Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Potreban je antifašistički ustanak naroda

Objavljeno prije

na

Nesreća Crne Gore je i u činjenici da u rukovodećim strukturama DPS nema intelektualaca. Jer, da ima, bar jedan bi javno upozorio na opasnost u koju je građane uvela upravo DPS vlast. Strasti sukobljenih strana samo što nisu ušle u sljedeću zonu – zonu frustracije

 

MONITOR: Konstatovali ste nakon usvajanja Zakona o vjerskim zajednicama, da je on samo povod za fašizme koji odavno bujaju Crnom Gorom. Rekli ste i da je bezbjednosna situacija jako opasna . Kako vam ona sada izgleda? Šta je u stvari to čega treba da se plašimo?

GRAHOVAC: Prije dvije sedmice vaš list je objavio moj autorski tekst o sudaru dva fašizma Crnoj Gori – onog srpskog klerofašizma u čijoj genezi su nacionalizam i šovinizam i onog crnogorskog čija geneza je u kriminalu i korupciji. Građani koji su podlegli ovim pošastima se nalaze u manjku obrazovanja i u višku malograđanske sitnosopstveničko-interesne psihologije.

Velika je narodna briga kada se bilo gdje pojavi fašizam i u najmanjem obliku, a kada se pojave dva u istoj državi  onda je to ne samo opasno nego je i zastrašujuće. Bojim se da će se vrlo teško moći riješiti ovo zlo bez antifašističkog ustanka naroda.

MONITOR: Iako mitropolit Amfilohije i Vlada  najavljuju razgovore, nacionalne strasti i mržnja rastu.  Gdje ide Crna Gora?

GRAHOVAC: Podjele u Crnoj Gori sada se profilišu u dvije grupacije. Prvu čini vlast sa dijelom svojih interesnih pristalica, dok drugu grupaciju čini narod. Sa sociološko-psihološkog aspekta gledano, obje grupacije su iz zone jakih emocija prešle u zonu jakih strasti, ali ujedno i straha da će se eksces desiti. Tada strasti brzo prelaze u zonu frustracija, a onda…

U sukobu vlasti i naroda  kroz istoriju, vlast je uvijek u početku imala preimućstvo, ali to dugo ne traje. Vlast koja ne prepoznaje ovakve rizike u Crnoj Gori  je slijepa pored sopstvenih očiju. Nesreća Crne Gore je i u činjenici da u rukovodećim strukturama DPS nema intelektualaca. Jer, daima, bar jedan bi javno upozorio na opasnost u koju je građane uvela upravo DPS vlast.Strasti sukobljenih strana samo što nisu ušle u sljedeću zonu – zonu frustracije.

MONITOR:  Šta je rješenje?

GRAHOVAC: Rješenje je da SDP i URA otpočnu zajedničko političko djelovanje,da javno pozovu zdravo tkivo u DPS (a ima ga), politički zdravotkivo u srpskom etnosu (a ima ga)i slobodnomisleće ljude u Crnoj Gori (a ima ih) da otpočnu zajedničku borbu protiv srpskog klerofašizma i crnogorskog fašizma izraslog, ne na ideologiji nego na kriminalu zbog ličnih interesa.

Grupacija SDP-URA treba da javno saopšti da će Crnu Goru osloboditi od svih uticaja i Mila Đukanovića i Amfilohija Radovića ne dovodeći u pitanje njen evroatlanski put sa demokratijom, vladavinom prava i socijalnom pravdom primjerenom Čovjeku u građanskoj  Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentraišete ocjenu mitropolita Amfilohija da će Vlada o Zakonu pregovarati sa njim, a ne sa patrijarhom i da je crnogorska crkva bila autonomna i samostalna?

GRAHOVAC:  Bez obzira da li je ovakav stav Amfilohija Radovića izraz njegove lične sujete ili možda ličnih ambicija, s obzirom da je u velikom razmimoilaženju i sa Aleksandrom Vučićem i sa nekim visokim velikodostojnicima SPC, taj stav bi ovoga puta mogao biti doprinos u napuštanju vjerske mitomanije i priznavanju realnosti da je Crna Gora samostalna i međunarodno priznata država, te da je, bar po Ustavu, država svih njenih građana. Njegov stav bi mogao imati doprinos da se i u Srbiji prihvati  takva realnost.

MONITOR:  Vlasti sve češće reaguju represijom na novinske tekstove, stavove na društvenim mrežama. Šta vam to govori?

GRAHOVAC: Kada “pendrek-policajac” počne da daje političke ocjene, i kada umjesto ministra unutrašnjih poslova,on daje ocjene o stanju bezbjednosti u zemlji, i kada umjesto ministra zaduženog zaodnose sa vjerskim zajednicama, on odaje priznanje mitropolitu, i kada on baš takav ima merakda hapsi novinare, onda je to siguran pokazatelj da je ta vlast ušla u fazu samodestrukcije.

MONITOR:  Ministarstvo odbrane sve češće koristi termin “hibridni rat” kako bi se opravdala represija vlasti kad su u pitanju mediji. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: “Čula žaba da se konji potkivaju pa i sama digla nogu”. Aktuelni ministar odbrane je svoju vojničku naobrazbu stekao u nekavoj vojnoj školi nekakvog Čeka Dačevića pa nije mogao ni znati  da su doktrinu neokortikalnog ratovanja usvojile vojne teorije mnogih razvijenih država uranim sedamdesetim godinama prošlog vijeka. “Korteks” je riječ latinskog porijekla i znači kora mozga. Pojednostavljeno objašnjenje je da se kroz propagandu vrši pritisak na ljudski mozak itime preparira mišljenje populusa. Hibridni rat je samo jedan dio iz široke palete iz doktrine neokortikalnog ratovanja.

Po pravilu, DPS ministri su veoma govorljivi u onome što najčešće predstavlja maglu.

MONITOR:  Kako vidite činjenicu da Zakon o vjeroispovjesti i situaciju koja je nakon njega uslijedila, komentariše premijer i ministar odbrane. Zašto ministar odbrane?

GRAHOVAC: I to je jedan od pokazatelja da DPS vlast nema politiku, jer da je ima, onda bi se ta ista vlast, oličena prvenstveno kroz ministarstvo zaduženo za ljudska i manjinska prava i ministarstvopravde, potrudila da većini građana bude skoro sve jasno u vezi te materije i prije donošenja zakona. Crnogorska vlast pravi zasjede i sačekuše građanima u procesu donošenja važnihodluka i zakona. Zar nije prava sačekuša činjenica da je zakon donijet u noćnim satima, da gapredsednik države proglasi sjutradan, da bude objavljen u službenom listu dan uoči Nove godine, a da stupi na snagu na dan pravoslavnog Božića. I na kraju, zakon komentariše i brani ministar vojni  jer, tobože, građane bi trebalo da zaplaši ta “velika vojna sila”.

MONITOR: Kakvo je trenutno društveno stanje u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Pogibeljne su višeslojne podjele u državi. Vlast zanemaruje ono što je imanentno u Istorijskom trajanju Crne Gore. Na primjer, trobojka je bila simbol za oslobođenje i ujedinjenje južnoslavenskih naroda, a koju je vodila mlada buržoazija i napredna inteligencija tog vremena. Francuska buržoaska revolucija, koja je takođe imala trobojku kao svoj simbol, bila je njihova inspiracija. Francuska nikada nije odbacila to znamenje, a mi… Bar da je pored zvanične državne zastave trobojka ostala kao narodna zastava. U sadašnjim rješenjima ima pomiješanog monarhističkog i republikanskog, što heraldički nije dozvoljeno. U jednom periodu ova vlast je veličala ulogu dinastije Petrović, dok sada režimlijski “intelektualci” prave medijsku pripremu da se prikažu svakojake mane te iste dinastije. Kao da se priziva vaspostavljanje neke nove!

Društveni život u Crnoj Gori je uništen. Napadno je uočljivo klanovsko druženje moćnika koji su se pored interesnog povezivanja dodatno rodbinski uvezali. Udaje i ženidbe danas u Crnoj Gori liče na oligarhijsko-klanovsko uvezivanje.

Ali, čovjek je ipak društveno biće, ima prirodnu potrebu da se druži. Litije ne treba gledati samo kao nečiju vjersku ili nečiju političku potrebu. Ima i jednih i drugih. Treba ih posmatrati i kao potrebu čovjeka da vidii da bude viđen. Kada nema drugačijeg načina za druženje, onda dobro dođe i ovakav dernek.

MONITOR:  Kako dešavanja u Crnoj Gori djeluju na region?

GRAHOVAC: U SFRJ Crna Gora je  kod svih bila omiljeni član federacije. Znamo kako izgleda Narativ zvaničnika koji danas daju ocjenu o Crnoj Gori. Prava istina je da ti isti zvaničnici u zatvorenim ili privatnim druženjima izražavaju strah od Crne Gore, izražavaju zabrinutost za Crnu Goru, a neki čak iskazuju i prezir prema Crnoj Gori. Višedecenijski nesmjenjiva vlast i kriminal, kao prepoznatljiv izvozni proizvod iz Crne Gore, su razlozi za takve ocjene. Dobra strana u odnosu prema Crnoj Gori su sjećanja još velikog broja živih svjedoka iz vremena SFRJ, te njene jedinstvene prirodne ljepote.

DPS godinama kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom partijom. Upravo ta partija odnedavno upadljivo potencira kako će baš ona očuvati antifašizam kao temeljnu evropsku vrijednost. Cinično i licemjerno jest, ali u ovim smutnim vremenima i njihova magla se nekad može prodati.

MONITOR:  A kako se situacija u regionu preliva na nas?

GRAHOVAC: Oni nadobudni Crnogorci ne mogu da sakriju čas kompleks niže vrijednosti  od Srba i Beograda, čas kompleks više vrijednosti nad njima. Nikako da uravnoteže svoj identitet. Upravo je to prava meka za DPS tehnologe vladanja koji prema partijskoj potrebi raspiruju emocije, strasti ifrustracije kako baš Srbija hoće da nas opet pregazi.

Pošto se Srbija nalazi u procesu fašizacije i društva i države, siguran sam da u Srbiji ima i onih nedobronamjernih prema Crnoj Gori. Ali, zaboravlja se da je stanje građanskog duha u Srbiji takvo da niti jedna vlast ne može mobilisati građane Srbije za bilo kakav rđav poduhvat,  jer su oni dobro naučili lekciju iz prošlosti. Više puta su i zloupotrijebljeni, i prevareni, i osiromašeni i osramoćeni! Sa ratovima i osvajanjima na Balkanu je završeno!

MONITOR:  Šta je sa evropskim putem Crne Gore?

GRAHOVAC: Ako se građani Crne Gore izbore protiv dva fašizma, ta dva kancera  koji uništavaju crnogorsko državno i društveno biće, onda će Crna Gora ponovo biti miljenica kako regiona tako i Evrope. Novi politički subjekti treba javno  da zamole administraciju SAD i administraciju RF da na vrijeme odvedu sve svoje štićenike. Građani Crne Gore će ih zauvijek po dobru pamtiti.

 

Crna Gora je poligon najvećih geopolitičkih igrača

 

MONITOR: Gdje je u našem slučaju geopolitika, a gdje je politika?

GRAHOVAC: Neuspjeh je, i rekao bih tragedija je, domaće politike koja je dozvolila  da Crna Gora postane poligon najvećih geopolitičkih igrača – SAD i Ruske Federacije. Zvanična politika SAD formalno podržava Crnu Goru, a stvarno podržava Mila Đukanovića. Razumijem njihove međusobne obaveze, ali problem leži u činjenici da zvaničnici SAD ne žele da vide da upravo Milo Đukanović preko svoje partije generiše sve podjele i sve zavade u Crnoj Gori. Na drugoj strani politika RF snažno podržava ne samo srpski, nego pravoslavni fundamentalizam. Upravo taj fundamentalizam rastače ono crnogorsko etničko biće. Kada na mali i međusobno posvađani prostor utrče ovakva dva geopolitička igrača, onda se narodu ne piše dobro.

Bilo je više ovakvih slučajeva u istoriji, ali je najkarakterističniji onaj u Iranu 1979. godine. Amerikanci su podržavali sekularnu državu Iran na čelu sa šahom Rezom Pahlavijem, ali su bar tri velikesile (pod izgovorom vjerskih sloboda) podržavale ajatolaha Homeinija. Epilog je poznat –iranski sekularizam je uništen, Reza Pahlavi je otišao u izbjeglištvo, ajatolah Homeini je učvrstio islamski fundamentalizam, a narod trpi i dan danas.

MONITOR: Može li to biti aluzija na nešto što se može desiti u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Historia magistra vitae est.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Obećana ekspertska a ne „kakva, takva“ vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ekspertska vlada potrebna je zbog teške situacije u kojoj se nalazimo (zdravstvena, obrazovna, ekonomska, politička), u kojoj samo ozbiljni stručnjaci, neopterećeni ličnim i političkim interesima, mogu naći rješenja. Uprkos izjavama u javnosti, čini mi se da se prave kompromisi kako bi se formirala kakva takva vlada. Takva vlada nije obećana

 

MONITOR: Kako vidite tok pregovora oko formiranja vlade i šta uočavate kao problem?

KOVAČEVIĆ: Jutros sam pročitala odgovor DF-a na predlog mandatara i mislim da oni imaju jake razloge da odlože formiranje vlade. To bi mogla biti nesposobnost da se suoče sa odgovornošću vođenja države ili instruiranost od nekoga moćnijeg od njih da to rade. Mislim da im odgovara da bude problema oko  formiranja vlade, i od samog početka (od izbora mandatara) sabotiraju čitav proces i mandatara kojeg su oni delegirali kao svog lidera(!). Čini mi se da su od onog trenutka kada je mandatar insitirao na principima, oni shvatili da on ima namjeru da uvaži druge konstituente i da radi svoj posao.

Otpori su veliki iz unutra a i iz vani, više nego očekivani, a očekivani su. DPS neće tek tako prepustiti poluge vlasti jer je to opasno po njihove lidere. Začuđujuća je  mirnoća sa kojom su prihvatili poraz. Kao da čekaju „svoje vrijeme“. To nijesu naredni izbori, već računaju na neefikasnost konstituenata nove vlasti. DF im svjesno ili nesvjesno pomaže u tom uvjerenju.

Bitka za resore je „podjela plijena“ i sfera uticaja. To je znak manjka kapaciteta da se djeluje timski i da se unutrašnje razlike umanje u interesu CG. Svako hvata svoju busiju bez brige i odgovornosti za cjelinu djelovanja vlade. To nimalo nije obećavajuće. Zato je važna ekspertska vlada, neopterećena političkim podjelama i sujetama. U njoj bi bolje sarađivali u rješavanju problema zajednice kao cjeline, a time bi dobili povjerenje i strpljenje  građana za neophodne teške promjene.

MONITOR: Ekspertska vlada je bilo obećanje pobjednika, garantovano i Sporazumom koji su potpisali. Potom se govorilo o ekspertsko-političkoj vladi, a sudeći po predlozima konstituenata, sada je u igri politička vlada. Kako to vidite?

KOVAČEVIĆ: Napomenula sam u prethodnom odgovoru zašto mislim da je  potrebna ekspertska vlada. Potrebna je i zbog teške situacije u kojoj se nalazimo (zdravstvena, obrazovna, ekonomska, politička), u kojoj samo ozbiljni stručnjaci, neopterećeni ličnim i političkim interesima, mogu naći rješenja.

Uprkos izjavama u javnosti, čini mi se da su svi akteri pomalo odustali od nje i da se prave kompromisi kako bi se formirala kakva takva vlada. „Kakva takva“ nije obećana! Najnovije izmotavanje DF-a je neprimjereno trenutku. Zar nije neodgovorno da partije uđu u ozbiljan i težak proces smjene autoritarnog režima koji je zarobio institucije i unakazio državu a da nemaju u svojim redovima već definisanu cjelokupnu vladu (u slučaju potrebe) koja bi se ispostavila mandataru sa preferencijom na neke resore a da on (već mu je ukazano povjerenje) odabere one sa kojima može najbolje sarađivari vodeći računa o reprezentativnosti. Ovo što sada rade ne liči na dobro.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30 oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA TERŠELIČ, VODITELJICA DOKUMENTE  – CENTRA ZA SUOČAVANJE SA PROŠLOŠĆU: Greške Hrvatske koje bi Crna Gora mogla izbjeći

Objavljeno prije

na

Objavio:

U vrijeme promjene vlasti stvaraju se ili ruše dugoročni preduvjeti za razvoj nezavisnih medija, snažnog civilnog društva i učinkovitog pravosuđa. Za transformaciju institucija u Hrvatskoj ključni su procesi bili progon ratnih zločina i borba protiv korupcije koja ni izbliza nije okončana. U tome vidim puno sličnosti s Crnom Gorom

 

MONITOR: Da li su rezultati parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, u julu ove godine, pokazali neke promjene u politici hrvatske izvršne vlasti. Ili će dvije nove saborske grupacije lijevo -zelena koalicija Možemo i desničarski Domovinski pokret, samo ojačati desno-centrističku politiku premijera Andreja Plenkovića?

TERŠELIČ: Rezultati izbora su donijeli promjene koje dopuštaju optimizam, mada su za nestrpljive premale. Lijevo-zelena koalicija doista unosi novu dinamiku u oslabljeni Sabor. No drugo je pitanje koliko može utjecati na izvršnu vlast. A treće je pitanje koliko sukobi u političkoj areni utječu na rasprave i stavove ljudi koji sve manje prate detalje političkih zbivanja, zaokupljeni prijetnjom pandemije i osiromašenjem.

MONITOR: Kako izgleda „kohabitacija“ predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića?

TERŠELIČ: Na prvom je mjestu zamorna jer njihove produžene javne prepirke nažalost ne donose ništa sadržajno. Posebno deprimira što pune javni prostor svojim prepucavanjima u vrijeme višedimenzionalne krize.

MONITOR: Može li ljevičarska koalicija Možemo, sada kroz svojih šest mjesta u hrvatskom Saboru, uticati na zakonodavne odluke i, bar u nečemu, na izvršnu vlast?

TERŠELIČ: U stanovitoj mjeri već utječe na promjene. Mada samo iznimno dobiva podršku za svoje amandmane, već je izmijenila klimu u Saboru i javnosti vratila nadu u mogućnost revitalizacije parlamentarizma. S njima više nemamo dojam da rasprava u zakonodavnom tijelu nema smisla. Pravi se domet zastupnika iz manjih stranaka doduše vidi na primjeru usvajanja konačnog teksta Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom, u kom su prihvaćeni amandmani tehničke naravi, a suštinski nisu.  No ništa ne ide preko noći. Predugo sam čekala važne glasove razlike na političkoj pozornici da bi me obeshrabrilo što svi njihovi prijedlozi nisu prihvaćeni. Stvarno me veseli i kako mediji prate nastupe Sandre Benčić, Rade Borić, Katarine Peović, Vilija Matule, Damira Bakića i Bojana Glavaševića a i predsjednice Nove ljevice Ivane Kekin, koja na izborima nije dobila dovoljno glasova mada „daje svoju kap u izgradnji boljeg  i kvalitetnijeg društva“ i  nedavno je oduševila u Nedjeljom u 2.

MONITOR: Da li je Možemo ostala u vezi sa svojom „bazom“?

TERŠELIČ: Apsolutno, zastupnice i zastupnici se redovno savjetuju s članstvom i simpatizerkama.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

FLORIJAN BIBER, PROFESOR UNIVERZITETA U GRACU: Đukanović bi mogao postati žrtva sopstevnog sistema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška vladama u ovom regionu, stabilokratama, rijetko kada je entuzijastična i bezuslovna. Iako se lideri kao Đukanović i Vučić trude da sebe učine neophodnim partnerima, podrška koju su možda uživali, tokom godina se hladila

 

MONITOR: Glavna svjetska tema je i pandemija Kovid-19. Hoće li ovo teško zajedničko iskustvo, približiti  zemlje ili će ih još više udaljiti i okrenuti, prije svega, bogatije EU države sopstvenim interesima?

BIBER: Iako su građani nekih članica EU, posebno Italijani, razumljivo je više razočarani u EU nego što su to bili pre Kovida-19, uopšteno posmatrajući, izgleda da ljudi nisu izgubili poverenje u EU. Međutim, mnogo je važnija činjenica da, kada su ljudi razočarani u EU ili kritični prema njoj, to nije zato što ona radi suviše toga ili što postaje suviše moćna, već zato što je ono što preduzima suviše malo. Kao posledica, tu su dve stvari: zahtev za više saradnje i očekivanje da će samo međunacionalna saradnja moći da odgovori na izazove. Mi živimo u ironičnom trenutku u kojem je vođstvo EU bojažljivo i neodlučno da bliže integriše i ojača EU, dok građani, čini se, daju tome mnogo veću podršku. Pre pandemije, poverenje kao i nivo identifikacije sa EU, porasli su među građanima. Važno je i to što su  prvi put, privilegovani građani EU mogli da osete kako izgleda kada su granice zatvorene. Doživljena izolacija i ograničeno kretanje pokazali su očiglednijom važnost otvorenosti evropskih granica. Nisam primetio da su lideri EU to preveli u više saradnje, a mnoge vlade su pokazale veoma uskogrud refleks. To će otežati sprovođenje u realnost težnje za većom integracijom. U zavisnosti od trajanja i jačine krize biće i ekonomske posledice koje često osnažuju izolacionističke i ultra desne snage, kao što smo videli u godinama posle globalne ekonomske krize.

MONITOR: Izbori u Evropi održavani su, od marta,  bez većeg odlaganja.  Da li su borba državnih institucija i vođstvo lidera kroz izazov epidemije, u zemljama gde su se izbori dogodili,  uticali na rezultate?

BIBER: Pandemija je, i u demokratijama i u diktaturama stavila na test odnos između građana i države i pokazala sve ,,različite nijanse sive” između njih u upravljanju krizom. Ako su vlade krizom dobro upravljale, dogodio se rast poverenja. Na primer u Nemačkoj, Angela Merkel uživa visok stepen poverenja, uprkos tome što je toliko dugo na vlasti. To je naravno i podrška stabilnosti u nesigurnim vremenima. U Belorusiji brojnost protesta i jasna podrša opoziciji takođe su bili produkt Kovida-19. Naravno, to nije bio uzrok ali jeste okidač. Lukašenko je umanjivao opasnost od epidemije i izjavljivao da se bolest može lečiti votkom, odbijajući građane i podrivajući njihovo poverenje. Protesti u Srbiji posle izbora pokazali su slično nepoverenje, čak iako je njihov intenzitet bio mnogo manji.

Nastasja RADOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo