Povežite se sa nama

INTERVJU

VUK IKOVIĆ, BIOLOG, ORGANIZACIJA KOD: Odsustvo vizije i elementarne logike pustoši šume

Objavljeno prije

na

Ukoliko nova vlast hoće  da riješi ove probleme i ubrza pristup EU, ona će tokom narednih nekoliko mjeseci uvesti moratorijum na koncesioni sistem, preispitati sve koncesione ugovore za šume, oformiti preduzeće za sječu i izvlačenje stabala i preorganizovati sistem sprečavanja i gašenja šumskih požara

 

MONITOR: U analizi koju ste nedavno predstavili Šumarstvo – alternative razvoja Crne Gore iznijeli ste podatke o brojnim problemima odnosa prema jednom od najvećih resursa ove države – šumama koje čine oko 70 odsto teritorije Crne Gore. Zapanjujući su podaci o požarima?

IKOVIĆ: Prije par decenija, protivpožarne službe sa slabim vodenim pumpama malog pritiska i protoka mogle su samo da nemoćno gledaju divljanje vatrenih stihija u nadi da se neće približiti nekom naseljenom mjestu. Zahvaljujući razvoju tehnologije danas su nam za tadašnje vrijeme nepristupačna mjesta dostupna. I pored toga u prošlosti smo imali mnogo manje spaljenih šuma nego danas.

Od 1955. do 1985. godine u Crnoj Gori je opožareno oko 155 km2 šuma, dok je samo 2017. godine spaljeno duplo više šuma i šumskog zemljišta. Podaci Uprave za šume ukazuju da je u periodu 2012-2018. godine opožareno preko 346 km2 šuma (površina opštine Mojkovac), a šteta je procijenjena u visini od 6.492.496 eura. To znači da je šteta od požara po hektaru oko 190 eura. Da je izgorelo toliko pašnjaka, samo vrijednost stočne hrane (sijena) bi bila mnogo viša. To potvrđuje da je ova procjena urađena proizvoljno i neodgovorno. Ako bismo računali štetu po jednom od ustaljenih evropskih modela, štete nastale od šumskih požara u Crnoj Gori za period od 2012. do 2018. bi iznosile oko 700 miliona eura ukoliko je tačna evidencija opožarenih površina. Za isti ovaj period od 2012. do 2018. Uprava za šume je ostvarila prihod od oko 35 miliona eura. Znači da najviše za deset godina u Crnoj Gori izgori toliko šume koliko vrijedi izgradnja čitavog auto-puta.

Stepen nebrige i neodgovornosti prema prostoru oslikavaju podaci Evropskog informacionog sistema za šumske požare (EFIS) po kojem je u Crnoj Gori 2017. godine opožareno najmanje tri puta više šuma nego u Grčkoj, dva puta više nego u Makedoniji i oko 500 puta više nego u Sloveniji.

Sa druge strane, budžet Sektora za vanredne situacije (MUP) tokom posljednjih 10 godina se povećava, a gubici od požara se ne smanjuju, čak postaju veći. Svi ovi podaci govore ne samo o odsustvu vizije nego i elementarne logike.


MONITOR: Uloga koncesionara ocijenjena je kao negativna. Koje su sve mane ovakvog gazdovanja od strane nadležnih, prvenstveno Uprave za šume?

IKOVIĆ: Koncesioni sistem gazdovanja šumama ovakav kakav je danas uveden je 2007. godine. Stvoren je sistem gdje koncesionar sam sebi organizuje sječu stabala, njihovo izvlačenje, dalji transport i minimalnu preradu. Svima je jasno da je sistem koncesija neefikasan i neprofitabilan.

Pored stabala dobrog kvaliteta doznačena su stabla lošeg kvaliteta (zakržljala, bolesna, oštećena), koja treba ukloniti radi sprječavanja širenja šumskih bolesti i stvaranja prostora za formiranje i rast zdravih stabala. Kako je cijena stabala lošeg kvaliteta niska, korisnik šuma izbjegava sječu ovih stabala, a koja su označena od strane inženjera Uprave za šume. U isto vrijeme koncesionar eksploatiše stabla dobrog kvaliteta, često i ona koja nijesu doznačena, što u konačnom rezultira pojavom ubrzanog obolijevanja šume, a onda dugoročnim gubicima. Drvni sortimenti se izvlače iz šume na nepropisan način, koristi se teška mehanizacija koja uništava mlada stabla, zemljište, vodene tokove itd. Preko svega toga, koncesionari u Crnoj Gori ne prerađuju ili vrlo malo prerađuju sirovinu u poluproizvode, pa nedostaje finalna proizvodnja. Tako crnogorskoj ekonomiji izmiče iz ruku velika mogućnost koju pruža recimo industrija namještaja. Podsjetimo se, samo smo u posljednjih deset godina uvezli namještaja u vrijednosti od skoro pola milijarde eura.

MONITOR: Postoji li neki model da bi to moglo da se promijeni?

IKOVIĆ: Rješenje uvijek postoji, samo je pitanje volje i riješenosti da se rješenje primijeni. Potrebno je preokrenuti kompletnu situaciju. Sječu i izvlačenje stabala treba da vrši državna firma. Organizovati lokalnu drvoprerađivačku industriju čiji nosioci treba da budu lokalno stanovništvo koje će biti pomognuto, podstaknuto od strane države.

MONITOR: Predložili ste rješenja koja bi obezbijedila bolju zaštitu šuma ali i brojne ekonomske koristi.

IKOVIĆ: Potrebno je da požarima upravlja čovjek (institucija koju smo platili) a ne vremenske prilike. Zato treba usavršiti sistem komunikacije i koordinacije, obavještavanja i uzbunjivanja, uraditi procjene rizika od požara, uvesti u sistem praćenja nadzorne kamere, dronove i avione, angažovati 200 sezonskih radnika u cilju sprječavanja širenja požara i organizovati dobrovoljne jedinice za gašenje požara. Uz sve to nužno je subvencionirati mještane koji žive u blizini šuma kako bi bili prva linija odbrane u čuvanju šuma.

Da bi preokrenuli situaciju po pitanju eksploatacije šuma i njhovog zdravstvenog stanja potrebno je uvesti moratorijum na koncesioni sistem i raskinuti sve koncesione ugovore čija primjena je izazvala ekonomske gubitke i pad zdravstvenog stanja šuma. Zatim treba primijeniti međunarodnu sertifikaciju za drvo iz održivih šuma.

Potrebno je dati podršku i podsticaj lokalnom stanovništvu – malim i srednjim preduzećima za pokretanje finalne proizvodnje. Na ovaj način bi se obezbijedilo zapošljavanje lokalnog stanovništva i podstakao ekonomski razvoj.

Uvođenje moratorijuma na koncesioni sistem ne podrazumijeva smanjivanje već povećanje broja zaposlenih. Ovo može biti ostvareno na više načina. U najkraćem: prevođenjem izdanačkih (lošijih šuma) u visoke šume, formiranjem centara za dobijanje finalnih drvnih proizvoda, proizvodnjom peleta od biomase dobijene stvaranjem visokih šuma, organizovanjem rasadničke proizvodnje, uvođenjem revirnog sistema gazdovanja šumama, formiranjem otkupnih i prerađivačkih centara za šumske plodove, te promocija i korišćenje šuma u rekreativne i turističke svrhe.

Za sve ovo je potreban efikasan menadžment sa jasnom vizijom i znanjem u nadležnim institucijama koji je nažalost iz mnogo razloga na nivou koji je daleko od zadovoljavajućeg.

MONITOR: Očekujete li da će rad na Poglavlju 27 dovesti do poboljšanja kada je u pitanju zaštita šuma, ali i drugih ekoloških problema?

IKOVIĆ: Ukoliko nova vlast iskreno teži da riješi ove probleme i ubrza pristup Evropskoj uniji, ona će tokom narednih nekoliko mjeseci uvesti moratorijum na koncesioni sistem, preispitati sve koncesione ugovore za šume, oformiti preduzeće za sječu i izvlačenje stabala i preorganizovati sistem sprječavanja i gašenja šumskih požara.

 

Kako se riješiti zagađenja

MONITOR: Svakodnevna mjerenja pokazuju alarmantno zagađenje u mnogim gradovima u Crnoj Gori. Karte zagađenja pokazuju da je naš region što se tiče zagađenja vazduha crna rupa Evrope. Ima li rješenja za problem koji nas bukvalno guši?

IKOVIĆ: Kada građanin prijavi paljenje guma, a institucija istog dana riješi problem i privede počinioca tada ćemo mnogo bolje disati. Nadam se da se neće nastaviti praksa privođenja građana koji brane grad od onih koji pale otpad. Drugi način je da zelenilo dominira nad zgradama, a ne obrnuto. Treći način je regulacija saobraćaja. Za početak funkcioneri da idu na posao biciklom, eventualno javnim prevozom.

Kad je u pitanju grijanje, prazan džep i poluprazan stomak vas primoravaju da se grijete na ono što je najjeftinije iako to nije dobro za našu djecu. Ukoliko bismo iskoritili sirovine i potencijale koje imamo u šumarstvu, najmanje svako treće domaćinstvo u Crnoj Gori bi se moglo grijati na pelet. Tako bismo mogli ukinuti grijanje na ugalj, imali bismo čistiji vazduh i manju potrošnju struje. Sve je ovo izvodljivo ukoliko država podstakne instaliranje sistema za grijanje na pelet i organizuje proizvodnju namještaja, peleta… Na sličan način treba podstaći instaliranje solarnih panela, a seoska domaćinstva treba pomoći i montiranjem malih vjetroelektrana.

Svako domaćinstvo koje postavlja termoizolaciju na svom objektu ili instalira solarne panele ili vjetroelektrane treba da bude oslobođeno dijela poreza.

Treba se ugledati na gradove koji konstantno rade na unapređenju kvaliteta vazduha i korišćenja javnih površina. Ako živite u centru Ljubljane, automobil morate parkirati izvan centra u podzemnoj garaži. Centar grada je otvoren samo za pješake, bicikliste, autobuse, taksi na električni pogon i obezbijeđen je besplatan prevoz invalidnim licima i majkama sa djecom. To nije otjeralo lokalne investitore već je povećalo poslovanje, a turizam je porastao.

Ljubljana je napravila veliki podzemni parking, parking se plaća ali je prevoz do centra grada besplatan. Uspostavili su saradnju po pitanju javnog prevoza sa okolnim gradovima. 1/3 prevoza se obavlja javnim prevozom, 1/3 nemotronim sredstvima i 1/3 privatnim vozilima.

Klimatizovana zgrada visokokvalitetnog dizajna može obezbijediti dugoročno zdravo i atraktivno stanovanje. U Njemačkoj se ulaže 50 do 100 eura po metru kvadratnom stambenog prostor u cilju dobijanja zgrade nulte energije. Takve zgrade mogu da zadovolje sve ili veći dio svojih potreba za energijom samo zahvaljujući suncu ili vjetru.

Dakle, uspješnih primjera iz drugih zemalja ne fali, ali za sada fali ideje i volje. Da bi se to promijenilo moramo da shvatimo da to baš od nas zavisi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo