Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Potreban je antifašistički ustanak naroda

Objavljeno prije

na

Nesreća Crne Gore je i u činjenici da u rukovodećim strukturama DPS nema intelektualaca. Jer, da ima, bar jedan bi javno upozorio na opasnost u koju je građane uvela upravo DPS vlast. Strasti sukobljenih strana samo što nisu ušle u sljedeću zonu – zonu frustracije

 

MONITOR: Konstatovali ste nakon usvajanja Zakona o vjerskim zajednicama, da je on samo povod za fašizme koji odavno bujaju Crnom Gorom. Rekli ste i da je bezbjednosna situacija jako opasna . Kako vam ona sada izgleda? Šta je u stvari to čega treba da se plašimo?

GRAHOVAC: Prije dvije sedmice vaš list je objavio moj autorski tekst o sudaru dva fašizma Crnoj Gori – onog srpskog klerofašizma u čijoj genezi su nacionalizam i šovinizam i onog crnogorskog čija geneza je u kriminalu i korupciji. Građani koji su podlegli ovim pošastima se nalaze u manjku obrazovanja i u višku malograđanske sitnosopstveničko-interesne psihologije.

Velika je narodna briga kada se bilo gdje pojavi fašizam i u najmanjem obliku, a kada se pojave dva u istoj državi  onda je to ne samo opasno nego je i zastrašujuće. Bojim se da će se vrlo teško moći riješiti ovo zlo bez antifašističkog ustanka naroda.

MONITOR: Iako mitropolit Amfilohije i Vlada  najavljuju razgovore, nacionalne strasti i mržnja rastu.  Gdje ide Crna Gora?

GRAHOVAC: Podjele u Crnoj Gori sada se profilišu u dvije grupacije. Prvu čini vlast sa dijelom svojih interesnih pristalica, dok drugu grupaciju čini narod. Sa sociološko-psihološkog aspekta gledano, obje grupacije su iz zone jakih emocija prešle u zonu jakih strasti, ali ujedno i straha da će se eksces desiti. Tada strasti brzo prelaze u zonu frustracija, a onda…

U sukobu vlasti i naroda  kroz istoriju, vlast je uvijek u početku imala preimućstvo, ali to dugo ne traje. Vlast koja ne prepoznaje ovakve rizike u Crnoj Gori  je slijepa pored sopstvenih očiju. Nesreća Crne Gore je i u činjenici da u rukovodećim strukturama DPS nema intelektualaca. Jer, daima, bar jedan bi javno upozorio na opasnost u koju je građane uvela upravo DPS vlast.Strasti sukobljenih strana samo što nisu ušle u sljedeću zonu – zonu frustracije.

MONITOR:  Šta je rješenje?

GRAHOVAC: Rješenje je da SDP i URA otpočnu zajedničko političko djelovanje,da javno pozovu zdravo tkivo u DPS (a ima ga), politički zdravotkivo u srpskom etnosu (a ima ga)i slobodnomisleće ljude u Crnoj Gori (a ima ih) da otpočnu zajedničku borbu protiv srpskog klerofašizma i crnogorskog fašizma izraslog, ne na ideologiji nego na kriminalu zbog ličnih interesa.

Grupacija SDP-URA treba da javno saopšti da će Crnu Goru osloboditi od svih uticaja i Mila Đukanovića i Amfilohija Radovića ne dovodeći u pitanje njen evroatlanski put sa demokratijom, vladavinom prava i socijalnom pravdom primjerenom Čovjeku u građanskoj  Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentraišete ocjenu mitropolita Amfilohija da će Vlada o Zakonu pregovarati sa njim, a ne sa patrijarhom i da je crnogorska crkva bila autonomna i samostalna?

GRAHOVAC:  Bez obzira da li je ovakav stav Amfilohija Radovića izraz njegove lične sujete ili možda ličnih ambicija, s obzirom da je u velikom razmimoilaženju i sa Aleksandrom Vučićem i sa nekim visokim velikodostojnicima SPC, taj stav bi ovoga puta mogao biti doprinos u napuštanju vjerske mitomanije i priznavanju realnosti da je Crna Gora samostalna i međunarodno priznata država, te da je, bar po Ustavu, država svih njenih građana. Njegov stav bi mogao imati doprinos da se i u Srbiji prihvati  takva realnost.

MONITOR:  Vlasti sve češće reaguju represijom na novinske tekstove, stavove na društvenim mrežama. Šta vam to govori?

GRAHOVAC: Kada “pendrek-policajac” počne da daje političke ocjene, i kada umjesto ministra unutrašnjih poslova,on daje ocjene o stanju bezbjednosti u zemlji, i kada umjesto ministra zaduženog zaodnose sa vjerskim zajednicama, on odaje priznanje mitropolitu, i kada on baš takav ima merakda hapsi novinare, onda je to siguran pokazatelj da je ta vlast ušla u fazu samodestrukcije.

MONITOR:  Ministarstvo odbrane sve češće koristi termin “hibridni rat” kako bi se opravdala represija vlasti kad su u pitanju mediji. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: “Čula žaba da se konji potkivaju pa i sama digla nogu”. Aktuelni ministar odbrane je svoju vojničku naobrazbu stekao u nekavoj vojnoj školi nekakvog Čeka Dačevića pa nije mogao ni znati  da su doktrinu neokortikalnog ratovanja usvojile vojne teorije mnogih razvijenih država uranim sedamdesetim godinama prošlog vijeka. “Korteks” je riječ latinskog porijekla i znači kora mozga. Pojednostavljeno objašnjenje je da se kroz propagandu vrši pritisak na ljudski mozak itime preparira mišljenje populusa. Hibridni rat je samo jedan dio iz široke palete iz doktrine neokortikalnog ratovanja.

Po pravilu, DPS ministri su veoma govorljivi u onome što najčešće predstavlja maglu.

MONITOR:  Kako vidite činjenicu da Zakon o vjeroispovjesti i situaciju koja je nakon njega uslijedila, komentariše premijer i ministar odbrane. Zašto ministar odbrane?

GRAHOVAC: I to je jedan od pokazatelja da DPS vlast nema politiku, jer da je ima, onda bi se ta ista vlast, oličena prvenstveno kroz ministarstvo zaduženo za ljudska i manjinska prava i ministarstvopravde, potrudila da većini građana bude skoro sve jasno u vezi te materije i prije donošenja zakona. Crnogorska vlast pravi zasjede i sačekuše građanima u procesu donošenja važnihodluka i zakona. Zar nije prava sačekuša činjenica da je zakon donijet u noćnim satima, da gapredsednik države proglasi sjutradan, da bude objavljen u službenom listu dan uoči Nove godine, a da stupi na snagu na dan pravoslavnog Božića. I na kraju, zakon komentariše i brani ministar vojni  jer, tobože, građane bi trebalo da zaplaši ta “velika vojna sila”.

MONITOR: Kakvo je trenutno društveno stanje u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Pogibeljne su višeslojne podjele u državi. Vlast zanemaruje ono što je imanentno u Istorijskom trajanju Crne Gore. Na primjer, trobojka je bila simbol za oslobođenje i ujedinjenje južnoslavenskih naroda, a koju je vodila mlada buržoazija i napredna inteligencija tog vremena. Francuska buržoaska revolucija, koja je takođe imala trobojku kao svoj simbol, bila je njihova inspiracija. Francuska nikada nije odbacila to znamenje, a mi… Bar da je pored zvanične državne zastave trobojka ostala kao narodna zastava. U sadašnjim rješenjima ima pomiješanog monarhističkog i republikanskog, što heraldički nije dozvoljeno. U jednom periodu ova vlast je veličala ulogu dinastije Petrović, dok sada režimlijski “intelektualci” prave medijsku pripremu da se prikažu svakojake mane te iste dinastije. Kao da se priziva vaspostavljanje neke nove!

Društveni život u Crnoj Gori je uništen. Napadno je uočljivo klanovsko druženje moćnika koji su se pored interesnog povezivanja dodatno rodbinski uvezali. Udaje i ženidbe danas u Crnoj Gori liče na oligarhijsko-klanovsko uvezivanje.

Ali, čovjek je ipak društveno biće, ima prirodnu potrebu da se druži. Litije ne treba gledati samo kao nečiju vjersku ili nečiju političku potrebu. Ima i jednih i drugih. Treba ih posmatrati i kao potrebu čovjeka da vidii da bude viđen. Kada nema drugačijeg načina za druženje, onda dobro dođe i ovakav dernek.

MONITOR:  Kako dešavanja u Crnoj Gori djeluju na region?

GRAHOVAC: U SFRJ Crna Gora je  kod svih bila omiljeni član federacije. Znamo kako izgleda Narativ zvaničnika koji danas daju ocjenu o Crnoj Gori. Prava istina je da ti isti zvaničnici u zatvorenim ili privatnim druženjima izražavaju strah od Crne Gore, izražavaju zabrinutost za Crnu Goru, a neki čak iskazuju i prezir prema Crnoj Gori. Višedecenijski nesmjenjiva vlast i kriminal, kao prepoznatljiv izvozni proizvod iz Crne Gore, su razlozi za takve ocjene. Dobra strana u odnosu prema Crnoj Gori su sjećanja još velikog broja živih svjedoka iz vremena SFRJ, te njene jedinstvene prirodne ljepote.

DPS godinama kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom partijom. Upravo ta partija odnedavno upadljivo potencira kako će baš ona očuvati antifašizam kao temeljnu evropsku vrijednost. Cinično i licemjerno jest, ali u ovim smutnim vremenima i njihova magla se nekad može prodati.

MONITOR:  A kako se situacija u regionu preliva na nas?

GRAHOVAC: Oni nadobudni Crnogorci ne mogu da sakriju čas kompleks niže vrijednosti  od Srba i Beograda, čas kompleks više vrijednosti nad njima. Nikako da uravnoteže svoj identitet. Upravo je to prava meka za DPS tehnologe vladanja koji prema partijskoj potrebi raspiruju emocije, strasti ifrustracije kako baš Srbija hoće da nas opet pregazi.

Pošto se Srbija nalazi u procesu fašizacije i društva i države, siguran sam da u Srbiji ima i onih nedobronamjernih prema Crnoj Gori. Ali, zaboravlja se da je stanje građanskog duha u Srbiji takvo da niti jedna vlast ne može mobilisati građane Srbije za bilo kakav rđav poduhvat,  jer su oni dobro naučili lekciju iz prošlosti. Više puta su i zloupotrijebljeni, i prevareni, i osiromašeni i osramoćeni! Sa ratovima i osvajanjima na Balkanu je završeno!

MONITOR:  Šta je sa evropskim putem Crne Gore?

GRAHOVAC: Ako se građani Crne Gore izbore protiv dva fašizma, ta dva kancera  koji uništavaju crnogorsko državno i društveno biće, onda će Crna Gora ponovo biti miljenica kako regiona tako i Evrope. Novi politički subjekti treba javno  da zamole administraciju SAD i administraciju RF da na vrijeme odvedu sve svoje štićenike. Građani Crne Gore će ih zauvijek po dobru pamtiti.

 

Crna Gora je poligon najvećih geopolitičkih igrača

 

MONITOR: Gdje je u našem slučaju geopolitika, a gdje je politika?

GRAHOVAC: Neuspjeh je, i rekao bih tragedija je, domaće politike koja je dozvolila  da Crna Gora postane poligon najvećih geopolitičkih igrača – SAD i Ruske Federacije. Zvanična politika SAD formalno podržava Crnu Goru, a stvarno podržava Mila Đukanovića. Razumijem njihove međusobne obaveze, ali problem leži u činjenici da zvaničnici SAD ne žele da vide da upravo Milo Đukanović preko svoje partije generiše sve podjele i sve zavade u Crnoj Gori. Na drugoj strani politika RF snažno podržava ne samo srpski, nego pravoslavni fundamentalizam. Upravo taj fundamentalizam rastače ono crnogorsko etničko biće. Kada na mali i međusobno posvađani prostor utrče ovakva dva geopolitička igrača, onda se narodu ne piše dobro.

Bilo je više ovakvih slučajeva u istoriji, ali je najkarakterističniji onaj u Iranu 1979. godine. Amerikanci su podržavali sekularnu državu Iran na čelu sa šahom Rezom Pahlavijem, ali su bar tri velikesile (pod izgovorom vjerskih sloboda) podržavale ajatolaha Homeinija. Epilog je poznat –iranski sekularizam je uništen, Reza Pahlavi je otišao u izbjeglištvo, ajatolah Homeini je učvrstio islamski fundamentalizam, a narod trpi i dan danas.

MONITOR: Može li to biti aluzija na nešto što se može desiti u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Historia magistra vitae est.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Mora se naći racionalno prelazno rješenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimum političke odgovornosti koju sadašnja parlamentarna većina ima prema onima koji su za nju glasali, ali i prema svim građanima i građankama Crne Gore, jeste da kanališu političku energiju nezadovoljstva i nađu racionalan prelazni model upravljanja državom koji će pripremiti vanredne parlamentarne izbore i ostaviti nekontaminiran prostor za neku buduću saradnju

 

MONITOR: Kako vidite ocjenu premijera Zdravka Krivokapića da je na djelu državni udar?

VUKOVIĆ: Vidim lakoću sa kojom barata procjenama neko ko bi, prema dužnosti koju ima u državi koja je formalno demokratska, trebao da bude razuman i odgovoran, i da iz takve perspektive procjenjuje, argumentuje svoje procjene i dijeli ih sa javnošću. Način na koji je to učinio premijer više je bilo nalik marifetluku nekog lošeg spin majstora. No, ovo ne znači da se u nekim slojevima ovog iskaza ne krije tragična istina aktuelne crnogorske političke zbilje, i ne samo aktuelne, nego i one koja joj je prethodila, a to je da mi imamo u dužem trajanju na djelu neku vrstu državnog udara. Hoću da kažem da su ovdje državne institucije bile uglavnom kulise iza kojih se skrivala realna, vaninstitucionalna moć koja je upravljala državom i sudbinama građana i građanki u njoj.

Rodno mjesto ovoga što se sada dešava u političkom životu Crne Gore su upravo te crne kutije vaninstitucionalne i netransparentne moći. Bilo da je ona smještena u vladičanskim odajama, kabinetima  u kojima vijeća krem domaće političke klase ili  onima u kojima se o balkanskim geopolitičkim pitanjima mrsomudi u Briselu, Vašingtonu i Moskvi, a sasvim moguće i u nekim mafijaškim štekovima u regionu i šire. Niko nije od vlasti koja se konstituisala nakon izbora 30. avgusta 2020. godine očekivao da izvedu čaroliju preobražaja društva, ali jeste da institucijama vrati moć i da, na tragu obećane transparentnosti, učini potpuno vidljivim i kontroli podložnim mehanizme zakonitog i pravednog upravljanja javnim poslovima. Desio se, nažalost, upravo kontinuitet starog načina vladanja, koje sada završava u nečemu što liči na melodramske obračune elita u predmodernim društvima.

MONITOR: Kako cijenite ono što se desilo nakon predloga GP URA za formiranje manjinske vlade, inicijative za različite  smjene koje su podnijete, ali i postupke izvršne vlasti?

VUKOVIĆ: Od samih početaka nove, trojedine vlasti i njene kvaziekspertske Vlade nije bilo naročito teško uočiti da su, umjesto armature koja bi  tu vlast dugoročno učinila smisleno održivom, u nju bile ugrađene klice razdora. Glumljenjem iskrenosti u odnosima i zavjetovanosti izbornoj volji dijela naroda koji je glasao za svrgavanje s vlasti Demokratske partije socijalista nije se moglo prikriti nepostojanje jasnog jedinstvenog fokusa u političkom djelovanju, a upravo je to ukazivalo na to da svaki dio ,,osvježavajućeg” političkog trolista ima rezervnu agendu i da je nastoji nametnuti. URA je tu svoju agentu artikulisala kroz ponudu izlaska iz krize preko modela manjinske vlade i to je, konačno, bio znak da svako može da prestane glumiti finoću i dohvatiti se batine koja se držala ispod skuta.

MONITOR: A ideja manjinske vlade, da li je ona izlaz iz političke krize?

VUKOVIĆ:  Mislim da nije. Naprotiv, u aktuelnom političkom kontekstu ideja o manjinskoj vladi onakva kakvu je predložila URA, odnosno koalicija Crno na bijelo može samo političku krizu prevesti na neki drugi kolosjek. To može dodatno zakomplikovati političke prilike u zemlji i odgoditi reforme koje bi vodile ozdravljenu društva i snaženju institucija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGO HEDL, HRVATSKI NOVINAR I KNJIŽEVNIK: Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški sud nije uspio u misiji koja mu je bila povjerna: da osudi glavne aktere krvavog sukoba u raspadu Jugoslavije, a „sitnije ribe“ prepusti lokalnim pravosuđima

 

MONITOR: Prošle jeseni je prošlo 30 godina kako je Hrvatska formalizovala nezavisnost i, istovremeno, otpočeo je rat na teritoriji Hrvatske. Vi ste novinar s velikim iskustvom iz tog perioda. Koliko su tadašnje srpsko rukovodstvo i prevlast pristalica pro-Miloševićeve politike u Predsjedništvu SFRJ, a koliko retorika pobjedničkog HDZ-a i Franje Tuđmana kao i promjena položaja Srba u novom hrvatskom Ustavu, uticali na brutalni rasplet?

HEDL: Dopustite da na to pitanje pokušam odgovorite s „ki bi da bi“, rečenicom koju je izgovorio Franjo Tuđman a koju su onda jezični stručnjaci preveli kao „što bi bilo kad bi bilo“. Moglo se, naravno, da je bilo pameti s obje stane, izbjeći sukob i civilizirano se razići, ali sve je nekako išlo „tuk na utuk“. Teza o „svim Srbima u jednoj državi“ (dakako i s teritorijima na kojima su živjeli), s jedna strane i definiranje Nezavisne Države Hrvatske kako to nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda“, nikako nije moglo zajedno. Da Milošević nije sanjario o Velikoj Srbiji, a da Tuđman i HDZ nisu relativizirali zločinački režim Ante Pavelića, moglo se normalno razići, poput Čeha i Slovaka i svaka je država mogla nastaviti svojim putem. Tuđman je, recimo, kada je došao na vlast, mogao otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama i reći kako se takav zločin nikada više neće ponoviti i kako će Srbi u novonastaloj hrvatskoj državi imati ista prava kao i Hrvati, a Milošević je mogao pozvati hrvatske Srbe i reći im da priznaju hrvatsku državu kao svoju, jer će u njoj imati sva prava. Ali, toga nije bilo pa se danas svako lamentiranje o tome može svesti na ono citirano: ki bi da bi.

MONITOR: Danas je Hrvatska članica EU i NATO, ali i, reklo bi se, pod jakim uticajem nasljeđa politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji se, iako partizan i komunistički general, nije ustezao da daje šovinističke izjave, pa i vodi takvu politiku. U izvjesnoj mjeri, opterećeni tim nasljeđem su i neki vrlo visoko pozicionirani dužnosnici iz SDP-a. Ima li tome „lijeka“?

HEDL: Proces detuđmanizacije mogao se elegantno provesti nakon njegove smrti, kada na vlast dolazi koalicija predvođena SDP-om, a na Pantovčaku Stipe Mesić zamjenjuje Tuđmana. Ivica Račan i Dražen Budiša, osovina koalicije SDP-HSLS, koja je došla na vlast početkom 2000. godine nije bila najsretnija. Budiša je bio umjereni nacionalist, Račan je na leđima imao stigmu Saveza komunista, pa je njihova Vlada škripala od samog početka i funkcionirala uz mnogo kompromisa. Na kraju Budiša je napustio koaliciju. Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike, smatrali su vjerojatno kako je dovoljno da se smanje ovlasti predsjednika Republike, pa su razvlastiti Stipu Mesića i gotovo ga sveli na ulogu fikusa. Mesić je, koliko je mogao, učinio ozbiljan odmak od Tuđmanovog autoritarnog, povremeno i diktatorskog načina vladanja, ali i da je htio, nakon što su mu skresane ovlasti, nije mogao biti „Tuđman nakon Tuđmana“. Onda se na vlast vraća HDZ, dolazi Ivo Sanader, detuđmanizaciju više nitko ne spominje. Njegovu, Tuđmanovu ulogu, trebalo je pažljivo odvagati i smjestiti je na skali između zasluga i zabluda, točno na ono mjesto gdje pripada. To nije učinjeno, pa je danas hrvatska javnost podosta podijeljena oko toga: jedni mu dižu spomenike, drugi po njima šaraju sprejom.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Ipak, sve i da bude formirana, jedna oročena i iznuđena vlada ne može državu izvući iz političkog, pravnog i ekonomskog haosa koji su većinske vlade stvarale trideset godina.

Otežavajuća okolnost je ponašanje ove sadašnje, odnosno odlazećeg premijera i nekih ministara kojima pogled na svijet ne doseže dalje od ruševina lovćenske kapele.

Ukoliko bude formirana, najvažnija promjena koju bi donijela manjinska vlada bila bi okretanje zemaljskim temama. Ali, da bi do takve promjene došlo, najjače parlamentarne partije morale bi najprije da promijene – sebe.

Naravno da ovakav DPS nikad neće glasati za državnog tužioca za kojeg postoji makar udaljena sumnja da će se baviti svojim poslom.

Naravno da se ovakav DF nikad neće posvetiti slobodi, pravdi i jednakosti drugih naroda osim srpskog, niti se odreći osuđenih zločinaca Mladića i Karadžića, a kamoli (za sada) nevinog Vučića.

MONITOR:  Priča o formiranju manjinske vlade aktuelizovana je nakon posjete visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara. Vidite li vezu eventualnog raspleta političke krize u Crnoj Gori sa geopolitikom?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Sve u Crnoj Gori ima veze sa geopolitikom, ne funkcionišu ni ostale države mimo svijeta. Problem je što mi ne shvatamo da se svojim ponašanjem ne kandidujemo za podršku nego prizivamo staratelje, još otkako smo ranih devedesetih pokazali koliko zla možemo da nanesemo i susjedima i sebi.

Tako to biva kad malobrojni narodi na vrijeme ne nauče da borba protiv stranog okupatora donosi slobodu državi, ali da je za slobodu svakog građanina pojedinačno najvažnije ograničiti moć domaćih gospodara.

Za društvo koje demokratiju upoznaje sa dvjesta godina zakašnjenja svakako je zdravije da čuje savjete ovog Eskobara, Gabrijela, nego da nastavi putem njegovog prezimenjaka Pabla.

Uostalom, ništa nam novo nije rekao ni novi izaslanik SAD-a, ni oni stari iz EU. Država koja hoće u evroatlantske integracije mora poštovati principe NATO-a i Evropske unije. Pravne i političke tekovine Srbije i Rusije možemo početi da preuzimamo kad srpsko-ruske integracije dobiju podršku iznad 50 posto…

MONITOR:  Ukoliko manjinska vlada ipak ne bude prihvaćena, kako će se odvijati politički proces u Crnoj Gori?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Moraćemo na vanredne izbore iako ćemo nakon njih opet dobiti manjinsku vladu, što je ne samo besmisleno nego i skupo. Izgubićemo još nekoliko mjeseci i koji milion eura da bismo dobili ono što danas odbijemo.

Obrazovno zapušteno, politički nepismeno, finansijski osiromašeno i moralno pogubljeno društvo ponovo će slijediti iste lidere. A oni će, naravno, i dalje biti nesposobni da preuzmu odgovornost vlasti, previše sujetni da prihvate savjete mudrijih, nespremni da izdrže teret vlastite pobjede i nevoljni da se žrtvuju za opšte dobro.

MONITOR: Kako vidite rezultate aktuelne vasti, odnosno Vlade, tokom protekle godine? U prethodnoj kolumni kazali ste da je to „dvanaest mjeseci iz niđe u ništa“.

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Tom naslovu moje kolumne nemam što ni da oduzmem, niti da dodam. Osim da je svako rješenje bolje od ovog mrcvarenja, naročito nakon što je premijer u utorak konačno skinuo masku zbunjenog profesora i pred javnošću pokazao pravo lice.

MONITOR:  Nikšićki paroh Nikola Marojević postavljen je za člana UO UCG-a na prijedlog ministarke prosvjete, kulture, nauke i sporta, Vesne Bratić. Kako komentarišete još jedno u nizu postavljenja, ljudi povezanih sa SPC-om na društveno važne funkcije?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Potpuno očekivano, nakon što javnost nije reagovala na uvođenje popova u školske savjete. Ništa lično, ne poznajem gospodina Marojevića ali spremna sam da garantujem kako će UCG imati više koristi od njega nego od onog gospodina Bjelice i njemu sličnih. Problem je principijelne prirode, državi državno obrazovanje – crkvi crkveno.

Nemam ništa protiv da obje pravoslavne crkve otvore svoje škole u svakom gradu, ako imaju novca neka to urade i Katolička crkva i Islamska i Jevrejska zajednica, ali popovima, fratrima, imamima i rabinima nije mjesto u sekularnim obrazovnim ustanovama.

MONITOR:  A prisustvo mitropolita Joanikija proslavi neustavnog dana Republike Srpske?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:   Kršio je Ustav Bosne i Hercegovine i crnogorski premijer, moglo bi se i mitropolitu Joanikiju progledati kroz prste. Učešće na toj proslavi neoprostivo je zbog onoga što je dovelo do tog ,,praznika”. A dovelo je –  etničko čišćenje Bošnjaka, ratni zločini nad bošnjačkim civilima i genocid u Srebrenici kao završna vojna operacija bez koje Republika Srpska ne bi mogla biti formirana.

MONITOR: Gdje su Crna Gora i region danas u odnosu na duhove devedesetih?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Duhovi devedesetih, nažalost, dobro se drže. Sve dok svi stanovnici Crne Gore ne shvate i ne prihvate istinu da je njihova država u njihovo ime prije tri decenije vodila okupatorski, a ne oslobodilački rat – ne možemo se osloboditi tih duhova.

Za suđenje ratnim zločinicima očigledno smo zakasnili, ali za presudu politici mržnje i rata nikad nije kasno…

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo