Povežite se sa nama

OKO NAS

VRŠNJAČKO NASILJE I RAE POPULACIJA:   Najranjiviji među ranjivim

Objavljeno prije

na

Samir Tuša  nije jedini pripadnik romske populacije, koji može da ispriča ličnu priču  o vršnjačkom  nasiju koje je doživio u školi.  To je ujedno priča  o obrazovnom sistemu, ali i sistemu uopšte, koji nema adekvatan odgovor na vršnjačko nasilje. U takvom ambijentu, jasno je, posebno su ugroženi oni koji pripadaju ionako ranjivim kategorijama

 

,,Kao pripadnik RE populacije prošao sam kroz veoma težak put prihvatanja od strane većinske populacije. Sve je počelo još u osnovnoj školi. Osjećao sam se kao da sam sâm, izdvojen, kao da se razlike među nama ne mogu prevazići”, priča za Monitor Samir Tuša iz Herceg Novog, sada student prve godine Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru.

Još kao dječak, učenik osnovne škole, uzalud je, objašnjava, pokušavao da pronađe svoje mjesto među drugovima iz većinske populacije. ,,Oni su imali iskrivljenu sliku o meni, o populaciji kojoj pripadam, a sve zbog  roditelja koji im nijesu dozvoljavali da se druže sa  pripadnikom RE populacije”.

Stvari su postale, objašnjava,  posebno loše u srednjoj školi. Tada je postao žrtva verbalnog i psihičkog nasilja.  ,,Imao sam veliki problem zbog jednog učenika iz mog odjeljenja . Širio je  razne dezinformacije o meni, samo zbog toga što sam Rom”, priča Samir.

On dalje objašnjava da nije imao podršku drugih učenika iz razreda, ali,  ni  uprave škole. ,,Učenici sa kojima sam bio u dobrim odnosima nijesu imali hrabrosti da mu skrenu pažnju da to ne radi.  Obratio sam se i upravi škole, koja nije imala adekvatnu mjeru zaštite. Rekli su mi da trpim to što mi se dešava dok ne dođe do većeg prekršaja”.   Psihička tortura, priča Samir, trajala je pune tri godine, a on je i pored toga uspio da bude odličan i uzoran učenik.

Samir, nažalost, nije jedini pripadnik romske populacije koji može da ispriča sličnu priču.  Nije za utjehu ni to  što takve priče, o nasilju koje trpe u školi, mogu da ispričaju i mnoga druga djeca u Crnoj Gori, svih nacionalnosti.  To je priča  o obrazovnom sistemu, ali i sistemu uopšte, koji nema adekvatan odgovor na vršnjačko nasilje. U takvom ambijentu, jasno je, posebno su ugroženi oni koji pripadaju ionako ranjivim kategorijama.

Po etničko/rasnom kriterijumu u svim zemljama Evrope najviši stepen distance je izražen prema Romima (29,2%). U izvještaju ombudsmana za 2017. godinu navodi se da rezultati dostupnih istraživanja javnog mnjenja o percepciji diskriminacije pokazuju da su Romi u vrhu liste najdiskriminisanijih grupa i u crnogorskom društvu.

,,Marginalizacija i društvena isključenost Roma dominantno je uzrokovana nedostatkom održivih rješenja u oblasti obrazovanja, zapošljavanja i socio-ekonomskog statusa”, konstatuje se i navodi da je preko 80 posto ove populacije nazposleno, da je tek  17 posto završilo osnovno obrazovanje,  5,8 posto srednju školu, dok samo po jedan posto RAE populacije posjeduje diplomu o završenom višem,  odnosno visokom obrazovanju.

Pravo na zaštitu od svih oblika nasilja predstavlja osnovno pravo svakog djeteta, a utvrđeno je Konvencijom o pravima deteta i nizom međunarodnih i regionalnih ugovora u oblasti zaštite ljudskih prava koje je Crna Gora ratifikovala. Iako crnogorsko zakonodavstvo ne poznaje  sam pojam  vršnjačko nasilje , mnogi propisi i zakoni  bave se maloljetničkim nasiljem.  Bez obzira na pravni okvir, i činjenicu da je  program Škole bez nasilja do sada sproveden  u 45 crnogorskih škola, problem vršnjačkog nasilja se i dalje ne tretira na pravi način.

To smatraju i oni koji redovno prate ovu oblast. Kristina Mihailović , izvršna direktorica  Udruženja roditelja, na pitanje da li obrazovni sistem adekvatno tretira pitanje vršnjačkog nasilja i da li nadležne institucije dovoljno rade na prevenciji vršnjačkog nasilja  odgovara: „Trenutno, ne“.

„Trenutno se ne možemo pohvaliti time da se i ono malo propisa koji se bave ovom tematikom primijenjuju. Zbog toga se mora urediti oblast odgovornosti, jer je sada gotovo nema“, kaže ona. Ukazuje i da nikada nije bilo toliko nasilja kao sada.  ,,Nikad ga više nije bilo, a kada razmišljamo o djeci i njihovom ponašanju, zaboravljamo i vrlo olako ih optužimo kao isključive krivce. Nikako da shvatimo da se oni samo ponašaju u skladu sa onim što je opšte prihvaćeno i što im je svakodnevica”.

Ona objašnjava da im se roditelji obraćaju iz različitih razloga. „Od toga da su djeca koja trpe nasilje morala da se presele u drugu školu jer je to bio jedini način da se spasu, do toga da su godinama prolazili kroz pakao a da su svi oko njih tvrdili da ništa ne mogu da urade”, priča. ,,Nerijetko se desi da imamo situaciju da nas iz jedne škole kontaktira više roditelja, djece različitih uzrasta, jer jedno dijete ili grupica maltretira sve redom i konstatuje se da mu/im se ne može ništa”.

Da je vršnjačko nasilje u Crnoj Gori problem koji se ne rješava adekvatno, te da na njega posebno nemaju odgovor škole i obrazovni sistem, koje najčešće tek prebacuju učenike iz odjeljenja u odjeljene, kao da to rješava problem, konstatovao je i ombudsman u Izvještaju o radu iz 2017. godine.

,,Zapažamo da obrazovna ustanova angažuje sve raspoložive kapacitete u cilju sprovođenja mjera za adekvatno kažnjavanje učenika koji su učestvovali u nasilju. Međutim, stiče se utisak da ni škola, niti druge službe ne preduzimaju konkretne radnje i mjere da ispitaju uzroke određenih ponašanja i pravovremeno reaguju kako bi spriječile dalje konflikte i pomogle učeniku/cima koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje”, konstatuje se u tom dokumentu. ,,Praksa rješavanja nasilničkog ponašanja prebacivanjem učenika iz jednog odjeljenja u drugo ili isključivanjem učenika iz škole bez analize uzroka devijantnog ponašanja i pružanja pomoći djetetu da problem prevaziđe i ponašanje promijeni, nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, niti sa ciljevima obrazovanja i vaspitanja”, takođe se konstatuje u Izvještaju.

U istom dokumentu se navodi i da je u toj godini ombudsman utvrdio tri slučaja govora mržnje, od kojih su dva bila upućena pripadnicima romske populacije.

Kao poseban problem, Kristina Mihajlović navodi i to što nema adekvatne evidencije o broju slučajeva vršnjačkog nasilja, pa samim tim ni onim slučajevima koji se tiču nasilja nad romskom populacijom.  Iz Ministarstva prosvjete su najavili promjene u tom smjeru, ali za sada nema rezultata u praksi.

U Osnovnoj školi  ,,Božidar Vuković Podgoričanin“, koja se nalazi u podgoričkom naselju Konik, koje naseljava uglavnom romska populacija, kažu da  oni vode evidenciju, i da je tokom ove školske godine registrovano – 14 slučajeva vršnjačkog nasilja.

,,U našoj školi, kao i u svakoj drugoj, imamo slučajeve vršnjačkog nasilja. Kada govorimo o djeci iz romske i egipćanske zajednice, imamo slučajeve gdje su oni i žrtve, ali i počionioci vršnjačkog nasilja. Škola prema svoj djeci postupa jednako, bez obizira na etničku ili vjersku pripadnost”, tvrde u Pedagoškoj službi te škole. ,,Kada se desi neki slučaj vršnjačkog nasilja, preduzimaju se iste mjere prema svoj djeci. Pozivaju se roditelji na razgovor sa  upravom i radi se individualno sa djetetom koje je počinilac vršnjačkog  nasilja.  Razredni starješina iznosi slučaj na sjednici Odjeljenskog vijeća  i informiše roditelje. Kada se utvrdi nasilje, učenik daje izjavu, Odjeljensko vijeće donosi odluku o izricanju vaspitne mjere. Postupak mogu pokrenuti svi zaposleni u školi, roditelji i djeca”, navode oni.

U najnovijem Izvještaju ombudsmana za prošlu godinu, ukazuje se na činjenicu da sve manje djece prijavljuje nasilje, te da to najčešće rade njihovi roditelji.

,,Zbog vršnjačkog nasilja, u većini slučajeva, obraćali su se roditelji djece, a ne djeca. Ovo nas dovodi do pitanja: da li su djeca postala tolerantnija na različite oblike nasilničkog ponašanja i komunikacije, da li imaju povjerenja u službe pomoći i podrške ili pokušavaju da svoj ‘problem’ riješe sama”, konstatuje se u tom dokumentu i ukazuje da je neprepoznavanje nasilja od strane djece posebno izraženo u virtuelnom svijetu.

Možda virtuelni svijet utiče na (ne)percipiranje nasilja, ali je očito da u realnom svijetu, u školi koja treba da bude sigurno okruženje, ona djeca koja poput Samira Tahirija zatraže pomoć, nerijetko dobiju odgovor – trpi.

 

Serdjan BAFTIJARI 

PROJEKAT JE PODRŽAN U OKVIRU ŠIREG PROJEKTA “KOALICIJA PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA U CRNOGORSKIM ŠKOLAMA” KOJI REALIZUJE NVO  RODITELJI U SARADNJI SA PROJEKTNIM PARTNERIMA NVO JUVENTAS, UNIJOM  SREDNJOŠKOLACA CRNE GORE I CENTROM ZA PODRŠKU LOKALNOM I REGIONALNOM RAZVOJU UZ INSTITUCIONALNU PODRŠKU MINISTARSTVA PROSVJETE. PROJEKAT FINANSIRA DELEGACIJA EVROPSKE UNIJE U CRNOJ GORI I KOFINANSIRA MINISTARSTVO JAVNE UPRAVE CRNE GORE. STAVOVI I MIŠLJENJA IZNIJETI U TEKSTU NE ODRAŽAVAJU STAV EUD.

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

OKO NAS

NASTAVLJENI PROTESTI MALINARA: Ni glasa od Abazovića ni spasa od Jokovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Malinari  sa sjeveru, od početka marta,  protestuju  tražeći pomoć države  kako bi prevazišli teškoće koje, tvrde, prijete da ugase tu granu poljoprivrede. Do sada nijesu uspjeli da se izbore za sastanak sa premijerom niti da dobiju konkretna obećanja iz resornog Ministarstva

 

Protesti  malinara i vlasnika hladnjača sa sjevera traju, ali se rješenje nijednog od problema zbog kojih sedmicama blokiraju saobraćaj u Ribarevinama kod Bijelog Polja, ne nazire.

Problemi su nagomilani i, kako poručuju sa protesta, mogli bi potpuno ugasiti malinarstvo.  Preko 300 tona  prošlogodinjeg roda zarobljeno je u hladnjačama, jer planirana prodaja u Srbiji, koja je po mnogo nižoj cijeni otkupila to voće iz Ukrajine i Poljske, nije uspjela.  Zbog toga većina od 500 proizvođača nijesu naplatili ni dio novca od vlasnika hladnjača.

Dio proizvođača je, neposredno po završetku sezone, dobio  4,3 eura po kilogramu ploda. Nešto novca su dobili, a dio je direktno proslijeđen poljoprivrednim apotekama gdje su uzimali preparate i đubrivo  neophodno za uzgoj tog voća. Međutim, odmah nakon završetka berbe cijena u Srbiji je pala na 2,3 eura po kilogramu. Od  Ministarstva poljoprivrede traže subvencije, koje bi svim malinarima omogućile cijenu od 4, 3 eura po kilogramu. Čak i u tom slučaju, tvrde,  vlasnici hladnjača, bili bi ,,u minusu” za troškove otkupa, smrzavanja i održavanja koji do sada iznose sada i do 0,7 eura po kilogramu.

Oni sada traže da im država pomogne u otkupu te maline, jer ne žele da počinju sa poljoprivrednim radovima za novi rod, a da nisu dobili novac ni za prošlogodišnji. Uz to, stiglo je i upozorenje vlasnika hladanjača da ne mogu obećati otkup roda iz nove sezone,  dok se ne riješi problem lani  otkupljene robe.

U Udruženju malinara Polimlja  podsjećaju  da je do početka nove  poljoprivredne sezone samo nekoliko dana.  Pod malinama je, objašnjavaju, 100  hektara i, kako tvrde, oko  500 porodica živi od toga posla. U malinarstvu je tokom sezone angažovano i do 2.500 radnika.

,,Crna Gora od tih malina ima devizni priliv od 2,5 miliona eura. Malinarstvo je preduzeće na otvorenom, a mnoge porodice na sjeveru žive od tog posla. Kako u ovoj situaciji misliti o novoj sezoni i obinim radovima, kad smo dovedeni na nivo prosjaka? Tražimo od države da, kad već pomaže razne gubitaše po jugu, okrene glavu i na sjever – na stotine porodica koje žive od mukotrpnog rada”, rekli su Monitoru u tom udruženju.

Objašnjavaju da je jedino prihvatljiva cijena od 4,30 po kilogramu malina, pri čemu, tvrde,  malinari ne računaju svoj rad. Ogorčeni su što država ,,i pored budžeta za poljoprivredu od 66 miliona eura i 27 miliona pomoći EU nije u stanju da pomogne i što u Ministarstvu poljoprivrede uopšte ne shvataju u čemu je problem malinara”. Cijena radne snage, kažu, ,,skočila” je za 100 odsto, preparati su poskupili 250, a đubriva 300 odsto. U Udruženju objašnjavaju da berače, umjesto 40 centi,  sada plaćaju 80 centi do  euro za kilogram ubranog ploda, a malinari su za radnu snagu dužni da obezbijede i dva obroka dnevno.

,,Velika količina maline iz Ukrajine koja je završavala na ruskom tržištu naglo je preusmjerena na tržište EU, po bud-zašto cijenama, što je uslovilo usporavanje prodaje maline sa Balkana i pad njene cijene”, saopštili su iz tog Udruženja na nedavnom sastanku sa otkupljivačima.

Sa  skupa poslata je i poruka da ,,država i lokalne samouprave treba da donesu stratešku odluku –  da li malinarstvo u Crnoj Gori opstaje ili nestaje”. Crnogorski otkupljivači malinu prodaju velikim hladnjačarima i izvoznicima iz Srbije. Zbog male količine te robe ne mogu da nađu kupce na drugim inostranim tržištima i obezbijede kontinuirano snabdijevanje tokom cijele  godine. Otkupljivači su sa sastanka poručili i da im je  ,,strateški cilj da se malinarstvo na sjeveru Crne Gore razvije do nivoa da godišnji rod pređe hiljadu tona”. To bi, tvrde, bio uslov da mogu naći inostrane kupce koji ne zavise od  od velikih hladnjačara iz regiona. No prije tog cilja, svjesni su treba se riješiti problem prošlogodišnjih malina.

Smrznute maline koje u hladnjačama,  u ovom trenutku vrijede oko 800.000 eura (2,3 eura po kilogramu), dok hladnjačari tvrde da ne mogu biti rentabilni  uz cijenu manju od  ispod 4,8 eura po kilogramu ili, ako se odreknu svojih manipulativnih troškova i zarade, 4,3 eura. Očekivana pomoć malinarima iz državne kase, zbog toga, je oko 700.000  eura, kako bi se  pokrili isključivo troškovi otkupa. Ukoliko bi se pokrili gubici otkupa i manipulativni troškovi onda bi ta podrška trebalo da bude 875.000 eura.

Do sada, malinari i vlasnici hladnjača nijesu dočekali da ih primi premijer Dritan Abazović, što je jedan od zahtjehva sa protesta.  Iz resora,  na čijem je čelu Vladimir Joković , međutim dobili su posredan odgovor –  pomoći će im, ako Vlada odobri. Naime, kako tvrde,  Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) nema zakonske mogućnosti da pomogne malinarima, ali to može uraditi Vlada na osnovu Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, koji predviđa interventne mjere podrške.

Zakonom o poljoprivredi predviđeno je da Vlada može da primjenjuje interventne mjere kupovine i prodaje, pomoći skladištenju i povlačenju sa tržišta određenih poljoprivrednih proizvoda. ,,Tim Zakonom su propisane jasne nadležnosti, gdje Ministarstvo ni u kojem slučaju ne može samostalno da donese odluku u konkretnom problemu. Ako bi Vlada donijela odluku o pružanju pomoći i zadužila Ministarstvo poljoprivrede da sprovede zaključke, mi ćemo  to prihvatiti”, saopštili su su iz resornog Ministarstva.

Za te i slične namjene u ovogodišnjem Agrobudžetu je predviđeno za cjelokupni poljoprivredni sektor 250.000 eura. No, te subnevcije  podrazumijevaju da poljoprivredni proizvođači imaju problem sa viškovima proizvoda kojim prijeti propadanje. Iz Ministarstva podsjećaju da je Evropska komisija sugerisala da slične vidove podrške u narednom periodu treba svesti na minimum, kako bi se usaglasili sa poljoprivrednom politikom EU. S druge strane, treba i ,,jačati konkurentnost kroz dostupna sredstva za investicije”, zaklljučili su iz MPVŠ.

Skupština opštine (SO) Bijelo Polje, kako je najavljeno, od Vlade zatražiti da pomogne poljoprivrednike sa područja te opštine. Kako su Monitoru kazali u lokalnoj upravi razgovaraće se, prije svega, o problemima malinara, ali i ostalih poljoprivredinka. Od države očekuju hitnu rekaciju, kako malinarstvo kao ,,žila kucavica” tog kraja ne bi bilo ugašeno.

                                                                                       Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEOBIČNA BORBA PROTIV ŠUMARSKE MAFIJE: Na sudu zbog 33 eura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država je povela krivični postupak protiv građanina koji je oštetio  tako što je iz izgorele šume prisvojio pola kubika opožarenog drveta. Zapravo, dvije ,,izvale” dužine 1,2 metra . O ilegalnim poslovima vrijednim milione i dalje se ćuti

 

Mještanin Murina, Dragiša Katić, našao se ovih dana na udaru crnogorskog pravosuđa, i u Osnovnom sudu u Plavu počelo mu je suđenje zbog toga što ga Uprava za šume tereti  da je posjekao pola kubika trule borovine i državi napravio štetu od čitavih 33 eura. Sve se to dešava u trenutku kada je Vlada najavila borbu protiv šumarske mafije, a do sada nije procesuiran niko osim zlosrećnog Katića.

Pošto mu je sud zaprijetio da će ga privesti , ako se dobrovoljno ne odazove sudskom pozivu, Katić je stvar shvatio ozbiljno i angažovao advokata. Čitav državni aparat tako je pokrenut zbog 33 eura, odnosno 0,55 kubika trulog drveta.

Advokat iz Plava Brano Dašić, koji Katića brani, kaže za Monitor: „U ovom slučaju država je nadala buku zbog dva čoka trulog drveta, a na planinama oko Plava i Murine prikriva se katastrofa u šumama. Uprava za šume će ovaj postupak prikazati kroz statistiku i ispirati usta u javnosti da, eto, oni nešto rade“.

Advokat smatra idolom državu u kojoj se zbog štete od 33 eura odgovara krivično, ali, ističe, da smo mi čitavu galaksiju daleko od takvog pravosudnog sistema.

„Ja predlažem da ministar poljoprivrede i šumarstva uzme ova dva čoka trulog drveta i da ih vozi i pokazuje po gradovima, da ih odnese za Podgoricu i postavi ispred Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, ali i da bude spreman da prikaže ono što javnost zna, a to je kakvo je stanje u crnogorskom šumarstvu, i da onda procesuira one koje stvarno treba staviti pred sud“, kaže Dašić.

Dragiša Katić objašnjava za Monitor da je riječ o opožarenom i polutrulom drvetu, koje je posječeno još prije dvije godine, i da mu je po prijavi lugara podnesena krivična prijava. „To drvo u opožarenom rejonu odsječeno je još prije dvije godine. Kao što vidite na fotografijama koje sam vam poslao, u stanju je propadanja. Imao sam nalog kada sam to sjekao, ali mi je iz nekih razloga nalog blokiran. Sada me terete da sam otuđio 0,55 metara kubnih, i napravio štetu od čitavih 33 eura“, priča Katić.

On tvrdi da mu je tužilac najprije predlagao da nadoknadi štetu Upravi za šume PJ Plav, u iznosu od 358 eura, da bi se krivična prijava povukla, što je on odbio. „Da vam kaže iskreno, to drvo koje sam odnio kući ne vrijedi ni petnaest eura, a ne trideset tri. A kamoli 358 eura koliko mi je tužilac predlagao. Nisam na to pristao i podignuta je optužnica protiv mene“, kaže Katić.

Država se baš potrudila. U optužnom predlogu piše da je Dragiša Katić  počinio krivično djelo sitna krađa, utaja i prevara. „Dana 19. 09. 2022. godine, oko 13 časova, u državnoj šumi, odjeljenje broj 48. u mjestu Murinska Rijeka, opština Plav, svjestan svog djela čije je izvršenje htio, znajući da je isto zabranjeno, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugom u namjeri da njenim prisvajanjem sebi pribavi malu imovnisku korist, na način što je od drveta vrste bor i stanju izvala, isjekao dva trupca dužine 1,20 metara, prečnika 0,60 metara i 0,49 metara, ukupne neto mase 0,55 metara kubnih, koja je potom oduzeo i prisvojio tako što je iste utovario u zadnji dio svog vozila marke lada, model Niva, registarskih oznaka RO AB 928, a zatim ih dovezao do svoje porodične kuće u mjestu Murino, opština Plav, na koji način je sebi pribavio protivpravnu imovinsku korist u vrijednosti od 33,00 eura“. Sve je opisano do posljednjeg detalja.

Na suđenje po šteti od 33 eura koju je Katić napravio, pozvan je i zakosnki zastupnik države Crne Gore, odnosno zaštitnik imovinsko-pravnih interesa. Kojeg, naravno, u Plavu nema i mora doći sa strane. Izvšeno je vještačenje koje opet neko mora da plati, a i vještak iz Berana mora doći do Plava da svjedoči. Papir, takođe, košta. Da se ne računa rad daktilogfakinja, sudije, tužioca. Njima je to u opisu posla, koji će i oni iskoristiti za svoju statistiku. Slučaj riješen.

„Ja mislim da je prosto neprimjereno bilo da država pokreće sve ove mehanizme”, smatra advokat Dašić. ,,Tužilaštvo je, jednostavno, ovo trebalo da odbije. Ali, oni su se zakačili za promjene u zakonu iz 2010. godine do kada ovo djelo nije podlijegalo krivičnoj odgovornosti. Katića sada terete za sitnu krađu. Ljudi moji, ne poteže se teška artiljerija i ne puca se iz topa na vrabca, odnosno zbog dva čoka. Ovo je državna bruka“.

Katić tvrdi da iza svega stoji to što je ranije sa svojim bratom prijavio lugara u tom rejonu da je bespravno posjekao dvjesta stabala u samo tri odjeljenja, među kojima ima i mulike, koja je zakonom zaštićena. On je kazao će se odazvati pozivu suda i da će angažovati advokata u ovom, kako je rekao, smiješnom procesu.

Iz Udruženja drvoprerađivača iz Plava ukazali su na besmislenost ovog slučaja, dok koncesionari nezakonito sijeku i bespravno odnose hiljade kubika najkvalitetnije građe na prostoru ove sjeverne opštine. „Uprava za šume će se pohvaliti kako je uhvatila šumokradicu koji je ukrao pola kubika trule i ranije opožarene borovine, a ne preduzima ništa protiv koncesionara koji je iznad Murine, na planini Čakor odnio hiljade kubika najkvalitetnije šume. Tako oni vode borbu za zaštitu šuma“, kazali su Monitoru iz ovog udruženja.

Udruženje drvoprerađivača iz Plava je ranije podnijelo krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv jednog koncesionara koji je na Čakoru, samo u čuvenom i medijski opjevanom odjeljenju 9, bez dozvole posjekao oko pet hiljada kubika drvne mase pa potom, izvlačeći drvo iz šume, oštetio još 280 stabala.

Vlada Crne Gore je nedavno saopštila da će se, nakon obračuna sa građevinskom mafijom, uhvatiti u koštac i sa takozvanom šumarskom mafijom. Uprava za šume, sa druge strane, vodi sudske sporove zbog pola kubika opožarenog drveta, kao što je to u slučaju Dragiše Katića iz Murine, zbog „sitne krađe, utaje i prevare“.

Advokat Dašić vjeruje da će Osnovni sud u Plavu osloboditi Katića, i na taj način doprinijeti da se ova farsa okonča na jedino ispravan način. Ostaće u analima crnogorskog sudstva da je država povela krivični postupak protiv građanina koji je oštetio za 33 eura. Dok se o milionskim poslovima i dalje ćuti.

                                                 Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO DO LIJEKA: Em poskupili, em ih često nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente. Građani često  ne mogu da dođu do prepisane terapije, pa moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji, cijene ljekova su porasle do 80 odsto

 

Penzionerka kojoj je ugrađen pesmejker prije godinu dana požalila se Monitoru da je bila neprijatno iznenađena kada je u apoteci saznala da za dvije kutije lijeka koji mora da pije redovno mora da doplati čak 35 eura. Od januara se lijek brilique od 90 miligrama više ne nalazi na osnovnoj, već na doplatnoj listi ljekova. Kutija košta 42,09 eura, od čega 25,98 plaća Fond za zdravstveno osiguranje, a ostalo doplaćuje pacijent.

Građani često ističu da ne mogu da dođu do prepisane terapije, te da moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji i cijene ljekova su porasle do 80 odsto.

Pored skupoće, građani se sve češće susreću i sa nestašicom ljekova. Od početka godine zabilježena je nestašica antibiotika, kao i pojedinih Ijekova za dijabetičare, lijeka protiv tuberkuloze, kortikosteroida, terapija u apotekama falila je i za pacijente sa rijetkim tumorima.

Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente, kao što su trombolitički ljekovi, antibiotici, terapija protiv srčanih oboljenja, a fale im i špricevi, pipete, digitalni toplomjeri… Početkom februara zabilježena je i nestašica dva citostatika na Institutu za onkologiju Kliničkog centra.

Sa nestašicom ljekova, usljed globalne krize, susreli su se i u regionu. Tako je u Srbiji početkom godine došlo do nestašice ljekova iz grupe antibiotika, kao i brufena i paracetamola. Prema podacima Hrvatske agencije za ljekove i medicinske proizvode kriza je stigla i kod njih pa nedostaju ljekovi za tretiranje raka dojke, visokog krvnog pritiska, holesterola… U Bosni i Hercegovinio nedostaju citostatici, ljekovi i supstance za onkološke pacijente.

Briselski portal Politico objavio je krajem januara ove godine da je u istraživanju o snabdjevenosti apoteka u 29 evropskih zemalja, uključujući članice EU, Tursku, Kosovo, Norvešku i Sjevernu Makedoniju, gotovo četvrtina prijavila nedostatak više od 600 vrsta ljekova. ,,Vlasti u Belgiji saopštile su da im u apotekama nedostaje blizu 300 vrsta ljekova. U Njemačkoj taj broj je 408, dok se u apotekama u Austriji trenutno ne može pronaći više od 600 vrsta ljekova. Spisak nedostajućih ljekova u Italiji je još duži i kreće se oko 3.000 vrsta…”, objavio je Politico.

Prema podacima Instituta za ljekove, Crna Gora je u samom vrhu po broju utrošenih ljekova – zauzima peto mjesto u Evropi. Indikativan je podatak, Apotekarske ustanove Montefarm, da je tokom protekle godine potrošeno više od dva miliona tableta lijeka za smirenje bromozepama, od 1,5 i tri miligrama. Pored ljekova za smirenje, tokom 2002, najveći promet ljekova bio je za liječenje kardiovaskularnih oboljenja, antibiotika, antireumatika.

Prema podacima Fonda za zdravstveno osiguranje, ukupni troškovi za ljekove u 2022. godini iznosili su preko 119 miliona eura. Ovaj iznos plaćen je za ljekove izdate na recept u državnim i privatnim apotekama, kao i za liječenje u javnim zdravstvenim ustanovama. Izdaci za ljekove preko ljekarskog recepta bili su 67,7 miliona eura, od čega preko apoteka Montefarma 43,6 miliona, a preko privatnih apoteka koje su u ugovorenom odnosu sa Fondom 24 miliona.

Ukupan budžet Fonda je 368,5 miliona eura, što nije čak ni na nivou zemalja regiona, a pogotovo ne evropskih država. U regionu je budžet za zdravstvo između 7,8 ili 9 odsto BDP-a. Slovenija ima 11 odsto, a naš budžet je 6,5 do 7 odsto BDP-a. Moramo biti racionalni, znati na šta trošimo sredstva i uvesti ozbiljne kontrole. Ove godine za ljekove i medicinska sredstva izdvojeno je oko 115 miliona.

Zbog sve većeg udara na budžet a i nestašice ljekova, protekle sedmice o tom problemu se raspravljalo i na Vladi.

Ministar zdravlja Dragoslav Šćekić izjavio je da je potrebno stati na put farmaceutskoj mafiji. Ministar Zoran Miljanić ističe da nije teško provjeriti cijene ljekova u regionu i Crnoj Gori. ,,Vrlo lako ćemo doći do odgovora postoji li ili ne farmaceutska mafija”, istakao je Miljanić. Premijer Dritan Abazović poručio je da državna kompanija Montefarm treba da pokrene ideju početka pravljenja fabrike koja će da proizvodi ljekove u Crnoj Gori ,,Da Montefarm bude kurir služba drugih farmaceutskih kompanija – to nije politika ove Vlade. Neka se snađu i prave svoje kurirske službe”, poručio je  Abazović i naveo da će Vlada pomoći oko ideje za fabriku.

Dok borba protiv farmaceutske mafije i pravljenje fabrike dođu, i ako dođu na red, građani će kupovati skupe ljekove, kad ih ima.

 

Skupi ljekovi

Apotekarska ustanova Montefarm raspisala je prošle sedmice tender za ljekove i medicinska sredstva za potrebe zdravstvenih ustanova u vrijednosti od 93,91 milion eura. Tu su uvršteni i ljekovi koji se ne nalaze na pozitivnoj listi.

Kada su u pitanju oralni ljekovi potrebno je 779 vrsta tableta, koje će koštati 25,71 milion eura. Među njima su i 64 kutije raxone tableta koje se koriste za liječenje oštećenja vida kod adolescenata sa Leberovom hereditarnom optičkom neuropatijom. Za njih je izdvojeno 315.560 eura, odnosno, 4.915 eura po kutiji.

Najviše novca potrebno je za lijek za spinalnu mišićnu distrofiju – evrysdi prašak za oralni rastvor koji po kutiji košta čak 7.726 eura, za 108 kutija izdvojeno je 826.693 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo