Povežite se sa nama

INTERVJU

VUK IKOVIĆ, BIOLOG, ORGANIZACIJA KOD: Odsustvo vizije i elementarne logike pustoši šume

Objavljeno prije

na

Ukoliko nova vlast hoće  da riješi ove probleme i ubrza pristup EU, ona će tokom narednih nekoliko mjeseci uvesti moratorijum na koncesioni sistem, preispitati sve koncesione ugovore za šume, oformiti preduzeće za sječu i izvlačenje stabala i preorganizovati sistem sprečavanja i gašenja šumskih požara

 

MONITOR: U analizi koju ste nedavno predstavili Šumarstvo – alternative razvoja Crne Gore iznijeli ste podatke o brojnim problemima odnosa prema jednom od najvećih resursa ove države – šumama koje čine oko 70 odsto teritorije Crne Gore. Zapanjujući su podaci o požarima?

IKOVIĆ: Prije par decenija, protivpožarne službe sa slabim vodenim pumpama malog pritiska i protoka mogle su samo da nemoćno gledaju divljanje vatrenih stihija u nadi da se neće približiti nekom naseljenom mjestu. Zahvaljujući razvoju tehnologije danas su nam za tadašnje vrijeme nepristupačna mjesta dostupna. I pored toga u prošlosti smo imali mnogo manje spaljenih šuma nego danas.

Od 1955. do 1985. godine u Crnoj Gori je opožareno oko 155 km2 šuma, dok je samo 2017. godine spaljeno duplo više šuma i šumskog zemljišta. Podaci Uprave za šume ukazuju da je u periodu 2012-2018. godine opožareno preko 346 km2 šuma (površina opštine Mojkovac), a šteta je procijenjena u visini od 6.492.496 eura. To znači da je šteta od požara po hektaru oko 190 eura. Da je izgorelo toliko pašnjaka, samo vrijednost stočne hrane (sijena) bi bila mnogo viša. To potvrđuje da je ova procjena urađena proizvoljno i neodgovorno. Ako bismo računali štetu po jednom od ustaljenih evropskih modela, štete nastale od šumskih požara u Crnoj Gori za period od 2012. do 2018. bi iznosile oko 700 miliona eura ukoliko je tačna evidencija opožarenih površina. Za isti ovaj period od 2012. do 2018. Uprava za šume je ostvarila prihod od oko 35 miliona eura. Znači da najviše za deset godina u Crnoj Gori izgori toliko šume koliko vrijedi izgradnja čitavog auto-puta.

Stepen nebrige i neodgovornosti prema prostoru oslikavaju podaci Evropskog informacionog sistema za šumske požare (EFIS) po kojem je u Crnoj Gori 2017. godine opožareno najmanje tri puta više šuma nego u Grčkoj, dva puta više nego u Makedoniji i oko 500 puta više nego u Sloveniji.

Sa druge strane, budžet Sektora za vanredne situacije (MUP) tokom posljednjih 10 godina se povećava, a gubici od požara se ne smanjuju, čak postaju veći. Svi ovi podaci govore ne samo o odsustvu vizije nego i elementarne logike.


MONITOR: Uloga koncesionara ocijenjena je kao negativna. Koje su sve mane ovakvog gazdovanja od strane nadležnih, prvenstveno Uprave za šume?

IKOVIĆ: Koncesioni sistem gazdovanja šumama ovakav kakav je danas uveden je 2007. godine. Stvoren je sistem gdje koncesionar sam sebi organizuje sječu stabala, njihovo izvlačenje, dalji transport i minimalnu preradu. Svima je jasno da je sistem koncesija neefikasan i neprofitabilan.

Pored stabala dobrog kvaliteta doznačena su stabla lošeg kvaliteta (zakržljala, bolesna, oštećena), koja treba ukloniti radi sprječavanja širenja šumskih bolesti i stvaranja prostora za formiranje i rast zdravih stabala. Kako je cijena stabala lošeg kvaliteta niska, korisnik šuma izbjegava sječu ovih stabala, a koja su označena od strane inženjera Uprave za šume. U isto vrijeme koncesionar eksploatiše stabla dobrog kvaliteta, često i ona koja nijesu doznačena, što u konačnom rezultira pojavom ubrzanog obolijevanja šume, a onda dugoročnim gubicima. Drvni sortimenti se izvlače iz šume na nepropisan način, koristi se teška mehanizacija koja uništava mlada stabla, zemljište, vodene tokove itd. Preko svega toga, koncesionari u Crnoj Gori ne prerađuju ili vrlo malo prerađuju sirovinu u poluproizvode, pa nedostaje finalna proizvodnja. Tako crnogorskoj ekonomiji izmiče iz ruku velika mogućnost koju pruža recimo industrija namještaja. Podsjetimo se, samo smo u posljednjih deset godina uvezli namještaja u vrijednosti od skoro pola milijarde eura.

MONITOR: Postoji li neki model da bi to moglo da se promijeni?

IKOVIĆ: Rješenje uvijek postoji, samo je pitanje volje i riješenosti da se rješenje primijeni. Potrebno je preokrenuti kompletnu situaciju. Sječu i izvlačenje stabala treba da vrši državna firma. Organizovati lokalnu drvoprerađivačku industriju čiji nosioci treba da budu lokalno stanovništvo koje će biti pomognuto, podstaknuto od strane države.

MONITOR: Predložili ste rješenja koja bi obezbijedila bolju zaštitu šuma ali i brojne ekonomske koristi.

IKOVIĆ: Potrebno je da požarima upravlja čovjek (institucija koju smo platili) a ne vremenske prilike. Zato treba usavršiti sistem komunikacije i koordinacije, obavještavanja i uzbunjivanja, uraditi procjene rizika od požara, uvesti u sistem praćenja nadzorne kamere, dronove i avione, angažovati 200 sezonskih radnika u cilju sprječavanja širenja požara i organizovati dobrovoljne jedinice za gašenje požara. Uz sve to nužno je subvencionirati mještane koji žive u blizini šuma kako bi bili prva linija odbrane u čuvanju šuma.

Da bi preokrenuli situaciju po pitanju eksploatacije šuma i njhovog zdravstvenog stanja potrebno je uvesti moratorijum na koncesioni sistem i raskinuti sve koncesione ugovore čija primjena je izazvala ekonomske gubitke i pad zdravstvenog stanja šuma. Zatim treba primijeniti međunarodnu sertifikaciju za drvo iz održivih šuma.

Potrebno je dati podršku i podsticaj lokalnom stanovništvu – malim i srednjim preduzećima za pokretanje finalne proizvodnje. Na ovaj način bi se obezbijedilo zapošljavanje lokalnog stanovništva i podstakao ekonomski razvoj.

Uvođenje moratorijuma na koncesioni sistem ne podrazumijeva smanjivanje već povećanje broja zaposlenih. Ovo može biti ostvareno na više načina. U najkraćem: prevođenjem izdanačkih (lošijih šuma) u visoke šume, formiranjem centara za dobijanje finalnih drvnih proizvoda, proizvodnjom peleta od biomase dobijene stvaranjem visokih šuma, organizovanjem rasadničke proizvodnje, uvođenjem revirnog sistema gazdovanja šumama, formiranjem otkupnih i prerađivačkih centara za šumske plodove, te promocija i korišćenje šuma u rekreativne i turističke svrhe.

Za sve ovo je potreban efikasan menadžment sa jasnom vizijom i znanjem u nadležnim institucijama koji je nažalost iz mnogo razloga na nivou koji je daleko od zadovoljavajućeg.

MONITOR: Očekujete li da će rad na Poglavlju 27 dovesti do poboljšanja kada je u pitanju zaštita šuma, ali i drugih ekoloških problema?

IKOVIĆ: Ukoliko nova vlast iskreno teži da riješi ove probleme i ubrza pristup Evropskoj uniji, ona će tokom narednih nekoliko mjeseci uvesti moratorijum na koncesioni sistem, preispitati sve koncesione ugovore za šume, oformiti preduzeće za sječu i izvlačenje stabala i preorganizovati sistem sprječavanja i gašenja šumskih požara.

 

Kako se riješiti zagađenja

MONITOR: Svakodnevna mjerenja pokazuju alarmantno zagađenje u mnogim gradovima u Crnoj Gori. Karte zagađenja pokazuju da je naš region što se tiče zagađenja vazduha crna rupa Evrope. Ima li rješenja za problem koji nas bukvalno guši?

IKOVIĆ: Kada građanin prijavi paljenje guma, a institucija istog dana riješi problem i privede počinioca tada ćemo mnogo bolje disati. Nadam se da se neće nastaviti praksa privođenja građana koji brane grad od onih koji pale otpad. Drugi način je da zelenilo dominira nad zgradama, a ne obrnuto. Treći način je regulacija saobraćaja. Za početak funkcioneri da idu na posao biciklom, eventualno javnim prevozom.

Kad je u pitanju grijanje, prazan džep i poluprazan stomak vas primoravaju da se grijete na ono što je najjeftinije iako to nije dobro za našu djecu. Ukoliko bismo iskoritili sirovine i potencijale koje imamo u šumarstvu, najmanje svako treće domaćinstvo u Crnoj Gori bi se moglo grijati na pelet. Tako bismo mogli ukinuti grijanje na ugalj, imali bismo čistiji vazduh i manju potrošnju struje. Sve je ovo izvodljivo ukoliko država podstakne instaliranje sistema za grijanje na pelet i organizuje proizvodnju namještaja, peleta… Na sličan način treba podstaći instaliranje solarnih panela, a seoska domaćinstva treba pomoći i montiranjem malih vjetroelektrana.

Svako domaćinstvo koje postavlja termoizolaciju na svom objektu ili instalira solarne panele ili vjetroelektrane treba da bude oslobođeno dijela poreza.

Treba se ugledati na gradove koji konstantno rade na unapređenju kvaliteta vazduha i korišćenja javnih površina. Ako živite u centru Ljubljane, automobil morate parkirati izvan centra u podzemnoj garaži. Centar grada je otvoren samo za pješake, bicikliste, autobuse, taksi na električni pogon i obezbijeđen je besplatan prevoz invalidnim licima i majkama sa djecom. To nije otjeralo lokalne investitore već je povećalo poslovanje, a turizam je porastao.

Ljubljana je napravila veliki podzemni parking, parking se plaća ali je prevoz do centra grada besplatan. Uspostavili su saradnju po pitanju javnog prevoza sa okolnim gradovima. 1/3 prevoza se obavlja javnim prevozom, 1/3 nemotronim sredstvima i 1/3 privatnim vozilima.

Klimatizovana zgrada visokokvalitetnog dizajna može obezbijediti dugoročno zdravo i atraktivno stanovanje. U Njemačkoj se ulaže 50 do 100 eura po metru kvadratnom stambenog prostor u cilju dobijanja zgrade nulte energije. Takve zgrade mogu da zadovolje sve ili veći dio svojih potreba za energijom samo zahvaljujući suncu ili vjetru.

Dakle, uspješnih primjera iz drugih zemalja ne fali, ali za sada fali ideje i volje. Da bi se to promijenilo moramo da shvatimo da to baš od nas zavisi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo