Povežite se sa nama

OKO NAS

VRŠNJAČKO NASILJE I RAE POPULACIJA:   Najranjiviji među ranjivim

Objavljeno prije

na

Samir Tuša  nije jedini pripadnik romske populacije, koji može da ispriča ličnu priču  o vršnjačkom  nasiju koje je doživio u školi.  To je ujedno priča  o obrazovnom sistemu, ali i sistemu uopšte, koji nema adekvatan odgovor na vršnjačko nasilje. U takvom ambijentu, jasno je, posebno su ugroženi oni koji pripadaju ionako ranjivim kategorijama

 

,,Kao pripadnik RE populacije prošao sam kroz veoma težak put prihvatanja od strane većinske populacije. Sve je počelo još u osnovnoj školi. Osjećao sam se kao da sam sâm, izdvojen, kao da se razlike među nama ne mogu prevazići”, priča za Monitor Samir Tuša iz Herceg Novog, sada student prve godine Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru.

Još kao dječak, učenik osnovne škole, uzalud je, objašnjava, pokušavao da pronađe svoje mjesto među drugovima iz većinske populacije. ,,Oni su imali iskrivljenu sliku o meni, o populaciji kojoj pripadam, a sve zbog  roditelja koji im nijesu dozvoljavali da se druže sa  pripadnikom RE populacije”.

Stvari su postale, objašnjava,  posebno loše u srednjoj školi. Tada je postao žrtva verbalnog i psihičkog nasilja.  ,,Imao sam veliki problem zbog jednog učenika iz mog odjeljenja . Širio je  razne dezinformacije o meni, samo zbog toga što sam Rom”, priča Samir.

On dalje objašnjava da nije imao podršku drugih učenika iz razreda, ali,  ni  uprave škole. ,,Učenici sa kojima sam bio u dobrim odnosima nijesu imali hrabrosti da mu skrenu pažnju da to ne radi.  Obratio sam se i upravi škole, koja nije imala adekvatnu mjeru zaštite. Rekli su mi da trpim to što mi se dešava dok ne dođe do većeg prekršaja”.   Psihička tortura, priča Samir, trajala je pune tri godine, a on je i pored toga uspio da bude odličan i uzoran učenik.

Samir, nažalost, nije jedini pripadnik romske populacije koji može da ispriča sličnu priču.  Nije za utjehu ni to  što takve priče, o nasilju koje trpe u školi, mogu da ispričaju i mnoga druga djeca u Crnoj Gori, svih nacionalnosti.  To je priča  o obrazovnom sistemu, ali i sistemu uopšte, koji nema adekvatan odgovor na vršnjačko nasilje. U takvom ambijentu, jasno je, posebno su ugroženi oni koji pripadaju ionako ranjivim kategorijama.

Po etničko/rasnom kriterijumu u svim zemljama Evrope najviši stepen distance je izražen prema Romima (29,2%). U izvještaju ombudsmana za 2017. godinu navodi se da rezultati dostupnih istraživanja javnog mnjenja o percepciji diskriminacije pokazuju da su Romi u vrhu liste najdiskriminisanijih grupa i u crnogorskom društvu.

,,Marginalizacija i društvena isključenost Roma dominantno je uzrokovana nedostatkom održivih rješenja u oblasti obrazovanja, zapošljavanja i socio-ekonomskog statusa”, konstatuje se i navodi da je preko 80 posto ove populacije nazposleno, da je tek  17 posto završilo osnovno obrazovanje,  5,8 posto srednju školu, dok samo po jedan posto RAE populacije posjeduje diplomu o završenom višem,  odnosno visokom obrazovanju.

Pravo na zaštitu od svih oblika nasilja predstavlja osnovno pravo svakog djeteta, a utvrđeno je Konvencijom o pravima deteta i nizom međunarodnih i regionalnih ugovora u oblasti zaštite ljudskih prava koje je Crna Gora ratifikovala. Iako crnogorsko zakonodavstvo ne poznaje  sam pojam  vršnjačko nasilje , mnogi propisi i zakoni  bave se maloljetničkim nasiljem.  Bez obzira na pravni okvir, i činjenicu da je  program Škole bez nasilja do sada sproveden  u 45 crnogorskih škola, problem vršnjačkog nasilja se i dalje ne tretira na pravi način.

To smatraju i oni koji redovno prate ovu oblast. Kristina Mihailović , izvršna direktorica  Udruženja roditelja, na pitanje da li obrazovni sistem adekvatno tretira pitanje vršnjačkog nasilja i da li nadležne institucije dovoljno rade na prevenciji vršnjačkog nasilja  odgovara: „Trenutno, ne“.

„Trenutno se ne možemo pohvaliti time da se i ono malo propisa koji se bave ovom tematikom primijenjuju. Zbog toga se mora urediti oblast odgovornosti, jer je sada gotovo nema“, kaže ona. Ukazuje i da nikada nije bilo toliko nasilja kao sada.  ,,Nikad ga više nije bilo, a kada razmišljamo o djeci i njihovom ponašanju, zaboravljamo i vrlo olako ih optužimo kao isključive krivce. Nikako da shvatimo da se oni samo ponašaju u skladu sa onim što je opšte prihvaćeno i što im je svakodnevica”.

Ona objašnjava da im se roditelji obraćaju iz različitih razloga. „Od toga da su djeca koja trpe nasilje morala da se presele u drugu školu jer je to bio jedini način da se spasu, do toga da su godinama prolazili kroz pakao a da su svi oko njih tvrdili da ništa ne mogu da urade”, priča. ,,Nerijetko se desi da imamo situaciju da nas iz jedne škole kontaktira više roditelja, djece različitih uzrasta, jer jedno dijete ili grupica maltretira sve redom i konstatuje se da mu/im se ne može ništa”.

Da je vršnjačko nasilje u Crnoj Gori problem koji se ne rješava adekvatno, te da na njega posebno nemaju odgovor škole i obrazovni sistem, koje najčešće tek prebacuju učenike iz odjeljenja u odjeljene, kao da to rješava problem, konstatovao je i ombudsman u Izvještaju o radu iz 2017. godine.

,,Zapažamo da obrazovna ustanova angažuje sve raspoložive kapacitete u cilju sprovođenja mjera za adekvatno kažnjavanje učenika koji su učestvovali u nasilju. Međutim, stiče se utisak da ni škola, niti druge službe ne preduzimaju konkretne radnje i mjere da ispitaju uzroke određenih ponašanja i pravovremeno reaguju kako bi spriječile dalje konflikte i pomogle učeniku/cima koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje”, konstatuje se u tom dokumentu. ,,Praksa rješavanja nasilničkog ponašanja prebacivanjem učenika iz jednog odjeljenja u drugo ili isključivanjem učenika iz škole bez analize uzroka devijantnog ponašanja i pružanja pomoći djetetu da problem prevaziđe i ponašanje promijeni, nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, niti sa ciljevima obrazovanja i vaspitanja”, takođe se konstatuje u Izvještaju.

U istom dokumentu se navodi i da je u toj godini ombudsman utvrdio tri slučaja govora mržnje, od kojih su dva bila upućena pripadnicima romske populacije.

Kao poseban problem, Kristina Mihajlović navodi i to što nema adekvatne evidencije o broju slučajeva vršnjačkog nasilja, pa samim tim ni onim slučajevima koji se tiču nasilja nad romskom populacijom.  Iz Ministarstva prosvjete su najavili promjene u tom smjeru, ali za sada nema rezultata u praksi.

U Osnovnoj školi  ,,Božidar Vuković Podgoričanin“, koja se nalazi u podgoričkom naselju Konik, koje naseljava uglavnom romska populacija, kažu da  oni vode evidenciju, i da je tokom ove školske godine registrovano – 14 slučajeva vršnjačkog nasilja.

,,U našoj školi, kao i u svakoj drugoj, imamo slučajeve vršnjačkog nasilja. Kada govorimo o djeci iz romske i egipćanske zajednice, imamo slučajeve gdje su oni i žrtve, ali i počionioci vršnjačkog nasilja. Škola prema svoj djeci postupa jednako, bez obizira na etničku ili vjersku pripadnost”, tvrde u Pedagoškoj službi te škole. ,,Kada se desi neki slučaj vršnjačkog nasilja, preduzimaju se iste mjere prema svoj djeci. Pozivaju se roditelji na razgovor sa  upravom i radi se individualno sa djetetom koje je počinilac vršnjačkog  nasilja.  Razredni starješina iznosi slučaj na sjednici Odjeljenskog vijeća  i informiše roditelje. Kada se utvrdi nasilje, učenik daje izjavu, Odjeljensko vijeće donosi odluku o izricanju vaspitne mjere. Postupak mogu pokrenuti svi zaposleni u školi, roditelji i djeca”, navode oni.

U najnovijem Izvještaju ombudsmana za prošlu godinu, ukazuje se na činjenicu da sve manje djece prijavljuje nasilje, te da to najčešće rade njihovi roditelji.

,,Zbog vršnjačkog nasilja, u većini slučajeva, obraćali su se roditelji djece, a ne djeca. Ovo nas dovodi do pitanja: da li su djeca postala tolerantnija na različite oblike nasilničkog ponašanja i komunikacije, da li imaju povjerenja u službe pomoći i podrške ili pokušavaju da svoj ‘problem’ riješe sama”, konstatuje se u tom dokumentu i ukazuje da je neprepoznavanje nasilja od strane djece posebno izraženo u virtuelnom svijetu.

Možda virtuelni svijet utiče na (ne)percipiranje nasilja, ali je očito da u realnom svijetu, u školi koja treba da bude sigurno okruženje, ona djeca koja poput Samira Tahirija zatraže pomoć, nerijetko dobiju odgovor – trpi.

 

Serdjan BAFTIJARI 

PROJEKAT JE PODRŽAN U OKVIRU ŠIREG PROJEKTA “KOALICIJA PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA U CRNOGORSKIM ŠKOLAMA” KOJI REALIZUJE NVO  RODITELJI U SARADNJI SA PROJEKTNIM PARTNERIMA NVO JUVENTAS, UNIJOM  SREDNJOŠKOLACA CRNE GORE I CENTROM ZA PODRŠKU LOKALNOM I REGIONALNOM RAZVOJU UZ INSTITUCIONALNU PODRŠKU MINISTARSTVA PROSVJETE. PROJEKAT FINANSIRA DELEGACIJA EVROPSKE UNIJE U CRNOJ GORI I KOFINANSIRA MINISTARSTVO JAVNE UPRAVE CRNE GORE. STAVOVI I MIŠLJENJA IZNIJETI U TEKSTU NE ODRAŽAVAJU STAV EUD.

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo