Povežite se sa nama

MONITORING

Za šaku obećanja

Objavljeno prije

na

Nuhodzic-Mevludin01

Superioran program, izuzetan kadrovski potencijal, evropski put Crne Gore – time se, službeno, preporučuje vlast. Na terenu, stvari se svode na pravu mjeru: tamo priču o evropskoj perspektivi zamjenjuje priča o perspektivama računa za struju, bespravno sagrađene kuće, pripravničkog posla. Ako profesoricu srednje škole pitate je li istina da ih direktori propituju za koga će glasati, zaradićete najprije ispitivački pogled – provocirate li ili ste samo tupavi. Ako prođete kao tupavi, razjasni se: „To se uvijek radilo. Direktori za svake izbore imaju spisak ko će za koga da glasa”. Prirodnije od kiše. Kad je, međutim, nastavnica Aila Šoškić iz podgoričke Osnovne škole Dr Dragiša Ivanović optužila direktora Nika Raičevića da agituje za Demokratsku partiju socijalista, svi su bili iznenađeni. Predsjednik države, skoro uvrijeđen: „Trebalo je registrovati i primjere kada su se sa raznih pozicija u prosvjeti slale antivladine poruke”, rekao je predsjednik Filip Vujanović.

U pogoričkom Odboru sindikata prosvjete tvrde da je prilikom izbora direktora na djelu „najtvrđa verzija centralizacije”, te da direktori obezbjeđuju lojalnost nastavnika njihovim zapošljavanjem na određeno vrijeme. ,,Za posljedicu ovakvog sistema imamo masovnu pojavu apatije i ćutanje u školskim zbornicima. Strah za sopstvenu egzistenciju pobjeđuje sve, pa su i pritisci bilo kakve vrste mogući”.

Zapošljavanje na određeno vrijeme nije rezervisano samo za prosvjetu. Sagovornica Monitora, koja je željela da ostane anonimna, objašnjava da je u pojedinim opštinama i preko 40 odsto radnika zaposleno “na ugovor o djelu” koji važi tri ili šest mjeseci. Ona kaže da mehanizam funkcioniše vrlo precizno: ,,Riječ je uglavnom o vozačima, kuririma, čistačicama, ljudima koji su niže obrazovani, ali često imaju brojne familije. Naravno, da bi ostali na poslu – cijela porodiica glasa za vlast”. Suptilan je naš narod, nekad je dovoljno da neispravnu orjentaciju šef prokomentariše: ,,Čudi me to od Milorada, njemu se đeca školuju”.

„DPS izborna kuhinja je stvarno raznovrsna: prvo ubjedjuju ljude da znaju ko za koga glasa, pa onda, na osnovu te premise idu dalje… Onog ko čeka posao (i njegovu porodicu) primoravaju da glasa za njih kako bi ga zaposlili ‘odmah posle izbora’, onom kome posao ‘visi o koncu’ se savjetuje da glasa kako treba, pa će ga sačuvati, a onaj ko je već ostao bez posla treba da glasa kako mu se kaže, pa će ga, možda, vratiti na posao”, objašnjava za Monitor potpredsjednik Nove srpske demokratije Slaven Radunović.

,,Građani Crne Gore srpske nacionalnosti, koji su se davno doselili u Crnu Goru i ispunili zakonske uslove za dobijanje državljanstva, ne mogu da dobiju ličnu kartu, jer se očekuje da će – valjda zbog jasne vladine antisrpske politike – glasati za neku opozicionu stranku. Koliko poznajete crnogorskih snaha ili raseljenih osoba koje žive ovdje 10-15, pa i 30 godina, a da ne mogu da dobiju državljanstvo Crne Gore. To je aparthejd”, ukazuje Radunović uz ocjenu da se nevladine organizacije koje se bave ljudskim pravima, crnogorski mediji, ali i intelektualna elita crnogorskog naroda, prave da ne vide ovaj vid diskriminacije, jer je u vrijeme referenduma to bilo „društveno korisno”.

neven-gosovicU SNP-u kažu da pritisci na zaposlene u organima uprave, javnim službama i javnim preduzećima, sijanje straha od gubitka posla, kupovina ličnih karata, zloupotrebe institucija u sektorima zapošljavanja i socijalnog staranja, predstavljaju opštu pojavu u izbornom ambijentu Crne Gore.

„Lične karte se kupuju na javnim mjestima. Puno je učesnika u tom postupku. Kako je moguće da policija nema podatke, ko daje novac, ko kupuje lične karte, ko prodaje? Jedini mogući odgovor je, da se ukupne aktivnosti kupovine ličnih karata, upravo odvijaju pod zaštitom policije”, kaže Neven Gošović, potpresjednik SNP-a. U toj partiji podsjećaju da su nakon predsjedničkih izbora u aprilu 2008. godine, Vrhovnom državnom tužiocu, podnijeli devet krivičnih prijava, zbog zloupotrebe prava glasanja na pojedinim biračkim mjestima u Podgorici i Rožajama. Tužilaštvo do sada predkrivični postupak nije okončalo ni po jednoj od tih prijava.

Tužnije od Tužilaštva možda još jedino izgledaju razni posmatrači koji nakon svakih izbora konstatuju kako za tvrdnje opozicije nema dokaza. SNP-ove prijave imale su imena, prezimena, matične brojeve ljudi – možda su falile fotografije. Suad Muratbašić jasno je rekao da je 34 ljudi odradio da na izborima 2006. glasaju za DPS tako što ga je angažovao Mevludin Nuhodžić. Muratbašić je ostao bez posla, a Mevludin Meco Nuhodžić, avanzovao na sedmo mjesto izborne liste Evropska Crna Gora Milo Đukanović. Ne vidi ko neće.

Slaven Radunović kaže da su među DPS-ovim metodama poznati i slučajevi držanja dokaza o krivičnim djelima u „fiokama”, dok prođu izbori – „pa ćemo da vidimo šta ćemo”. ,,U jednoj izbornoj kampanji namignu beskućnicima da bespravno podižu kuće, ukoliko glasaju DPS – naravno, a u sljedećoj im prijete da će im ih srušiti – opet, ako ne glasaju DPS. Najpoznatiji takav slučaj je Park – šuma Zagorič”.

Upućeni tvrde da vlast ima i sijaset načina na koje uspijeva da zaobiđe tajnost glasanja. Po tome gdje je udaren pečat na glasačkom listiću, na primjer, može se prepoznati koje je za koga glasao. Prirodno, kontrolišu se samo ,,sumnjivi”. Uz modernu partiju idu i moderne tehnologije – glasački listić može se fotografisati mobilnim telefonom. Opozicija se već odavno žali i na glasove koji za svake izbore DPS-u dolijeću iz inostranstva. Ljudima koji žive na raznim krajevima svijeta DPS- plaća prevoz, ne zna se od kojih para. Ko zna koliko je ljudi u Crnoj Gori dobilo obećanje da će baš njih zapasti jedan od 1.100 stanova solidarnosti čiju izgradnju najavljuje Danilo Popović u ime Crnogorskog fonda za solidardnu stambenu izgradnju. „U svakoj opštini ćemo uraditi jedan broj kvalitetnih stanova po veoma povoljnim cijenama, kojim će biti riješeni stambeni problemi radnika”. Svi znaju Popovićeve domete, ali onima što su vijek proveli bez krova nad glavom nije teško prodati – slamku.

Narodnjačka koalicija je upozorila da je otvarajući “minornu” dionicu na putu Risan – Žabljak, premijer Milo Đukanović zloupotrijebio državnu funkciju za potrebe kampanje DPS-a. Predsjednik države i ministar poljoprivrede iznenada su otkrili čari vina i rakije u Lješanskoj nahiji. Uz dužnu medijsku pažnju, dabome.

Predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić ocijenio je da je „stvar percepcije” da li će tokom predizborne kampanje biti zloupotreba državnih resursa i dodao da se nada da ih uopšte neće biti. Zatim je sjeo u službeni auto i otišao u Tivat na promociju koalicije. Objasnio je to svojim statusom „štićene ličnosti”. Specijalne ličnosti, specijalna auta, specijalno gorivo – samo su pare kojima se sve to plaća obične, naše.

Nije DPS jedan u svijet. Sjevernokorejski lider Kim Džong-il pobijedio je ovih dana na izborima sa sto odsto glasova.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

Neki od stručnjaka smatraju da je propust države u slučaju Kalić višestruk. Odgovornost nije, po njima samo na pravosuđu koje je nije dokazalo  odgovornost Kalića za pranje 7.773.127,06 eura, već je prema nekim ocjenama sporna i sama procjena njihove imovine.

„Državni organi su pokazali nedopustive propuste u ovom slučaju od pokretanja postupka, pa sve do njegovog okončanja. Najveća je  odgovornost državnog tužilaštva koje nije uspjelo da dokaže krivicu osobama  koje su osuđene u drugim državama i koje se godinama satraju kao glavni akteri organizovanog kriminala na ovim prostorima”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović

Osim odgovornosti pravosuđa, pred sudovima se, nakon pokretanja tužbi od strane porodice Kalić, otvorilo i pitanje odgovornosti Uprave  za nekretnine, kako  zbog načina na koji je gazdovala imovinom Kalića,  tako i zbog načina na koji je ta imovina uopšte procijenjena.

Uprava je koristeći Kalićevu imovinu tokom pet godina procesa zaradila svega 16 hiljada eura, dok Kalići zbog amortizacije i štete nad svojim nepokretnostima, što stambenim što poslovnim prostorima i kompanijama, dobijaju stotine i stotine hiljada eura.

Država je u ljeto 2011. privremeno oduzela imovinu Kalićima, čija je vrijednost tada procijenjena na više od 28.667.161 eura.

Procjenu je na zahtjev Uprave za nekretnine radila podgorička kompanija Geotech.   Upravo takva, visoka procjena vrijednosti imovin Kalića, prema nalazima CIN-CG, glavni je adut Kalićima u dobijanju milionske sume. Polazeći od nje, vještaci u velikom broju sudskih postupaka utvrđuju odštetu, kao posljedicu petogodišnjeg državnog upravljanja njihovom imovinom. Istovemeno, ta imovina navodno vrijedi mnogo manje.

Tako je recimo prema procjeni “Geotecha”,  Kalićevo zemljište u centru Rožaja, u septembru 2011. godine, vrijedjelo je 500 eura po kvadratu. Tri mjesecaranije, u junu 2011. godine, rožajska opština je donijela Odluku o građevinskom zemljištu, prema kojoj isto zemljište ivrijedi 120 eura.

Uprava za imovinu je, kako je pisao CIN-CG, prilično traljavo uradila i posao privremenog oduzimanja imovine, pa za pojedine objekte nedostaju zapisnici o primopredaji, nema preciznih podataka o inventaru i slično.

“Očigledno je da vrijednost imovine koja je oduzeta nije procijenjena na valjan način, kao što je i nesporno da država nije adekvatno upravljala oduzetom imovinom”, kaže Radulović.

Zasada, niko u državi ne snosi odgovornost za papreni račun koji će platiti građani.  Ni u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornije za cijeli slučaj.

“Nedostatak bilo kakve odgovornosti za ovako nestručno i neprofesionalno ponašanje tužilaštva ujedno pokazuje i nedostatak elementarne volje za borbu protiv organizovanog kriminala. Podsjetiću da je VDT Ivica Stanković neposredno po imenovanu na funkciju najavio utvrđivanje odgvornosti tužilaca za očigledne propuste kakvi su propusti u ovom i u slučaju Šarića. Međutim, mandat Stankovića je skoro prošao, ali nema ni nagovještaja da bi bilo koji tužilac mogao biti pozvan bar na disciplinsku odgovornost”, podsjeća Radulović.

Specijalno tužilaštvo nije uspjelo dokazati optužnicu, koju potpisuje tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović, a prema kojoj su Kalići od 2006. do 2011. nizom finansijskih transakcija legalizovali „veliku količinu novca sumnjivog porijekla za koju su znali da potiče od prodaje droge”. Novac je, prema tvrdnjama  tužilaštva, svojim narko-poslovima obezbijedio Mersudin Kalić koji je u Njemačkoj, 1996. godine, zbog trgovine narkoticima pravosnažno osuđen na 11 godina zatvora.

I samSafetKalić je u Njemačkoj osuđen na četiri godine zatvora zbog saučesništva u proizvodnji i stavljanju u promet narkotika. Kalić je u tamošnjem pritvoru proveo preko tri godine, nakon čega mu je odobren uslovni otpust. Po isteku kazne u Njemačkoj, vratio se u Crnu Goru. Gdje je uzorni građanin, koji čeka isplatu naših miliona.

Nezvanično, Kalićeva imperija građena je, kako je Monitor već pisao,  novcem sticanim trgovinom narkoticima – prije svega heroinom koji je iz Avganistana, preko Turske, distribuiran po Balkanu i Evropi. Prema podacima koje je MUP Srbije saopštio 2003, tokom operacije Sablja, Kalić je bio jedan od glavnih narkobosova u regionu. Njegova kriminalna organizacija je, prema tim podacima, samo Zemuncima isporučivao 100 kilograma heroina – mjesečno.

“Naši državni organi za koje kažemo da su nezavisni su ujedno i nesposobni. Nesposobnost je da nekome ne dokažete krivicu i dovedete građane u opasnost da plaćaju milione a da ih u ta dva slučaja u drugim državama osuđuju. Samo su u Crnoj Gori oslobađajuće“, kazao je nedavno poslanik SDP Raško Konjević u parlamentu, kada se u prisustvu ministra pravde Zorana Pažina, raspravljalo o ovom slučaju.

Iako je epilog i slučaja Šarić isti, Duško Šarić i Jovica Lončar su od države dobili odštetu zbog neosnovanog pritvaranja, za sada ne tražeći odštetu zbog imovine. Dodijeljeno im je po 103 hiljade eura.

Država je i Šariće i Kaliće častila još nešto na naš račun.

“Sva lica koja se u ovakvim postupcima oslobode krivice nikada više ne mogu biti gonjena i osuđena za ista krivična djela”, kaže advokat Radulović. Zato radom državnog tužilaštva u Crnoj Gori danas najviše mogu biti zadovoljni Kalići, Šarići i njihovi poslovni partneri iz vlasti.

 

Kalići su državu tužili i zbog štete na automobilu hamer, koji je Uprava za nekretnine dala na korišćenje Specijalnoj antiterorističkoj jedinici.

Taman kada se slučajpribližiokraju, sutkinjaDijanaRovčaninodlučila je nedavnoda opetotvoriraspravu u tom sporu, iako je krajem prošlog mjeseca završila suđenje i očekivalo se da uskoro donese i presudu.

Iz podgoričkog Osnovnog suda je “Vijestima” rečeno da je sutkinja 20.

MersudinKalić je tužiodržavuiUpravuzaimovinutražećiodštetuzbog “hamera” koji mu je, kakotvrdi u tužbi, vraćen uništen nakon što su on, njegov brat Safet i snaha Amina pravosnažno oslobođeni optužbi za pranje novca.

Vještak je ranijeprocijenio da je Kalićizgubiopreko 20.000 eura, zavrijemedok je državagazdovalanjegovim “hamerom”.

SAJ je ovovozilo, izmeđuostalog, koristioi u “lovunagrađane” nakonrazbijanjaprotesta u oktobru 2015. godine.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRITISCI NA AKTIVISTE POKRETA ODUPRI SE: Ni mirnijih protesta, ni više prijava

Objavljeno prije

na

Objavio:

O prekršajnim prijavama kao vidu pritiska nad aktivistima pokreta Odupri se za Monitor govore Omer Šarkić, Mirsad Kurgaš, Dragan Sošić i Demir Hodžić

 

Protesti koje organizuje pokret Odupri se primjer su nenasilnog otpora. Policija kao da nije bila spremna na proteste u kojima nemaju povoda da tuku i privode građane, opozicione aktiviste, novinare, a i pravosuđe se našlo u čudu što nema prekršajnih i ostalih prijava. No, vlast se brzo dosjetila.

Zbog Karavana, obilaska gradova po Crnoj Gori, koju je tokom aprila organizovao pokret Odupri se, službenici centra bezbjednosti Budva, Herceg Novi, Bijelo Polje i Pljevlja i odjeljenja bezbjednosti Žabljak, Kotor, Tivat, Mojkovac, Kolašin i Šavnik, podnijeli su 11 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv sedam lica.  Zbog blokade prostorija CEDIS-a (Crnogorski elektrodistributivni sistem) u Podgorici policija je podnijela prekršajne prijave protiv osam osoba. Aktivisti su,  tvrde u policiji, blokirali zaposlene i  građane i ometali radnike obezbjeđenja u obavljanju posla.

,,Kada smo bili u Briselu na jednom od sastanaka rekao sam da protesti u Crnoj Gori mogu da posluže za primjer po tome kako su mirni i bez poruka mržnje. Za četiri mjeseca i preko 10 protesta nije bilo slomljenog cvijeta, a kamoli li stakla, ljudi su izlazili ispred radnji da nas pozdrave. A nama pljušte prijave”, kaže za Monitor član pokreta Odupri se Omer Šarkić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLITIČKA PENZIJA ZA RANKA KRIVOKAPIĆA: I služio i zaslužio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kaže se da pravi šampioni odlaze u trenutku kad su najbolji. Krivokapić je trenutno bolji nego ikad,  ali ne odlazi kao šampion. Njegove zasluge nijesu uspjele da nadiđu njegovo služenje. Šteta

 

Blizu je i ta istorija: na Kongresu Socijaldemokratske partije 29. juna Ranko Krivokapić, predsjednik te stranke otići će u političku penziju. Postaće, kako je najavljeno, počasni predsjednik. Predsjednik SDP-a bio je 18 godina – od 2001. Jedni će ga pamtiti po zaslugama za crnogorsku nezavisnost, drugi po služenju režimu Mila Đukanovića.

Najavljujući da se neće ponovo kandidovati za mjesto predsjednika Krivokapić je krajem aprila kazao da odustajanjem od kandidature želi da otvori prostor za novu generaciju lidera SDP-a. U međuvremenu je obnarodovano da će jedina kandidatkinja za predsjednicu biti Draginja Vuksanović Stanković. Neko vrijeme se spekulisalo da bi se u toj ulozi mogao pojaviti i Raško Konjević, ali prema Monitorovim izvorima iz SDP-a, on za tu funkciju nije zainteresovan. Iako bi, kako kažu, u partiji imao veću podršku od već proglašene kandidatkinje

Za političku biografiju Ranka Krivokapića, ali i mnogih drugih funkcionera Socijaldemokratke partije, važno je osnivanje te stranke. Partije od kojih je konstituisana SDP CG bile su na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori i SFRJ, decembra 1990. godine, okosnica antiratnog i reformskog pokreta pod nazivom “Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru”.

SDP je nastala tako što su se 1993. godine ujedinile Socijaldemokratska partija reformista i Socijalistička partija. Obje su nastale ujedinjavanjem više malih partija nastalih na početku višepartizma. Pažljiviji posmatrači u narednim decenijama mogli su da uoče ko je u SDP-u stigao iz Socijalističke partije, a ko iz SDPR-a. Socijalisti su uvijek bili “svileni”: Ljubiša Stanković, Srđan Darmanović, Ivan Brajović, Ranko Krivokapić, Radoš Šućur… Sve sama imena ljudi koji su, u različitim trenucima, na ovaj ili onaj način, “vukli” ka Demokratskoj partiji socijalista.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo