Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Potreban je antifašistički ustanak naroda

Objavljeno prije

na

Nesreća Crne Gore je i u činjenici da u rukovodećim strukturama DPS nema intelektualaca. Jer, da ima, bar jedan bi javno upozorio na opasnost u koju je građane uvela upravo DPS vlast. Strasti sukobljenih strana samo što nisu ušle u sljedeću zonu – zonu frustracije

 

MONITOR: Konstatovali ste nakon usvajanja Zakona o vjerskim zajednicama, da je on samo povod za fašizme koji odavno bujaju Crnom Gorom. Rekli ste i da je bezbjednosna situacija jako opasna . Kako vam ona sada izgleda? Šta je u stvari to čega treba da se plašimo?

GRAHOVAC: Prije dvije sedmice vaš list je objavio moj autorski tekst o sudaru dva fašizma Crnoj Gori – onog srpskog klerofašizma u čijoj genezi su nacionalizam i šovinizam i onog crnogorskog čija geneza je u kriminalu i korupciji. Građani koji su podlegli ovim pošastima se nalaze u manjku obrazovanja i u višku malograđanske sitnosopstveničko-interesne psihologije.

Velika je narodna briga kada se bilo gdje pojavi fašizam i u najmanjem obliku, a kada se pojave dva u istoj državi  onda je to ne samo opasno nego je i zastrašujuće. Bojim se da će se vrlo teško moći riješiti ovo zlo bez antifašističkog ustanka naroda.

MONITOR: Iako mitropolit Amfilohije i Vlada  najavljuju razgovore, nacionalne strasti i mržnja rastu.  Gdje ide Crna Gora?

GRAHOVAC: Podjele u Crnoj Gori sada se profilišu u dvije grupacije. Prvu čini vlast sa dijelom svojih interesnih pristalica, dok drugu grupaciju čini narod. Sa sociološko-psihološkog aspekta gledano, obje grupacije su iz zone jakih emocija prešle u zonu jakih strasti, ali ujedno i straha da će se eksces desiti. Tada strasti brzo prelaze u zonu frustracija, a onda…

U sukobu vlasti i naroda  kroz istoriju, vlast je uvijek u početku imala preimućstvo, ali to dugo ne traje. Vlast koja ne prepoznaje ovakve rizike u Crnoj Gori  je slijepa pored sopstvenih očiju. Nesreća Crne Gore je i u činjenici da u rukovodećim strukturama DPS nema intelektualaca. Jer, daima, bar jedan bi javno upozorio na opasnost u koju je građane uvela upravo DPS vlast.Strasti sukobljenih strana samo što nisu ušle u sljedeću zonu – zonu frustracije.

MONITOR:  Šta je rješenje?

GRAHOVAC: Rješenje je da SDP i URA otpočnu zajedničko političko djelovanje,da javno pozovu zdravo tkivo u DPS (a ima ga), politički zdravotkivo u srpskom etnosu (a ima ga)i slobodnomisleće ljude u Crnoj Gori (a ima ih) da otpočnu zajedničku borbu protiv srpskog klerofašizma i crnogorskog fašizma izraslog, ne na ideologiji nego na kriminalu zbog ličnih interesa.

Grupacija SDP-URA treba da javno saopšti da će Crnu Goru osloboditi od svih uticaja i Mila Đukanovića i Amfilohija Radovića ne dovodeći u pitanje njen evroatlanski put sa demokratijom, vladavinom prava i socijalnom pravdom primjerenom Čovjeku u građanskoj  Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentraišete ocjenu mitropolita Amfilohija da će Vlada o Zakonu pregovarati sa njim, a ne sa patrijarhom i da je crnogorska crkva bila autonomna i samostalna?

GRAHOVAC:  Bez obzira da li je ovakav stav Amfilohija Radovića izraz njegove lične sujete ili možda ličnih ambicija, s obzirom da je u velikom razmimoilaženju i sa Aleksandrom Vučićem i sa nekim visokim velikodostojnicima SPC, taj stav bi ovoga puta mogao biti doprinos u napuštanju vjerske mitomanije i priznavanju realnosti da je Crna Gora samostalna i međunarodno priznata država, te da je, bar po Ustavu, država svih njenih građana. Njegov stav bi mogao imati doprinos da se i u Srbiji prihvati  takva realnost.

MONITOR:  Vlasti sve češće reaguju represijom na novinske tekstove, stavove na društvenim mrežama. Šta vam to govori?

GRAHOVAC: Kada “pendrek-policajac” počne da daje političke ocjene, i kada umjesto ministra unutrašnjih poslova,on daje ocjene o stanju bezbjednosti u zemlji, i kada umjesto ministra zaduženog zaodnose sa vjerskim zajednicama, on odaje priznanje mitropolitu, i kada on baš takav ima merakda hapsi novinare, onda je to siguran pokazatelj da je ta vlast ušla u fazu samodestrukcije.

MONITOR:  Ministarstvo odbrane sve češće koristi termin “hibridni rat” kako bi se opravdala represija vlasti kad su u pitanju mediji. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: “Čula žaba da se konji potkivaju pa i sama digla nogu”. Aktuelni ministar odbrane je svoju vojničku naobrazbu stekao u nekavoj vojnoj školi nekakvog Čeka Dačevića pa nije mogao ni znati  da su doktrinu neokortikalnog ratovanja usvojile vojne teorije mnogih razvijenih država uranim sedamdesetim godinama prošlog vijeka. “Korteks” je riječ latinskog porijekla i znači kora mozga. Pojednostavljeno objašnjenje je da se kroz propagandu vrši pritisak na ljudski mozak itime preparira mišljenje populusa. Hibridni rat je samo jedan dio iz široke palete iz doktrine neokortikalnog ratovanja.

Po pravilu, DPS ministri su veoma govorljivi u onome što najčešće predstavlja maglu.

MONITOR:  Kako vidite činjenicu da Zakon o vjeroispovjesti i situaciju koja je nakon njega uslijedila, komentariše premijer i ministar odbrane. Zašto ministar odbrane?

GRAHOVAC: I to je jedan od pokazatelja da DPS vlast nema politiku, jer da je ima, onda bi se ta ista vlast, oličena prvenstveno kroz ministarstvo zaduženo za ljudska i manjinska prava i ministarstvopravde, potrudila da većini građana bude skoro sve jasno u vezi te materije i prije donošenja zakona. Crnogorska vlast pravi zasjede i sačekuše građanima u procesu donošenja važnihodluka i zakona. Zar nije prava sačekuša činjenica da je zakon donijet u noćnim satima, da gapredsednik države proglasi sjutradan, da bude objavljen u službenom listu dan uoči Nove godine, a da stupi na snagu na dan pravoslavnog Božića. I na kraju, zakon komentariše i brani ministar vojni  jer, tobože, građane bi trebalo da zaplaši ta “velika vojna sila”.

MONITOR: Kakvo je trenutno društveno stanje u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Pogibeljne su višeslojne podjele u državi. Vlast zanemaruje ono što je imanentno u Istorijskom trajanju Crne Gore. Na primjer, trobojka je bila simbol za oslobođenje i ujedinjenje južnoslavenskih naroda, a koju je vodila mlada buržoazija i napredna inteligencija tog vremena. Francuska buržoaska revolucija, koja je takođe imala trobojku kao svoj simbol, bila je njihova inspiracija. Francuska nikada nije odbacila to znamenje, a mi… Bar da je pored zvanične državne zastave trobojka ostala kao narodna zastava. U sadašnjim rješenjima ima pomiješanog monarhističkog i republikanskog, što heraldički nije dozvoljeno. U jednom periodu ova vlast je veličala ulogu dinastije Petrović, dok sada režimlijski “intelektualci” prave medijsku pripremu da se prikažu svakojake mane te iste dinastije. Kao da se priziva vaspostavljanje neke nove!

Društveni život u Crnoj Gori je uništen. Napadno je uočljivo klanovsko druženje moćnika koji su se pored interesnog povezivanja dodatno rodbinski uvezali. Udaje i ženidbe danas u Crnoj Gori liče na oligarhijsko-klanovsko uvezivanje.

Ali, čovjek je ipak društveno biće, ima prirodnu potrebu da se druži. Litije ne treba gledati samo kao nečiju vjersku ili nečiju političku potrebu. Ima i jednih i drugih. Treba ih posmatrati i kao potrebu čovjeka da vidii da bude viđen. Kada nema drugačijeg načina za druženje, onda dobro dođe i ovakav dernek.

MONITOR:  Kako dešavanja u Crnoj Gori djeluju na region?

GRAHOVAC: U SFRJ Crna Gora je  kod svih bila omiljeni član federacije. Znamo kako izgleda Narativ zvaničnika koji danas daju ocjenu o Crnoj Gori. Prava istina je da ti isti zvaničnici u zatvorenim ili privatnim druženjima izražavaju strah od Crne Gore, izražavaju zabrinutost za Crnu Goru, a neki čak iskazuju i prezir prema Crnoj Gori. Višedecenijski nesmjenjiva vlast i kriminal, kao prepoznatljiv izvozni proizvod iz Crne Gore, su razlozi za takve ocjene. Dobra strana u odnosu prema Crnoj Gori su sjećanja još velikog broja živih svjedoka iz vremena SFRJ, te njene jedinstvene prirodne ljepote.

DPS godinama kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom partijom. Upravo ta partija odnedavno upadljivo potencira kako će baš ona očuvati antifašizam kao temeljnu evropsku vrijednost. Cinično i licemjerno jest, ali u ovim smutnim vremenima i njihova magla se nekad može prodati.

MONITOR:  A kako se situacija u regionu preliva na nas?

GRAHOVAC: Oni nadobudni Crnogorci ne mogu da sakriju čas kompleks niže vrijednosti  od Srba i Beograda, čas kompleks više vrijednosti nad njima. Nikako da uravnoteže svoj identitet. Upravo je to prava meka za DPS tehnologe vladanja koji prema partijskoj potrebi raspiruju emocije, strasti ifrustracije kako baš Srbija hoće da nas opet pregazi.

Pošto se Srbija nalazi u procesu fašizacije i društva i države, siguran sam da u Srbiji ima i onih nedobronamjernih prema Crnoj Gori. Ali, zaboravlja se da je stanje građanskog duha u Srbiji takvo da niti jedna vlast ne može mobilisati građane Srbije za bilo kakav rđav poduhvat,  jer su oni dobro naučili lekciju iz prošlosti. Više puta su i zloupotrijebljeni, i prevareni, i osiromašeni i osramoćeni! Sa ratovima i osvajanjima na Balkanu je završeno!

MONITOR:  Šta je sa evropskim putem Crne Gore?

GRAHOVAC: Ako se građani Crne Gore izbore protiv dva fašizma, ta dva kancera  koji uništavaju crnogorsko državno i društveno biće, onda će Crna Gora ponovo biti miljenica kako regiona tako i Evrope. Novi politički subjekti treba javno  da zamole administraciju SAD i administraciju RF da na vrijeme odvedu sve svoje štićenike. Građani Crne Gore će ih zauvijek po dobru pamtiti.

 

Crna Gora je poligon najvećih geopolitičkih igrača

 

MONITOR: Gdje je u našem slučaju geopolitika, a gdje je politika?

GRAHOVAC: Neuspjeh je, i rekao bih tragedija je, domaće politike koja je dozvolila  da Crna Gora postane poligon najvećih geopolitičkih igrača – SAD i Ruske Federacije. Zvanična politika SAD formalno podržava Crnu Goru, a stvarno podržava Mila Đukanovića. Razumijem njihove međusobne obaveze, ali problem leži u činjenici da zvaničnici SAD ne žele da vide da upravo Milo Đukanović preko svoje partije generiše sve podjele i sve zavade u Crnoj Gori. Na drugoj strani politika RF snažno podržava ne samo srpski, nego pravoslavni fundamentalizam. Upravo taj fundamentalizam rastače ono crnogorsko etničko biće. Kada na mali i međusobno posvađani prostor utrče ovakva dva geopolitička igrača, onda se narodu ne piše dobro.

Bilo je više ovakvih slučajeva u istoriji, ali je najkarakterističniji onaj u Iranu 1979. godine. Amerikanci su podržavali sekularnu državu Iran na čelu sa šahom Rezom Pahlavijem, ali su bar tri velikesile (pod izgovorom vjerskih sloboda) podržavale ajatolaha Homeinija. Epilog je poznat –iranski sekularizam je uništen, Reza Pahlavi je otišao u izbjeglištvo, ajatolah Homeini je učvrstio islamski fundamentalizam, a narod trpi i dan danas.

MONITOR: Može li to biti aluzija na nešto što se može desiti u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Historia magistra vitae est.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo