Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Začarani krug nezakonitosti

Objavljeno prije

na

Smatram da odbijanje predsjedavajućeg Skupštine da sazove sjednicu predstavlja kršenje Ustava. Ali, zakazivanje sjednice od strane potpredsjednika bila bi još jedna improvizacija bez jasnog pravnog osnova. Nažalost, u Crnoj Gori institucije ne obezbjeđuju vladavinu prava, pa na jedno nezakonito ponašanje kao odgovor, po pravilu, uslijedi drugo takvo ponašanje

 

MONITOR: Mandatar Dritan Abazović najavio je da će uskoro saopštiti epilog pregovora o sastavu manjinske vlade. Kako vidite proces pregovora, ali i kapacitete tog modela?

RADULOVIĆ: Očigledno je da je intencija pregovora bila da se tzv. manjinskoj vladi obezbijedi veća podrška od 41 poslanika. Mislim da to jeste važno i zbog eventualne deblokade pravosuđa, koja predstavlja ozbiljan problem i prepreku za ostvarenje napretka Crne Gore u ključnim oblastima. Nesporno je da Crna Gora godinama ima slabe institucije, ali gore od slabih institucija je da ih nemamo nikako. Deblokada pravosuđa je mnogo važna upravo i sa aspekta kapaciteta tzv. manjinske vlade. Nijedna vlada neće imati kapaciteta da ostvari napredak ako se ne deblokira pravosuđe i ako institucije ne budu u punom kapacitetu.

MONITOR:  Ako pregovori uspiju, sljedeća prepreka o kojoj se u posljednje vrijeme mnogo govori, je odbijanje v.d. šefa parlamenta Strahinje Bulajića da zakaže sjednicu parlamenta na kojoj bi izbor vlade potvrdio. Ima li pravnog lijeka tome?

RADULOVIĆ: Za svaki problem mora postojati pravni lijek, ali kada imate slabe institucije ili kada su one u blokadi i kad su pod političkim uticajem, onda dolazimo do toga da institucije ne funkcionišu i onda primjena Ustava i zakona, pa i uopšte funkcionisanje sistema, zavise od trenutne volje nekog pojedinca ili partije. Tako je bilo za vrijeme vladavine DPS-a, a isto tako je i od kada DPS nije na vlasti. Crna Gora nema zakon o skupštini i zakon o vladi. Ni bivša, a ni aktuelna vlast, nijesu pokazale interes da se ti propisi donesu jer očigledno tako lakše ostvaruju lične i partijske interese.

Međutim, član 90. Ustava jasno propisuje da prvo redovno zasjedanje počinje prvog radnog dana u martu. Takođe, shodno Poslovniku Skupštine CG, kolegijum predsjednika Skupštine planira rad zasjedanja i sjednica Skupštine. Predsjednik saziva sjednicu i stara se o primjeni Poslovnika. On predstavlja Skupštinu, a ne političku partiju. Dakle, sazivanje sjednice Skupštine ne zavisi, niti smije zavisiti, od volje predsjedavajućeg, odnosno od volje i interesa političke partije koju on predstavlja. Zbog toga smatram da odbijanje predsjedavajućeg da sazove sjednicu predstavlja kršenje Ustava Crne Gore.

Osim toga, Skupština se ne može blokirati zato što se nekom pojedincu ili partiji ne sviđa odluka ili akt koji bi trebalo da se donesu. Nedopustivo je da rad najvišeg organa vlasti zavisi od volje jednog pojedinca, bez obzira o kome se radi i iz koje političke partije on dolazi. Na taj način, pored svojevrsne blokade pravosuđa, sada imamo i blokadu Skupštine. Ne znam da li je nekome bio politički cilj da se sistem i država potpuno blokiraju, ali sigurno da takvo ponašanje predstavlja zloupotrebu službenih ovlaščenja. Pravni lijek za takav problem treba da bude reakcija institucija koje treba da obezbijede primjenu zakona. Sve dok se to ne desi, akteri na političkoj sceni neće prestati da štite lične i partijske interese i uvjek će tražiti način da blokiraju rad institucija, a institucije će i dalje biti taoci njihove političke trgovine i međusobnih ucjena.

MONITOR: Kako vidite stav mandatara da u tom slučaju ima pravo da sjednicu zakaže potpredsjednik parlamenta?

RADULOVIĆ: Zakazivanje sjednice u suštini jeste pitanje tehničke prirode, posebno ako postoji kvorum za rad Skupštine. Ipak, prema Poslovniku, u slučaju privremene spriječenosti, predsjednika Skupštine zamjenjuje potpredsjednik. U konkretnom slučaju, ne može se govoriti o tome da je predsjedavajući privremeno spriječen da zakaže sjednicu. On nije spriječen, već odbija da to uradi. Zato mislim da bi zakazivanje sjednice od strane potpredsjednika bila još jedna improvizacija bez jasnog pravnog osnova. Na žalost, u Crnoj Gori institucije ne obezbjeđuju vladavinu prava, odnosno primjenu zakona, pa na jedno nezakonito ponašanje kao odgovor, po pravilu uslijedi drugo takvo ponašanje. Na taj način funkcioneri su napravili jedan ,,začarani krug” protivpravnog ponašanja gdje im je često za kršenje zakona jedini ,,argument” da je takva praksa postojala i ranije. Tako čujemo da i nedavno razriješeni predsjednik Skupštine nije zakazivao sjednicu kada to nije bilo u interesu njegove partije, a na isti način su se ponašali i njegovi prethodnici za vrijeme vladavine DPS-a. Da su nadležne institucije, prvenstveno državno tužilaštvo, tada radili svoj posao, siguran sam da danas mi ne bismo govorili o tome šta da radimo kada jedan pojedinac po nalogu svoje partije blokira rad Skupštine. Zato imamo nastavak loše prakse i nesmetanog kršenja Ustava i zakona i zato aktuelna vlast veoma podsjeća na vladavinu DPS-a.

MONITOR: Iz Brisela je stiglo podsjećanje da od prošlogodišnjeg Izvještaja, Crna Gora nije mrdnula na evrointegracijskom putu. Posebno se apostrofiraju poglavlja 23, 24. Kako vidite situaciju u oblasti pravosuđa? Faktički govorimo o blokadi.

RADULOVIĆ: Prethodna vlast jeste odgovorna zbog toga što nijesmo imali dovoljno jake, profesionalne i nezavisne institucije. Međutim, nova vlast nije
uradila ništa da se stanje promijeni nabolje. Naprotiv, krajnje neodgovornim odnosom i manifestacijom da su uski partijski i lični interesi najvažniji, sve je postalo predmet političke trgovine, ucjena i pokušaja stavljanja pravosuđa pod političku kontrolu, umjesto da se radi na jačanju njegove profesionalnosti i nezavisnosti. U v.d. stanju je Vrhovni sud kome je donedavno nedostajalo dvije trećine sudija, u v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, u v.d. stanju je i Upravni sud, Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu, a Ustavni sud je na granici funkcionalnosti.
Tužilački savjet je skoro pola godine bio u blokadi zbog neodgovornog
ponašanja tadašnjeg predsjednika Skupštine, a kada je konačno formiran i počeo sa radom ojačao je ranije sumnje da će i novi sastav biti pod političkim uticajem.

Zato ne treba da iznenađuje činjenica da je u posljednjem izvještaju Evropske komisije oblast pravosuđa najgore ocijenjena, da u toj oblasti nije ostvaren napredak, da ključne reforme stagniraju i da se još čeka na važna imenovanja. Kao što ne iznenađuje ni podsjećanje Brisela da od prošlogodišnjeg izvještaja takođe nema pomaka.

MONITOR: Nije samo pravosuđe u blokadi, već i mnoge druge ključne institucije. Hoće li tu situaciju moći popraviti manjinska vlada, uz podršku DPS-a, koji je glavni krivac stanja u pravosuđu i institucijama?

RADULOVIĆ: Tako je. Pored svojevrsne blokade pravosuđa, Vlada kojoj je izglasano nepovjerenje ne funkcioniše u punom sastavu i donosi, najblaže rečeno, problematične odluke. Trenutno imamo i blokadu rada Skupštine. Tako smo, umjesto slabih institucija, dobili nešto još gore – blokadu ključnih institucija sistema. Vjerujem da tzv. manjinska vlada može popraviti takvu situaciju ako njen sastav pokaže volju da to uradi, ali za to je potrebna i podrška većine u parlamentu. DPS jeste najodgovorniji za stanje u pravosuđu i institucijama sistema, ali treba reći i da nova vlast nije ni pokušala da to stanje popravi. Naprotiv, može se reći da su i pravosuđe i institucije u još gorem stanju nego što su bili za vrijeme bivše vlasti.  Zato je dobro da je Vlada pala, ali dobro je i što DPS više nije u mogućnosti da odlučujuće utiče na procese. Da nije tako, DPS bi bio dio buduće izvršne vlasti. U svakom slučaju, rekao bih da je tzv. manjinska vlada iznuđeno rješenje, a vrijeme će veoma brzo pokazati da li će ona biti spremna i da li će uopšte moći da pokrene reformske procese.

MONITOR:  Koliko je današnjem stanju doprinijela postavgustovska vlast ?

RADULOVIĆ: Rekao bih prilično. Nova vlast nije opravdala očekivanja. Ključne institucije su u blokadi ili na granici funkcionalnosti, a partitokratski i klijentelistički sistem koji je uspostavio DPS, nova vlast nije ni pokušala da demontira. Naprotiv, u brojnim segmentima nastavili su da vladaju na isti ili sličan način kao što je i DPS radio. Klijentelizam, nepotizam i partijsko zapošljavanje karakteristike su i nove vlasti. Stiče se utisak da nova vlast nije imala namjeru da mijenja sistem, već da su u brojnim segmentima pokazali namjeru da preuzmu isti sistem i da ga zloupotrebljavaju na isti način kako je to činio DPS. Dodatno, posljednji Izvještaj o napretku bio je lošiji nego svi prethodni, a za takvo stanje je svakako odgovorna nova vlast.

MONITOR: Aktuelna Vlada ne uspjeva da donese odluku o sankcijama Rusiji, zbog rata u Ukrajini. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Nedavno smo čuli, možda malo neopreznu, izjavu premijera da je on imao samo jedan politički cilj i da je taj cilj ostvario – izmjenu Zakona o slobodi  vjeroispovijesti. Taj cilj ostvaren je odmah po konstituisanju Vlade, pa se postavlja pitanje šta je premijer radio više od godinu dana nakon što je ostvario svoj jedini cilj i koje i čije ciljeve je eventualno ostvarivao u tom periodu. Izgleda da u timu koji je on birao nema većine za donošenje odluke o sankcijama Rusiji, što pokazuje da premijer i njegova Vlada nijesu bili iskreni kada su tvrdili da će poštovati sve međunarodne obaveze, jačati i unaprjeđivati saradnju sa NATO savezom i realizovati reforme neophodne za punopravno članstvo Crne Gore u EU. To je samo jedan od brojnih pokazatelja da su premijer i Vlada pričali jedno, a radili nešto sasvim drugo.

MONITOR:  Kako vidite Crnu Goru u svjetlu rata u Ukrajini? Kakvi se uticaji mogu očekivati na nas, ali i region?

RDULOVIĆ: Ekonomske posljedice rata u Ukrajini već su očigledne i kod nas, ali i u regionu i čitavoj Evropi. Nadam se da drugih uticaja neće biti i da će, u slučaju i da se dese, Crna Gora i zemlje u regionu uspjeti da izbjegnu i spriječe destabilizaciju. Određena bezbjednosna prijetnja za region svakako da postoji, ali ona ne mora da bude rezultat uticaja Rusije. Političke partije mogu i ovaj ratni sukob koristiti za populizam i u interesu jačanja svog političkog rejtinga. Neodgovornost političara i nedostatak kulture javnog dijaloga i ponašanja uopšte, mogu biti veća prijetnja destabilizaciji prilika nego eventualni uticaj sa strane.

Milena PEROVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo