Povežite se sa nama

OKO NAS

VRŠNJAČKO NASILJE I RAE POPULACIJA:   Najranjiviji među ranjivim

Objavljeno prije

na

Samir Tuša  nije jedini pripadnik romske populacije, koji može da ispriča ličnu priču  o vršnjačkom  nasiju koje je doživio u školi.  To je ujedno priča  o obrazovnom sistemu, ali i sistemu uopšte, koji nema adekvatan odgovor na vršnjačko nasilje. U takvom ambijentu, jasno je, posebno su ugroženi oni koji pripadaju ionako ranjivim kategorijama

 

,,Kao pripadnik RE populacije prošao sam kroz veoma težak put prihvatanja od strane većinske populacije. Sve je počelo još u osnovnoj školi. Osjećao sam se kao da sam sâm, izdvojen, kao da se razlike među nama ne mogu prevazići”, priča za Monitor Samir Tuša iz Herceg Novog, sada student prve godine Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru.

Još kao dječak, učenik osnovne škole, uzalud je, objašnjava, pokušavao da pronađe svoje mjesto među drugovima iz većinske populacije. ,,Oni su imali iskrivljenu sliku o meni, o populaciji kojoj pripadam, a sve zbog  roditelja koji im nijesu dozvoljavali da se druže sa  pripadnikom RE populacije”.

Stvari su postale, objašnjava,  posebno loše u srednjoj školi. Tada je postao žrtva verbalnog i psihičkog nasilja.  ,,Imao sam veliki problem zbog jednog učenika iz mog odjeljenja . Širio je  razne dezinformacije o meni, samo zbog toga što sam Rom”, priča Samir.

On dalje objašnjava da nije imao podršku drugih učenika iz razreda, ali,  ni  uprave škole. ,,Učenici sa kojima sam bio u dobrim odnosima nijesu imali hrabrosti da mu skrenu pažnju da to ne radi.  Obratio sam se i upravi škole, koja nije imala adekvatnu mjeru zaštite. Rekli su mi da trpim to što mi se dešava dok ne dođe do većeg prekršaja”.   Psihička tortura, priča Samir, trajala je pune tri godine, a on je i pored toga uspio da bude odličan i uzoran učenik.

Samir, nažalost, nije jedini pripadnik romske populacije koji može da ispriča sličnu priču.  Nije za utjehu ni to  što takve priče, o nasilju koje trpe u školi, mogu da ispričaju i mnoga druga djeca u Crnoj Gori, svih nacionalnosti.  To je priča  o obrazovnom sistemu, ali i sistemu uopšte, koji nema adekvatan odgovor na vršnjačko nasilje. U takvom ambijentu, jasno je, posebno su ugroženi oni koji pripadaju ionako ranjivim kategorijama.

Po etničko/rasnom kriterijumu u svim zemljama Evrope najviši stepen distance je izražen prema Romima (29,2%). U izvještaju ombudsmana za 2017. godinu navodi se da rezultati dostupnih istraživanja javnog mnjenja o percepciji diskriminacije pokazuju da su Romi u vrhu liste najdiskriminisanijih grupa i u crnogorskom društvu.

,,Marginalizacija i društvena isključenost Roma dominantno je uzrokovana nedostatkom održivih rješenja u oblasti obrazovanja, zapošljavanja i socio-ekonomskog statusa”, konstatuje se i navodi da je preko 80 posto ove populacije nazposleno, da je tek  17 posto završilo osnovno obrazovanje,  5,8 posto srednju školu, dok samo po jedan posto RAE populacije posjeduje diplomu o završenom višem,  odnosno visokom obrazovanju.

Pravo na zaštitu od svih oblika nasilja predstavlja osnovno pravo svakog djeteta, a utvrđeno je Konvencijom o pravima deteta i nizom međunarodnih i regionalnih ugovora u oblasti zaštite ljudskih prava koje je Crna Gora ratifikovala. Iako crnogorsko zakonodavstvo ne poznaje  sam pojam  vršnjačko nasilje , mnogi propisi i zakoni  bave se maloljetničkim nasiljem.  Bez obzira na pravni okvir, i činjenicu da je  program Škole bez nasilja do sada sproveden  u 45 crnogorskih škola, problem vršnjačkog nasilja se i dalje ne tretira na pravi način.

To smatraju i oni koji redovno prate ovu oblast. Kristina Mihailović , izvršna direktorica  Udruženja roditelja, na pitanje da li obrazovni sistem adekvatno tretira pitanje vršnjačkog nasilja i da li nadležne institucije dovoljno rade na prevenciji vršnjačkog nasilja  odgovara: „Trenutno, ne“.

„Trenutno se ne možemo pohvaliti time da se i ono malo propisa koji se bave ovom tematikom primijenjuju. Zbog toga se mora urediti oblast odgovornosti, jer je sada gotovo nema“, kaže ona. Ukazuje i da nikada nije bilo toliko nasilja kao sada.  ,,Nikad ga više nije bilo, a kada razmišljamo o djeci i njihovom ponašanju, zaboravljamo i vrlo olako ih optužimo kao isključive krivce. Nikako da shvatimo da se oni samo ponašaju u skladu sa onim što je opšte prihvaćeno i što im je svakodnevica”.

Ona objašnjava da im se roditelji obraćaju iz različitih razloga. „Od toga da su djeca koja trpe nasilje morala da se presele u drugu školu jer je to bio jedini način da se spasu, do toga da su godinama prolazili kroz pakao a da su svi oko njih tvrdili da ništa ne mogu da urade”, priča. ,,Nerijetko se desi da imamo situaciju da nas iz jedne škole kontaktira više roditelja, djece različitih uzrasta, jer jedno dijete ili grupica maltretira sve redom i konstatuje se da mu/im se ne može ništa”.

Da je vršnjačko nasilje u Crnoj Gori problem koji se ne rješava adekvatno, te da na njega posebno nemaju odgovor škole i obrazovni sistem, koje najčešće tek prebacuju učenike iz odjeljenja u odjeljene, kao da to rješava problem, konstatovao je i ombudsman u Izvještaju o radu iz 2017. godine.

,,Zapažamo da obrazovna ustanova angažuje sve raspoložive kapacitete u cilju sprovođenja mjera za adekvatno kažnjavanje učenika koji su učestvovali u nasilju. Međutim, stiče se utisak da ni škola, niti druge službe ne preduzimaju konkretne radnje i mjere da ispitaju uzroke određenih ponašanja i pravovremeno reaguju kako bi spriječile dalje konflikte i pomogle učeniku/cima koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje”, konstatuje se u tom dokumentu. ,,Praksa rješavanja nasilničkog ponašanja prebacivanjem učenika iz jednog odjeljenja u drugo ili isključivanjem učenika iz škole bez analize uzroka devijantnog ponašanja i pružanja pomoći djetetu da problem prevaziđe i ponašanje promijeni, nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, niti sa ciljevima obrazovanja i vaspitanja”, takođe se konstatuje u Izvještaju.

U istom dokumentu se navodi i da je u toj godini ombudsman utvrdio tri slučaja govora mržnje, od kojih su dva bila upućena pripadnicima romske populacije.

Kao poseban problem, Kristina Mihajlović navodi i to što nema adekvatne evidencije o broju slučajeva vršnjačkog nasilja, pa samim tim ni onim slučajevima koji se tiču nasilja nad romskom populacijom.  Iz Ministarstva prosvjete su najavili promjene u tom smjeru, ali za sada nema rezultata u praksi.

U Osnovnoj školi  ,,Božidar Vuković Podgoričanin“, koja se nalazi u podgoričkom naselju Konik, koje naseljava uglavnom romska populacija, kažu da  oni vode evidenciju, i da je tokom ove školske godine registrovano – 14 slučajeva vršnjačkog nasilja.

,,U našoj školi, kao i u svakoj drugoj, imamo slučajeve vršnjačkog nasilja. Kada govorimo o djeci iz romske i egipćanske zajednice, imamo slučajeve gdje su oni i žrtve, ali i počionioci vršnjačkog nasilja. Škola prema svoj djeci postupa jednako, bez obizira na etničku ili vjersku pripadnost”, tvrde u Pedagoškoj službi te škole. ,,Kada se desi neki slučaj vršnjačkog nasilja, preduzimaju se iste mjere prema svoj djeci. Pozivaju se roditelji na razgovor sa  upravom i radi se individualno sa djetetom koje je počinilac vršnjačkog  nasilja.  Razredni starješina iznosi slučaj na sjednici Odjeljenskog vijeća  i informiše roditelje. Kada se utvrdi nasilje, učenik daje izjavu, Odjeljensko vijeće donosi odluku o izricanju vaspitne mjere. Postupak mogu pokrenuti svi zaposleni u školi, roditelji i djeca”, navode oni.

U najnovijem Izvještaju ombudsmana za prošlu godinu, ukazuje se na činjenicu da sve manje djece prijavljuje nasilje, te da to najčešće rade njihovi roditelji.

,,Zbog vršnjačkog nasilja, u većini slučajeva, obraćali su se roditelji djece, a ne djeca. Ovo nas dovodi do pitanja: da li su djeca postala tolerantnija na različite oblike nasilničkog ponašanja i komunikacije, da li imaju povjerenja u službe pomoći i podrške ili pokušavaju da svoj ‘problem’ riješe sama”, konstatuje se u tom dokumentu i ukazuje da je neprepoznavanje nasilja od strane djece posebno izraženo u virtuelnom svijetu.

Možda virtuelni svijet utiče na (ne)percipiranje nasilja, ali je očito da u realnom svijetu, u školi koja treba da bude sigurno okruženje, ona djeca koja poput Samira Tahirija zatraže pomoć, nerijetko dobiju odgovor – trpi.

 

Serdjan BAFTIJARI 

PROJEKAT JE PODRŽAN U OKVIRU ŠIREG PROJEKTA “KOALICIJA PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA U CRNOGORSKIM ŠKOLAMA” KOJI REALIZUJE NVO  RODITELJI U SARADNJI SA PROJEKTNIM PARTNERIMA NVO JUVENTAS, UNIJOM  SREDNJOŠKOLACA CRNE GORE I CENTROM ZA PODRŠKU LOKALNOM I REGIONALNOM RAZVOJU UZ INSTITUCIONALNU PODRŠKU MINISTARSTVA PROSVJETE. PROJEKAT FINANSIRA DELEGACIJA EVROPSKE UNIJE U CRNOJ GORI I KOFINANSIRA MINISTARSTVO JAVNE UPRAVE CRNE GORE. STAVOVI I MIŠLJENJA IZNIJETI U TEKSTU NE ODRAŽAVAJU STAV EUD.

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ROŽAJE, POŽARI OSTAVILI PUSTOŠ: Slike apokalipse

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vatrom opustošena šumska prostranstva djeluju kao da su sa druge planete. Koordinacioni tim Vlade za suzbijanje bespravnih aktivnosti u šumarstvu  je saopštio da su za ove požare nedvosmisleno krivi – ljudi

 

Iza prošlonedjeljnih požara koji su zahvatili teritoriju opštine Rožaje i koji su gutali imovinu i šume, samo srećom ne i živote, ostale su kataklizmične slike. Vatrom opustošena šumska prostranstva djeluju kao da su sa druge planete.

Koordinacioni tim Vlade za suzbijanje bespravnih aktivnosti u šumarstvu nedvosmisleno je saopštio da je za požare kriv ljudski faktor.

„Konstatovano je da je u tri slučaja do požara uzrok problem na elektromreži, a da je u ostalim slučajevima, najvjerovatnije, požar bio namjerno izazvan. Nadležni organi intenzivno rade na rasvjetljavanju počinioca tih djela“ – saopšteno je nakon sastanka tog tima sa policijom i Direktoratom za vanredne situacije.

Oni su uputili apel građanima da budu odgovorni, jer, kako su kazali, i mala nepažnja u ovim trenucima, može izazvati požar sa katastrofalnim posljedicama.

Bio je to neobično vreo dan na sjeveru države. Temperatura je za dva stepena prešla tropskih trideset stepeni. Veća nego u Podgorici. Orkanski južni vjetar samo je pojačavao utisak nestvarnosti i pogodovao munjevitom širenju vatre.

Rožajski vatrogasci su, ipak, uz brojnu podršku raznih organizacija i građana, uspjeli da stave pod kontrolu požare koji su zahvatili čak trećinu teritorije ove sjeverne opštine.

Prema riječima komandira Službe zaštite i spašavanja u Rožajama Nuradina Agovića, lokalizovano je na desetine požara koji su istovremeno buktjeli.

„Većina požara je lokalizovana, a ostala su žarišta koja uz pomoć naših volontera i u saradnji sa Radnom jedinicom Šumske uprave, i dalje gasimo. Jedini aktivni požar je onaj koji se nalazi na Graničnom prelazu Kula” – kaže Agović.

On je precizirao da je za samo dva-tri dana bilo aktivno čak šezdeset požara na osamnaest lokaliteta.

Monitoru je rečeno da su izgorjele dvije nenaseljene kuće u Kaluđerskom lazu i Nurkovićima, brenta privatnog preduzetnika u Bralićima, četiri stoga sijena i jedan pomoćni objekat u Dacićima, kao i dvije garaže i pet vikendica.

„Sav posao smo odradili uz pomoć samo tri specijalizovana kamiona, koja imamo u posjedu, te još dvije cisternne koje su angažovane od strane Vodovoda i Komunalnog preduzeća” – rekao je Agović.

U pomoć su im priskočile i kolege iz Plava sa jednim vozilom. Ostale sjeverne opštine nijesu mogle da ustupe kamione za gašenje, jer su i na njihovim teritorijama buktjeli požari.

„Sa tom mehanizaciom i uz pomoć građana uspjeli smo da stavimo sve požare pod kontrolu. Imali smo i ponudu od strane Vojske Crne Gore, koja je trebala da angažuje vazduhoplovnu jedinicu. Međutim, usljed snažnog vjetra postojao je rizik po helikoptere kad uzlete. Ponuđena nam je i pomoć u cisternama sa primorja, ali taj model ne bi bio efikasan zbog velike udaljenosti” – kaže Agović.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo