Samir Tuša nije jedini pripadnik romske populacije, koji može da ispriča ličnu priču o vršnjačkom nasiju koje je doživio u školi. To je ujedno priča o obrazovnom sistemu, ali i sistemu uopšte, koji nema adekvatan odgovor na vršnjačko nasilje. U takvom ambijentu, jasno je, posebno su ugroženi oni koji pripadaju ionako ranjivim kategorijama
,,Kao pripadnik RE populacije prošao sam kroz veoma težak put prihvatanja od strane većinske populacije. Sve je počelo još u osnovnoj školi. Osjećao sam se kao da sam sâm, izdvojen, kao da se razlike među nama ne mogu prevazići”, priča za MonitorSamir Tuša iz Herceg Novog, sada student prve godine Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru.
Još kao dječak, učenik osnovne škole, uzalud je, objašnjava, pokušavao da pronađe svoje mjesto među drugovima iz većinske populacije. ,,Oni su imali iskrivljenu sliku o meni, o populaciji kojoj pripadam, a sve zbog roditelja koji im nijesu dozvoljavali da se druže sa pripadnikom RE populacije”.
Stvari su postale, objašnjava, posebno loše u srednjoj školi. Tada je postao žrtva verbalnog i psihičkog nasilja. ,,Imao sam veliki problem zbog jednog učenika iz mog odjeljenja . Širio je razne dezinformacije o meni, samo zbog toga što sam Rom”, priča Samir.
On dalje objašnjava da nije imao podršku drugih učenika iz razreda, ali, ni uprave škole. ,,Učenici sa kojima sam bio u dobrim odnosima nijesu imali hrabrosti da mu skrenu pažnju da to ne radi. Obratio sam se i upravi škole, koja nije imala adekvatnu mjeru zaštite. Rekli su mi da trpim to što mi se dešava dok ne dođe do većeg prekršaja”. Psihička tortura, priča Samir, trajala je pune tri godine, a on je i pored toga uspio da bude odličan i uzoran učenik.
Samir, nažalost, nije jedini pripadnik romske populacije koji može da ispriča sličnu priču. Nije za utjehu ni to što takve priče, o nasilju koje trpe u školi, mogu da ispričaju i mnoga druga djeca u Crnoj Gori, svih nacionalnosti. To je priča o obrazovnom sistemu, ali i sistemu uopšte, koji nema adekvatan odgovor na vršnjačko nasilje. U takvom ambijentu, jasno je, posebno su ugroženi oni koji pripadaju ionako ranjivim kategorijama.
Po etničko/rasnom kriterijumu u svim zemljama Evrope najviši stepen distance je izražen prema Romima (29,2%). U izvještaju ombudsmana za 2017. godinu navodi se da rezultati dostupnih istraživanja javnog mnjenja o percepciji diskriminacije pokazuju da su Romi u vrhu liste najdiskriminisanijih grupa i u crnogorskom društvu.
,,Marginalizacija i društvena isključenost Roma dominantno je uzrokovana nedostatkom održivih rješenja u oblasti obrazovanja, zapošljavanja i socio-ekonomskog statusa”, konstatuje se i navodi da je preko 80 posto ove populacije nazposleno, da je tek 17 posto završilo osnovno obrazovanje, 5,8 posto srednju školu, dok samo po jedan posto RAE populacije posjeduje diplomu o završenom višem, odnosno visokom obrazovanju.
Pravo na zaštitu od svih oblika nasilja predstavlja osnovno pravo svakog djeteta, a utvrđeno je Konvencijom o pravima deteta i nizom međunarodnih i regionalnih ugovora u oblasti zaštite ljudskih prava koje je Crna Gora ratifikovala. Iako crnogorsko zakonodavstvo ne poznaje sam pojam vršnjačko nasilje , mnogi propisi i zakoni bave se maloljetničkim nasiljem. Bez obzira na pravni okvir, i činjenicu da je program Škole bez nasilja do sada sproveden u 45 crnogorskih škola, problem vršnjačkog nasilja se i dalje ne tretira na pravi način.
To smatraju i oni koji redovno prate ovu oblast. Kristina Mihailović , izvršna direktorica Udruženja roditelja, na pitanje da li obrazovni sistem adekvatno tretira pitanje vršnjačkog nasilja i da li nadležne institucije dovoljno rade na prevenciji vršnjačkog nasilja odgovara: „Trenutno, ne“.
„Trenutno se ne možemo pohvaliti time da se i ono malo propisa koji se bave ovom tematikom primijenjuju. Zbog toga se mora urediti oblast odgovornosti, jer je sada gotovo nema“, kaže ona. Ukazuje i da nikada nije bilo toliko nasilja kao sada. ,,Nikad ga više nije bilo, a kada razmišljamo o djeci i njihovom ponašanju, zaboravljamo i vrlo olako ih optužimo kao isključive krivce. Nikako da shvatimo da se oni samo ponašaju u skladu sa onim što je opšte prihvaćeno i što im je svakodnevica”.
Ona objašnjava da im se roditelji obraćaju iz različitih razloga. „Od toga da su djeca koja trpe nasilje morala da se presele u drugu školu jer je to bio jedini način da se spasu, do toga da su godinama prolazili kroz pakao a da su svi oko njih tvrdili da ništa ne mogu da urade”, priča. ,,Nerijetko se desi da imamo situaciju da nas iz jedne škole kontaktira više roditelja, djece različitih uzrasta, jer jedno dijete ili grupica maltretira sve redom i konstatuje se da mu/im se ne može ništa”.
Da je vršnjačko nasilje u Crnoj Gori problem koji se ne rješava adekvatno, te da na njega posebno nemaju odgovor škole i obrazovni sistem, koje najčešće tek prebacuju učenike iz odjeljenja u odjeljene, kao da to rješava problem, konstatovao je i ombudsman u Izvještaju o radu iz 2017. godine.
,,Zapažamo da obrazovna ustanova angažuje sve raspoložive kapacitete u cilju sprovođenja mjera za adekvatno kažnjavanje učenika koji su učestvovali u nasilju. Međutim, stiče se utisak da ni škola, niti druge službe ne preduzimaju konkretne radnje i mjere da ispitaju uzroke određenih ponašanja i pravovremeno reaguju kako bi spriječile dalje konflikte i pomogle učeniku/cima koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje”, konstatuje se u tom dokumentu. ,,Praksa rješavanja nasilničkog ponašanja prebacivanjem učenika iz jednog odjeljenja u drugo ili isključivanjem učenika iz škole bez analize uzroka devijantnog ponašanja i pružanja pomoći djetetu da problem prevaziđe i ponašanje promijeni, nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, niti sa ciljevima obrazovanja i vaspitanja”, takođe se konstatuje u Izvještaju.
U istom dokumentu se navodi i da je u toj godini ombudsman utvrdio tri slučaja govora mržnje, od kojih su dva bila upućena pripadnicima romske populacije.
Kao poseban problem, Kristina Mihajlović navodi i to što nema adekvatne evidencije o broju slučajeva vršnjačkog nasilja, pa samim tim ni onim slučajevima koji se tiču nasilja nad romskom populacijom. Iz Ministarstva prosvjete su najavili promjene u tom smjeru, ali za sada nema rezultata u praksi.
U Osnovnoj školi ,,Božidar Vuković Podgoričanin“, koja se nalazi u podgoričkom naselju Konik, koje naseljava uglavnom romska populacija, kažu da oni vode evidenciju, i da je tokom ove školske godine registrovano – 14 slučajeva vršnjačkog nasilja.
,,U našoj školi, kao i u svakoj drugoj, imamo slučajeve vršnjačkog nasilja. Kada govorimo o djeci iz romske i egipćanske zajednice, imamo slučajeve gdje su oni i žrtve, ali i počionioci vršnjačkog nasilja. Škola prema svoj djeci postupa jednako, bez obizira na etničku ili vjersku pripadnost”, tvrde u Pedagoškoj službi te škole. ,,Kada se desi neki slučaj vršnjačkog nasilja, preduzimaju se iste mjere prema svoj djeci. Pozivaju se roditelji na razgovor sa upravom i radi se individualno sa djetetom koje je počinilac vršnjačkog nasilja. Razredni starješina iznosi slučaj na sjednici Odjeljenskog vijeća i informiše roditelje. Kada se utvrdi nasilje, učenik daje izjavu, Odjeljensko vijeće donosi odluku o izricanju vaspitne mjere. Postupak mogu pokrenuti svi zaposleni u školi, roditelji i djeca”, navode oni.
U najnovijem Izvještaju ombudsmana za prošlu godinu, ukazuje se na činjenicu da sve manje djece prijavljuje nasilje, te da to najčešće rade njihovi roditelji.
,,Zbog vršnjačkog nasilja, u većini slučajeva, obraćali su se roditelji djece, a ne djeca. Ovo nas dovodi do pitanja: da li su djeca postala tolerantnija na različite oblike nasilničkog ponašanja i komunikacije, da li imaju povjerenja u službe pomoći i podrške ili pokušavaju da svoj ‘problem’ riješe sama”, konstatuje se u tom dokumentu i ukazuje da je neprepoznavanje nasilja od strane djece posebno izraženo u virtuelnom svijetu.
Možda virtuelni svijet utiče na (ne)percipiranje nasilja, ali je očito da u realnom svijetu, u školi koja treba da bude sigurno okruženje, ona djeca koja poput Samira Tahirija zatraže pomoć, nerijetko dobiju odgovor – trpi.
Serdjan BAFTIJARI
PROJEKAT JE PODRŽAN U OKVIRU ŠIREG PROJEKTA “KOALICIJA PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA U CRNOGORSKIM ŠKOLAMA” KOJI REALIZUJE NVO RODITELJI U SARADNJI SA PROJEKTNIM PARTNERIMA NVO JUVENTAS, UNIJOM SREDNJOŠKOLACA CRNE GORE I CENTROM ZA PODRŠKU LOKALNOM I REGIONALNOM RAZVOJU UZ INSTITUCIONALNU PODRŠKU MINISTARSTVA PROSVJETE. PROJEKAT FINANSIRA DELEGACIJA EVROPSKE UNIJE U CRNOJ GORI I KOFINANSIRA MINISTARSTVO JAVNE UPRAVE CRNE GORE. STAVOVI I MIŠLJENJA IZNIJETI U TEKSTU NE ODRAŽAVAJU STAV EUD.
Prema podacima Uprave policije, J. P. se sumnjiči da je u periodu od 17. februara 2025. do 23. oktobra 2026. godine dovela u zabludu oko 2.300 fizičkih i pravnih lica i na taj način pribavila 117.203 eura. Novac je, sumnja se, prikupljala predstavljajući da je namijenjen liječenju, dok ga je, umjesto za svrhu zbog koje je doniran, trošila na onlajn klađenje. To nije jedini takav slučaj
Povjerenje građana, spremnost da pomognu bolesnima i solidarnost sa porodicama koje se suočavaju sa teškim životnim situacijama za nekoga mogu postati prilika za ličnu korist. Sumnje da je Nikšićanka J. P. zloupotrijebila upravo takvo povjerenje, prikupljajući novac navodno namijenjen liječenju, a potom ga trošeći na onlajn klađenje, otvorile su pitanje koliko su građani zaštićeni kada doniraju novac i ko kontroliše da li on zaista stiže do onih kojima je pomoć neophodna.
Prema podacima Uprave policije, J. P. se sumnjiči da je u periodu od 17. februara 2025. do 23. oktobra 2026. godine dovela u zabludu oko 2.300 fizičkih i pravnih lica i na taj način pribavila 117.203 eura. Novac je, kako se sumnja, prikupljala predstavljajući da je namijenjen liječenju, dok ga je, umjesto za svrhu zbog koje je doniran, trošila na onlajn klađenje. Policija je protiv nje podnijela krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu zbog sumnje da je počinila krivično djelo prevare.
Slučaj dobija dodatnu dimenziju kada se posmatra u kontekstu ranijih humanitarnih apela za ovu Nikšićanku koja se, prema javno objavljenim informacijama, liječi od malignog tumora grlića materice. Mediji su u više navrata izvještavali o njenoj borbi sa bolešću i potrebi za finansijskom pomoći, a apeli su tokom prethodnih godina pokretani za različite faze liječenja.
Prvi javno dokumentovani apel pokrenut je krajem 2023. godine, kada joj je , prema objavi Fondacije „Humanost“, bilo potrebno 5.450 eura za operaciju u Novom Sadu. Tada je putem platforme Humanost.com za svega nekoliko sati prikupljen iznos potreban za operativni zahvat. U septembru 2025. godine pokrenuta je nova akcija, nakon što su, prema informacijama koje je objavila Fondacija „Humanost“, ljekarski nalazi pokazali da se bolest vratila, uz prisustvo metastaza i ozbiljne komplikacije u radu bubrega. Za liječenje u klinici Acibadem u Turskoj bilo je potrebno 30.847 eura. Prema izvještaju Radio-televizije Crne Gore od 4. septembra 2025. godine, putem platforme je za nepuna tri dana prikupljeno 18.100 eura, dok je anonimni donator uplatio preostali iznos. Tada je objavljeno da su potrebna sredstva u potpunosti obezbijeđena i da je akcija uspješno završena.
Već u decembru 2025. godine Radio-televizija Nikšić objavila je da je Nikšićanki ponovo potrebna finansijska pomoć za nastavak liječenja u Turskoj. Prema tom izvještaju, jedna terapija koštala je 5.500 eura, što je, prema navodima porodice, predstavljalo veliki finansijski teret. Slični apeli objavljivani su i tokom 2026. godine. U februaru je ponovo upućen poziv građanima i humanitarnim organizacijama da pomognu u pokrivanju troškova liječenja, dok su tokom jeseni objavljivani novi apeli za preglede, snimanja i planiranje nastavka terapije. Krajem septembra i tokom oktobra navedeno je da je za novu fazu medicinskih procedura potrebno više od 5.000 eura.
Prema izvještajima Radio-televizije Nikšić, organizovan je i humanitarni koncert na kojem je prikupljeno više od 1.500 eura, dok je Fondacija „Mentorium“ objavila da je za njeno liječenje potrebno još 28.000 eura. Ovi podaci, zajedno sa apelima objavljivanim putem humanitarnih platformi i medija, pokazuju da se pomoć prikupljala u više navrata i kroz različite kanale.
Slučaj iz Nikšića nije prvi put da se u Crnoj Gori otvara pitanje zloupotrebe humanitarnih apela. Godinama unazad građani se upozoravaju na pojedince koji prikupljaju novac pozivajući se na liječenje bolesne djece ili odraslih, predstavljajući se kao volonteri ili koristeći ime organizacija kojima javnost vjeruje.
U aprilu 2024. godine javnost je upozorena na slučajeve u kojima su se pojedinci lažno predstavljali kao predstavnici Fondacije „Budi human“ i od građana tražili novac za liječenje bolesne djece.Iz Uprave policije tada su upozorili da se na ulicama Podgorice odvijaju prevare u kojima se od prolaznika traži novac.
„Prijavljeno je da se za sada nepoznata ženska lica predstavljaju kao predstavnici humanitarne organizacije tokom obilazaka privatnih firmi, kao i prilikom susreta sa građanima, od kojih traže novac za liječenje bolesne djece. Upozoravamo građane da je riječ o prevari“, kazali su tada iz Uprave policije.
Pod izgovorom da prikupljaju novac u humanitarne svrhe, prevaranti su na ulicama pokušavali da dobiju donacije od građana. Isti cilj imale su i tri osobe koje su tada koristile ime Fondacije „Budi human“.
„Imamo jednu žensku osobu i dvije muške osobe. Ženska osoba, prema našim informacijama, ide po firmama i predstavlja se da je potrebna pomoć i liječenje za neko dijete koje je u Fondaciji „Budi human“. Jedna osoba muškog pola prepoznata je da se kreće po trgovima i da traži po kafanama, nosi fasciklu i predstavlja da je potrebna pomoć, tražeći od ljudi da doniraju novac u kešu. Čak naglašava da je svaki euro bitan. Treća osoba, takođe muškog pola, po opisu je drugačija od ove dvije i ide od kuće do kuće, tražeći sredstva u ime naše organizacije“, rekao je tada osnivač platforme Humanost.com i Fondacije „Budi human“, Goran Jovanović.
Slična upozorenja ponovo su se čula u januaru 2026. godine, kada su iz organizacije „Volonteri Crne Gore“ saopštili da se jedna osoba lažno predstavljala kao njihov volonter i prikupljala novac za liječenje Feđe Alkovića. Iz organizacije su naveli da je slučaj prijavljen nadležnim organima.
„Fondacija „Volonteri Crne Gore“ kategorički demantuje svaku povezanost sa osobom koja se lažno predstavlja kao naš volonter i neovlašteno prikuplja novac za Feđu Alkovića. Ova prevara ozbiljno ugrožava povjerenje donatora i zahtijeva hitno procesuiranje počinitelja kako bi se spriječile slične zloupotrebe u budućnosti“, saopštili su iz Fondacije „Volonteri Crne Gore“, pozivajući donatore da prate isključivo njihove zvanične kanale.
Upozorenja na sumnjivo prikupljanje novca u Crnoj Gori nijesu nova. U avgustu 2017. godine policija je ispitivala navode o prikupljanju novca za bolesnu djecu preko nevladine organizacije „Moj život je u vašim rukama“, nakon što su se građani žalili na način na koji je novac tražen. I taj slučaj ukazao je na potrebu da se provjeri ko organizuje humanitarne akcije, na osnovu čega prikuplja sredstva i da li ona zaista završavaju kod onih kojima su namijenjena.
Slučaj Nikšićanke osumnjičene da je od oko 2.300 fizičkih i pravnih lica pribavila više od 117.000 eura pod izgovorom da novac prikuplja za liječenje još jednom je pokazao koliko daleko može dosegnuti zloupotreba ljudske solidarnosti. Dok se u konkretnom postupku ne utvrde sve okolnosti i eventualna krivična odgovornost, ostaje pitanje kako obezbijediti da pomoć stigne do onih kojima je zaista potrebna, a da građani pritom ne izgube vjeru u humanitarne akcije. Jer kada se zloupotrijebi novac namijenjen liječenju, ne nestaje samo novac. Ugrožava se povjerenje bez kojeg humanost teško može da se pretvori u konkretnu pomoć.
A najveću cijenu takvih zloupotreba mogu platiti upravo oni koji nemaju vremena da čekaju da se povjerenje ponovo izgradi.
Peticije, blokade puteva i postupci pred sudovima prate planove za otvaranje kamenoloma na sjeveru Crne Gore. Dok stanovnici bjelopoljskih sela godinama pokušavaju da zaustave eksploataciju kamena u Podima, protiv kamenoloma u blizini svojih kuća ustali su i mještani kolašinskih Bakovića
Iz kolašinskog sela Bakovići nadležnima je upućena inicijativa sa 42 potpisa, kojom stanovnici zahtijevaju da se kamenolom ne otvara. Na stotinak metara od njihovih kuća, kako tvrde, planirana je eksploatacija kamena, koja će „sigurno dovesti do vibracija, buke i promjene podzemnih vodotokova“. Projektna dokumentacija, sa druge strane, tu lokaciju opisuje kao nenaseljenu, bez površinskih i podzemnih voda, sa rezervama kamena dovoljnim za gotovo pola vijeka eksploatacije. Mještani su inicijativu poslali Opštini Kolašin, Ministarstvu energetike i rudarstva, Ministarstvu ekologije i Agenciji za zaštitu životne sredine. Traže odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvola i trajnu zaštitu lokaliteta od eksploatacije mineralnih sirovina.
Riječ je o projektu kolašinske firme Keker. To preduzeće je, prema zvaničnoj potvrdi Monteputa, dobilo i posao podizvođača na drugoj dionici auto-puta, od Mateševa do Andrijevice. Investitor je Monitoru kazao da je na toj lokaciji kamenolom postojao i ranije, te da ne razumije čime je motivisan bunt u Bakovićima. Tvrdi da se privodi kraju izrada elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu.
Mještani zahtijevaju javnu raspravu o planiranim aktivnostima i procjenu uticaja na životnu sredinu uz puno učešće lokalne zajednice. Traže i definisanje tampon zone između naselja i rudarskih aktivnosti, upozoravajući da bi eksploatacija ugrozila zdravlje, bezbjednost i imovinu.
„Planirana eksploataciona zona, u kojoj su već vršena testna miniranja i prateći radovi, nalazi se na svega oko 100 metara od kuća u naselju Bakovići. Strahujemo da će kontinuirano miniranje i rad teške mehanizacije, usljed jakih vibracija, dovesti do oštećenja objekata. Buka bi onemogućila normalan život i na mnogo većoj udaljenosti“, kazali su Monitoru mještani.
Zabrinuti su i zbog prašine, naročito zbog djece, starijih i hroničnih bolesnika. Tvrde da u neposrednoj blizini ima mnogo podzemnih voda, koje tokom kišnog perioda plave saobraćajnicu i dio imanja. Vibracije od miniranja, smatraju, mogle bi promijeniti pravce njihovog kretanja i dodatno ugroziti kuće.
„Prirodni pejzaž je već značajno narušen dosadašnjim vršenjem testnih miniranja i eksploatacijom kamena, te bi daljim sprovođenjem ovih aktivnosti trajno narušili vizuelni identitet prostora. Takođe, u neposrednoj blizini protiče rijeka Tara, ‘suza Evrope’, te smatramo da bi radom kamenoloma ista bila trajno zagađena i uništena. Kolašin kao turistički regionalni centar nalazi se na svega tri kilometra od planiranog kamenoloma“, naveli su u inicijativi.
U projektnoj dokumentaciji, pak, piše da na lokaciji nema površinskih ni podzemnih voda, dok Tara protiče oko 400 metara južno od lokaliteta. Navodi se da prostor nije naseljen, a da su najbliže kuće udaljene oko 120 metara. Razlike između tih podataka i upozorenja stanovnika trebalo bi da budu razjašnjene u postupku procjene uticaja.
Prema informacijama objavljenim na sajtu Opštine, u februaru ove godine pokrenut je postupak odlučivanja o potrebi izrade elaborata za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu Bakovići. Agencija za zaštitu životne sredine utvrdila je da je elaborat potreban.
Ležište, prema dokumentaciji, raspolaže sa oko 1.078.000 kubnih metara kamena, uz planiranu godišnju eksploataciju od oko 20.000 kubika. Procijenjeni radni vijek kamenoloma je oko 47 godina. Odluka o njegovom otvaranju zato bi mogla obilježiti život više generacija stanovnika tog naselja.
U blizini se već nalaze objekti Kekera. Urbanistička inspekcija je prije pet godina preduzeću naložila da ukloni objekat za proizvodnju betona sa pratećim postrojenjem u Bakovićima. Poslije okupljanja građana i apela Kolašinaca i preduzetnika, od uklanjanja se odustalo. Sada dio lokalne zajednice od institucija traži da spriječi novi zahvat u istom prostoru.
Strahovi mještana Bakovića već godinama prate stanovnike Srđevca, Lozne, Poda i okolnih bjelopoljskih sela. Njihovo protivljenje kamenolomu preraslo je iz protesta i blokada magistrale u sudske i tužilačke postupke, u kojima se preispituju i sadržaj elaborata o procjeni uticaja i zakonitost izdavanja saglasnosti.
U oktobru je objavljeno da je u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Bijelom Polju saslušan Ivan Ćuković, direktor firme Paming, koja je za potrebe projekta kamenoloma Poda izradila elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. On je kazao da su se prilikom izrade elaborata za taj kamenolom oslanjali na zvaničnu dokumentaciju u kojoj nijesu bili definisani klizište i erozija. Upravo izostanak analize tih opasnosti mještani smatraju jednim od ključnih nedostataka dokumenta.
Saslušanje je uslijedilo u predmetu formiranom po krivičnoj prijavi koju su građani u junu 2025. podnijeli protiv Paminga i članova komisije koja je ocjenjivala elaborat. ODT je prijavu prvobitno odbacilo, ali je Više državno tužilaštvo prihvatilo pritužbu građana i vratilo predmet na ponovno odlučivanje.
U međuvremenu su pokrenuti i postupci protiv opštinskih službenika. U avgustu je objavljeno da je ekološka inspekcija podnijela dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv sekretara za ruralni i održivi razvoj Armina Sijarića, zbog sastava komisije za ocjenu elaborata i propusta u objavljivanju dokumentacije.
Protiv Sijarića i službenice Danijele Lazarević prethodno je podnijet i optužni predlog. Terete se da su, radi pribavljanja koristi kompaniji Imperijal, bez zakonskog ovlašćenja sproveli postupak procjene uticaja za koji je, prema navodima tužilaštva, nadležna državna Agencija za zaštitu životne sredine. Oboje su negirali nezakonito postupanje.
Dio primjedbi građana dobio je potvrdu i drugih institucija. Upravni sud je 14. maja poništio rješenje glavnog administratora Opštine Bijelo Polje kojim je odbijena žalba Mjesne zajednice Lozna na saglasnost za elaborat. Time nije raskinut koncesioni ugovor, već je poništena drugostepena odluka u postupku davanja saglasnosti.
Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je mjesec ranije utvrdila ugrožavanje javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije prilikom formiranja komisije za ocjenu elaborata. Ombudsman je, u nalazu objavljenom u januaru, utvrdio da su Ministarstvo rudarstva i Opština povrijedili pravo građana na zdravu životnu sredinu i standarde učešća javnosti, jer lokalna zajednica nije bila blagovremeno obaviještena o projektu.
Protiv kamenoloma Žoljevica ustali su i stanovnici pet andrijevičkih mjesnih zajednica, koji su krajem juna na protestu zatražili povlačenje koncesionog akta. Upozorili su na ugrožavanje izvorišta, imanja, puteva i seoskog turizma. U Beranama je lokalitet Gradine, na području Donje Ržanice i Kaludre, uklonjen iz Plana koncesija za 2026. nakon prigovora NVO Tumbarica, koja je ukazala na opasnost po prirodnu i kulturnu baštinu.
Odustalo se i od planirane eksploatacije kamena na kolašinskoj Skrbuši, kojoj su se protivili mještani, lokalna uprava i Uprava za gazdovanje šumama i lovištima, upozoravajući na posljedice po vode, šume i turizam. Vlada je krajem jula poništila tender „zbog grešaka u ključnim elementima tenderske dokumentacije”. Ministarstvo energetike i rudarstva u septembru je potvrdilo da novi oglas za taj lokalitet neće biti raspisivan.
Državna žičara vrijedna oko devet miliona eura trebalo bi ponovo da poveže dva skijališta nakon dvije propuštene sezone. Pouzdanije skijanje, međutim, još čeka vodu, završetak tenderskih procedura i izgradnju sistema za vještački snijeg
Od najavljivanog sistema vještačkog osnježavanja na državnom skijalištu Kolašin 1600 ni tokom predstojeće sezone neće biti ništa. Uoči nove zime još nije završen tender za projektovanje i izgradnju akumulacionih jezera i pripadajućih cjevovoda, odnosno nije izabran izvođač. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, na tender se javilo šest ili sedam firmi, ali interesovanje ponuđača još nije pretočeno u ugovor i početak radova.
Ministarstvo javnih radova objavilo je 10. jula tender procijenjene vrijednosti 6,2 miliona eura bez PDV-a za izradu glavnog projekta i izgradnju akumulacija i pripadajućih cjevovoda na Kolašinu 1600. Posao je predviđen po principu „projektuj i izgradi“. Prema tenderskoj dokumentaciji, planirane su akumulacije K8 i Vranjak, ukupne zapremine približno 77.000 kubnih metara, koje bi trebalo da obezbijede vodu za osnježavanje oko 37 hektara staza.
Obje akumulacije trebalo bi da se snabdijevaju iz sistema Ljevaja. Za višu, Vranjak, predviđena je dodatna pumpna stanica, a zbog konfiguracije terena i obimniji zemljani radovi, pristupni put i stabilizacija kosina. Konačna tehnička rješenja trebalo bi razraditi glavnim projektom. To znači da izbor izvođača predstavlja početak naredne faze a ne završetak kompletnog sistema vještačkog osnježavanja.
Da je postupak i dalje u fazi izbora ponuđača potvrdio je potpredsjednik Opštine Kolašin Vasilije Ivanović. On objašnjava da Ministarstvo javnih radova bira izvođača za akumulacije, dok je nabavka topova, prema njegovim riječima, u završnoj fazi. Ivanović očekuje da bi te procedure relativno brzo mogle biti završene.
„U toku je izbor najpovoljnijeg ponuđača za izgradnju akumulacionih jezera na Bjelasici, dok je nabavka topova za osnježavanje u završnoj fazi. Očekujemo da bi te procedure mogle relativno brzo biti završene. Ključno je, međutim, obezbijediti vodu bez koje nema proizvodnje vještačkog snijega“, kaže Ivanović.
Voda je preduslov koji se godinama pominje uz gotovo svaku najavu osnježavanja. Dok su na Bjelasici građene žičare, nove staze i hoteli, sistem koji bi omogućio pouzdanije planiranje skijaške sezone ostajao je nedovršen. Predstojeća zima zato ponovo dolazi prije završetka infrastrukture koja bi smanjila zavisnost od prirodnih padavina.
Projekat zahvatanja vode iz Ljevaje pratili su protivljenje mještana i aktivista, upozorenja na ugrožavanje rijeke i visoke troškove pumpanja vode do Bjelasice. Izvođač je 27. novembra 2025. jednostrano raskinuo ugovor sa Ministarstvom javnih radova, pa je posao ostao nezavršen. Iako je iz Opštine Kolašin više puta najavljivano raspisivanje novog tendera za nastavak tog projekta, to se do sada nije dogodilo.
Uz čekanje na vještački snijeg, kolašinsku skijašku ponudu dvije zime ograničavao je i prekid veze između državnog Kolašina 1600 i privatnog Kolašina 1450. Razlog je problem kod stuba broj četiri žičare K7, nastao tokom građevinskih radova na susjednim privatnim parcelama u proljeće 2024. godine. Zbog toga nije radila žičara u koju je država uložila oko devet miliona eura, a van upotrebe ostalo je i približno deset kilometara staza državnog centra.
K7 je otvorena u februaru 2022, kao važna investicija u objedinjavanje skijaške ponude Bjelasice. Šestosjedna žičara, kapaciteta 2.600 skijaša na sat, povezala je dva centra i omogućila korišćenje približno 45 kilometara staza. Samo dvije godine kasnije, njeno zaustavljanje ponovo je razdvojilo skijališta.
Tokom pripremnih radova za gradnju vila na lokalitetu Kolašin 1450 ugrožena je stabilnost terena uz stub. Urbanističko-građevinska inspekcija obavila je nadzor 10. juna 2024. i zabranila dalje radove, uz nalog investitoru da u roku od 12 dana obezbijedi sigurnost i stabilnost susjednog stuba državne žičare.
Problemi su počeli u proljeće 2024, kada je tokom radova na obližnjoj privatnoj parceli potkopan teren kod stuba. Uslijedio je spor o odgovornosti i troškovima sanacije. Ski-resort Kolašin 1450, u vlasništvu Zorana Ćoća Bećirovića, odbacivao je odgovornost. Iz te kompanije su tvrdili da su uzrok obrušavanja vremenske neprilike, da temelji žičare nijesu adekvatno izvedeni i da je postavljena mimo planske dokumentacije. Bećirovićeva kompanija navodno je u sanaciju uložila blizu 400.000 eura, a državno preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) optužila za izostanak saradnje.
Na kraju je država obezbijedila dodatni novac za sanaciju stuba, ali pokušaji izbora izvođača dodatne sanacije nijesu odmah dali rezultat. Na tender za stabilizaciju tla, vrijedan 145.200 eura, raspisan u novembru 2025, kao ni na ponovljeni postupak krajem decembra, nije bilo ponuda. Iz SCG su u januaru 2026. saopštili da novac imaju, ali da bez izvođača K7 neće raditi ni te zime. Novi tender najavili su za maj, obrazlažući da radovi ugovoreni usred zime ne bi mogli biti završeni tokom sezone.
Posao je dodijeljen tek narednog ljeta. Skijališta Crne Gore su 17. juna izabrala podgoričku kompaniju M Solutions. Ugovor vrijedan 137.982 eura sa PDV-om potpisan je 31. jula, a radovi su počeli 24. avgusta, uz rok od 15 dana od uvođenja izvođača u posao. Predviđeni su izgradnja armiranobetonskog potpornog zida sa odvodnjavanjem, ugradnja čeličnih ankera, injektiranje tla i zaštita kosina. Početkom septembra iz SCG su saopštili da je završena približno polovina radova, ali je sanacija trajala i sredinom oktobra.
Poslije dvije zime tokom kojih žičara K7 nije povezivala skijališta Kolašin 1600 i Kolašin 1450, izvođači najavljuju da će sanacija terena kod stuba broj četiri biti završena do početka predstojeće sezone. Time bi skijašima ponovo bilo dostupno oko 45 kilometara staza, uz zajednički ski-pas o čijoj cijeni dvije kompanije još pregovaraju. Kako su Monitoru kazali iz preduzeća koje izvodi radove, posao ovih dana ulazi u završnicu.
Završeni su, kako kažu, radovi na bušenju i injektiranju horizontalnih i vertikalnih ankera, kao i na armiranju i šalovanju potpornog zida. Izbetonirana je prva kampada potpornog zida, a sada se betonira druga. Kako tvrde, geodetska ispitivanja pokazala su da se sami stub i njegov temelj nijesu pomjerili, uprkos popuštanju starog potpornog zida.
Povratak K7 u funkciju omogućio bi i ponovno objedinjavanje skijaške ponude dva centra. Iz SCG su Monitoru kazali da pregovaraju sa privatnim skijalištem o zajedničkom ski-pasu. Prvobitno predložena cijena je 40 eura za oko 45 kilometara staza. Pregovori još traju, a već sada se zna da će dnevni ski-pas samo za državno skijalište Kolašin 1600 koštati 30 eura.
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice