiljada, kao i firmi sina bivšeg predsjednika Đukanovića BB Solar – 131 hiljada, kao i Srpskoj kući 123 hiljade.

Tokom prošle godine Agencija za duvan preselila se u Bemaksovu zgradu u Siti kvartu. Ima simbolike.

 

Registar državne imovine

Monitor je uputio pitanja o zakupu objekata za potrebe državnih institucija Upravi za državnu imovinu, na čijem čelu je Koča Đurišić, ali odgovore nijesmo dobili do izlaska ovog broja u štampu.

Stručnjaci odavno upozoravaju da država ne zna sa kakvim prostorima raspolaže, u kakvom su stanju i kolike vrijednosti. Ne zna se ni na koji način se državne nekretnine mogu valorizovati, prodati ili privesti namjeni za rad državnih organa. Poznato je da država preko poslovnih prostora prebija dug brojnih firmi koje su poreski dužnici.

Registar državne imovine trebalo je da bude u funkciji do ljeta 2010. godine. Sačinjen je tek u maju 2023. godine, kada je završen popis zemljišta i objekata u vlasništvu Crne Gore i formirana elektronska baza.

U Registru nepokretnosti državne imovine, koji je objavljen od strane Uprave na portalu E-katastar, podaci su o 416.912 nepokretnosti u državnom vlasništvu na dan 17.02.2023. godine, navodi se u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI).

U izvještaju DRI iz 2023. navodi se da popisana državna imovina ne sadrži i informacije o tome kolika je njena vrijednost. Kao i da je Uprava za katastar i državnu imovinu u postupku kompletiranja registra imovine potrošačkih jedinica na centralnom nivou u najvećem obimu koristila podatke o nepokretnostima koji su već bili evidentirani u Katastru nepokretnosti. Odnosno, Uprava za katastar je izvršila obilazak 6.347 nepokretnosti ili samo 1,5 odsto nepokretnosti koje su bile evidentirane u dostavljenoj bazi podataka.

Zbog toga je DRI ocijenila da postupak uspostavljanja i upravljanja Registrom nepokretnosti državne imovine još uvijek nije u dovoljnoj mjeri uspješan.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo