Povežite se sa nama

Izdvojeno

VLADIMIR SREBROV, PJESNIK, ČOVJEK OD KONTROVERZI: Od srpskog radikala do zatočnika srpskih radikala

Objavljeno prije

na

U zatvorskoj sobi punoj praznih kreveta, septembra ’92, sjedio je u ćošku, za pisaćom mašinom. Razgovaramo kao stari prijatelji. Plače. Pita me da li smo na različitim stranama, začuđen da sam mogla da uđem kod njega. Na komadiću papira zapisuje poruku za Vuka Draškovića. „Molim te da ga obavijestiš da sam ovdje”. U Karadžićevom zatvoru Kula kod sarajevske Lukavice

 

Vladimir Srebrov, pjesnik, čovjek od kontroverzi, pritvoren je u septembru 1992. godine, suđen i osuđen, prvo na smrtnu kaznu, a par mjeseci kasnije, kazna je preinačena na pet godina zatvora. Ratno rukovodstvo bosanskih Srba presudilo je: „Slabio je moral srpskih vojnika i počinio djela koja vode u veleizdaju”. Na brojne apele za oslobođenje Srebrova, koji su stizali na adresu lidera bosanskih Srba, Karadžić je odgovarao: „Srebrov nije uhapšen kao pjesnik, već kao agitator za srpsku predaju i probijanje fronta, a to se kažnjava u cijelom svijetu”. Petnaestak dana kasnije posjetila sam Vladimira Srebrova u zatvoru Kula kod sarajevske Lukavice.

„Ne znam da li sam uhapšen, znam samo da sam prevaren. Isprebijan sam.   Vezali su mi ruke i tukli me. Zbog toga je i moj glas tiši. Ovdje na Kuli dobio sam ljekarsku pomoć i da nije bilo te pomoći ne bih preživio”.

Uhapšen je čovjek koji je pred rat javno tvrdio da se u Bosni osjeća „ugrožen i kao čovjek i kao Srbin” da bi, samo par godina kasnije, užasnut ratnim zbivanjima, ponavljao: „S ponosom kažem da je Bosna moja domovina i otadžbina”.

U Bosni i u Sarajevu je živio, pjevao i pisao: „Granete padaju oko nas, mnogo granata, mnogo metaka, mnogo gelera. Svaki sumrak je sve teži, svaka noć sve groznija. Svjetleći meci ih čine strašnijim, a mi još živimo djevojčice moja, živimo sa svojim sugrađanima, kojih je iz dana u dan sve manje, a humki pod prozorima kuća sve više. Naš grad, naše Sarajevo, postaje jedna velika humka slobodi i zvijezdama u njoj i nad nama.To zapamti”.

U zatvorskoj sobi, punoj praznih kreveta, sjedio je u ćošku, za pisaćom mašinom. Razgovaramo kao stari prijatelji. Srebrov plače. Pita me da li smo to sad na različitim stranama, začuđen da sam mogla da uđem kod njega. Na komadiću papira zapisuje poruku za Vuka Draškovića. „Molim te da ga obavijestiš da sam ovdje…”

Vuk je reagovao: „Uhapšen si,Vlado, onog dana kada si prije izbijanja rata u Sarajevu, onima koji su krivotvorili krštenicu i sebe nazivali srpskim intelektualcima u lice sasuo srpsku reč. Tada su vrebali priliku da te uhvate. Tebe pesnika, zatvorio je pesnik. Prve javne čestitke primio je od srpskih pesnika. Sad će dve godine od tada.Ti si još u zatvoru i još je rat. I još je najveći zločin izgovarati srpsku reč”.

U ime Srba, građana Sarajeva, tog drugog septembra Srebrov je prešao na srpsku ratnu teritoriju s namjerom da pregovara o prestanku razaranja Sarajeva i eventualnom otvaranju koridora preko Ilidže kako bi hrana mogla stići opkoljenom gradu. Uz obećanje, tvrdi, ovjereno srpskom pravoslavnom riječju, da može bezbjedno doći i da mu se ništa desiti neće. Dočekali su ga Karadžićevi poslušnici, polomili mu rebra i vilicu. Narednih par mjeseci hodao je sa štakama.

U zatvorskoj ćeliji je govorio: „Još je gore, kad se sjetim umiranja od gladi, kad se sjetim da nisam više u Sarajevu, gradu u kojem živim od svoje četvrte godine. Gradu gdje je rođena moja ćerka Dijana, kad se sjetim svih prebijenih drugova, svih ljudi koje sam poznavao, kad se sjetim kako sam gledam kako padaju granate… Ovdje u ćeliji preživljavam tih 140 dana…

Pa nastavljao: „Ispred motela Košuta na Jahorini vidim mladića od dvadest godina, koji je izvadio nož sa usirenom krvlju i hvalio se kako je dva sata klao Muslimane. Tada sam se sjetio drugog Srbina, setio sam se Goranove Jame, sjetio sam se onog ustaškog koljača, koji je na suđenju rekao da ne može da spava jer mu na san dolazi onaj starac koji mu je, dok je klao, rekao:’Radi ti svoj posao sinko’”.

Vladimir Srebrov je rođen je u Požarevcu, u učiteljsko-oficirskoj porodici, pod imenom Milan Nikolić. Kao Vladimir Srebrov prvi put se potpisao na zbirci poezije Breze na asfaltu, da bi vremenom postalo njegovo, javno, prepoznatljivo ime.

Aktivno, politikom se počeo baviti devedesetih. U to vrijeme postao je predsjednik Inicijativnog odbora za formiranje Srpske demokratske stranke BiH i predsjednik  glavnog odbora Mlade Bosne. Govorio je da „ne želi da bude lider, već buntovnik srpskog naroda u BiH, onaj koji će tom narodu javno reći da ustane sa koljena i da bude ono što jeste, srpski narod, a ne nečija fukara i bilo čiji hamal. Samo dvije godine kasnije razgovarao je sa ljudima i jedan mu je rekao: „Volio bih da te koljem uz svirku gusala”. Srebrov ga je upitao: „Jesi li Srbin”. Odgovorio je: „Jesam”.

Sa mjesta predsjednika Glavnog odbora Mlade Bosne, Srebrova je smijenio Radovan Karadžić. Povod su bili „gotovo militantni istupi magistra Srebrova, koji su nespojivi sa duhom srpskog naroda”, objasnio je smjenu tada „miroljubivi” Karadžić. Potom su dva pjesnika nastavila javnu polemiku.

Političku aktivnost Srebrov nastavlja kao aktivista Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića. Poslije izbornog neuspjeha ove stranke na izborima decembra 90′-e zahtijeva smjenu Vuka Draškovića, a dočekaće samo svoju sopstvenu.

Onda, počinje rat u Sarajevu. Na prvim sjednicama ratnog Predsjedništva BiH, koje je već zasijedalo bez srpskih predstavnika Biljane Plavšić i Nikole Koljevića, zabilježeno je i prisustvo Vladimira Srebrova. Koga je predstavljao? Zvanično nikog. Sjedio je i ćutao. Uskoro, predložiće Marka Vešovića i sebe za popunu „srpskih mjesta” u Predsjedništvu. Marko Vešović je odbio uz obrazloženje da ni u razredu ne može da održi red.

U 140 dana, koliko je proveo u Sarajevu, kao saradnik beogradskih listova Borba i Vreme, ostao je upamćen po pitanjima i diskusijama na konferencijama za štampu, ali i po čestim istupanjima na sarajevskoj televiziji i muslimanskom Hajat-u. Alija Izetbegović mu je ponudio status zaštićenog građanina, obezbjeđenje, automobil i sigurniji stan. Onaj u kojem je stanovao na Koševskom brdu pogođen je granatom.

Privilegije je izgubio kada je, na konferenciji za štampu, upitao Stjepana Šibera, Hrvata, jednog od komandanata Armije BiH: „Zašto se u zvaničnim izvještajima, ali i u sarajevskim medijima, ne pominju spaljena srpska sela u Hercegovini, iako se za to sa sigurnošću zna?” Poslije te izjave fizički je napadnut.

Početkom septembra došao je na Ilidžu, pod srpskom kontrolom, kako je tvrdio, na njihov poziv. „Rekli su da žele da razgovaraju sa prvakom Građanske stranke Srba i Srba građana Sarajeva. Prije toga, imao sam nekoliko razgovora sa srpskim komandirom milicije Budišom, koji mi je dao srpsku i pravoslavnu riječ da mi se ništa neće dogoditi ako dođem”. Dobio je batine. Ovaj put od Budišinih ljudi.

Nakon 39 mjeseci, duže od tri godine provedenih u zatočeništvu, Srebrov je nastavio da živi u Sarajevu. U ljeto 1999. godine, u 45. godini života, preminuo je.

Petko Budiša, koji ga je uhapsio, naziva Srebrova „budaletinom i psihijatrijskim slučajem”. Tomo Kovač, Budišin nadređeni, čest je gost srbijanskih medija.

 

“Zaboravljeni heroj povlačenja”

U knjizi  Scenografija rata, danski pisci J.M. Eriksen i F.Stjernfelt, posvetili su jedno poglavlje Vladimiru  Srebrovu. U poglavlju  Zaboravljeni heroj povlačenja, bilježe: “Srebrov je  ustao protiv drakonskih posljedica nacionalističkog ludila i završo slomljen u ćeliji, obeščašćen. Zbog tog puta humanosti i ljudskosti Srebrov je i danas neomiljen u srpskim krugovima koji i dalje sanjaju o velikoj Srbiji”

Lidija KOJAŠEVIĆ-SOLDO

 

Komentari

FOKUS

ANDRIJA MANDIĆ, OSVAJANJE VLASTI: Za srpski svet u Orbanovoj Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadolazeća desna Evropa, računaju Vučić, Dodik i Mandić, mogla bi imati razumijevanja za njihove aspiracije: političke, nacionalne, državne. Umjesto da im se suprotstavi, postojeća većina u crnogorskom parlamentu pravi se da bira između nekadašnjih DPS-a i DF-a. A to je siguran način da svi budemo na gubitku

 

 

Bio je to trijumfalan petak (12. jul) za predsjednika parlamenta. U Podgorici je, u odsustvu, nepravosnažno oslobođen optužbi za učešće u aferi poznatoj kao državni udar. Na Cetinju je, pod njegovim pokroviteljstvom, obavljena dodjela Trinaestojulskih nagrada. Andrija Mandić se potrudio da sve to ostane u sjenci njegove najnovije inicijative – obnova kapele na Lovćenu.

“Smatram da smo danas zreli kao društvo i zajednica da realizujemo tu ideju koja će dovesti do pomirenja i okupljanja ljudi u Crnoj Gori. I želim da iskoristim priliku da je kao predsjednik Skupštine Crne Gore javno iniciram. Poštujući Njegoševu želju, uspostavili bi novu moralnu vertikalu koja će učiniti da Crna Gora ozdravi i da u bolju budućnost zakorači svjesna sebe i svoje slavne istorije zatvarajući poglavlje podjela i netolerancija”, poručio je Mandić iz Vladinog doma u Prijestonici.

Pomirenje, ozdravljenje, uspostavljanje nove moralne vertikale… To je dio  nove retorike kojom  Mandić daruje  javnost od, otprilike, prošlogodišnjih predsjedničkih izbora. Na kojima je, kao trećeplasirani, pretrpio ozbiljan neuspjeh. Takav i toliko da bi ga malo ko, izuzev njega, politički preživio na ovdašnjoj javnoj sceni.

To je i najveće skeptike uvjerilo u upotrebnu vrijednost decenijskog političkog iskustva i neograničene logističke, finansijske i medijske podrške zvaničnog Beograda. Aleksandra Vućića, preciznije. I SPC. Pod uslovom da ta dva centra moći posmatramo kao zasebne entitete.

To, naravno, ima  cijenu. Mandić je plaća, veselo,  lično i preko političkog bloka koji predvodi. Intenzivno radeći na tome da destabilizuje Crnu Goru, naruši njene odnose sa susjedima i zapadnim partnerima. I, možda najvažnije, pojača zavisnost koalicionih partnera iz vladajuće većine od njega i njegovih domaćih i stranih saveznika sa transverzale Banjaluka – Beograd – Budimpešta – Moskva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo