INTERVJU
VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA I POLITIČARKA IZ BEOGRADA: Ovo je radikalska Srbija

Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor online
Najveći problem Srbije je to što je demokratija ugrožena, doživjela je slom, vratili smo se u autoritarizam i lične vlasti, više izbori nisu slobodni i pošteni. Drugi veliki problem je opterećenost Srbije nacionalnim interesima, onim što zovemo “srpstvo”
MONITOR: Ovih dana izloženi žestokim napadma zbog tvita u kojem ste napisali: “Hajde bre da vas vidim šta ćete kada se proglasi doživotnim predsednikom… Ako Brnabićka da ostavku da znate – sprema se doživotni Vučić. E, nema tu bojkota, samo cev u glavu”. Tvrdite da ste mislili na sebe, a ne na Aleksandra Vučića, odnosno na samoubistvo, a ne ubistvo. Zbog tog tvita postali ste velika državna opasnost…
PEŠIĆ: Ne umem da objasnim uzroke zašto sam napadnuta za tako apsurdnu stvar, koja mi zaista nije pala na pamet. Sigurno ima nekih razloga. Ja sam dosta aktivna na tviteru, veoma otvoreno kiritikujem vlast, pa se to ne sviđa ovdašnjim vlastima. Može se reći i to da sam jedna od mnogih koji se u Srbiji po imenice s vrha vlasti prozivaju kao neprijatelji. U Skupštini Srbiji se po ceo dan prozivaju profesori, akademici, sudije, pa onda i ja upadnem u taj koš. Imate i jednu čudnu crtu predsednika Vučića, da je on za ovih osam godina više puta zamišljao da mu se preti ubistvom, na primer u Jajincima kad je nađeno oružje blizu njegove kuće, imali smo državne udare, njegova izmišljena rušenja, a i on sam je govorio da će “skončati”. Zbog iste optužbe je NIN morao da skloni naslovnicu na kojoj je Predsednik prolazio izložbom oružja, a jedna cev mitraljeza je izgledala kao da puca u njega. Isto kao u mom slučaju. U Srbiji kao da stalno imamo vanredno stanje, pa zato svaki malo glasniji kritičar može da zglajza ili ima neprijatnosti.
MONITOR: Bespoštedno ste kritikovali srpsku politiku devedesetih i Slobodana Miloševića, ali on Vam nije zbog toga pravio probleme. Zašto je danas u Srbiji gore u tom pogledu nego u vrijeme Miloševića?
PEŠIĆ:To je tačno. Milošević me nikada nije pomenuo, a zaista sam bila jako aktivna, a sada me juri cela država, ne znam ko me sve nije napao zbog budalaštine, a nisam ni u jednoj stranci i bavim se politikom samo na tviteru, a ponekad napišem tekst za Peščanik. Zašto je tako? Svi naši vladari su imali različite psihološke profile. U politici se jako vidi kakva je ličnost političara, makar koliko se neki trudio da se drži forme i da ne eksponira sebe kao osobu. Milošević je bio autokrata, ali nije se bavio opozicijom i njome bio opsednut. Sam se veoma retko pojavljivao u javnosti ina televizijama, mnogo je više komunicirao sa stranim zvaničnicima oko ratne situacije i mirovnih sporazuma. Protiv njega je bila demokratska opozicija, ali smo na nesreću imali stranke koje su bile esktremnije od Miloševića po nacionalnom pitanju, a najveća od njih je bila Srpska radikalna stranka. Onanije spadala u demokratsku opoziciju, jer nije zagovarala demokratiju i Evropu. E, sada su ti isti radikali, samo pod drugim imenom i malo prefarbani na vlasti. Ovo je sada radikalska Srbija. Oni preziru demokratiju, pluralizam, institucije, nezavisno pravosuđe, slobode i prava građana, otvorene medije, demokraske izbore, dakle sve ono što spada u evropske civilizacijske vrednosti. Autokratizam se postepeno gradio kako je Vučić učvrščivao svoju vlast, tako je pokretana besomučna kampanja protiv Demokratske stranke, a svih ostalih, sve dok iz sredstava javnog informisanja nisu izbačene sve stranke, sem što su lažima svakodnevno napadani njeni lideri u tabloidima, Pinku i skoro svim televizijama. Zbog tih napada u Srbiji više nema normalnog višepartizma, ako ga ima, on je više u ilegali nego u javnosti. Tako smo dobili jednostranačku situaciju i masovnu Vučićevu partiju od 700.000duša, nekoliko sitnih uslužnih stranaka i šaroliku nejaku opoziciju koja je objavila bojkot na prolećnim izborima.
MONITOR: Koji su najveći problemi sa kojima se Srbija danas suočava?
PEŠIĆ:Mislim da sam vam u prethodnom odgovoru rekla da je najveći problem to što je demokratija ugrožena, ona je u Srbiji doživela slom, i vratili smo se u autoritarizam i lične vlasti, više izbori nisu slobodni i pošteni.Demokratija je fasadna, bez stvarnog sadržaja. Drugi veliki problem je opterećenost Srbije nacionalnim interesima, onim što zovemo “srpstvo”. Naša su briga postali svi Srbi koji su živeli vekovima daleko od Srbije, tu sui teritorijalne pretenzije da se što više Srba stavi pod isti krov. To su poznate stvari, ne treba ih ovde opisivati. Dobro, to više nije baš tako kako je bilo na početku devedestih, to se dosta oladilo, ali jeste i sada problem, koji stoji na putu razvoja i napredovanja Srbije. Moja bi želja bila da Srbija vodi politiku interesa Srbije kao naše zemlje i naših građana, a da se mane svesrpske politike. Što znači da i to da Srbija treba da ima odlične odnose sa svojim susedima i Srbima, bez ikakvih patronskih pretenzija. U tom kontekstu najveći i nerešen je problem Kosova, koji ne treba da objašnjavam, vaši čitaoci o tome sve znaju.
MONITOR: Kako bi trebalo najpravednije riješiti status Kosova?
PEŠIĆ: Čini mi se da u Srbiji javno mnenje ne prihvata formalno priznavanje Kosova, a takva je i zvanična unutrašnja kampanja, dok je prema spolja izgledalo da je Vučić obećao da će to pitanje rešiti. Doduše Vučić je prihvatio da sve institucije na Kosovu budu deo kosovskih institucija, i u tom pogledu je Kosovo nezavisno. Ostalo je zapravo samo priznanje, a na tome bi trebalo mnogo da se raditi da bi ono bilo prihvaćeno. Oni koji su priznali Kosovo, a tu su Amerika i najveće evropske države, za ovih dugačkih dvadest godina od bombardovanja nisu se pretrgle da to pitanje reše. Mislim da je pitanje Kosova i njihova odgovornost, a ne samo Srbije.
MONITOR: Nedavno ste izjavili da danas imamo vladavinu glupih i neobrazovanih i da su takvi predsjednik Srbije i ljudi oko njega. Šta Srbiju čeka sa takvim ljudima?
PEŠIĆ:Ja stvarno ne mislim da je predsednik Vučić glup(naprotiv, on je veoma bistar), niti da su svi oko njega glupi, to kažem u besu, kad se iznerviram. Tačnije je reći da je sistem takav da se svako mesto, od najvišeg do kafe kuvarice, dobija sa članskom kartom SNS-a. Direktori preduzeća su kumovi i partijski drugovi, zato opada kompetencija državne administracije, raste dilentatizam, a obrazovani i stručni odlaze iz zemlje.Ja njih kritikujem zbog toga i kažem da su “glupi” u obavljanju funkcija, bez namere da lično vređam da su zaista glupi u prirodnom izdanJu. Što bi me interesovali van vršenja funkcije.
MONITOR: Takođe ste rekli da je u Srbiji uveden politički monopol, kao da smo pod Enverom Hodžom. Hoćete li to pojasniti?
PEŠIĆ: Naravno da je to preterivanje, nema veze Srbija sa tadašnjom Albanijom, ja to namerno radim, a i ostala mi borbenost od Miloševićevog vremena. Istina je da je uspostavljen neformalni politički monopol, proganja se opozicija do besvesti i juri po tabloidima, da bi se uništila potencijalna konkurencija. Prihvata se samo “konstruktivna” i prijateljska opozicija koja podržava Vučića. Mediji ne postoje za opoziciju, sem dva nedeljnika i jedan dnevni list i N1, koju takođe vlast ne podnosi. Preterala sam, ali situacija objektivno jeste loša što se demokratskih sloboda tiče. To piše i u godišnjim izveštajima Komisije EU.
MONITOR: Opozicija u Srbiji je posvađana i, kako tvrde analitičari, male su joj šanse da na predstojećim izborima pobijedi Vičića. Šta biste savjetovali opoziciji kao iskusna opozicionarka još iz 90-ih?
PEŠIĆ:Opozicija, ona prava, nije posvađana, nego se organizovala i proglasila bojkot i ne izlazi na izbore. To je dosta uzdrmalo vlast, jer je bojkot razotkrio sistem kao nedemokratski. Opozicija je tražila da se uspostave slobodni i pošteni izbori, vodili su se pregovori oko toga uz posredovanje EU, ali Vučić nije prihvatio da oslobodi medije, nego je spustiocensus od pet na tri posto da prođu uslužne stranke, kako njegova stranka ne bi zajedno sa SPS-om bile jedine dve stranke u Skupštini.
MONITOR: Predsjednik pokreta Dveri Boško Obradović izjavio je da su predsjednici Srbije i Crne Gore Aleksandar Vučić i Milo Đukanović najbliži politički i poslovni ortaci. Činjenica je da Vučić za osam godina vlasti nikad nije otišao u Crnu Goru, niti kritikovao Đukanovića. Kako to objašnjavate?
PEŠIĆ:Ne bih komentarisala Boška Obradovića, jer je on po mnogim pitanjima daleko od mojih uverenja. Utisak je bio da su Đukanović i Vučić bliski i dobri saradnici u nekim poslovima. Ništa bliže ne bih mogla o tome da kažem, ne volim nagađanja, i ne bavim se intrigama. Ne znam zašto se nisu sreli, možda imaju nekog ko održava kontakt među njima.
Srbi u Crnoj Gori nisu “naši Srbi”
MONITOR: Dok u Crnoj Gori, a bilo ih je i u Beogradu i drugim gradovima Srbije, traju protesti u režiji Srpske pravoslavne crkve protiv Zakona o slobodi vjeroispoviesti, nekoliko desetina javnih ličnosti iz cijelog regiona potpisalo je apel kojim tvrde da je za sve odgovoran zvanični Beograd. Vaš komentar?
PEŠIĆ: Videla sam i pročitala taj Apel, ne bih ga potpisala. U prošlosti se nisam slagala sa stavovima Beograda i nikada ovdašnju vlast nisam oslabađala od odgovornosti kad sam mislila da je odgovorna. Nisam oslobađala ni Crnu Goru kada je u Hrvatskoj stigla do Slanog u pljačkanju. Pa i sada je u Beogradu bilo nekih loših izjava, pre svega Dačića, osuđivala sam masu protestanata u Beograda, kada je pokušano paljenje zastave Crne Gore. Podržavam nezavisnost Crne Gore i protiv sam bilo kakvog mešanja Srbije u njena unutrašnja pitanja. Smatram da je ipak taj zakon doveo do nereda, trebalo je rešavati osetljiva pitanja tako da se narod ne podeli. Smatram da Srbi u Crnoj Gori nisu “naši Srbi”, nego crnogorski, nisu oni naša dijaspora, nego je Crna Gora njihova matična država. I ta pitanja treba tamo i da se rešavaju, a ne u Srbiji.
Nema raspoloženja za ratne sukobe
MONITOR: Osnivačica ste Centra za antiratnu akciju, a bili ste predsjednica Građanskog saveza Srbije koji se devedesetih takođe suprotstavljao ratnoj politici. Zbog loših odnosa između Srbije i Hrvatske, Srbije i Crne Gore, Srbije i Kosova… može li doći do novih sukoba u našem regionu?
PEŠIĆ: Mnoga su pitanja ostala otvorena, naročito su opasna u Bosni i Hercegovini i oko Kosova, ali ne verujem da ima raspoloženja za ratne sukobe. Nadam se da će Crna Gora uspeti da nađe dobro rešenje da se prevaziđu nepotrebne etničke podele, jer su njeni narodi autentično crnogorski, niko tu nije gost. Verovala sam da će Crna Gora biti prva građanska država na Balkanu, da će praviti modernu naciju i stvarnu republiku, koja se ne bazira na etnosu i veri. Nije tako ispalo, ali još uvek ima šansi da se takva država napravi. Crna Gora svoju naciju može bazirati na državi i jednakosti građana, na republikanizmu, a ne na staromodnim balkanskim običajima koji su nas vodili i dalje vode u sukobe. Možda je kasno, ne znam, ali uvek žalim kad zapadnemo u kandže etničkog i verskog sukoba. Iz sve snage se nadam se da će te zamke Crna Gora uspešno prebroditi.
Veseljko KOPRIVCA
Komentari
INTERVJU
JOVANA MAROVIĆ, ČLANICA SAVJETODAVNE GRUPE BALKAN U EVROPI (BIEPAG): Vlada bi u EU, ali da nastavi po starom

Objavljeno prije
4 danana
14 Juna, 2025
Integracija u EU nije samo pitanje usklađivanja zakona, jačanja institucija, već i vrjednosno pitanje. Nije teško zaključiti da je veličanje ratnih zločinaca direktno suprotstavljeno temeljnim evropskim vrijednostima, među kojima su pomirenje, suočavanje s prošlošću i poštovanje ljudskih prava
MONITOR: Kako komentarišete ocjene iz posljednjeg non paper dokumenta?
MAROVIĆ: Ocjene iz non-papera Evropske komisije predstavljaju jedan realističan i oprezan presjek stanja u Crnoj Gori kada je riječ o vladavini prava. U dokumentu se ističe određeni institucionalni i zakonodavni napredak, posebno u dijelu formalnog usklađivanja sa evropskim propisima, ali je preovlađujući ton zabrinutosti zbog sporog napretka u oblastima koje su ključne za funkcionisanje vladavine prava u praksi. Komisija šalje poruku da nije dovoljno samo raditi na normativnom dijelu, a i tu kaskamo ako se uzme u obzir podatak o sprovođenju Programa pristupanja, već da se od nas očekuje mnogo više.
Možete zamisliti koliko je pritisak snažniji ako se uzme u obzir da nam je ostalo još godinu i po da ubijedimo sve da smo stvarno spremni za članstvo. Non-paper nije dramatično negativan, ali jeste upozoravajući, posebno jer dolazi nakon dobijanja IBAR-a. To znači da je završena faza tapkanja po ramenu.
MONITOR: Jesmo li godinu nakon dobijanja IBAR-a nazadovali na putu ka EU?
MAROVIĆ: Nijesmo nazadovali od dobijanja IBAR-a, jer je to bio tehnički korak koji je trebalo da nam bude odskočna daska za dalje, a u suštini se usvajanjem zakona ne dobija ništa ako oni ne proizvode efekte u praksi. Ovo možda zvuči kao mnogo puta ponovljena floskula, ali ako se prebacimo na rječnik evropske integracije onda bismo rekli ovako – aproksimacija, odnosno potpuno usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU, a obavezali smo se da ćemo svaki propis uskladiti, znači da ste završili sve tri faze koje podrazumijevaju pripremu i usvajanje propisa, njegovo sprovođenje i izvršenje. Mi smo i za IBAR ostali samo u okviru te prve faze pripreme i usvajanja, a podsjetiću da je za fazu izvršenja ključna uloga pravosuđa.
Isto tako, mi još, doduše sa sve manjom vjerovatnoćom, imamo šansu da realizujemo mapu puta koja podrazumijeva zatvaranje svih poglavlja do kraja 2026, jer je ona svakako podrazumijevala da tokom 2024. i 2025. bude zatvoreno 10 poglavlja, a to je još moguće. Međutim, umjesto da vidimo ubrzanu dinamiku sprovođenja reformi i korišćenje IBAR-a i tog pozitivnog koraka ka EU za transformaciju društva, suočavamo se sa istim problemima kao i prije godinu ili prije 13 godina kada smo otvorili pregovore. Kroz izvještaje Evropske komisije, godišnji i non paper, možemo da pročitamo iste ocjene o radu sudstva, tužilaštva, nepostojanju presuda za korupciju, loše uslove za izbore i mnoge druge probleme.
IBAR je trebalo da bude prekretnica, trenutak kada država konsoliduje institucije i pokazuje mjerljive rezultate, a ostao je tehnički korak koji su i Vlada i EU bezrazložno nazivali „istorijskim“. Da bi bio istorijski morao je već da dovede do promjena, a nije.
MONITOR: Šta je razlog?
MAROVIĆ: Razlozi su višestruki. Prvo, mi smo stalno u stanju političke krize u okviru koje se najviše energije troši da se heterogena koalicija na vlasti održi u životu. Politička nestabilnost i fragmentirana vlast često djeluju bez jasne vizije i dugoročnog plana i evropska agenda služi kao sredstvo za mahanje navodnim uspjesima, iako se u suštini radi samo o neznatnim unaprjeđenjima. Odsustvo političke kohezije i konsenzusa o temeljnim pitanjima usporava donošenje ključnih odluka. Isto tako, heterogenost vlasti je znak da mi ne znamo šta su evropske vrijednosti.
Drugo, i dalje postoji izražen deficit institucionalne odgovornosti. Evropski proces se često koristi kao sredstvo unutrašnjeg političkog pozicioniranja, a ne kao iskrena transformaciona agenda. To dovodi do situacije u kojoj EU integracija služi više kao politički marketing nego kao stvarna razvojna politika.
Treće, politika nagrađivanja podobnih, koja je oduvijek primaran mehanizam zapošljavanja i napredovanja, dovodi do ogromnog razočarenja i demotivisanosti kod stručnog kadra sa integritetom koji godinama radi u administraciji, pa i to utiče i na efikasnost i na rezultate. Četvrto je manjak znanja i vještina i ukupno manjak kapaciteta da se proces ubrza i privede kraju.
Peto, EU, više Evropska komisija nego države članice, motiviše Crnu Goru i Albaniju iz strateških razloga, ali to čini na pogrešan način. Svima bi bilo korisnije da fokus bude na konkretnim unapređenjima pa makar to bile tri ključne stvari, a da se za sve ostalo definišu prelazni rokovi.
Na kraju, dajući prioritet sporazumima kojima se u potpunosti obesmišljavaju i procedure i državni interesi, Vlada šalje poruku da bi u EU, ali da nastavi po starom.
MONITOR: Vlada najavljuje zatvaranje poglavlja javnih nabavki. Ministarka Maida Garčević kazala je da je EK potvrdila da Crna Gora ispunjava mjerila za zatvaranje tog poglavlja, čime su, kako je rekla, uklonjene sve zabrinutosti u vezi sa međunarodnim sporazumima čije odredbe se tiču upravo javnih nabavki, misleći na Sporazum sa UAE. Evropa više nije zabrinuta?
MAROVIĆ: To što je EK konstatovala tehničku ispunjenost mjerila za zatvaranje poglavlja o javnim nabavkama jeste dobro i dokaz da je administracija obavila svoj dio posla. Ipak, treba biti oprezan i u tumačenju i u daljim koracima. Sporazumi sa UAE su ozbiljna prijetnja i to piše u poziciji EK za ovo poglavlje, odnosno da je od suštinskog značaja da bude osigurano da implementacija ne bude u suprotnosti sa pravnom tekovinom EU o javnim nabavkama. To se isto navodi i u mišljenju EK na sam Sporazum, kao i bojazan da bi do toga moglo doći.
Problematično je sve u vezi sa Sporazumom, jer da je Vlada planirala da vodi računa o procedurama, tenderu, prostornom planu, vlasnicima zemljišta, državnom interesu, ne bi se potencijalni investitor obraćao javnosti prije nego što su sporazumi ratifikovani u Skupštini, ne bi se odluka o njima donosila na vladinoj whatsapp grupi, izbjegla javna rasprava, ne bi Skupština radila dan-noć da što prije ratifikuje ove sporazume. Ispostavilo se da je moguće državu prodati za sedam dana samo ako postoji volja u parlamentarnoj većini. Otuda, sporazumi ne samo da mogu dovesti do nazadovanja odmah po zatvaranju poglavlja o javnim nabavkama, oni su prijetnja za naš evropski put generalno, jer mnogo govore o parlamentarnoj većini i njenim prioritetima.
MONITOR: Koliko su potezi vlasti, od Sporazuma sa UAE do Rezolucije o Jasenovcu, usporile proces ka EU?
MAROVIĆ: Stvorili su dodatni prostor za sumnju u iskrenost evropske orijentacije Vlade. Sporazum sa UAE izazvao je bojazan da se evropska pravila mogu zanemariti zarad političkih i ekonomskih interesa, dok je Rezolucija o Jasenovcu, ma koliko dobronamjerno predstavljena, došla u trenutku kada su evropski partneri očekivali fokus na pravosudne reforme, borbu protiv korupcije i funkcionisanje institucija. Pored sadržaja, problem je i u načinu na koji su doneseni – bez šire društvene i političke rasprave, bez jasnog obrazloženja i van usklađenog evropskog narativa. Takav pristup dovodi do erozije povjerenja kod evropskih partnera, što se reflektuje u ocjenama, ali i u stepenu spremnosti EU da ubrza proces pristupanja.
MONITOR: Brisel je opet podsjetio da Crna Gora nema pravoznažne presude u oblasti visoke korupcije, u tzv visokoprofilnim slučajevima.
MAROVIĆ: To je dokaz da borba protiv korupcije nije prioritet, da je pravosuđe u rasulu i da nismo ništa uradili da uspostavimo efikasan sistem evaluacije rada sudija i tužilaca. Kao što je već rečeno, uloga pravosuđa je ključna u obezbjeđivanju jednakosti pred zakonom. Osim ispraznih prijetnji svi ostaju nekažnjeni za velike zloupotrebe kojima smo svjedočili i prije i poslije 2020. godine. Hapšenja, otvaranje istraga, sve je to manje važno ukoliko nema pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije jer one pokazuju sposobnost države da se s njom obračuna u sopstvenim redovima. Bez pravosnažnih presuda nema pravde, ili „orvelovski“ rečeno – svi smo jednaki, samo što su neki „jednakiji“ pred zakonom.
MONTOR: Visoki zvaničnici SPC u Crnoj Gori opet veličaju ratne zločince, dok vlast ćuti. Kako takva Crna Gora može napredovati na putu ka EU?
MAROVIĆ: Integracija u EU nije samo pitanje usklađivanja zakona, jačanja institucija, već i vrjednosno pitanje. Nije teško zaključiti da je veličanje ratnih zločinaca direktno suprotstavljeno temeljnim evropskim vrijednostima, među kojima su pomirenje, suočavanje s prošlošću i poštovanje ljudskih prava. Kada javne ličnosti, posebno vjerski lideri, otvoreno veličaju osobe osuđene za najteže zločine, a predstavnice i predstavnici političkih partija to ignorišu, šalju poruku da društvo nije spremno da se jasno distancira od takvog nasljeđa.
Vjerovatno dio problema leži u tome što partije vlasti vide SPC kao bitan element njihovog programa, te biraju da ili podrže takve stavove ili da ih prećute. Ovaj drugi obrazac je opasniji, jer kad dajete nekome politički legitimitet jedni ga daju baš zbog takvih stavova, a drugi koji glasaju za partije u koaliciji sa ovim nacionalističkim, opravdavaju sebe da njihova partija ne iznosi takve stavove javno, bez obzira što ih ovako ohrabruje, podstiče, hrani i normalizuje. Ovo su samo početni koraci u prekrajanju istorije i normalizaciji fašizma. Kad jednom zažmurite, onda vas ništa ne sprječava da to radite stalno. Ćutanje vlasti u ovakvim situacijama može se tumačiti kao saučesništvo i tolerisanje ekstremizma. Crna Gora će morati da pokaže mnogo više zrelosti i političke hrabrosti u suočavanju sa svim ovim izazovima ako misli da bude građanska i evropska, što je već neko vrijeme upitno.
MONITOR: Koliko je realno da CG može ući u EU do 2028.?
MAROVIĆ: Šanse za to su 50-50, ali da bi se desilo moramo postići ili pokazati makar nešto i fokusirati se na ključne reforme, te prigrliti snažnije evropski vrjednosni okvir, budući da ne mogu da se sjetim ni jedne velike stvari ili konkretnog unapređenje koji su nam se desili tokom mandata ove Vlade.
Isto tako, davanje veta u ruke desničarke Vlade nije baš laka odluka za EU.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
MARKO BEGOVIĆ, DR SPORTSKIH NAUKA: Pozivam sportiste da glasnije zagovaraju promjene

Objavljeno prije
4 danana
14 Juna, 2025
Već duže vrijeme je svima jasno da je crnogorski sport sistem koji opstaje na zapošljavanju srodnika i povezanosti sa licima kojima se sudi za organizovani kriminal i korupciju, ali i pojedinim predstavnicima nominalno novih vlasti
MONITOR: Prije godinu dana podnijeli ste krivične prijave protiv sportskih saveza i klubova. Šta je suština tih prijava?
BEGOVIĆ: Ova tema ima više dimenzija, koje zaslužuju da budu adekvatno objašnjene. Prijava je podnijeta protiv više nepoznatih lica povezanim ne samo sa sportskim organizacijama, već i organima državne uprave zaduženih za poslove sporta, obrazovanja, odbrane, finansija, unutrašnjih poslova, i to na rukovodećim pozicijama i povezanih drugih pravnih i fizičkih lica. To je bila moja zakonska obaveza, imajući u vidu da sam tokom međunarodnog arbitražnog postupka u slučaju Milene Knežević Raičević došao u posjed više ugovora sa sportistima koji su ukazivali na postojanje brojnih nepravilnosti.
Sama odluka Evropskog arbitražnog suda EHF-a, koja je uključila moje mišljenje u odnosu na spor, kao i odluku ŽRK Budućnost da prihvati odgovornost, potvrđuju da se radi o svjesnim sistemskim propustima. Ti sistemski propusti ogledaju se u činjenici da su usvojena podzakonska akta sportskih organizacija u koliziji sa odredbama Zakona o sportu i Zakona o radu, što je omogućilo niz nezakonitih radnji. Konkretno, ovom konkretnom arbitražnom odlukom, ECA EHF je obavezao klub i odgovorna lica da sportistkinji isplate kompletan iznos potraživanja.
Ovo rezonovanje je u skladu sa dokumentom Poreske uprave o poreskom tretmanu profesionalnih sportista u Crnoj Gori iz 2019. godine, pa se postavlja pitanje; na koji način će se u budžet Crne Gore uplatiti obavezni porezi i doprinosi koji do sada nijesu plaćeni? Naplatom tih javnih prihoda stvorila bi se značajna novčana masa, dovoljna za potpunu rekonstrukciju, modernizaciju i izgradnju svih neophodnih sportsko-rekreativnih sadržaja. Takođe, crnogorskom sportu bi se osigurala finansijska stabilnost i predvidljivost za narednu dekadu.
Ova tema ima i važnu socijalnu dimenziju, jer se direktno tiče radnog staža naših sportista. Imaju li oni prava da kao i svi drugi zaposleni budu adekvatno zaštićeni u okviru radno-pravnih odnosa, ili ćemo pasivno čekati novi slučaj diskriminacije? Možda je odgovornije postaviti pitanje: koliki je broj prvenstveno naših sportista kojima godinama nijesu uplaćivani obavezni doprinosi, odnosno socijalno osiguranje (zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti) suprotno važećim propisima države Crne Gore?
MONITOR: Da li imate odgovore iz tužilaštva?
BEGOVIĆ: Valja napomenuti da MUP nije odgovorio na upit iz jula prošle godine, koji se odnosio na evidenciju inostranih sportista angažovanih u crnogorskim klubovima – konkretno, da li je tim licima obezbijeđena odgovarajuća boravišna dozvola u skladu sa radno-pravnim statusom.
Nažalost, odgovori tužilačkih organa do sada upućuju na nedostatak potrebne stručnosti ili izostanak prioriteta za ovu oblast, iako se radi o sistemskoj utaji poreza. Našem tužilaštvu sam i ponudio podršku posredstvom mreže ,,MARS” tužilaca nadležnih za sport Savjeta Evrope, ali crnogorske institucije imaju mogućnost obezbjeđivanja tehničke i podrške u vidu ljudskih sredstvo kroz međunarodno-pravne instrumente.
MONITOR: Kako je ova oblast uređena u drugim zemljama?
BEGOVIĆ: Presude Evropskog suda pravde, počev od Walrave & Koch iz 1974, preko čuvenog slučaja Bosma (1995), pa sve do nedavne presude u predmetu Diarra (2024), jasno potvrđuju odlučnost EU institucija da ograniče autonomiju sporta ali i da se prepoznaje ekonomska dimenzija sporta. Kao rezultat toga, na profesionalni sport se primjenjuju propisi koji uređuju tržišna pravila i njima povezane obaveze. U skladu s time, javne vlasti u državama članicama EU sve aktivnije preduzimaju mjere i radnje kako bi se zaštitio javni interes kroz oblast sporta. Stoga ne iznenađuje činjenica da se sve češće pokreću postupci protiv politički eksponiranih i drugih povezanih lica koja zloupotrebljavaju sport za nezakonito bogaćenje, namještanje rezultata, utaju poreza, neprimjeren politički ili finansijski uticaj, kao i niz drugih koruptivnih radnji.
MONITOR: Da li je ovo glavni problem u crnogorskom sportu i koje ga još mane muče?
BEGOVIĆ: Prethodno ukazane nepravilnosti, bi valjalo posmatrati više kao posljedicu klijentelistički uspostavljenih odnosa, u kojima recimo svjedočimo svojevrsnom patrimonijalnom sistemu kojeg karakteriše očuvanje vlasti i autoriteta porodičnim putem. Slučajevi poput zapošljavanja ili angažovanja najbližih srodnika u Crnogorskom olimpijskom komitetu, ili recimo situacija u kojoj predsjednik jednog nacionalnog saveza koji je pritom na toj poziciji izabran na period od četiri godine, sam sa sobom zaključio ugovor na neodređeno, samo ilustrativno potvrđuju bitno narušeno stanje crnogorskog sporta. Kao još jednu direktnu posljedicu imamo ozbiljan pad u rezultatima, pa se tako danas slavi kao vrhunski rezultat sedmo mjesto u konkurenciji devet zemalja na Igrama malih država u Andori.
MONITOR: Da li vidite mogućnost pozitivne promjene u domaćem sportu?
BEGOVIĆ: Već duže vrijeme je svima jasno da se radi o sistemu koji opstaje na zapošljavanju srodnika i povezanosti sa licima kojima se sudi za organizovani kriminal i korupciju ali i pojedinim predstavnicima nominalno novih vlasti. Kako je sistem o kojem govorim u osnovi nesposoban da proizvede novu vrijednost što potvrđuju i rezultati na terenu, u zadnjih par godina su počeli da se pojavljuju disonantni tonovi. No isti su nedovoljno odlučni, pa još jednom pozivam sportiste i sportske radnike da ne odustaju i glasnije zagovaraju prijeko potrebne promjene.
MONITOR: Doktorirali ste sportske nauke, predajete na inostranim univerzitetima. Koji su glavni problemi i perspektive sa kojima se sport susreće na međunarodnom nivou?
BEGOVIĆ: Globalni sport se nalazi na svojevrsnoj raskrsnici, pod uticajem konvergentnih procesa kao što su digitalizacija, komercijalizacija i projektovanje moći asimetričnih aktera poput Katara i Saudijske Arabije – ali i drugih. Konsekventno, struktura sportskog pokreta i legitimitet koji crpe iz koncepta autonomije sve češće se dovode u pitanje. Ovo se posebno odnosi na selektivnu primjenu principa političke neutralnosti, jer sportske organizacije nerijetko postaju instrument političkih obračuna ili sredstvo za sprovođenje politike sankcija. Nejednak tretman nacionalnih sportskih organizacija u kontekstu rusko-ukrajinskog i izraelsko-palestinskog sukoba, ogoljava ne samo institucionalnu selektivnost, već i organizacionu hipokriziju (licemjerstvo). Upravo zbog toga, već duže vrijeme zagovaram osnivanje međunarodne hibridne agencije, po uzoru na Svjetsku antidoping agenciju (WADA), koja bi imala mandat da štiti temeljne vrijednosti koje sport treba da predstavlja, ali i da se sistemski suprotstavlja negativnim pojavama koje ugrožavaju njegov integritet.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN-BU U PENZIJI, BEOGRAD: Formirana je svijest da je vlast smjenjiva

Objavljeno prije
4 danana
14 Juna, 2025
Snagu otporu daće visoka mobilizacija i izlaznost na izbore i bitno bolji-u neravnopravnim uslovima sa vlašću – gotovo izjednačeni izborni rezultati opozicionih lista
MONITOR: Prema zvaničnim preliminarnim rezultatima lokalnih izbora RIK-u Kosjeriću i Zaječaru, pobjednik je „Ne damo Srbiju-Aleksandar Vučić“. Vučić je na Instagramu već ranije proglasio pobjedu, ali su to uradile i opozicione „Ujedinjeni za Kosjerić“ i „Promena u koju verujemo-Uglješa Đuričković-Dragana Rašić“. Ulagane su velike nade antirežimskih snaga u ove izbore kao simbolički značajne. Da li i vi dijelite to mišljenje i može li se ovaj rezultat opozicije nazivati „pobjedom“?
STOJILJKOVIĆ: Pre bih rekao da je uspostavljena neka vrsta ravnoteže (ne) moći -što je u odnosu na ranije izborne rezultate, stanje apatije i apsolutne kontrole vlasti nad resursima moći ogromna promena i posledica već polugodišnjih studentskih blokada i protesnih marševa. Ilustracije radi, izborima fomirani odnos snaga u lokalnom parlamentu u Kosjeriću je sa nekadašnjih 20:7 došao na tek 14:13 u korist vlasti.
MONITOR: „Crta“ je konstatovala oko 20-tak krupnih nepravilnosti, u kampanji i na dan glasanja ponovile su se scene sa prethodnih izbora…Opozicija u Kosjeriću (koja je- zvanično, izgubila za 51 glas), najavljuje obaranje ovih izbora a studenti pozivaju građane da brane svoju izbornu volju. Koji bi im „scenario“ u tome pomogao-ako nema kapaciteta društva za generalni štrajk?
STOJILJKOVIĆ: Izbori se dobijaju pre njihovog raspisivanja kontrolom nad poslovima, novcem i publicitetom – seljakanje birača i izborne mućke na sam dan izbora igraju relativno skromnu ulogu. Na ovim izborima su one u velikoj meri “provaljene“ i sprečene maksimalnom mobilizacijom studenata i građana. Konačno, primera radi, u Kosjeriću je na ni 9000 birača bilo svih 450 posmatrača. Ne očekujem mnogo od prijava jer se izbori ponavljaju samo u slučaju dokazanih krupnih izbornih nepravilnosti. Po mome sudu, snagu otporu daće visoka mobilizacija i izlaznost na izbore i bitno bolji-u neravnopravnim uslovima sa vlašću, gotovo izjednačeni izborni rezultati opozicionih lista. Činjenica da se ovoga puta opozicioni glasovi nisu rasipali a da vlast ni uz krajnja naprezanja, podele frižidera i ludilo asfaltiranja puteva-ne može više od ovoga, govori i da je konačno naučena lekcija da se i dobijeni rezultati u glasovima mogu upropastiti neadekvatnim, rascepkanim koalicionim aranžmanima . Formirana je svest da je vlast smenjiva, a da se „kukavica“ Vučić ovoga puta ne usuđuje da ih raspiše. Čini se da je većini građana nakon trinaest godina ova vrsta populističke političke lakrdije konačno dozlogrdila. Uz ovaj nivo političke mobilizacije, koliko-toliko poboljšane a onda umešno kontrolisane izborne uslove, jasnu platformu promena i koalicionu strategiju su-uz to da spoljni veto igrači makar ne odmažu ako već ne pomažu, promene već započele.
MONITOR: ODIHR je pred izbore konstatovao da vlast u Srbiji nije ispunila njihove preporuke..Vučić-koji je na svaki način učestvovao u kampanji SNS – nije zadovoljan „tijesnom pobjedom“ u Kosjeriću. Uz činije jagoda i trešanja (za građane inače preskupih), preko Instagrama je ponudio dijalog. Da li je to preduprjeđivanje reagovanja „stranih faktora“ ili, možda, još jedan pokušaj da se neko od pobunjenih ili „opoziciono nestabilnih“ omekša?
STOJILJKOVIĆ: Dugo već Vučićeva strategija je kupovina vremena kombinovanjem neuvijenih pretnji i sankcionisanja tački otpora-poput Univerziteta, sa neuverljivim ponudama dijaloga i trenutnim ustupcima oko zahteva koji uživaju široku podršku građana. Kojima onda sledi, recimo, povratak iskopavanju litijuma ili jarosno zaricanje da nema ništa od ispunjenja studentskih zahteva- „koje sam obećao kada sam se našao u škripcu“. Paralelno se radilo na podelama unutar širokog i fragmentiranog bloka društvene i političke opozicije tako da nakon svakih izbora neko ko je “zanoćio u opoziciji-probudi se u krilu vlasti“. Ili ih parcijalno bojkotuje. Svoje biračko telo drži što predizbornom kupovinom glasova što obećanjima o “kvantnom skoku u budućnost“ već do narednih izbora. U međuvremenu je zarobljena država i stvorena široka klijentelistička mreža i nova klasa od podobnih i poslušnih. Posledično, SNS i dugo nastajući pokret-za sada bez naslova, imaju članstvo od preko 700 000 članova, odnosno svih petnaestak odsto efektivnog biračkog tela. Važno je pritom imati spoljne veto igrače uz sebe, pa se njihova suzdržana reakcija na koruptivnu i nedemokratsku praksu kupuje obećanim litijumom i nabavkama Rafala. Izbore dakle raspisuje samo kada je uveren da ih može dobiti.
MONITOR: U toku je protest univerzitetskih nastavnika ispred Vlade Srbije „Univerziteti na raskrsnici“. Oni zahtijevaju da se ukine Vladina uredba kojom se naučni rad svodi na samo pet sati nedjeljno. Taj je elemenat Uredbe omogućio da se plate na univerzitetima smanje za nešto više od sto eura. BU je prema CWUR upravo rangiran kao 387-i od dvije hiljade najboljih na svijetu. Može li ta činjenica uticati na ukidanje Uredbe i spasavanje visokog školstva?
STOJILJKOVIĆ: Može, pod uslovom da vlast postignuti dogovor i “normalizaciju“ intepretira kao svoj velikodušni ustupak i dokaz svoje dijalogu sklone prirode. Kojim se opet u pitanje ne dovode njene ingerencije i uticaj na oslabljene državne Univerzitete. U ime paralelno negovane, neakreditovane konkurencije.
MONITOR: Brisel je nedavno eksploataciju jadarita u dolini Jadra stavio na listu svojih prioritetnih interesa u „trećim zemljama“. Zbog potreba novih industrija u EU i kineske konkurencije, ovdje se zaključuje da Aleksandar Vučić neće biti sankcionisan ni zbog svoje unutrašnje ali ni spoljne politike. Da li se ovim potezom EK (i to bez neophodnog obrazloženja), svaki napor kritičara unaprijed predstavlja uzaludnim?
STOJILJKOVIĆ: Odavno se ovde zna da EU institucije i akteri govore različitim jezicima i geostrateškim interesima i kada nastoje da ih ukomponuju sa narativom o evropskim vrednostima i politikom proširenja. Zna se i da da je EU u recesiji i pred izazovom autonomizacije pozicije i prema SAD pod Trampovim ultraprotekcionističkim stiskom. Jadar je dodatno stavljanje prsta u oko i pro-EU delu javnosti. Zato i dominira stav da se za promene moramo izboriti sami. Na drugoj strani time-u potrazi za novim ljubimcem u Srbiji, teško da će naći većeg poslušnika od Vučića.
MONITOR: Tvrdi se da Donald Tramp samo ispunjava predizborna obećanja nizom afera koje su proizvele njegove predsjedničke uredbe (migranti, porezi, ukidanje USAID, napad na Univerzitet Harvard, restrikcije u javnom zdravstvu…). Ipak dosta uredbi je osporeno na sudovima. Ni njegov stil „trange-frange“ mirovne politike ne daje rezultate. Može li „Trampova era“ ostaviti i neke trajnije posljedice i na domaćem i na globalnom planu?
STOJILJKOVIĆ: Ona ih je već ostavila. Izvela je na scenu ili bar ojačala desni, protekcionistički suverenizam koji se poziva na tradicionalne vrednosti i porodicu. Krivicu za nevolje traži u drugim i drugačijim. U skladu sa Goldstin-Turčinovom hipotezom koja promene sa Trampom objašnjava formiranjem nove aspirativne elite koja se na putu ka vlasti poziva na narod, ovi pokreti eksploatišu frustracije radništva i niže srednje klase, pre svih onih u devastiranim regionima. Ne haju za demokratske procedure i relativno lako se dogovaraju sa liderima “novih dinastija“ (Kin) poput Rusije i Kine. Razaraju koncepte globalizacije i “ kolektivnog političkog Zapada“.
Ne mogu da ne ponovim da u neizboru između recimo evropskih pluto-birokrata, usrećitelja običnog, “dobrog” naroda-u liku Trampa, njihovih partnera Putina i Sija, biram ono što Piketi zove federalni, participativni i ekološki socijalizam. I radujem se što su studenti u Srbiji tako visoko podigli vrednosti pravde i participacije.
Potrebno je još šire okupljanje civilnih ali i političkih aktera
MONITOR: Studenti u blokadi su kao svoj ultimativni predlog stavili vanredne parlamentarne izbore. Nedavno su objavili i svoj Program. S obzirom na njihovo višemjesečno oštro distanciranje od opozicije, NVO-pa i civilnog društva u cjelini, da li su ovaj Program i kriteriji koji su na kraju teksta navedeni kao „rešeto“ za studentsku listu, donekle izmijenili taj odnos?
STOJILJKOVIĆ: Studenti u blokadama su-uprkos cijeni koju prije svega oni plaćaju za ovako njihovo dugo trajanje, još uvjek društveni akter sa najvećim povjerenjem građana. Njihovo mentorstvo nad listom kandidata koju će formirati jeste i garancija velikog potencijala te liste. No, čini se da iskustvo lokalnih izbora u Zaječaru i Kosjeriću govori da je potrebno još šire okupljanje civilnih ali i političkih aktera koje su studentski kriteriji ostavili izvan njihove liste. Posebno ako do izbora ne dođe ni na jesen ove godine.
Univerzitet mora ostati jedinstven.
MONITOR: Rektor BU, Vladan Đokić, koji je već izvjesno vrijeme u pregovorima sa premijerom Đurom Macutom o „normalizaciji nastave“ i istovremeno o studentskim zahtjevima – tvrdi da se dolazi do nekog dogovora..Četiri državna univerziteta su pod velikim pritiskom da se nastava i ispiti počnu obavljati u nekoj formi. Ako prestanu blokade, da li je gotovo sa studentskim entuzijazmom za društveno liderstvo?
STOJILJKOVIĆ: Blokade – zbog odbijanja vlasti da ispuni ključni zahtjev za utvrđivanje odgovornosti za pad nadstrešnice i smrt 16 ljudi, a iza čega se očito krije koruptivna hobotnica, već predugo traju. One moraju biti-u dogovoru sa nastavnicima, objedinjene sa nekim kombinovanim oblikom nadoknade nastave, produženjem školske godine i određenjem kvota i upisom nove generacije studenata. U suprotnom, olakšava se vlastima plan za erodiranje pozicije i ponižavanje državnih Univerziteta. Opet, potpuno odricanje od blokada bilo bi doživljeno kao povlačenje pred pritiscima. Univerzitet naprosto mora ostati jedinstven.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 dana
Hljeba i blokada
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 4 dana
Konferencija evropskih nacista (CEN) u Jerusalimu
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Na početku
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Komanči iz Gaze
Ferid Muhić
-
ALTERVIZIJA / prije 3 sedmice
Neznanje koje košta
Milan Popović

Novi broj


IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku

SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

SUDBINA AERODROMA U TIVTU I PODGORICI: Koncesija u sjenci skandala
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
ALBANSKO – AMERIČKO OPONIRANJE SPAJIĆU I ALABARU ZA ULCINJ: Važnost lobiranja
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLAST I PRIVILEGIJE: Neće da fali
-
Izdvojeno3 sedmice
GDJE SU PRIPADNICI SEDME UPRAVE: Tajne veze
-
Izdvojeno4 sedmice
USKORO DVA TURISTIČKA KOMPLEKSA NA VELIKOJ PLAŽI: Alabar odustao, grade domaći
-
Izdvojeno3 sedmice
VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama
-
INTERVJU4 sedmice
SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: EU mora da bira – da li podržava narod koji nosi evropske vrijednosti ili vlast koja ih gazi
-
DUHANKESA3 sedmice
Komanči iz Gaze
-
FOKUS4 sedmice
19 GODINA NEZAVISNOSTI: Još jedan prođe dan