Povežite se sa nama

INTERVJU

VUK IKOVIĆ, BIOLOG, ORGANIZACIJA KOD: Odsustvo vizije i elementarne logike pustoši šume

Objavljeno prije

na

Ukoliko nova vlast hoće  da riješi ove probleme i ubrza pristup EU, ona će tokom narednih nekoliko mjeseci uvesti moratorijum na koncesioni sistem, preispitati sve koncesione ugovore za šume, oformiti preduzeće za sječu i izvlačenje stabala i preorganizovati sistem sprečavanja i gašenja šumskih požara

 

MONITOR: U analizi koju ste nedavno predstavili Šumarstvo – alternative razvoja Crne Gore iznijeli ste podatke o brojnim problemima odnosa prema jednom od najvećih resursa ove države – šumama koje čine oko 70 odsto teritorije Crne Gore. Zapanjujući su podaci o požarima?

IKOVIĆ: Prije par decenija, protivpožarne službe sa slabim vodenim pumpama malog pritiska i protoka mogle su samo da nemoćno gledaju divljanje vatrenih stihija u nadi da se neće približiti nekom naseljenom mjestu. Zahvaljujući razvoju tehnologije danas su nam za tadašnje vrijeme nepristupačna mjesta dostupna. I pored toga u prošlosti smo imali mnogo manje spaljenih šuma nego danas.

Od 1955. do 1985. godine u Crnoj Gori je opožareno oko 155 km2 šuma, dok je samo 2017. godine spaljeno duplo više šuma i šumskog zemljišta. Podaci Uprave za šume ukazuju da je u periodu 2012-2018. godine opožareno preko 346 km2 šuma (površina opštine Mojkovac), a šteta je procijenjena u visini od 6.492.496 eura. To znači da je šteta od požara po hektaru oko 190 eura. Da je izgorelo toliko pašnjaka, samo vrijednost stočne hrane (sijena) bi bila mnogo viša. To potvrđuje da je ova procjena urađena proizvoljno i neodgovorno. Ako bismo računali štetu po jednom od ustaljenih evropskih modela, štete nastale od šumskih požara u Crnoj Gori za period od 2012. do 2018. bi iznosile oko 700 miliona eura ukoliko je tačna evidencija opožarenih površina. Za isti ovaj period od 2012. do 2018. Uprava za šume je ostvarila prihod od oko 35 miliona eura. Znači da najviše za deset godina u Crnoj Gori izgori toliko šume koliko vrijedi izgradnja čitavog auto-puta.

Stepen nebrige i neodgovornosti prema prostoru oslikavaju podaci Evropskog informacionog sistema za šumske požare (EFIS) po kojem je u Crnoj Gori 2017. godine opožareno najmanje tri puta više šuma nego u Grčkoj, dva puta više nego u Makedoniji i oko 500 puta više nego u Sloveniji.

Sa druge strane, budžet Sektora za vanredne situacije (MUP) tokom posljednjih 10 godina se povećava, a gubici od požara se ne smanjuju, čak postaju veći. Svi ovi podaci govore ne samo o odsustvu vizije nego i elementarne logike.


MONITOR: Uloga koncesionara ocijenjena je kao negativna. Koje su sve mane ovakvog gazdovanja od strane nadležnih, prvenstveno Uprave za šume?

IKOVIĆ: Koncesioni sistem gazdovanja šumama ovakav kakav je danas uveden je 2007. godine. Stvoren je sistem gdje koncesionar sam sebi organizuje sječu stabala, njihovo izvlačenje, dalji transport i minimalnu preradu. Svima je jasno da je sistem koncesija neefikasan i neprofitabilan.

Pored stabala dobrog kvaliteta doznačena su stabla lošeg kvaliteta (zakržljala, bolesna, oštećena), koja treba ukloniti radi sprječavanja širenja šumskih bolesti i stvaranja prostora za formiranje i rast zdravih stabala. Kako je cijena stabala lošeg kvaliteta niska, korisnik šuma izbjegava sječu ovih stabala, a koja su označena od strane inženjera Uprave za šume. U isto vrijeme koncesionar eksploatiše stabla dobrog kvaliteta, često i ona koja nijesu doznačena, što u konačnom rezultira pojavom ubrzanog obolijevanja šume, a onda dugoročnim gubicima. Drvni sortimenti se izvlače iz šume na nepropisan način, koristi se teška mehanizacija koja uništava mlada stabla, zemljište, vodene tokove itd. Preko svega toga, koncesionari u Crnoj Gori ne prerađuju ili vrlo malo prerađuju sirovinu u poluproizvode, pa nedostaje finalna proizvodnja. Tako crnogorskoj ekonomiji izmiče iz ruku velika mogućnost koju pruža recimo industrija namještaja. Podsjetimo se, samo smo u posljednjih deset godina uvezli namještaja u vrijednosti od skoro pola milijarde eura.

MONITOR: Postoji li neki model da bi to moglo da se promijeni?

IKOVIĆ: Rješenje uvijek postoji, samo je pitanje volje i riješenosti da se rješenje primijeni. Potrebno je preokrenuti kompletnu situaciju. Sječu i izvlačenje stabala treba da vrši državna firma. Organizovati lokalnu drvoprerađivačku industriju čiji nosioci treba da budu lokalno stanovništvo koje će biti pomognuto, podstaknuto od strane države.

MONITOR: Predložili ste rješenja koja bi obezbijedila bolju zaštitu šuma ali i brojne ekonomske koristi.

IKOVIĆ: Potrebno je da požarima upravlja čovjek (institucija koju smo platili) a ne vremenske prilike. Zato treba usavršiti sistem komunikacije i koordinacije, obavještavanja i uzbunjivanja, uraditi procjene rizika od požara, uvesti u sistem praćenja nadzorne kamere, dronove i avione, angažovati 200 sezonskih radnika u cilju sprječavanja širenja požara i organizovati dobrovoljne jedinice za gašenje požara. Uz sve to nužno je subvencionirati mještane koji žive u blizini šuma kako bi bili prva linija odbrane u čuvanju šuma.

Da bi preokrenuli situaciju po pitanju eksploatacije šuma i njhovog zdravstvenog stanja potrebno je uvesti moratorijum na koncesioni sistem i raskinuti sve koncesione ugovore čija primjena je izazvala ekonomske gubitke i pad zdravstvenog stanja šuma. Zatim treba primijeniti međunarodnu sertifikaciju za drvo iz održivih šuma.

Potrebno je dati podršku i podsticaj lokalnom stanovništvu – malim i srednjim preduzećima za pokretanje finalne proizvodnje. Na ovaj način bi se obezbijedilo zapošljavanje lokalnog stanovništva i podstakao ekonomski razvoj.

Uvođenje moratorijuma na koncesioni sistem ne podrazumijeva smanjivanje već povećanje broja zaposlenih. Ovo može biti ostvareno na više načina. U najkraćem: prevođenjem izdanačkih (lošijih šuma) u visoke šume, formiranjem centara za dobijanje finalnih drvnih proizvoda, proizvodnjom peleta od biomase dobijene stvaranjem visokih šuma, organizovanjem rasadničke proizvodnje, uvođenjem revirnog sistema gazdovanja šumama, formiranjem otkupnih i prerađivačkih centara za šumske plodove, te promocija i korišćenje šuma u rekreativne i turističke svrhe.

Za sve ovo je potreban efikasan menadžment sa jasnom vizijom i znanjem u nadležnim institucijama koji je nažalost iz mnogo razloga na nivou koji je daleko od zadovoljavajućeg.

MONITOR: Očekujete li da će rad na Poglavlju 27 dovesti do poboljšanja kada je u pitanju zaštita šuma, ali i drugih ekoloških problema?

IKOVIĆ: Ukoliko nova vlast iskreno teži da riješi ove probleme i ubrza pristup Evropskoj uniji, ona će tokom narednih nekoliko mjeseci uvesti moratorijum na koncesioni sistem, preispitati sve koncesione ugovore za šume, oformiti preduzeće za sječu i izvlačenje stabala i preorganizovati sistem sprječavanja i gašenja šumskih požara.

 

Kako se riješiti zagađenja

MONITOR: Svakodnevna mjerenja pokazuju alarmantno zagađenje u mnogim gradovima u Crnoj Gori. Karte zagađenja pokazuju da je naš region što se tiče zagađenja vazduha crna rupa Evrope. Ima li rješenja za problem koji nas bukvalno guši?

IKOVIĆ: Kada građanin prijavi paljenje guma, a institucija istog dana riješi problem i privede počinioca tada ćemo mnogo bolje disati. Nadam se da se neće nastaviti praksa privođenja građana koji brane grad od onih koji pale otpad. Drugi način je da zelenilo dominira nad zgradama, a ne obrnuto. Treći način je regulacija saobraćaja. Za početak funkcioneri da idu na posao biciklom, eventualno javnim prevozom.

Kad je u pitanju grijanje, prazan džep i poluprazan stomak vas primoravaju da se grijete na ono što je najjeftinije iako to nije dobro za našu djecu. Ukoliko bismo iskoritili sirovine i potencijale koje imamo u šumarstvu, najmanje svako treće domaćinstvo u Crnoj Gori bi se moglo grijati na pelet. Tako bismo mogli ukinuti grijanje na ugalj, imali bismo čistiji vazduh i manju potrošnju struje. Sve je ovo izvodljivo ukoliko država podstakne instaliranje sistema za grijanje na pelet i organizuje proizvodnju namještaja, peleta… Na sličan način treba podstaći instaliranje solarnih panela, a seoska domaćinstva treba pomoći i montiranjem malih vjetroelektrana.

Svako domaćinstvo koje postavlja termoizolaciju na svom objektu ili instalira solarne panele ili vjetroelektrane treba da bude oslobođeno dijela poreza.

Treba se ugledati na gradove koji konstantno rade na unapređenju kvaliteta vazduha i korišćenja javnih površina. Ako živite u centru Ljubljane, automobil morate parkirati izvan centra u podzemnoj garaži. Centar grada je otvoren samo za pješake, bicikliste, autobuse, taksi na električni pogon i obezbijeđen je besplatan prevoz invalidnim licima i majkama sa djecom. To nije otjeralo lokalne investitore već je povećalo poslovanje, a turizam je porastao.

Ljubljana je napravila veliki podzemni parking, parking se plaća ali je prevoz do centra grada besplatan. Uspostavili su saradnju po pitanju javnog prevoza sa okolnim gradovima. 1/3 prevoza se obavlja javnim prevozom, 1/3 nemotronim sredstvima i 1/3 privatnim vozilima.

Klimatizovana zgrada visokokvalitetnog dizajna može obezbijediti dugoročno zdravo i atraktivno stanovanje. U Njemačkoj se ulaže 50 do 100 eura po metru kvadratnom stambenog prostor u cilju dobijanja zgrade nulte energije. Takve zgrade mogu da zadovolje sve ili veći dio svojih potreba za energijom samo zahvaljujući suncu ili vjetru.

Dakle, uspješnih primjera iz drugih zemalja ne fali, ali za sada fali ideje i volje. Da bi se to promijenilo moramo da shvatimo da to baš od nas zavisi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo