Povežite se sa nama

Izdvojeno

VLADIMIR SREBROV, PJESNIK, ČOVJEK OD KONTROVERZI: Od srpskog radikala do zatočnika srpskih radikala

Objavljeno prije

na

U zatvorskoj sobi punoj praznih kreveta, septembra ’92, sjedio je u ćošku, za pisaćom mašinom. Razgovaramo kao stari prijatelji. Plače. Pita me da li smo na različitim stranama, začuđen da sam mogla da uđem kod njega. Na komadiću papira zapisuje poruku za Vuka Draškovića. „Molim te da ga obavijestiš da sam ovdje”. U Karadžićevom zatvoru Kula kod sarajevske Lukavice

 

Vladimir Srebrov, pjesnik, čovjek od kontroverzi, pritvoren je u septembru 1992. godine, suđen i osuđen, prvo na smrtnu kaznu, a par mjeseci kasnije, kazna je preinačena na pet godina zatvora. Ratno rukovodstvo bosanskih Srba presudilo je: „Slabio je moral srpskih vojnika i počinio djela koja vode u veleizdaju”. Na brojne apele za oslobođenje Srebrova, koji su stizali na adresu lidera bosanskih Srba, Karadžić je odgovarao: „Srebrov nije uhapšen kao pjesnik, već kao agitator za srpsku predaju i probijanje fronta, a to se kažnjava u cijelom svijetu”. Petnaestak dana kasnije posjetila sam Vladimira Srebrova u zatvoru Kula kod sarajevske Lukavice.

„Ne znam da li sam uhapšen, znam samo da sam prevaren. Isprebijan sam.   Vezali su mi ruke i tukli me. Zbog toga je i moj glas tiši. Ovdje na Kuli dobio sam ljekarsku pomoć i da nije bilo te pomoći ne bih preživio”.

Uhapšen je čovjek koji je pred rat javno tvrdio da se u Bosni osjeća „ugrožen i kao čovjek i kao Srbin” da bi, samo par godina kasnije, užasnut ratnim zbivanjima, ponavljao: „S ponosom kažem da je Bosna moja domovina i otadžbina”.

U Bosni i u Sarajevu je živio, pjevao i pisao: „Granete padaju oko nas, mnogo granata, mnogo metaka, mnogo gelera. Svaki sumrak je sve teži, svaka noć sve groznija. Svjetleći meci ih čine strašnijim, a mi još živimo djevojčice moja, živimo sa svojim sugrađanima, kojih je iz dana u dan sve manje, a humki pod prozorima kuća sve više. Naš grad, naše Sarajevo, postaje jedna velika humka slobodi i zvijezdama u njoj i nad nama.To zapamti”.

U zatvorskoj sobi, punoj praznih kreveta, sjedio je u ćošku, za pisaćom mašinom. Razgovaramo kao stari prijatelji. Srebrov plače. Pita me da li smo to sad na različitim stranama, začuđen da sam mogla da uđem kod njega. Na komadiću papira zapisuje poruku za Vuka Draškovića. „Molim te da ga obavijestiš da sam ovdje…”

Vuk je reagovao: „Uhapšen si,Vlado, onog dana kada si prije izbijanja rata u Sarajevu, onima koji su krivotvorili krštenicu i sebe nazivali srpskim intelektualcima u lice sasuo srpsku reč. Tada su vrebali priliku da te uhvate. Tebe pesnika, zatvorio je pesnik. Prve javne čestitke primio je od srpskih pesnika. Sad će dve godine od tada.Ti si još u zatvoru i još je rat. I još je najveći zločin izgovarati srpsku reč”.

U ime Srba, građana Sarajeva, tog drugog septembra Srebrov je prešao na srpsku ratnu teritoriju s namjerom da pregovara o prestanku razaranja Sarajeva i eventualnom otvaranju koridora preko Ilidže kako bi hrana mogla stići opkoljenom gradu. Uz obećanje, tvrdi, ovjereno srpskom pravoslavnom riječju, da može bezbjedno doći i da mu se ništa desiti neće. Dočekali su ga Karadžićevi poslušnici, polomili mu rebra i vilicu. Narednih par mjeseci hodao je sa štakama.

U zatvorskoj ćeliji je govorio: „Još je gore, kad se sjetim umiranja od gladi, kad se sjetim da nisam više u Sarajevu, gradu u kojem živim od svoje četvrte godine. Gradu gdje je rođena moja ćerka Dijana, kad se sjetim svih prebijenih drugova, svih ljudi koje sam poznavao, kad se sjetim kako sam gledam kako padaju granate… Ovdje u ćeliji preživljavam tih 140 dana…

Pa nastavljao: „Ispred motela Košuta na Jahorini vidim mladića od dvadest godina, koji je izvadio nož sa usirenom krvlju i hvalio se kako je dva sata klao Muslimane. Tada sam se sjetio drugog Srbina, setio sam se Goranove Jame, sjetio sam se onog ustaškog koljača, koji je na suđenju rekao da ne može da spava jer mu na san dolazi onaj starac koji mu je, dok je klao, rekao:’Radi ti svoj posao sinko’”.

Vladimir Srebrov je rođen je u Požarevcu, u učiteljsko-oficirskoj porodici, pod imenom Milan Nikolić. Kao Vladimir Srebrov prvi put se potpisao na zbirci poezije Breze na asfaltu, da bi vremenom postalo njegovo, javno, prepoznatljivo ime.

Aktivno, politikom se počeo baviti devedesetih. U to vrijeme postao je predsjednik Inicijativnog odbora za formiranje Srpske demokratske stranke BiH i predsjednik  glavnog odbora Mlade Bosne. Govorio je da „ne želi da bude lider, već buntovnik srpskog naroda u BiH, onaj koji će tom narodu javno reći da ustane sa koljena i da bude ono što jeste, srpski narod, a ne nečija fukara i bilo čiji hamal. Samo dvije godine kasnije razgovarao je sa ljudima i jedan mu je rekao: „Volio bih da te koljem uz svirku gusala”. Srebrov ga je upitao: „Jesi li Srbin”. Odgovorio je: „Jesam”.

Sa mjesta predsjednika Glavnog odbora Mlade Bosne, Srebrova je smijenio Radovan Karadžić. Povod su bili „gotovo militantni istupi magistra Srebrova, koji su nespojivi sa duhom srpskog naroda”, objasnio je smjenu tada „miroljubivi” Karadžić. Potom su dva pjesnika nastavila javnu polemiku.

Političku aktivnost Srebrov nastavlja kao aktivista Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića. Poslije izbornog neuspjeha ove stranke na izborima decembra 90’-e zahtijeva smjenu Vuka Draškovića, a dočekaće samo svoju sopstvenu.

Onda, počinje rat u Sarajevu. Na prvim sjednicama ratnog Predsjedništva BiH, koje je već zasijedalo bez srpskih predstavnika Biljane Plavšić i Nikole Koljevića, zabilježeno je i prisustvo Vladimira Srebrova. Koga je predstavljao? Zvanično nikog. Sjedio je i ćutao. Uskoro, predložiće Marka Vešovića i sebe za popunu „srpskih mjesta” u Predsjedništvu. Marko Vešović je odbio uz obrazloženje da ni u razredu ne može da održi red.

U 140 dana, koliko je proveo u Sarajevu, kao saradnik beogradskih listova Borba i Vreme, ostao je upamćen po pitanjima i diskusijama na konferencijama za štampu, ali i po čestim istupanjima na sarajevskoj televiziji i muslimanskom Hajat-u. Alija Izetbegović mu je ponudio status zaštićenog građanina, obezbjeđenje, automobil i sigurniji stan. Onaj u kojem je stanovao na Koševskom brdu pogođen je granatom.

Privilegije je izgubio kada je, na konferenciji za štampu, upitao Stjepana Šibera, Hrvata, jednog od komandanata Armije BiH: „Zašto se u zvaničnim izvještajima, ali i u sarajevskim medijima, ne pominju spaljena srpska sela u Hercegovini, iako se za to sa sigurnošću zna?” Poslije te izjave fizički je napadnut.

Početkom septembra došao je na Ilidžu, pod srpskom kontrolom, kako je tvrdio, na njihov poziv. „Rekli su da žele da razgovaraju sa prvakom Građanske stranke Srba i Srba građana Sarajeva. Prije toga, imao sam nekoliko razgovora sa srpskim komandirom milicije Budišom, koji mi je dao srpsku i pravoslavnu riječ da mi se ništa neće dogoditi ako dođem”. Dobio je batine. Ovaj put od Budišinih ljudi.

Nakon 39 mjeseci, duže od tri godine provedenih u zatočeništvu, Srebrov je nastavio da živi u Sarajevu. U ljeto 1999. godine, u 45. godini života, preminuo je.

Petko Budiša, koji ga je uhapsio, naziva Srebrova „budaletinom i psihijatrijskim slučajem”. Tomo Kovač, Budišin nadređeni, čest je gost srbijanskih medija.

 

“Zaboravljeni heroj povlačenja”

U knjizi  Scenografija rata, danski pisci J.M. Eriksen i F.Stjernfelt, posvetili su jedno poglavlje Vladimiru  Srebrovu. U poglavlju  Zaboravljeni heroj povlačenja, bilježe: “Srebrov je  ustao protiv drakonskih posljedica nacionalističkog ludila i završo slomljen u ćeliji, obeščašćen. Zbog tog puta humanosti i ljudskosti Srebrov je i danas neomiljen u srpskim krugovima koji i dalje sanjaju o velikoj Srbiji”

Lidija KOJAŠEVIĆ-SOLDO

 

Komentari

FOKUS

RASPAD VLASTI: Pet modela raspleta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekoliko je načina razrešenja političke krize. Nema idealnog. Kad se sve sabere – koncentraciona vlada, po ugledu na onu koju je nekada predlagao Pokret Odupri se je  model koji bi omogućio da se smanje tenzije, i obezbijedi širok konsenzus neophodan za organizovanje izbora. Taj predlog nije na stolu

 

Nakon Inicijative za smjenu Vlade, koju je prethodne sedmice parlamentu podnijela lista Crno na bijelo (Građanki pokret URA i CIVIS) i dio opozicije – SDP, SD Bošnjačka stranka, Albanska lista, Albanska partija i dio poslanika DPS-a, premijer Zdravko Krivokapić ocijenio je da je u Crnoj Gori na djelu – ,,državni udar”. Ne znaš da li govori Krivokapić ili Milo Đukanović. Montiranu aferu državni udar, gledali smo kao odgovor Demokratske partije socijalista na realnu mogućnost da 2016. godine, izgubi vlast.

Đukanovićev DPS ipak je to doživio u avgustu 2020, ali je stanje ostalo – isto. U pokušaju da očuva Vladu, Premijer Krivokapić, poput Đukanovića, uzvratio je udarom na ,,izdajnike”. One koji ne staju uz njega. Smijenio je Sergeja Sekulovića sa pozicije v.d. ministra pravde, a samim tim i iz članstva Sudskog savjeta. I postavio – sebe. Tako je Krivokapić sada premijer, ministar pravde, i član Sudskog savjeta iako nije pravnik. Potom je smijenio Borisa Marića, direktora Direktorata za pravosuđe, i Danila Mrdaka, direktora Direktorata za zaštitu životne sredine. Ministra  spoljnih poslova Đorđa Radulovića povukao je nazad kući iz diplomatske posjete Makedoniji, što su tamošnji mediji okarakterisali diplomatskim skandalom.

Premijer se odrekao i nasleđa mitropolita Amfilohija, čiji je amanet po sopstvenom priznanju, kao premijer izvršavao. Sada, kada njegovoj Vladi prijeti smjena, Krivokapićeva Vlada je, bez dijela, ministara, poslala Patrijarhiji u Beograd izmijenjeni  Temeljni ugovor sa SPC-om, na potpis. U novom dokumentu umanjuje se, između ostalog,  istorijska uloga Mitropolije crnogorsko-primorske, i izbacuje termin Pravoslavna crkva, koji se vezuje za pokojnog mitropolita Amfilohija, odnosno njegove navodne namjere da Mitropoliju crnogorsko- primorsku učini autonomnom od SPC-a. Novim dokumentom dodatno je minimalizirana uloga države u upravljanju crkvenom imovinom.

Krivokapić je stigao i na čelo liste Zajedno za budućnost, potom i  na čelo Vlade,  o čemu je i sam više puta svjedočio, zahvaljujući uticaju Mitroplije crnogorsko- primorske, odnosno mitropolita Amfilohija, na dio tadašnje opozicije, koja sada čini parlamentarnu većinu. Uticaj litija – protesta koje je uoči izbora mjesecima organizovala Mitropolija, na rezultat izbora u avgustu 2020, bio je presudan. Kao i snažno pozicioniranje te crkve u politički život Crne Gore nakon izbora. Bliskost Mitropoliji, odnosno SPC-u, postala je ulaznica u državne strukture i pozicije, a njena želja prioritet. Predstavnici SPC-a stigli su čak i u vodeće tijelo državnog univerziteta.

U jeku političke krize u Crnoj Gori i potpredsjednik Vlade i lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović, otputovao je u posjetu srpskom partrijarhu Porfiriju u Beograd. O detaljima i razlozima  posjete,  nema zvaničnih detalja. Ona je okarakterisana kao – privatna. Abazović je nedavno gostujući na RTCG-u, kazao da Krivokapić ne bi bio premijer, da on nije na to uticao u razgovoru pod Ostrogom sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem. Tako je samo dodatno potvrdio ono što se zna – da je Mitropolija imala direktan uticaj i na sastav Vlade.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMIJENJEN BORIS MARIĆ, PONOVO OKRNJEN TUŽILAČKI SAVJET: Krivokapić želi odlučujući glas u tužilaštvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilački savjet je raspisao konkurs za novog vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca, koji ujedno predsjedava i tim upravljačkim organom, ali zbog smjene jednog člana možda ne bude potrebne većine za izbor VD-a

 

Članovi Tužilačkog savjeta konačno su održali prvu sjednicu i verifikovali mandat.  Tako je poslije skoro pola godine krize u tužilaštvu zbog političkih prepucavanja oko jednog spornog pravnika, TS profunkcionisao. No, izgleda, u pogrešno vrijeme.

U Skupštini je pokrenuto pitanje (ne)povjerenja Vladi Crne Gore, a prema javnim istupima poslanika vladajućih i opozicionih partija, početkom februara aktuelna garnitura izvršne vlasti neće dobiti povjerenje. Takva situacija odrazila se i na Tužilački savjet.

Premijer Zdravko Krivokapić preuzeo je rukovodstvo nad Ministarstvom pravde, ljudskih i manjinskih prava i smijenio državnog sekretara Borisa Marića. Tim resorom ranije je rukovodio ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović, nakon što je u Skupštini smijenjen bivši ministar Vladimir Leposavić.

Marića je ranije Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava odredilo za člana Tužilačkog savjeta ispred te organizacije. Monitoru je iz tog resora pojašnjeno da smjenom sa funkcije državnog sekretara, po automatizmu on više nije član Tužilačkog savjeta. Tako je nakon šest mjeseci peripetija i političkih kompromisa ovo upravljačko tijelo ponovo nepotpuno. Pitanje je da li će Krivokapić do 4. februara uspjeti da popuni Tužilački savjet, s obzirom na to da predsjednik Skupštine mora da verifikuje mandat.

Više sagovornika Monitora smatra da bi Krivokapićev kandidat za Savjet mogao biti novoimenovani sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Andrej Milović. Nakon sada već izvjesnog „pada“ Vlade, on bi mogao biti Krivokapićev čovjek u Tužilačkom savjetu do izbora nove Vlade.

Marić je na konstitutivnoj sjednici Tužilačkog savjeta podržao kolegu – člana iz reda uglednih pravnika Sinišu Gazivodu, da se objavi poziv za vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca. On je bio jedan od šestorice koji su podržali taj predlog, dok je pet tužilaca bilo protiv. Bez Marića, odnosno predstavnika resornog ministarstva u Tužilačkom savjetu, neće se moći nadglasati tužioci.

Konstitutivna sjednica počela je zahtjevom Gazivode da se u što kraćem roku raspiše poziv kako bi se kandidati „ohrabrili da se prijave za krovno mjesto u tužilačkoj organizaciji”. Tužilački savjet ima zakonsku obavezu da na prvoj sjednici odredi VD VDT-a, ali Zakonom o državnom tužilaštvu nije precizirano na koji način bi to mogli učiniti. Gazivoda je naglasio da se to ne smije raditi kao do sada jer bi se u javnosti stvorila percepcija o netransparentnosti.

„Zbog toga smatram da je neophodno da proceduru učinimo transparentnom. Da je sprovedemo u skladu sa principom integriteta, omogućimo neku vrstu kompetitivnosti i pravnu prazninu popunimo tako što ćemo raspisati poziv koji bi bio konsultativnog karaktera, i iz kojeg bi vidjeli koja su lica zainteresovana za privremeno vršenje ove dužnosti”, predložio je Gazivoda.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA ZDRAVLJA KRŠI MJERE PROTIV KORONE: Politika joj preča od zdravlja građana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednji postupak ministarke zdravlja Jelene Borovinić – Bojović pokazuje da se nova vlast vratila na DPS postavke u kome je politika važnija od zdravlja

 

Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana, pisao je Monitor nakon protestnog skupa u septembru 2020. na kome su se okupili tada nezadovoljni čelnici DPS-a i više hiljada ljudi u navodnoj odbrani države. Tadašnji predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović nije prisustvovao skupu ali ga je podržavao svim srcem.  

Sličan scenario, pravdan većim političkim interesima, ponovio nam se ove sedmice. ,,Sa mojim dragim kolegama ministrima idem i ja”, najavila je svoje prisustvo protestu ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović potrešena najavom mogućeg formiranja manjinske vlade.

Političke igre, opet su se pokazale kao sprešnije od zdravlja. Mjerama koje su na snazi do 2. februara zabranjeno je okupljanje stanovništva u zatvorenim i na otvorenim javnim mjestima, organizovanje javnih priredbi, političkih i drugih manifestacija na otvorenim javnim mjestima, osim uz prisustvo ne više od 50 lica, uz poštovanje propisanih mjera.

Ministarka se ipak nije skroz zaboravila, pa je apelovala: ,,Molim i građane koji iz različitih razloga protestuju da se okupljaju u grupama do 50 ljudi uz nošenje maske i držanje odstojanja. Zdravlje nema alternativu”.

Iz udruženja Ugostitelji Crne Gore poručili su da su ,,zgroženi najavom Borovinić – Bojović da će prisustvovati protestu sa kolegama ministrima”, koji su ih zatvorili pred Novu godinu zbog epidemiološke situacije. ,,Nemamo riječi za takvo ponašanje ministarke i ostalih članova Vlade, koji na ovaj način pokazuju gdje su im građani i privreda, kao i da, kada su u pitanju njihovi inreresi, ne poštuju mjere koje donose”, saopštili su iz Udruženja ugostitelja.

Zbog oštrih reakcija javnosti ministarka se nije pojavila na protest.

Građanska inicijativa 21. maj podnijela je Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv ministara Milojka Spajića, Jakova Milatovića, Ratka Mitrovića i ministarke Vesne Bratić, zbog kršenja zdravstvenih propisa o suzbijanju širenja korona virusa prilikom učešća na protestu protiv manjinske vlade.

U Krivičnom zakoniku propisano je – ko ne postupa po propisima, odlukama, naredbama ili nalozima kojima se određuju mjere za suzbijanje ili sprečavanju opasne zarazne bolesti kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Za ministre i ostale političare te mjere odavno ne važe.

Iz GI 21. maj poručili su da ,,ministri na taj način narušavaju povjerenje u institucije i rizikuju da je ostatak građana ne poštuje mjere”. Na pitanje zašto u krivičnoj prijavi nije ministarka zdravlja  koja je najavila da će biti na protestu tako motivisala građane da oni dođu, koordinator građanske inicijative Ljubomir Filipović, je kazao da ipak nije bila na licu mjesta pa je zbog toga i izostavljena iz krivične prijave.

Ministarka zdravlja je pokušala da objasni svoj postupak tvrdnjom da nije rođena u fotelji, da ne brani svoju poziciju već da izražava protest protiv namjere da se glasovima ljudi koji su protivnici nekadašnjeg režima sada upravo oni pokušavaju ,,nasilno vratiti na vlast”. Kazala je i da ,,vjeruje da to građani neće dozvoliti”, a da će ona sama, shodno svojim mogućnostima, biti brana za povratak DPS-a na vlast.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo