Povežite se sa nama

FOKUS

VLADA PREUZELA KONTROLU NAD VRHOM UP, TUŽILAŠTVO PROVJERAVA ANB: Kraj početka demontiranja DPS policije

Objavljeno prije

na

Promjenama u vrhu Uprave policije Vlada je razriješila dio prepreka koje su stajale pred njom, na proklamovanom putu depolitizacije i dekriminalizacija crnogorske policije

 

Nakon iznuđene ostavke dugogodišnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, ni Zoran Lazović više nije šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala.

Dugo očekivana, i od strane novoformirane vladajuće većine – zahtijevana, vijest do nas je stigla preko Fejsbuk stranice Građanskog pokreta URA: ,,Kao što je najavio potpredsjednik Vlade i predsjednik pokreta URA dr Dritan Abazović, smijenjen je šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zoran Lazović, kao i svi pomoćnici Uprave policije”, pisalo je u objavljenom postu: „Nastavljamo sa dubinskim promjenama u bezbjednosnom sektoru! Vrijeme je da rukovodeće pozicije u Upravi policije zauzmu neukaljani profesionalci“.

Tek je potom slijedila službena obavijest da je smijenjen Lazović a sa njim i svi dosadašnji pomoćnici direktora UP: Enis Baković, Dejan Đurović, Vesko Damjanović, Dragan Blagojević, Drago Spičanović i Zoran Tomčić. Vlada je izvela brzu, jednostavnu i efikasni operaciju: samo nekoliko dana nakon što je za v.d. direktora UP imenovan Zoran Brđanin, Vlada je usvojila novu sistematizaciju, što je Brđaninu dalo pravni osnov za smjenu zatečenih „pomoćnika“. Koji su prethodno odbili njegovu ponudu da sami podnesu ostavke.

„Neću podnijeti ostavku to je sigurno i valjda vam ja ne ličim na čovjeka koji se predaje bez borbe“, poručivao je ranije Lazović koji je trenutno neraspoređen. Baš kao i njegove kolege smijenjene na istom talasu dubinskih promjena o čijoj ćemo svrsishodnosti tek biti u prilici da sudimo.

Ne čudi što se Lazović našao na vrhu liste nepodobnih policijskih funkcionera na čijoj smjeni je insistirao dobar dio vladajuće većine u parlamentu ali i brojni predstavnici civilnog društva koji su se bavili radom javnih i tajnih službi bezbjednosti. Baš kao što su na njegovoj profesionalnosti, privrženosti pravdi i patriotizmu insistirali svi oni koji javno tuguju za bivšim vlastima. Plus Milivoje Katnić, glavni SDT i Lazovićev prijatelj od studentskih dana.

Zato je teško zaključiti da li bivšem pomoćniku direktora UP-a i nekadašnjem funkcioneru ANB-a (i prethodne DB) više šteti, odnosno pomaže, to što nakon njegove smjene javno likuju osobe bliske tzv. bezbjednosno interesantnim osobama iz kriminalnog miljea, ili što za njim javno tuguju patriote iz okruženja DPS-a.

Tek, portal standard.co.me objavljuje kako su smjenu Lazovića „na društvenim mrežama pozdravili i bliski prijatelji članova budvanske organizovane kriminalne grupe (OKG) Marka Ljubiše Kana“. To ilustruju  skrinšotom sa navodnog profila (anonimne) djevojke kontroverznog Budvanina na kome je vijest o Lazovićevoj smjeni propraćena ciničnim pozdravom i uvredljivom porukom. Standard taj postupak stavlja u kontekst nedavnog hapšenja Lazara Ilića (23) iz Kraljeva, koga je CG policija privela u Budvi pod optužbom da je planirao Kanovu likvidaciju. To bi, po njima, trebalo da posvjedoči o nezahvalnosti budvanske OKG.

Za razumijevanje odnosa Lazovića i ovdašnjih (međunarodnih) kriminalnih grupa možda su relevantniji neki drugi događaji. Recimo, aktuelno suđenje Nikšićaninu Ranku Radulovića koji je optužen za stvaranje kriminalne grupe koja je, u saradnji sa škaljarskim klanom iz Kotora, planirala niz ubistava. Na listi za likvidaciju nalazio se i Lazović (skupa sa prijateljima Milivojem Katnićem i Duškom Golubovićem, bliskim saradnikom iz vremena rada u ANB-u i UP-u). Ostalo je nejasno zbog čega je Lazović, u to vrijeme neraspoređeni službenik ANB-a, zasmetao jednom od kotorskih klanova. Jednako, nikada nije objašnjeno njegovo prisustvo na svadbi Rožajca Safeta Kalića, osuđivanog narkodilera sa međunarodnom reputacijom.

Na tom veselju, krajem prošlog vijeka, Lazović se našao u društvu nekih od tada najmoćnijih kriminalaca iz regina (Ljubiša Buha Čume, Darko Šarić…). Ali i tadašnjeg kolege iz službe Ljubiše Mijatovića, koji je i pored toga napredovao do šefa obezbjeđenja Mila Đukanovića. Dušku Goluboviću su, skoro istovremeno, spočitavani (službeno potvrđeni) kontakti sa regionalnim narko bosom Naserom Keljmendijem. Iz ANB-a kojom je tada rukovodio Duško Marković, tumačeno je kako su svi ti kontakti bili „sastavni dio njihovog posla”. Javnost je, ipak, primijetila da su pomenuti kriminalci – i pored osuđujućih presuda u inostranstvu – na teritoriji Crne Gore zadržali status neosuđivanih građana. Što bi moglo nešto da znači.

Konačno, ovo Lazoviću nije prvi put da se, višom silom,  nađe među neraspoređenima. Isto mu se desilo u aprilu 2015. nakon odluke da se iz ANB-a sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza, prije svega Rusije.

,,Zoran Lazović je najbolji primjer kako jedan funkcioner treba da obavlja svoju funkciju i kako treba da radi u interesu države”, pojasnio nam je gore navedeno Aleksandar Damjanović, predsjednik Crnogorske kulturne mreže. ,,Nažalost politički interesi su bili iznad interesa država pa je Lazović skrajnut jer očito nekom iz nove vlasti nije odgovaralo da se postižu dobri rezultati u borbi protiv kriminala”.

Eto još jednog dokaza svakojakih podjela u Crnoj Gori. A mi se vraćamo novim kadrovskim rješenjima u UP-u. I neobičnom kolopletu međuljudskih i profesionalnih odnosa među smijenjenima i novopostavljenim rukovodiocima.

Zoran Brđanin je u svoj novi tim uključio dosadašnjeg načelnika Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga Dejana Kneževića. Njemu je povjeren Sektor za borbu kriminala i korupcije kojim je rukovodio Enis Baković, čiji ćemo angažman, ponajviše, pamtiti po aferi roleks.

Upravo je  Baković, u novembru 2017. godine, smijenio Kneževića s mjesta rukovodioca Sektora za borbu protiv droga i krijumčarenja zbog navodno loših rezultata kada je u pitanju ulična prodaja droge. Knežević nakon toga postaje dio policijskog tima pri SDT-u, pošto su njegov rad hvalili Katnić i Lazović.

Netrpeljivost između Bakovića i Kneževića bila je javna tajna u policijskim krugovima, pa se i najnovija rokada doživljava kao nastavak te priče. Dok ne postanu vidljivi  rezultati novog rukovodioca i njegovog tima.

Baković koji je u policiju došao iz tužilačkih redova nije se proslavio kao rukovodilac, baš kao ni bivši direktor UP-a Slavko Stojanović za vrijeme čijeg mandata je Crna Gora pretvrena u bojište kotorskih kriminalnih grupa.  Stojanović je 2014. godine s mjesta šefa Odsjeka za potrage i pojačani nadzor smijenio novog pomoćnika direktora policije Sašu Maškovića, kojem je Brđanin povjerio Sektor za finansijsko-obavještajne poslove.

Pojedini mediji tada su izvijestili, pozivajući se na nezvanične izvore iz UP-a, da je Mašković smijenjen zbog loših rezultata i „više incidenata u kojim je učestvovao“. Sada u njima čitamo kako je riječ o jednom „od najobrazovanijih policajaca koji je godinama bio nepodoban i na ledu. Profesionalac bez ijedne mrlje u karijeri“. Davno bilo pa se zaboravilo?

Među sagovornicima Monitora, opet, ima i onih koji kažu da je važnu ulogu u imenovanju Maškovića za pomoćnika direktora -a imalo to što je prijatelj sa Brđaninom.

Mnogo teže je pronaći nekoga ko bi imao primjedbi na promociju Dragana Klikovca, dugogodišnjeg šega saobraćajne policije i jednog od najozbiljnih kandidata tokom nedavnog izbora direktora UP-a. Klikovcu je u novoj preraspodjeli dužnosti povjerena briga o granici i od njega se očekuju konkretni rezultati po pitanju presijecanja uhodanih krijumčarskih ruta. Novi vršilac dužnosti pomoćnika direktora je i Miloš Rakonjac, koji je do sada medijima bio poznat kao službenik specijalne policije više puta odlikovan zbog sportskih aktivnosti i učešća u mirovnim misijama.

Promjenama u vrhu Uprave policije Vlada je razriješila dio prepreka koje su stajale pred njom, na proklamovanom putu depolitizacije i dekriminalizacija crnogorske policije. Odnosno, njenog vrha.

Doduše, jedan važan zadatak još nije obavljen. Dragan Radonjiće  ostao šef Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT-u, i tako će po svoj prilici ostati sve dok se ne pronađe model da se sadašnje dužnosti razriješi Milivoje Katnić, pošto on ima glavnu riječ kada je u pitanju postavljenje šefa SPO-a. A kada će i kako to biti urađeno, tek treba da vidimo.

 

Pazi, snima se

Nema čitaoca Monitora koji ne poznaje makar nekoga ko gasi telefon pred bilo kakav povjerljiv razgovor, koristi aplikacije navodno zaštićene od prisluškivanja (Signal, Telegram, ranije WhatsApp…) ili tvrdi kako ga službe snimaju pošto tokom razgovora čuje odjek vlastitog glasa, nerazgovjetne šumove, baterija mu se prebrzo prazni… Opozicioni političari, novinari, nevladini aktivisti, poslovni ljudi spadali su u red onih koji su protekle tri decenije proveli u ubjeđenju da ih vlast drži na oku. Stalno ili, makar, povremeno. Sad smo i zvanično dobili potvrdu da to što je neko, možda, bio paranoičan ne znači da ga nijesu pratili (prisluškivali). O državnom trošku.

Nedugo nakon postavljenja na mjesto vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), Dejan Vukšić je obznanio mogućnost da je ANB nezakonito, bez dozvole nadležnog suda, preduzimala mjere tajnog nadzora (MTZ) kako bi prikupljala podatke o građanima Crne Gore. I da su dokazi o tim operacijama uništavani nakon poraza DPS-a na prošlogodišnjim izborima. Ali da nijesu svi uništeni.

Vukšić je o svojim saznanjima podnio i krivičnu prijavu SDT-u. Postupajući po njoj, Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) je, početkom februara, saslušalo bivšeg direktora ANB-a Dejana Perunićića, smijenjene načelnike sektora Luku Bulatovića i Srđu Pavićevića i službenika Agencije Mihaila Martinovića koji je, prema pisanju Vijesti, potvrdio navode o nezakonitim MTZ iz krivične prijave.

Krajem prošle nedjelje priča je podignuta na viši nivo, nakon što je šef SPO-a Dragan Radonjić objelodanio da se Peruničić i Pavićević terete za zloupotrebu službenog položaja u produženom trajanju. Prema tvrdnjama istražitelja, bivši direktor ANB-a je, u periodu od januara do septembra prošle godine, Pavićeviću davao usmene naloge o praćenju određenog broja lica. Pavićević je potom, u istoj formi –  bez pisanih tragova – nalagao pojedinim službenicima ANB-a da, uz korišćenje sredstava za fotodokumentovanje, nadgledaju i prate „osumnjičene“  na području opština Podgorica, Budva i Cetinje.

Glavni SDT Milivoje Katnić pojasnio je da su agenti ANB-a svakodnevno, po sat ili dva, pratili i snimali ljude koji su stavljeni pod nezakonitu obradu, ali da u tužilaštvu i specijalnom policijskom timu za sada ne znaju da li je i u koje svrhe korišćen prikupljeni materijal.

Šef SPO-a je dodatno pojasnio kako Peruničić i Pavićević nijesu jedini pripadnici ANB-a osumnjičeni za zloupotrebu, i da se rad na tom predmetu nastavlja „u cilju utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, te identifikovanja i procesuiranja drugih lica za koja se utvrdi osnovanja sumnja da su izvršili krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, a u nadležnosti su SDT-a“.

Nedugo zatim (istog poslijepodneva) u ovdašnjim medijima pojavio se nezvanični spisak osoba koje su bile na meti čelnika ANB-a i njihovih operativaca. Na tom popisu našli su se premijer Zdravko Krivokapić, predsjednik Skupštine Aleksa Bečić, lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević, šef njihovog poslaničkog kluba Slaven Radunović, gradonačelnik Budve Marko – Bato Carević, poslanik Milo Božović (DF), čelnici Ujedinjene Crne Gore i SNP-a Goran Danilović i Vladimir Joković, funkcioner Demokrata Boris Bogdanović, nekadašnja novinarka Nevenka Bošković – Ćirović i naš kolega iz TV Vijesti Petar Komnenić. Navodno, praćen je i sniman i pokojni mitropolit Amfilohije.

Na konferenciji SDT-a i SPO-a nijesmo saznali da li oni raspolažu i jednim materijalnim dokazom kojim bi se mogle potkrijepiti iznijete tvrdnje. Zato su njihov nastup neki dočekali i kao novi pokušaj bacanja prašine u oči ovdašnjoj javnosti. Nešto nalik slučaju Stijepović koji je prije nekoliko dana, doduše nezvanično, okončan na krajnje apsurdan način. Uz svesrdnu i odavno prepoznatu težnju glavnog SDT da se slučaj riješi u korist funkcionera DPS-a i njegovog partijskog šefa.

Uostalom, Katnić se lično, u više navrata od kada je imenovan za GSDT, služio materijalom pribavljenim mjerama tajnog nadzora (prisluškivanjem) kako bi pokušao kompromitovati svoje profesionalne ili političke oponente. Pa su se na njegovoj meti našli advokati Vladan Bojić i Goran Rodić, SDT Živko Savović,  funkcioneri Demokrata Aleksa Bečić, Boris Bogdanović i Dragan Krapović. Dosadašnje sudske presude ukazuju da Katnić za takve rabote nije imao zakonskog osnova.

Zato na težini dobija dilema da li Katnić i Radonjić u javnost izlaze sa aferom prisluškivanje da bi razotkrili ili da bi prikrili eventualne nezakonite radnje rukovodilaca i službenika ANB-a. I njihove razmjere. Uz ideju da se priča o nezakonitom praćenju političkih oponenata i kritičara ograniči na desetak mjeseci prošle godine. A od 1990. do 2020 – šta je bilo, bilo je.

 

Prve smjene

Tri dana nakon imenovanja za novog šefa policije, Zoran Brđanin je smijenio načelnika CB Nikšić Tihomira Goranovića i komandira tog centra Darka Mađarića. Odlučio je da do imenovanja novog šefa nikšićke policije te poslove obavlja rukovodilac kriminalističke policije CB Herceg Novi Dragoljub Peković.

Smjene Goranovića i Mađarića uslijedile su dan nakon što je u tom gradu napadnut aktivista koalicije Za budućnost Nikšića Luka Trebješanin. Mladića koga je šira javnost  upoznala kao jednog od osumnjičenih za napad na doktora Iliju Ašanina, bivšeg direktora Opšte bolnice Nikšić, nepoznate osobe su poprskale biber sprejem i pretukli šipkama.

„Pripadnici Uprave policije neće biti akteri dnevnopolitičkih dešavanja, a posebno ne u kontekstu usložnjavanja političkih prilika jer je UP kao institucija iznad svakog pojedinca, te je u skladu sa tim navedena odluka donijeta“, saopšteno je iz UP nakon smjene čelnika nikšićke policije.

Zoran RADULOVIĆ
Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

FOKUS

PERMANENTNA IDENTITETSKA OFANZIVA NA CRNU GORU: Barometar laži

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cilj srbijanskog režima je jasno saopšten u medijima koje kontroliše. Treba spriječiti da granica Crne Gore i Srbije postane i granica EU  i privatne države braće Vučić. Crnu Goru  treba vratiti u “bratski zagrljaj” velikosrpskog organizovanog kriminala koji nastavlja politiku 90tih pod novim imenom – srpski svet  Na istom zadatku su vrh SPC, kriminalni karteli i dio srpskih partija u Crnoj Gori. Mogu  im se dodati i srpski “građanisti” iz drugih partija vladajuće koalicije. Zajednički imenilac koji koordinira rad svima je BIA

 

 

Da će identitetska ofanziva i sve druge agende koje štancuje zvanični Beograd prema Crnoj Gori dobijati na zamahu je već neko vrijeme očigledno. Cilj srbijanskog režima je jasno saopšten nekoliko puta u medijima koje kontroliše. Svim sredstvima treba spriječiti da granica Crne Gore i Srbije postane i granica Evropske Unije (EU) i privatne države braće Vučić. Crna Gora kao država i narod se trebaju vratiti u “bratski zagrljaj” velikosrpskog organizovanog kriminala koji nastavlja politiku iz 90tih na suptilniji način i pod novim imenom – srpski svet.

Na istom zadatku su vrh Srpske pravoslavne crkve (SPC) s operativcima na terenu, kriminalni karteli i dio takozvanih srpskih političkih partija u Crnoj Gori. Njima se mogu dodati i srpski svjesni “građanisti” iz drugih partija vladajuće koalicije. Zajednički imenilac koji koordinira rad svima je Bezbedonosno informativna agencija (BIA) Republike Srbije, nasljednica zloglasne  UDB-e. To je javno i detaljno opisano u tekstu Večernjih novosti iz kraja avgusta 2024. godine koji uređuje Milorad Vučelić. Vučelić je poznat kao ratni propagandista Slobodana Miloševića iz 90-tih koji sada služi Vučića. U tome imaju obilatu pomoć Rusije i njenih službi ali i djelova bivšeg režima Mila Đukanovića u čijem interesu nije da Crna Gora postana država oslobođena od kriminala i korupcije. Nedavna objava Epstin fajlova pokazuje da je Djukanovićev projekat privatne države imao jaku podršku Rusije i njenih operativaca u EU.

Manifest BIA-e i veličanje njegovog tadašnjeg načelnika operative Marka Parezanovića u Novostima je stigao svega par mjeseci nakon što je Crna Gora zatvorila privremena i dobila završna mjerila za zatvaranje svih poglavlja s Evropskom komisijom (EK) u junu 2024..

Odmah po dobijanju završnih mjerila od EK-a je uslijedila ucjena prema premijeru Milojku Spajiću od strane bloka Za budućnost Crne Gore (ZBCG), čiji nosilac je Milan Knežević, da se donese rezolucija o Jasenovcu kako bi se pokvarili odnosi s Hrvatskom i izdejstvovala blokada zatvaranja poglavlja. Istu rezoluciju Aleksandar Vučić ranije nije htio donijeti u srbijanskom parlamentu “kako ne bi naštetio evropskoj budućnosti Srbije”. Zato je  šef crnogorskog parlamenta Andrija Mandić dobio zadatak da bude formalni inicijator rezolucije u svom domu. Donekle se uspjelo u naumu. Hrvatska je blokirala poglavlje 31 koje se odnosi na vanjsku politiku, odbranu i dobrosusjedske odnose. Nakon toga broj sporova s Hrvatskom je naglo porastao na radost Beograda i putinoida u HDZ-u i DPS-u.

Došlo je i da prave provale identiteskih priča Vučićevskih partija, prevashodno Kneževićeve Demokratske narodne partije (DNP) oko statusa srpskog jezika u Crnoj Gori i promjene zastave. Istovremeno su lansirani silni parastosi četničkim koljačima i rehabilitacija nacističkih kvislinga od prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Dok grad Zagreb uklanja imena ulica osoba koje su i indirektno povezane sa kvislinškim režimom NDH, Pljevlja dobijaju trg patrijarha SPC Varnave Rosića, otvorenog podržavaoca Adolfa Hitlera i njegove politike. Radi se o jedinom Pljevljaku za kim je Hitler lično izjavio saučešće 1937.  Episkopi SPC-a u Crnoj Gori otvoreno su veličali ratne zločince, crnogorske žrtve,  zbog pripadanja partizanskom pokretu,  proglašavali za  svetosavske Srbe… U tome su im pomagali i pojedini funkcioneri Demokrata čiji tajni promiskuitetni život u Beogradu je doprinio njihovoj političkoj kompromitaciji. Još je ranije bivši premijer Dritan Abazović pominjao “snimke iz Beograda” koji neke funcionere drže kao taoce.

Djelovi vlasti iz gradova kojima upravljaju Kneževićeva i Mandićeva stranka otvoreno slave srbijanske državne praznike, idu na poklonjenje u Beograd kao matičnoj državi, veličaju braću Vučić i vole biti u društvu kriminalaca bliskih braći. Vučićevi mediji u Crnoj Gori su još prošle godine počeli otvorenu kampanju protiv EU. Državna uprava, nereformirano pravosuđe, policija i druge službe u Crnoj Gori pucaju po svim šavovima.

Ovolika navala iz Srbije nije prijala ni svim crnogorskim Srbima. Mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije Mićović je počeo praviti otklon od režima Vučića. Prošle godine je podržao studentske proteste u Srbiji i zajedno sa još pet episkopa SPC-a u pismu patrijarhu se ogradio od pljuvačkog rječnika srbijanske crkve protiv studenata. Kasnije se posredno izvinuo zbog svog nastupa u Lijevča Polju u BiH rekavši da nije imao namjeru opravdavati ni  veličati četničke zločine. Pozvao je i da se osnuje institut koji će nezavisno i nepristrasno istražiti sve zločine Drugog svjetskog rata i poraća. Joanikiju je Beograd najviše zamjerio što je javno i nedvosmisleno podržao ulazak Crne Gore u EU. Njegov kolega nikšičko budimljanski episkop Metodije Ostojić je zbog toga uzdignut na rang mitropolita i još jače krenuo u anticrnogorsku propagandu i veličanje Vučića.

I lider Nove srpske demokratije (NSD) i šef parlamenta Andrija Mandić je počeo praviti otklon od Prve familije Srbije. Njegovi samostalni inostrani nastupi i prijemi na visokom nivou u Izraelu, Velikoj Britaniji, Španiji, Briselu itd. su aktivirali alarme u Andrićevom vencu i “na Brdu” – sjedištu srpske državne bezbjednosti. Vučić je javno proglasio Kneževića za “vođu srpskog naroda u Crnoj Gori”. Njegovi  mediji i službe okrenuli su oštricu protiv mitropolita Joanikija i Mandića uz rusku pomoć. Pljuvačko saopštenje ruske vanjske obavještajne službe (SVR) protiv Vaseljenske patrijaršije je, ubrzo se pokazalo, imalo za glavni cilj diskreditaciju Joanikija, koga su osumnjičili za tajne dogovore s Carigradom i crkveni separatizam. Iz pera izvjesnog Vladimira Vukovića se odapinju tekstovi u režimskim medijima kojima se napada Andrija Mandić od koga se očekuje da “srpski obraz čuva” zajedno sa njima  koji služe gospodara Vučića. Šalje mu se javna poruka (indirektno sa Brda) šta se od njega očekuje. U ovo se uključuju i neki novinari “poreklom” i direktno iz Crne Gore koji pozdravljaju izlazak Kneževića iz vlasti, dok Mandića poistovjećuju sa sjevernokorejskim liderom koji voli fotelju.

Upozorenja Mandiću stižu i iz vlastite stranke. SO Žabljak je ove sedmice usvojio zaključak da se pored državne zastave na javnim institucijama te opštine istakne i trobojka kao “simbol srpskog naroda”. Zaključak su predložili i jednoglasno podržali odbornici NSD-a, uz koalicione partnere Durmitorsku inicijativu i Demokrate. Po NSD-u, trobojka je istorijski i kulturni simbol naroda koji čini većinu stanovništva u Žabljaku (52.6 odsto). Gradonačelnik Žabljaka Radoš Žugić rekao je da odluka ne ugrožava suverenitet Crne Gore. Tako će crnogorska trobojka sa grbom iz vremena Kraljevine Crne Gore biti podsjetnik na istorijski kontinuitet i različite identitete građana. Da se radi o političko – propagandnom inžinjeringu s vanjskim uticajem govori podatak da je Srba na Žabljaku po popisu iz 1981. bilo svega 0.5 odsto. Svi raniji popisi ukazuju na postojanje samo jendog identiteta – crnogorskog. Iz opštine su poručili da zastava i zaključak poruka državnim vlastima da se nađu „zajednički jezik oko identitetskih pitanja“.

Premijer Spajić je  predstavio krajem 2024. inicijativu pod nazivom Barometar 26 sa četiri osnovna principa. Jedan od njih je prestanak fokusa na polarizirajuća pitanja koja usporavaju proces EU integracija.  Dokument je Vlada  usvojila kao platformu za evropsku integraciju radi završetka pregovora o članstvu u EU do kraja 2026. I DNP i Socijalistička narodna partija (SNP), koja je tobože građanska stranka, su podržale Barometar 26 zajedno sa svim drugim “Srbima”.

DNP i druge Vučićevske partije su podržale i prostorni plan za kolektor u Botunu nekoliko puta. DNP se u kontaktima s ambadama EU zaklinjao da podržava ulazak Crne Gore u Uniju.

Kad namignu gazde iz Beograd, sve  to više ne važi.  Tokom protesta u Zeti oko kolektora uočeno je prisustvo kriminalaca i agenata u službi srbijanske državne bezbjednosti. Isti  brižnici  su ranije uočavani u uniformama u Ćacilendu i u opštinama u Srbiji gdje su održavani lokalni izbori kako bi zastrašivali lokalno srpsko stanovništvo da glasa Vučića.

Ni premijer ni građanski dio vlasti još   nemaju adekvatan odgovor na umrežena nastojanja da se Crna Gora izbaci s evropskog puta. Maske su odavno pale.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SAUČESNIŠTVO ILI  NEODGOVORNOST VLASTI: Uteče i Lidija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon Miloša Medenice od zatvora je pobjegla i nekadašnja specijalna državna tužiteljka Lidija Mitrović. I nikom ništa. A tek nas čekaju presude Milivoju Katniću, Saši Čađenoviću i ostalima

 

 

Sedmicu nakon bijega Miloša Medenice raspisana je potjernica i za bivšom specijalnom tužiteljkom Lidijom Mitrović  “u cilju njenog pronalaženja i dovođenja na izdržavanje kazne zatvora”. Ta vijest je ne samo neobična, nego i uznemiravajuća kada je stavimo u kontekst aktuelnih dešavanja u Crnoj Gori.

No, krenimo hronološki. Tužiteljka Mitrović se krajem prošle godine, nakon što su joj odbijene žalbe i molbe za odlaganje kazne, nije javila na izdržavanje sedmomjesečne zatvorske kazne, na koju je prošlog proljeća pravosnažno osuđena zbog zloupotrebe službenog položaja. Zato je Osnovni sud u Podgorici, 14. januara izdao naredbu za njeno prinudno sprovođenje u prostorije Uprave za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu (ZIKS). Dvije nedjelje kasnije, 30. januara, Uprava policije obavještava sud –  “da osuđenu nijesu uspjeli pronaći na prijavljenoj adresi, te da postoji osnovana sumnja da izbjegava policiju”.

Čim su primili dopis iz policije, 2. februara ove godine, Osnovni sud donosi naredbu o izdavanju potjernice za Lidijom Mitrović.

Dva dana kasnije, kada je i javnost saznala za nestanak bivše specijalne tužiteljke, portal Javnog servisa objavljuje, pozivajući se na izjave članova njene šire porodice, da je tužiteljka Mitrović ostavila pismo “u kome navodi da ne može više da trpi nepravdu, zbog čega je odlučila da pokuša da izbjegne izdržavanje kazne”. Vjerodostojnost te informacije nije potvrđena iz zvaničnih izvora.

Vijest o bjekstvu Mitrović stigla je nedjelju dana nakon što je Miloš Medenica bjekstvom iz kućnog pritvora izbjegao sprovođenje u ZIKS. Medenica je pobjegao  istog dana kada je nepravosnažno osuđen na deset godina i dva mjeseca zatvora “zbog stvaranja i vođenja kriminalne organizacije” koja se bavila trgovinom narkotika, švercom cigareta, podmićivanjem i nedozvoljenim držanjem oružja.

U istom postupku osuđena je, na deset godina zatvora, i njegova majka Vesna Medenica. Bivša Vrhovna državna tužiteljica i predsednica Vrhovnog suda Crne Gore oslobođena je optužbi za stvaranje kriminalne organizacije, a osuđena za protivzakoniti uticaj, primanje mita i uticanje na sudske odluke tokom i nakon njena tri mandata na čelu crnogorskog pravosuđa.

SDT i branioci Medenice najavili su žalbe na presudu, dok pred očima zaprepašćene javnosti i dalje traju rasprave i sporenja o zakonskim rješenjima, procedurama i postupcima svih onih koji su doprinijeli da Miloš Medenica uspije, za sada, izbjeći odlazak u zatvor.

Među najglasnijim kritičarima nesposobnosti pravosudnih i izvršnih vlasti da provedu pravosnažne sudske odluke našao se predsjednik države Jakov Milatović. Navodeći da bjekstvo Mitrović “pokazuje duboke slabosti vladavine prava i urušava povjerenje građana u pravni sistem”. Kritike je adresirao prvenstveno na Milojka Spajića.

“Premijer je dužan da obezbijedi da institucije rade, a ne da se raspadaju pred očima građana Crne Gore. Više nije moguće da se krije iza birokratije, lanaca komande, ni iza fraza. Ovo je njegov posao, njegova Vlada i njegova odgovornost, jer ništa nije uradio kada je pobjegao Miloš Medenica”, poručio je predsjednik.

Premijer se nije oglašavao nakon saznanja da bivša specijalna tužiteljka nije dostupna policiji. Možda čeka da se prvo zakaže i održi sastanak sa čelnicima UP i MUP-a (Lazar Šćepanović i Danilo Šaranović) koji je najavio prošle nedjelje, nakon bjekstva Medenice. Ili računa da nije politički profitabilno dalje zaoštravanje odnosa sa Demokratama koje u njegovoj Vladi pokrivaju kompletan sektor bezbjednosti. Posebno nakon izlaska DNP-a Milana Kneževića iz vladajuće koalicije i neizvjesne buduće saradnje, preciznije – neizbježnog odmjeravanja snaga, sa Andrijom Mandićem i njegovom NSD.

Jednako je upadljivo da o slučaju Mitrović, skoro jednoglasno, ćute tri najveća poslanička kluba u parlamentu: PES, DPS i NSD. Ta suzdržanost dodatno podstiče sumnju da političari pokušavaju smanjiti štetu umjesto da se bave uzrocima problema i rješenjima. Najsumnjičaviji, opet, naglas razmišljaju da predstavnici političke elite zapravo ne žele zatvoriti vrata kroz koja su se bježeći od pravde, provukli Medenica i Mitrović. Za zlu ne trebalo.

Mnogima je nakon bjekstva Miloša Medenice i Lidije Mitrović prva asocijacija slučaj Marović. Podsjetimo, Svetozar Marović, bivši potpredsjednik DPS-a i nekadašnji predsjednik državne zajednice Srbije i Crne Gore potpisao je Sporazum sa tadašnjim, Katnićevim SDT  2016. godine, priznajući da je bio organizator kriminalne grupe  koja je, prema optužnici, oštetila budžet Opštine Budva za desetine miliona eura kroz niz spornih poslova sa zemljištem i investicijama. Na osnovu tog sporazuma osuđen je na jedinstvenu kaznu od tri godine i devet mjeseci zatvora i obavezu da uplati više od milion eura kazne. Njegov sin Miloš Marović priznao je učešće u nezakonitoj prodaji državnog zemljišta i osuđen je na godinu zatvora i novčanu kaznu.

Obojica su nakon presuda otišla u Srbiju i nijesu se vratila na izdržavanje kazni, pa je za njima raspisana međunarodna potjernica. Bjegunci su locirani ali nijesu izručeni Crnoj Gori. Bez formalnog objašnjenja. I bez primjetne ljutnje iz Podgorice, kako u vrijeme vladavine DPS-a tako ni danas. Zato je javnost s razlogom stekla utisak da je slučaj Marović okončan tajnim političkim dogovorom okrivljenih, njihovih nekadašnjih saradnika (ali i političkih konkurenata) iz Crne Gore i novih/starih pokrovitelja i zaštitnika iz vrha vlasti Republike Srbije.

Apsolutna zastara kazne Miloša Marovića nastupila je sredinom septembra 2020. U slučaju Svetozara Marovića apsolutna zastara nastupa 10. oktobra ove godine. Ako do tada ne bude priveden, izručen Crnoj Gori i upućen na izdržavanje kazne, postojeća presuda gubi izvršnu snagu. Kako mu se za već presuđeno djelo ne može ponovo suditi, to znači da će za nekih sedam mjeseci i on biti slobodan čovjek. Makar što se ovdašnjeg pravosuđa tiče.

Već je izračunato da apsolutna zastara u slučaju presude Lidiji Mitrović nastupa za otprilike tri i po godine, u maju 2029. Ima li i ona poput Marovića i (vjerovatno) Medenice logističku podršku i finansijska sredstva neophodna da se tako dugo skriva, odnosno, ostane van dometa pravde?

Pitanje je i šta će vlasti i institucije uraditi da suzbiju rastući osjećaj pravne nejednakosti: jedni odu u zatvor zbog najmanjeg prekršaja učinjenog iz nemaštine ili nehata (neodobreno korišćenje palih stabala iz šume koja je u njihovom vlasništvu), drugi ostanu na slobodi i pored pravosnažne osuđujuće presude. Zadržavajući veliki dio nelegalno stečenog bogatstva.

Za razliku od Miloša i Vesne Medenica (“podmićivanje, primanje mita”) u presudi Lidiji Mitrović ne pominje se novac kao motiv njenog postupanja. Osuđena je jer je kao specijalna tužiteljka primijenila institut odlaganja krivičnog gonjenja u predmetu poreske utaje, iako je sud zaključio da za to nije postojao zakonski osnov. Dio osumnjičenih je izmirio poreske obaveze i tužiteljka ih nije izvela na optuženičku klupu.

Laički objašnjeno, sud je ocijenio da je Mitrović prešla dozvoljeni granicu  profesionalne diskrecije u procjenjivanju povjerenog slučaja (afera Klap) i zašla u zonu krivične odgovornosti.

Takve dileme osjetljive su i u evropskom pravosuđu. Poznat je slučaj španskog sudije Baltasara Garzona, međunarodno poznatog po strogom postupanju u procesima protiv korupcije i ratnih zločina. On je suspendovan 2012., nakon što je Vrhovni sud Španije ocijenio da je nezakonito odobrio prisluškivanje razgovora između advokata i optuženih u jednom predmetu korupcije.

Dio komentatora smatrao je da je kažnjen jer je bio previše revnostan sudija, dok su drugi tvrdili da je svjesno prešao dozvoljene procesne granice. Upravo ta linija razgraničenja, između prava na grešku i svjesne zloupotrebe ovlašćenja, našla se i u središtu slučaja Mitrović.

Ali, Garzona nije pobjegao, a Lidija jeste. Pokazujući da nema ni povjerenja ni poštovanja prema institucijama pravde u kojima je, kao sudija i tužilac, službovala duže od dvadeset godina.

Sistem upućivanja na odsluženje zatvorske kazne, naslijeđen iz SFR Jugoslavije, oslanja se na praksu da se osuđeni, ukoliko nije riječ o dokazanim zločincima i kriminalcima, sami jave na izdržavanje kazne kada ih tamo pozovu.

Ali,  SFRJ  je bila država snažnog autoriteta kojoj su njeni stanovnici – vjerovali. Danas, očigledno, to nije slučaj.

Brojne su zemlje EU u kojima osuđujuća presuda automatski aktivira policijski nalog u sistemu. Makar da se ne može nasmetano odšetati preko granice. Kad su osuđeni osobe sa političkim ili ekonomskim uticajem sistem zna biti još stroži.

Kojim će putem Crna Gora?

Skorašnji propusti ukazuju da ovaj problem ima makar dvije dimenzije: političku i pravosudnu. Javnost je već stekla utisak da funkcija ne predstavlja dodatnu obavezu nego štiti od odgovornosti, dok je institucionalna pravda kategorija za pregovore a ne sveobavezujući standard.

A tek nas čekaju presude Milivoju Katniću, Saši Čađenovići i ostalima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POBJEGAO MILOŠ MEDENICA: Hoće li ko odgovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bjekstvo Miloša Medenice je  mnogo puta od strane stručne javnosti najavljivano kao konačni cilj odugovlačenja sudskog procesa protiv njega. Na kraju se to i desilo. Na oči bezbjednosnog sektora, na dan izricanja presude.  Utvrđivanje odgovornosti mora biti naredni korak

 

 

Pravi „istorijski rezultat“  bezbjednosnog sektora, kako to njegovi čelnici vole reći – Miloš Medenica nonšalatno je napustio Crnu Goru uoči izricanja osuđujuće presude u Višem sudu u Pogorici. Iako je bio u kućnom pritvoru. Po svemu sudeći bez nanogice i adekvatnog nadzora.

Medenica je bjekstvom uspio da izbjegne hapšenje zbog desetogodišnje robije koja mu je u srijedu ove sedmice izrečena u podgoričkom Višem sudu. Optužen je da je organizovao kriminalnu grupu, čija je članica i njegova majka Vesna Medenica, dugogodišnja  bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore. Oboje su osuđeni na po deset godina zatvora.

Nakon izricanja presude prvo je nezvanično objavljeno da Miloš Medenica nije na adresi na kojoj je morao biti, i da su ga policajci na toj adresi zatekli u utorak veče, noć uoči izricanja presude.. . Te informacije naknadno su potvrđene saopštenjem Uprave policije u kom se navodi da je „provjerom mjere nadzora, dan prije izricanja presude, u 17:30 časova, Miloš Medenica  zatečen u svom stanu“. UP takođe, pravdajući se,  ističe „da u kontrolisanom periodu od 18.10.2025. godine do 27.1.2026. godine, nije zabilježeno kršenje mjera nadzora od strane ovog lica“.

Ni Miloš Medenica, kao ni Vesna Medenica nijesu prisustvovali izricanju presude, što zakon omogućava.  Obrazloženje osuđujuće presude u Višem sudu od strane sutkinje Vesne Kovačević  trajalo je više od dva sata. Nepoznato je kada su pripadnici podgoričke policije pošli na adresu Miloša Medenice u Podgorici, što je adresa njegovog kućnog pritvora,  kako bi ga uhapsili i sproveli do spuškog zatvora. Vijest o tome da ga nijesu našli nezvanično je potvrđena par sati nakon izricanja presude.

Uprava policije naknadno je zvanično saopštila : „Juče, 28.01.2026.godine, prije nego što je dostavljeno obavještenje i doneseno rješenje o određivanju pritvora za osuđenog Miloša Medenicu, policijski službenici su izvršili obilazak stana u kojem nije zatečen. Od strane supruge imenovanog lica koja se nalazila u stanu obaviješteni da je isti pošao na suđenje“, saopštili su. Sudeći po saopštenju, nadzor nad Medenicom od popodnih sati na dan prije suđenja ,do izricanja presude sledećeg nije vršen.

Viši sud, koji je naknadno raspisao potjernicu za Medenicom, saopštio je da punu odgovornost za njegovo bjekstvo snosi Uprava policije. „Zakonikom o krivičnom postupku propisano je da mjeru nadzora – zabrana napuštanja stana izvršava policija, a obaveza je te institucije da spriječi bjekstvo okrivljenog iz stana, jer se vrijeme provedeno na izdržavanju te mjere nadzora uračunava u izrečenu kaznu zatvora”, saopštili su. Naglašavajući , da  u spisima predmeta koji se tiče predmeta  Miloša Medenice “ne egzistiraju dopisi – izvještaji Uprave policije o kontroli poštovanja određene mjere.”

Iz Uprave policije su uzvratili: „Članom 169, stavom 1, Zakona o krivičnom postupku propisano je da sud može u svako doba naložiti provjeru mjera nadzora i zatražiti izvještaj od organa nadležnog za njeno izvršenje”. U saopštenju se dalje navodi: “ Sud je taj koji u svako doba nalaže provjeru i traži izvještaj od Uprave policije, što u konkretnom slučaju nije urađeno od strane Višeg suda u Podgorici”.

Ako je vjerovati institucijama, niko nije obavio svoj dio posla.

Oglasila se i Agencija za nacionalnu bezbjednost: “ANB nema nikakvu zakonsku nadležnost za nadzor mjera u krivičnom postupku niti ovlašćenja da prati izvršenje izrečenih mjera nadzora”.

Odmah nakon što je objavljeno da Miloš Medenica nije na adresi kućnog pritvora, javno se među prvima oglasio premijer Milojko Spajić na društvenoj mreži X. Napisao je da je za njega neprihvatljiva informacija da je  Medenica nedostupan nadležnim institucijama: “Jer je, prema današnjoj presudi, riječ o organizatoru ozbiljne kriminalne grupe koja je izvršila brojna krivična djela u Crnoj Gori. Već večeras ću inicirati sastanak sa direktorom Uprave policije i resornim ministrom, na kojem ću zahtijevati sve detalje u vezi sa ovim slučajem, kako bi se što prije utvrdilo gdje je došlo do propusta i ko za njih mora snositi odgovornost”, napisao je u srijedu veče Spajić.

Potom se, na istoj mreži, oglasio i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Ne da javnosti objasni  kako je moguće da Miloš Medenica pobjegne iz kućnog pritvora na dan izricanja presude, već da replicira premijeru. „Ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije se uvijek odazivaju pozivu na sastanke, a očekujem da će sastanku o predmetnoj temi prisustvovati i ministar pravde, predstavnici sudstva i direktor ANB-a”, napisao je.

Da li je do sastanka došlo, ko je sve prisustvovao njemu i da li će zbog bjekstva Miloša Medenice iko snositi odgovornost, do izlaska u štampu ovog broja Monitora, nije poznato.

Predsjednik Jakov Milatović nazvao je  bjekstvo Miloša Medenice „neviđenim skandalom i krahom neozbiljnog sistema, pred očima javnosti“. Saopštio je da je premijer taj koji je dužan da obezbijedi da sistem funkcioniše, a ne da se raspada kada je najvažnije.

„Ako je država na dan presude izgubila osuđenog za organizovani kriminal, onda premijer nema kontrolu nad sopstvenim Vladom“, kazao je Milatović. I poručio: „Spajić  mora odmah da smijeni sve odgovorne za ovaj propust , od rukovođenja do operativnog nivoa. Bez odlaganja. Bez izgovora. Bez taktiziranja.“  Milatović je zatražio i da se odmah objavi ko je bio zadužen za mjere nadzora,  ko je kontrolisao  „i da li su mjere bile stvarne ili je sve bila gluma“.

Da se ti podaci moraju dati na uvid javnosti, smatraju i u civilnom sektoru.  Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS)  saopštila je da su od MUP-a zatražili objavu informacije o svim do sada sačinjenim zabilješkama o kontroli poštovanja mjere kućnog pritvora za Miloša Medenicu.

” Imajući u vidu da je izricanje presude u predmetu protiv pripadnika OKG Miloša Medenice bila najavljeno u medijima makar 24 časa ranije, nije jasno kako nadzor poštovanja mjere kućnog pritvora nije intenziviran od strane službenika policije upravo u tom periodu”, saopštili su iz te NVO. Akcentovali su da se ovaj predmet  u javnosti već duže profiliše kao jedan od onih koji bi trebalo da ‘poprave’ takozvani track record Crne Gore u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

“Pa je bilo za očekivati da će, ako ne svi subjekti, onda makar tzv. šef organizovane kriminalne grupe mora biti pod pojačanim nadzorom, naročito uoči samog izricanja presude”, ističe MANS. Pozvali su da se bez odlaganja identifikuje odgovornost za činjenicu da Miloš Medenica nije dostupan nadležnim institucijama.

Reagovali su i iz opozicije. Iz Građanskog pokreta URA ocijenili su da nemogućnost policije da pronađe i uhapsi osuđenog šefa organizovane kriminalne grupe Miloša Medenicu, koji se nalazio u kućnom pritvoru, predstavlja najveći bezbjednosni propust u savremenoj istoriji Crne Gore. Moguće da su u toj partiji zaboravili slučaj Tunel, koji se desio u vrijeme vlade Dritana Abazovićeva. Do danas nije utvrđena odgovornost.

Dok su se reakcije nizale, policija je bezuspješno tragala za Medenicom. Prema informacijama Monitora, policijski službenici čak su nadgledali i njegovu imovinu u Kolašinu, kada je već uveliko za njim raspisana potjernica.

Medenica je pušten iz pritvora 17. oktobra 2025. godine, kada mu je određen kućni pritvor. Vanraspravno sudsko vijeće takvu odluku donijelo je nakon što je proteklo tri godine bez prvostepene presude od podizanja optužnice, što je nakon njegovog bjekstva ponovo otvorilo i priču o izmjenama Zakona o krivičnom postupku, koje je vlast godinama obećavala, ali nije donijela.

Te zakonske izmjene trebalo je da riješe procesne probleme zbog kojih suđenja traju duže od tri godine, koliko je zakonski maksimalni rok za pritvor, što je bio slučaj  i sa Milošem Medenicom.  Nakon što je istekao taj rok, pušten je iz pritvora i određen mu je kućni pritvor.

Medenica je osuđen je na 10 godina i dva mjeseca zatvora za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, produženo krivično djelo krijumčarenje, dva krivična djela protivzakoniti uticaj putem pomaganja, te sprečavanje dokazivanja. Sud je izrekao i  sporednu jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 50.000 eura. On je oslobođen optužbe za nedozvoljeno držanje oružja i omogućavanje uživanja opojne droge za više osoba…

Istom presudom  Vesna Medenica osuđena je na 10 godina zatvora za dva krivična djela:  protivzakoniti uticaj i jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 50.000 eura. Izrečena joj je mjera zabrana napuštanja Kolašina i oduzimanje pasoša. Ostali optuženi osuđeni su na nešto više od 30 godina zatvora i novčanu kaznu u ukupnom iznosu od blizu 200 hiljada eura. Osim toga optuženi Miloš Medenica, Marko Vučinić, Nikola Raičević, Petar Milutinović, Jovan Miković, Vojin Perunović, Milorad Medenica, optuženi Marjan Bevenja, Stevo Karanikić, Ivana Kovačević, Goran Jovanović, Miladin Pejović i Božidar Doderović, dužni su da solidarno plate 2.736.715,89 eura na ime oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, u korist budžeta Crne Gore u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti presude.

Bjekstvo Miloša Medenice  je bezbroj puta od strane stručne javnosti najavljivano kao konačni cilj odugovlačenja procesa protiv njega i Vesne Medenice. Na kraju se i desilo. Na oči bezbjednosnog sektora, na dan izricanja presude. Utvrđivanje odgovornosti mora biti naredni korak

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo