Povežite se sa nama

OKO NAS

VRŠNJAČKO NASILJE I RAE POPULACIJA:   Najranjiviji među ranjivim

Objavljeno prije

na

Samir Tuša  nije jedini pripadnik romske populacije, koji može da ispriča ličnu priču  o vršnjačkom  nasiju koje je doživio u školi.  To je ujedno priča  o obrazovnom sistemu, ali i sistemu uopšte, koji nema adekvatan odgovor na vršnjačko nasilje. U takvom ambijentu, jasno je, posebno su ugroženi oni koji pripadaju ionako ranjivim kategorijama

 

,,Kao pripadnik RE populacije prošao sam kroz veoma težak put prihvatanja od strane većinske populacije. Sve je počelo još u osnovnoj školi. Osjećao sam se kao da sam sâm, izdvojen, kao da se razlike među nama ne mogu prevazići”, priča za Monitor Samir Tuša iz Herceg Novog, sada student prve godine Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru.

Još kao dječak, učenik osnovne škole, uzalud je, objašnjava, pokušavao da pronađe svoje mjesto među drugovima iz većinske populacije. ,,Oni su imali iskrivljenu sliku o meni, o populaciji kojoj pripadam, a sve zbog  roditelja koji im nijesu dozvoljavali da se druže sa  pripadnikom RE populacije”.

Stvari su postale, objašnjava,  posebno loše u srednjoj školi. Tada je postao žrtva verbalnog i psihičkog nasilja.  ,,Imao sam veliki problem zbog jednog učenika iz mog odjeljenja . Širio je  razne dezinformacije o meni, samo zbog toga što sam Rom”, priča Samir.

On dalje objašnjava da nije imao podršku drugih učenika iz razreda, ali,  ni  uprave škole. ,,Učenici sa kojima sam bio u dobrim odnosima nijesu imali hrabrosti da mu skrenu pažnju da to ne radi.  Obratio sam se i upravi škole, koja nije imala adekvatnu mjeru zaštite. Rekli su mi da trpim to što mi se dešava dok ne dođe do većeg prekršaja”.   Psihička tortura, priča Samir, trajala je pune tri godine, a on je i pored toga uspio da bude odličan i uzoran učenik.

Samir, nažalost, nije jedini pripadnik romske populacije koji može da ispriča sličnu priču.  Nije za utjehu ni to  što takve priče, o nasilju koje trpe u školi, mogu da ispričaju i mnoga druga djeca u Crnoj Gori, svih nacionalnosti.  To je priča  o obrazovnom sistemu, ali i sistemu uopšte, koji nema adekvatan odgovor na vršnjačko nasilje. U takvom ambijentu, jasno je, posebno su ugroženi oni koji pripadaju ionako ranjivim kategorijama.

Po etničko/rasnom kriterijumu u svim zemljama Evrope najviši stepen distance je izražen prema Romima (29,2%). U izvještaju ombudsmana za 2017. godinu navodi se da rezultati dostupnih istraživanja javnog mnjenja o percepciji diskriminacije pokazuju da su Romi u vrhu liste najdiskriminisanijih grupa i u crnogorskom društvu.

,,Marginalizacija i društvena isključenost Roma dominantno je uzrokovana nedostatkom održivih rješenja u oblasti obrazovanja, zapošljavanja i socio-ekonomskog statusa”, konstatuje se i navodi da je preko 80 posto ove populacije nazposleno, da je tek  17 posto završilo osnovno obrazovanje,  5,8 posto srednju školu, dok samo po jedan posto RAE populacije posjeduje diplomu o završenom višem,  odnosno visokom obrazovanju.

Pravo na zaštitu od svih oblika nasilja predstavlja osnovno pravo svakog djeteta, a utvrđeno je Konvencijom o pravima deteta i nizom međunarodnih i regionalnih ugovora u oblasti zaštite ljudskih prava koje je Crna Gora ratifikovala. Iako crnogorsko zakonodavstvo ne poznaje  sam pojam  vršnjačko nasilje , mnogi propisi i zakoni  bave se maloljetničkim nasiljem.  Bez obzira na pravni okvir, i činjenicu da je  program Škole bez nasilja do sada sproveden  u 45 crnogorskih škola, problem vršnjačkog nasilja se i dalje ne tretira na pravi način.

To smatraju i oni koji redovno prate ovu oblast. Kristina Mihailović , izvršna direktorica  Udruženja roditelja, na pitanje da li obrazovni sistem adekvatno tretira pitanje vršnjačkog nasilja i da li nadležne institucije dovoljno rade na prevenciji vršnjačkog nasilja  odgovara: „Trenutno, ne“.

„Trenutno se ne možemo pohvaliti time da se i ono malo propisa koji se bave ovom tematikom primijenjuju. Zbog toga se mora urediti oblast odgovornosti, jer je sada gotovo nema“, kaže ona. Ukazuje i da nikada nije bilo toliko nasilja kao sada.  ,,Nikad ga više nije bilo, a kada razmišljamo o djeci i njihovom ponašanju, zaboravljamo i vrlo olako ih optužimo kao isključive krivce. Nikako da shvatimo da se oni samo ponašaju u skladu sa onim što je opšte prihvaćeno i što im je svakodnevica”.

Ona objašnjava da im se roditelji obraćaju iz različitih razloga. „Od toga da su djeca koja trpe nasilje morala da se presele u drugu školu jer je to bio jedini način da se spasu, do toga da su godinama prolazili kroz pakao a da su svi oko njih tvrdili da ništa ne mogu da urade”, priča. ,,Nerijetko se desi da imamo situaciju da nas iz jedne škole kontaktira više roditelja, djece različitih uzrasta, jer jedno dijete ili grupica maltretira sve redom i konstatuje se da mu/im se ne može ništa”.

Da je vršnjačko nasilje u Crnoj Gori problem koji se ne rješava adekvatno, te da na njega posebno nemaju odgovor škole i obrazovni sistem, koje najčešće tek prebacuju učenike iz odjeljenja u odjeljene, kao da to rješava problem, konstatovao je i ombudsman u Izvještaju o radu iz 2017. godine.

,,Zapažamo da obrazovna ustanova angažuje sve raspoložive kapacitete u cilju sprovođenja mjera za adekvatno kažnjavanje učenika koji su učestvovali u nasilju. Međutim, stiče se utisak da ni škola, niti druge službe ne preduzimaju konkretne radnje i mjere da ispitaju uzroke određenih ponašanja i pravovremeno reaguju kako bi spriječile dalje konflikte i pomogle učeniku/cima koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje”, konstatuje se u tom dokumentu. ,,Praksa rješavanja nasilničkog ponašanja prebacivanjem učenika iz jednog odjeljenja u drugo ili isključivanjem učenika iz škole bez analize uzroka devijantnog ponašanja i pružanja pomoći djetetu da problem prevaziđe i ponašanje promijeni, nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, niti sa ciljevima obrazovanja i vaspitanja”, takođe se konstatuje u Izvještaju.

U istom dokumentu se navodi i da je u toj godini ombudsman utvrdio tri slučaja govora mržnje, od kojih su dva bila upućena pripadnicima romske populacije.

Kao poseban problem, Kristina Mihajlović navodi i to što nema adekvatne evidencije o broju slučajeva vršnjačkog nasilja, pa samim tim ni onim slučajevima koji se tiču nasilja nad romskom populacijom.  Iz Ministarstva prosvjete su najavili promjene u tom smjeru, ali za sada nema rezultata u praksi.

U Osnovnoj školi  ,,Božidar Vuković Podgoričanin“, koja se nalazi u podgoričkom naselju Konik, koje naseljava uglavnom romska populacija, kažu da  oni vode evidenciju, i da je tokom ove školske godine registrovano – 14 slučajeva vršnjačkog nasilja.

,,U našoj školi, kao i u svakoj drugoj, imamo slučajeve vršnjačkog nasilja. Kada govorimo o djeci iz romske i egipćanske zajednice, imamo slučajeve gdje su oni i žrtve, ali i počionioci vršnjačkog nasilja. Škola prema svoj djeci postupa jednako, bez obizira na etničku ili vjersku pripadnost”, tvrde u Pedagoškoj službi te škole. ,,Kada se desi neki slučaj vršnjačkog nasilja, preduzimaju se iste mjere prema svoj djeci. Pozivaju se roditelji na razgovor sa  upravom i radi se individualno sa djetetom koje je počinilac vršnjačkog  nasilja.  Razredni starješina iznosi slučaj na sjednici Odjeljenskog vijeća  i informiše roditelje. Kada se utvrdi nasilje, učenik daje izjavu, Odjeljensko vijeće donosi odluku o izricanju vaspitne mjere. Postupak mogu pokrenuti svi zaposleni u školi, roditelji i djeca”, navode oni.

U najnovijem Izvještaju ombudsmana za prošlu godinu, ukazuje se na činjenicu da sve manje djece prijavljuje nasilje, te da to najčešće rade njihovi roditelji.

,,Zbog vršnjačkog nasilja, u većini slučajeva, obraćali su se roditelji djece, a ne djeca. Ovo nas dovodi do pitanja: da li su djeca postala tolerantnija na različite oblike nasilničkog ponašanja i komunikacije, da li imaju povjerenja u službe pomoći i podrške ili pokušavaju da svoj ‘problem’ riješe sama”, konstatuje se u tom dokumentu i ukazuje da je neprepoznavanje nasilja od strane djece posebno izraženo u virtuelnom svijetu.

Možda virtuelni svijet utiče na (ne)percipiranje nasilja, ali je očito da u realnom svijetu, u školi koja treba da bude sigurno okruženje, ona djeca koja poput Samira Tahirija zatraže pomoć, nerijetko dobiju odgovor – trpi.

 

Serdjan BAFTIJARI 

PROJEKAT JE PODRŽAN U OKVIRU ŠIREG PROJEKTA “KOALICIJA PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA U CRNOGORSKIM ŠKOLAMA” KOJI REALIZUJE NVO  RODITELJI U SARADNJI SA PROJEKTNIM PARTNERIMA NVO JUVENTAS, UNIJOM  SREDNJOŠKOLACA CRNE GORE I CENTROM ZA PODRŠKU LOKALNOM I REGIONALNOM RAZVOJU UZ INSTITUCIONALNU PODRŠKU MINISTARSTVA PROSVJETE. PROJEKAT FINANSIRA DELEGACIJA EVROPSKE UNIJE U CRNOJ GORI I KOFINANSIRA MINISTARSTVO JAVNE UPRAVE CRNE GORE. STAVOVI I MIŠLJENJA IZNIJETI U TEKSTU NE ODRAŽAVAJU STAV EUD.

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

rema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

U Kolašinu i Mojkovcu su nedavno podijelili sredstva namijenjena za podršku ženskom preduzetništvu. Pravo da konkurišu, sa najviše dva biznis plana, imale su, pored preduzetnica i nezaposlene žene. U Kolašinu su prednost dali biznis planovima koji podstiču ekonomski razvoj, te unapređuju razvoj voćarstva, povrtlarstva, stočarstva… Mojkovčanke su mogle da konkurišu još i sa poslovnim idejama koje podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizma, sporta i kulture…

Tokom prošle godine sredstva iz fonda namijenjenog ženskom preduzetništvu iskoristile su samo četiri Kolašinke. Tako je bilo i ove godine. Njihovi biznis planovi lani podržani su iznosima od 1.000 do 3.000 eura, a odnosili su se na zanatske usluge, unapređivanje proizvodnje sira, izradu suvenira i pekarske proizvode. Ove godine najviše je projekata koji se odnose na poljoprivredu.

Po škrtosti u podršci sugrađankama preduzetnicama prednjače u pljevaljskoj lokalnoj upravi. Od oko 15 miliona ovogodišnjih planiranih rashoda samo 8.000 eura biće potrošeno u tu svrhu.

Kako su Monitoru kazali u nadležnom sekretarijatu, još 10.000 eura predviđeno je „uopšte za preduzetništvo“. Žene, tvrde oni, mogu konkurisati i za ta sredstva.

Prema rezultatima konkursa, uočljivo je da se žene na  sjeveru,  uglavnom,  opredjeljuju za oblast poljoprivrede, a rjeđe za neku drugu privrednu granu. Takođe, i da je tradicionalno mali broj onih koje konkurišu.

„Sve Kolašinke koje su ove godine konkurisale dobile su podršku. Nažalost, to je mali broj, svega četiri. Voljeli bismo da ih je više i nadamo se da će uskoro u budžetu biti i više novca, pa da će podrška biti značajnija. Ipak korisnice tih sredstava i sada su zadovoljne. Prije svega zbog toga jer je, kako objašnjavaju, uvažen njihov trud“, kažu u kolašinskoj Opštini.

Ista je situacija i u susjednom Mojkovcu. Sva četiri podržana projekta odnose se na poljoprivredu, proizvodnju mlijeka i povrtarstvo.  Razloga za to je,  kažu nadležni, više. Kako objašnjavaju u lokalnoj upravi, riječ je o preduzetnicama koje su već počele svoj posao. Zbog toga su konkurisale samo one kojima je novac bio potreban za unapređivanje i kupovanje dodatne opreme.

„Pošto Mojkovac ima veliki, a još neiskorišteni potencijal za turizam, rado bismo naredne godine vidjeli biznis ideje koje se odnose na tu oblast. Takođe, i na neke druge privredne grane. Bili bismo srećni i da je više žena konkurisalo. Ipak, trenutno stanje je dobro, u smislu da smo mogli veće iznose opredijeliti za sufinansiranje projekta“, kažu u mojkovačkom Sekretarijatu za finansije.

Prema onome što su krajem prošle godine saopštili iz PK CG, odluke žena da se upuste u preduzetničke vode i dalje značajno koči tradicionalni način razmišljanja. Žene se, prema statističkim podacima, najčešće opredjeljuju za „sitnije“ biznis ideje kojima dopunjavaju kućni budžet.

U PKCG iznose stav da je podrška ženskom preduzetništvu u našoj državi, na institucionalnom nivou, prisutna, ali nedovoljno iskorištena.

Žene kao problem u poslovanju najčešće ističu komplikovane administrativne procedure i nelogična regulatorna rješenja. Takođe, i nedostatak imovine kojom bi garantovale za pozajmice i nelojalnu konkurenciju.

Tokom pandemije, pokazala su istraživanja, dvije od pet žena u Crnoj Gori suočile su se sa finansijskim teškoćama, 38 odsto je navelo da se suočava sa izazovima u smislu smanjenog finansijskog kapaciteta za pokriće osnovnih troškova života.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore s kraja prošle godine, stopa nezaposlenosti mladih žena od 17 do 25 godina povećana je za pet odsto. Opštine na sjeveru Crne Gore su i dalje na vrhu liste prema broju nezaposlenosti mladih žena u odnosu na ostala područja države.

Kao najveći izazovi mladih žena sa sjevera definisani su nedovoljna  mogućnost karijernog napredovanja i prilika za neformalno obrazovanje.  Prema podacima agencije V+O Communication, u pogledu preduzetništva i pokretanja privatnog biznisa, mušku populaciju karakteriše značajno veći stepen preduzetničke aktivnosti. Tako, sopstveni posao posjeduje 24,6 odsto muškaraca, dok taj vid poslovanja obavlja svega 9,8 odsto žena.

                                                                  Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Ljekovite biljke se, po pravilu, ne sakupljaju u naseljenim mjestima, pored puteva ili zagađenih površina. Nečistoća u ogromnoj mjeri umanjuje njihov kvalietet. Nikada se ne čupaju cijele biljke, već se sakupljaju samo oni djelovi koji sadrže željene materije. Nikako za vrijeme ili neposredno posle kiše.

Borovnica, međeđe grožđe (uva), ivanjsko cvijeće, trava žutica, hajdučka trava, planinski čaj, zlatica, jaglika, vilino sito i virak – neke su od vrsta koje su najčešće zastupljene na planinskim pašnjacima u Crnoj Gori. U južnom,  mediteranskom regionu, najčešće možete nabasati na žalfiju, smilje, vrijesak, maslačak, kupinu, kostriku, majčinu dušicu ili lavandu. Ima i biljaka koje rastu svuda – i na sjeveru i na jugu, poput kleke, bokvice, gloga, kičice, kantariona ili šipurka.

,,Sa odabrane površine nikada ne treba sakupiti sve biljke. Uvijek se mora ostaviti određen broj dobro razvijenih, zrelih, ali i mladih jedinki, koje će se  razmnožavati i osigurati opstanak vrste na tom staništu”, napominje Saveljićeva.

Čak oko 280 biljaka je, rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode, stavljeno na nacionalnu listu zaštićenih, i njihovo sakupljanje je zabranjeno. Sakupljanje nezaštićenih divljih vrsta u Crnoj Gori propisano je Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta koje se koriste u komercijalne svrhe. U zavisnosti od područja, određuju se i maksimalno dozvoljene količine koje se mogu sakupiti u sezoni.

Mnoštvo je ljekovitog bilja koje je moguće gajiti na tlu Crne Gore. Pitoma nana, kamilica, timijan, matičnjak, macina trava (odoljen), borač, neven, bosiljak… Tu je i grupa začinskih vrsta, kao što su selen, peršun, celer, mirođija, kim, morač i anis.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, lani je,  kroz sistem direktnih plaćanja po površini, data podrška za 25 proizvođača bilja čija je ukupna površina zasada bila oko 112 hektara. Neki od najvećih proizvođača i prerađivača ljekovitog bilja su DOO Agrolife i DOO Farmont iz Podgorice, kao i DOO Herbal Montenegro iz Nikšića. Postoji još i mali broj proizvođača sa manjim prerađivačkim kapacitetima, koji uglavnom otkupljuju ljekovito bilje i proizvode čajeve. Ove godine, najavljuju iz tog Vladinog resora, radiće na pospješivanju proizvodnje višegodišnjeg i aromatičnog bilja, kroz mjeru podrške koju predviđa Agrobudžet. Za to je opredijeljeno oko 40 hiljada eura. Pravo na podršku imaju poljoprivredna gazdinstva upisana u Registar poljoprivrednih gazdinstava i registrima primarnih proizvođača, a podržava se primarno uzgoj žalfije, lavande, kantariona, smilja, majčine dušice, timijana, matičnjaka, pelina i lincure.

,,Prekomjerno i nestručno branje bilja dovelo je do ugrožavanja čak 15 hiljada vrsta na globalnom nivou, od čega je četiri sa veoma smanjenim i ograničenim populacijama. U Evropi broj ugroženih vrsta je 150, među kojima se nalaze lincura, brđanka, gorka djetelina, gorocvijet, međeđe uvo, rosulja, prečica, slatki korijen, kao i vrste iz porodice orhideja i islandski lišaj. Neke biljke, usljed izgradnje saobraćajnica, širenja poljoprivrednog zemljišta, podizanja hidrocentrala, sistema kanala i raznih drugih razloga, postaju  rijetkost u pojedinim regionima (kičica, anđelika, slatki korijen). Neophodno je preduzeti  mjere radi očuvanja ljekovitih vrsta i njihovih staništa”, kaže Saveljićeva.

Jedan od načina za to je i plantažno gajenje zaštićenih vrsta divlje flore. Tako se endemične vrste čuvaju od iščezavanja, dobija se roba za tržište, veća je iskorištenost poljoprivrednog zemljišta, a dugoročno se čuvaju prirodni resursi. Malobrojni uzgajivači ljekovitog bilja, koji se sve više oslanjaju na internet marketing za plasman  proizvoda, na Fejsbuk grupama gdje se okupljaju, kao glavne prepreke razvoju svojih biznisa ističu to što u Crnoj Gori nema dovoljno sadnog materijala ili  nije kvalitetan, radne snage, a ni adekvatne pomoći države pri nabavci mašina i otkupljivanju proizvoda.

Malo ko zna da je prva plantaža ljekovitog bilja u Evropi nastala u Crnoj Gori, 1903. Na njoj su Francuzi plantažirali buhač, biljku koja sadrži prirodne insekticide. Nestabilnost područja zbog mnogobrojnih ratova, kao i tradicionalni nemar prema prirodi, doveli su do toga da Francuzi buhač sada uzgajaju drugdje po svijetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) preparate na bazi ljekovitog bilja koristi čak 80 odsto svjetskog stanovništva.

Šta bi falilo da Crna Gora ima  festivale maslačka ili kantariona, kao što to imaju neke druge zemlje? Trebaće još mnogo vremena pa da ovdašnji čovjek shvati koliki je dužnik prirode.

 

Endemi vrijedni poštovanja

Jedan od jako ugroženih endema na prostoru Crne Gore je i  lincura. Nazivaju je  caricom planinskih pašnjaka. Vjekovima je bila svrstavana u biljke srca jer se smatralo da pomaže slabom srcu, a zbog sadržaja amarogentina, najgorči je prirodni molekul. Izrabljivana je i u proizvodnji alkoholnih pica, pa je i zbog toga  danas na rubu izumiranja.

Sem lincure, od endema još se izdvaja i dinarski rožac, kog je davne 1866. poljski botaničar Ignac Šišilović, u velikom istraživačkom poduhvatu u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, stigavši do Komova, prvi put vidio i sakupio.

Orjen treba  izdvojiti po velikom broju endemičnih i ugroženih vrsta. Jedna od rijetkih i kritično ugroženih vrsta koja tu živi je i orjenska perunika. Prema legendi o slovenskom bogu Perunu, koji je munjama obasjavao planine, tamo gdje je duga dotakla tlo, iznikle su perunike raznih boja.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

„Već 15 godina niko od nas u Plavu nije dobio mogućnost da priviri u državne šume. Tako su drvoprerađivači ostali bez sirovine, dok je lokalno stanovništvo primorano da drva za ogrjev nabavlja u drugim gradovima. Uz to, naša pilana, koja je upošljavala 500 radnika, zatvorena je i pretvorena u gomilu starog gvožđa. Sve je urađeno da bi privilegovani koncesionari po utvrđenom konceptu sjekli šumu i nemilice se bogatili. Došlo je vrijeme da kažemo stop takvim radnjama” – poručili su drvoprerađivači sa sjevera.

Rašid Marković, iz NVO Prijatelji Plava, poručuje da je narod primoran da se diže na ustanak ako se ne zaustavi uništavanje šuma.

„Mi osjećamo da sadašnja vlast u Crnoj Gori nastavlja ono što je radila prethodna. Ovo je kontinuirana sprega vlasti i kriminalnih grupa. Mi moramo da ustanemo i da ovo prekinemo. Upregnute su institucije protiv naroda. Tražimo da se prekine favorizacija privilegovanih koncesionara“ – kaže Marković.

Da je situacija stigla do tačke vrenja, ističe i Plavljanin Nedžad Cecunjanin.

„Koncesionar na području Plava već dvije decenije prkosi i bahati se. I sada poručuje da mu niko ne može ništa. Ajde da vidimo može li ili ne može” – kaže Cecunjanin.

Na neoprostive propuste oko eksploatacije državnim šumama ukazuju i drvoprerađivači Avdija Kalač iz Rožaja, Branko Karadžić sa Žabljaka, Manojlo Čantrić i Miroslav Čukić iz Berana. Oni ističu da svi gube osim tajkuna.

„Mi ovu priču pričamo i ponavljamo kao papagaji 15 godina i ništa se nije promijenilo, osim taktika kako da se tajkuni bliski vlasti sve više bogate. Oni kubik čamovine dobijaju po 15 eura, a mi smo prinuđeni da ga kupujemo po 100 eura” – kaže Miroslav Čukić, predsjednik Udruženja drvoprerađivača iz Berana. „To rade oni koji su ovdje došli sa dva konja, dvije takozvane zelene kobile, a danas imaju vile i gradove. Poslije svega, konačno moramo shvatiti da je ovo i naša država i da i mi treba da živimo, a njihovo bogatstvo treba da se preispita gdje se sve prelilo, kako i na koji način. Time treba SDT da se bavi” – naglašava Čukić.

Predstavnik Opštine Plav Adnan Miljuš tvrdi da ta lokalna uprava zdušno podržava zahtjeve drvoprerađivača o zaštiti šuma. Podsjeća da je lokalni parlament jednoglasno donio zaključak kojim je od Vlade Crne Gore traženo da se na teritoriji opštine Plav zaustave sve aktivnosti oko eksploatacije državnih šuma, kao i da se ponište svi ugovori koji su sklopljeni između koncesionara i Uprave za šume.

Mnogo je žestokih riječi izgovoreno na račun pet tajkuna i njihovih privezaka koji šumama na sjeveru, zahvaljujući ugovorima koje su sklopili za vrijeme bivše vlasti, još bahato gazduju.

Premijer je takav način gazdovanja nazvao organizovanim kriminalom.

On samo nije objasnio šta se čeka. Zašto se ti ugovori ne raskidaju i zašto se porijeklo imovine tih poznatih tajkuna ne preispita. Nestrpljenje lokalnog stanovništva raste.

                                                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo