OKO NAS
ZAPOSLENI I MENTALNO ZDRAVLJE: Mladi i potrošeni
Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
O sindromu izgaranja na poslu, od koga, po istraživanjima, najviše pate mladi radnici, kod nas tek poneki medijski stubac ili usputni projekat. Problemi mentalnog zdravlja radnika ne nalaze se ni na listi profesionalnih oboljenja
„Kada sam počinjao sve je obećavalo. Fakultet za leđima, ispred mene mogućnosti… Posao na kome učim, usavršavam se… fleksibilno radno vrijeme“, govori nam sagovornik u kasnim dvadesetim, sada frilenser u IT industriji.
On otkriva kako u crnogorskim uslovima izgleda priča o burn-outu ili sindromu izgaranja. Nakon idilične prve godine, kaže, stiže period sa gomilanjem obaveza, dedlajnima, noćnim radom i višesatnim telefonskim razgovorima. „Fleksibilno radno vrijeme je najveća zamka u koju sam upao. Osam ujutro ili osam uveče, radni dan, vikend, praznik… Nije vrijeme fleksibilno, već ti“, ogorčen je. Manjak energije, nesigurnost, konstantna napetost, loš san… problemi su se gomilali.
„Onog jutra kada sam se pozdravio sa kancelarijom i počeo da radim za sebe, pola problema je nestalo“, saopštava nam svjestan da ovo nije pravo rješenje za sindrom izgaranja, i da to nekom drugom sigurno ne bi donijelo boljitak. Njegova priča nosi i upozorenje – većina ljudi koji proživljavaju burn-out kod nas niti ga prepoznaju, niti imaju kome da se obrate za savjet.
Kako da mladi prepoznaju te pojave? Konstantan umor, razdražljivost, obavljanje posla sporije ili sa više grešaka, nepostojanje zadovoljstva nakon izvršenja zadataka, problemi sa spavanjem, dekoncentrisanost, gubitak motivacije, konflikti oko sitnica, cinizam, neobjašnjiva bol u mišićima, zanemarivanje porodice, prijatelja, sebe i sopstvenog zdravlja su neki od simptoma koji mogu upućivati da se upalila crvena lampica vašeg burn-out rezervoara.
O ovome kod nas poneki medijski stubac ili usputni projekat. Problemi sa mentalnim zdravljem radnika ne nalaze se ni na listi profesionalnih oboljenja.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definisala je: „Izgaranje je sindrom koji je konceptualizovan kao posljedica hroničnog stresa na radnom mjestu sa kojim se nije uspješno upravljalo”. Domaći mediji su prije par godina prenijeli vijest da države članice SZO u zdravstvenim ustanovama treba da počnu da primjenjuju odluku o sindromu sagorijevanja počev od 1. 1. 2022. Prevedeno – zbog izgaranja na poslu može se na bolovanje. U Crnoj Gori, pitanje je kada.
Primjer BiH koja je od zemalja Zapadnog Balkana otišla najdalje sa ovom pričom, znakovit je. Sindrom je priznat na papiru, ali je implementacija na čekanju. Glasa nema ni od poslodavca, ni od radnika, ni od države koja to treba da uredi. Bez zakonske osnove, potvrda koja dokazuje ovo oboljenje nema težinu ako želite da otvorite bolovanje. O tome odlučuje poslodavac.
U našim strategijama mnogo je brige o mladim radnicima. „Zapošljavanje je ključni mehanizam za uspješnu integraciju mladih u društvo i usko је povezano sa drugim aspektima života. Visoka nezaposlenost ovu ciljnu grupu potencijalno izlaže riziku od marginalizacije, socijalne isključenosti i siromaštva“, stoji u Programu podrške za zapošljavanje mladih u 2022. godini gdje navode i da strategije i programske politike u svim sferama razvoja treba da budu posvećene mladima. O mentalnom zdravlju mladih radnika ni pomena.
Strategija zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori 2019-2023 navodi da Еvrоpski spоrazum za mentalnо zdravlje i blagоstanje prihvaćen na kоnferenciji 2008. gоdine, оdređuje pet priоritetnih pоdručja djelоvanja u zaštiti mentalnоg zdravlja. Među njima i mentalnо zdravlje na radnоm mjestu. To je sve što o ovoj temi piše u ovom dokumentu.
A da su mladi naročito podložni ovom sindromu potvrđuju brojna istraživanja. Generacija Z (rođeni sredinom devedesetih do početka 2010-ih) trenutno ima „najgoru kolekciju stresova” među radnicima – od nedostatka snage na poslu do finansijske nestabilnosti, normalizacije kulture užurbanosti i nemogućnosti opuštanja. Istraživanje Deloita iz 2021. pokazalo je da se 41 odsto milenijalaca (rođeni od 1980 do sredina 1990-ih) i 46 odsto ispitanika generacije Z osjećalo cijelo ili većinu vremena pod stresom zbog svoje finansijske situacije.
Vrijeme ispred ekrana takođe može pogoršati problem. Generacija Z će vjerovatnije koristiti društvene medije za opuštanje četiri do pet sati dnevno, gotovo sat više nego milenijalci. To može voditi ignorisanju notifikacija i poruka vezanih za posao koje će stalno iskakati na ekranu.
Mnogo je teorija koje stoje iza sve većeg broja mladih ljudi sa anksioznim poremećajima. Neki stručnjaci tvrde da moderni uređaji poput pametnih telefona i računara obeshrabruju ljude od interakcije licem u lice koja je neophodna za zdravo mentalno stanje; ista tehnologija ponekad tjera zaposlene da ostanu u kontaktu sa poslom 24 sata dnevno. U igri je i globalizacija i druge ekonomske dinamike koje povećavaju pritisak konkurencije na mlade stručnjake da se istaknu. Psiholozi smatraju da su dijelom krivi i današnji roditelji koji od svoje djece očekuju više nego prethodne generacije. Brojna istraživanja koja nam stižu iz Evrope pokazuju zapanjujuće brojke mladih ljudi koji za prevazilaženje ovih problema koriste neku vrstu antidepresanata.
Izgaranje je problem koji je dodatno eskalirao za vrijeme pandemije korona virusa i lockdowna. Ljudi su domove pretvarali u kancelarije. Kada smo kod COVID-19, pomenimo da su oni koji su diplomirali u posljednjih šest godina suočeni sa dodatnim poteškoćama. Stasali su u tjeskobnom i neizvjesnom vremenu. Mnogima je iskustvo fakulteta bilo dijelom i virtuelno ili su započeli svoje prve poslove bez neposrednog kontakta sa kolegama. Kada se jednom naviknu na poslovno okruženje shvataju da se na poslu može pregorjeti na više načina – ako ne postoje adekvatni uslovi za rad, ili postoji nejednaka raspodjela posla; od niske plate; dužeg radnog vremena od 8 sati i učestalih radnih vikenda…
Stres za mlade radnike počinje na putu ka tržištu rada. I u našim strategijama je uočen ovaj problem. Obrazovпe iпstitucije пе pripremaju nas dovoljпo za zahtjeve tržišta rada. U zvaničnim izvještajima je naglašeno da zпаčајаn udio mladih radi poslove izvaп svoje struke ili one koji zahtijevaju niži nivo kvalifikacija od stečenog na fakultetu.
Politika „ako ti nećeš, ima ko hoće“ koja nas ovih dana skupo košta u mnogim poslovnim sektorima, je među prvim pravilima tržišta sa kojim se susreću oni koji dolaze. Dodajmo tome određeni пivo пероvјегепја mladih u fuпkcioпisaпje tržišta, nepotizam, partijske veze, slabo plaćen rad… i eto rama u koji će se lijepo uklopiti portret mlade osobe koja je sagorela za kancelarijskim stolom nakon par godina od zaposlenja.Kod nas je odomaćen stav da teret posla treba prebaciti sa pleća radnika sa više staža na one koji dolaze. U svijetu se odavno priča da su mlađi radnici skloniji mentalnim problemima, među njima i burn-outu.
Izgaranje nosi mnogo negativnih posljedica u gotovo svim područjima života. Studije su pokazale da najčešća fizička posljedica dolazi u obliku kardiovaskularnih bolesti ili simptoma nesanice i depresije. Postoji opasnost od razvijanja dijabetesa tipa 2, problema sa sistemom za disanje, visokog krvnog pritiska…
U svijetu, poslodavci koji su osvješteni po pitanju ovog problema, već koriste neke preventivne mjere. Jedna od osnovnih je redovan razgovar sa mladim radnicima. Dobar poslodavac će tako znati kakvo je njihovo normalno ponašanje i prepoznati promjene. Redovne pauze su takođe obavezna stavka, a jedna od najvažnijih je plan zdravstvene zaštite koji nudi jednostavan pristup uslugama mentalnog zdravlja.
Rješavanjem nekoliko faktora na radnom mjestu može se uraditi puno pokazuju brojna istraživanja. Radnicima treba obezbijediti vrijeme i alate potrebne za obavljanje posla, ponuditi im šansu da imaju određenu kontrolu nad načinom na koji obavljaju svoj posao, osigurati im da budu prepoznati i nagrađeni za dobro obavljen posao, pružiti piliku za unapređenje i osjećaj da se sa njima postupa pošteno…
U Crnoj Gori izuzetno je mali broj poslodavaca koji su radno okruženje adaptirali dobrobiti zaposlenih. S obzirom na činjenicu da ih zakon ne obavezuje na prilagođavanje dobra je vijest da u Crnoj Gori uopšte i postoje firme koje obezbjeđuju određenu vrstu beneficija svojim zaposlenima kako bi ih sačuvali od izgaranja na poslu.
Konsalting ili savjetovalište, telefonska linija za pomoć zaposlenima, klizni radni dani, rad od kuće, određeni prostori u krugu firme koji su određeni za relaksaciju i striktno zabranjeni za bavljenje redovnim poslovnim aktivnostima… samo su neki od načina koji se isprobavaju u rijetkim kolektivima u Crnoj Gori. Sve je još u povojima, a situacija zahtjeva promptnu reakciju.
Postojanje psihologa ili druge stručne osobe u kolektivu trebalo bi da postane norma. U zemlji u kojoj ne postoji ni medicina rada, ovakve ideje su puste želje.
Dragan LUČIĆ
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Rights UP,Rise UP!“, koji realizuje NVO KUĆA u partnerstvu sa NVO DSCG. Projekat je podržan od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO) u okviru programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost NVO KUĆA i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.
Komentari
IZDVOJENO
-
U SUSRET VLADI: Principi stari, čeka se nova praksa
-
TRAGOM NESTALIH UMJETNINA IZ HTP BERANE: Za Beograd, na poklon
-
ČIČA DRAŽA, SPC I POLITIKA: Upotreba parastosa, opet
-
RAZLIČITE PROCJENE VRIJEDNOSTI ZEMLJIŠTA: Muke sa vještacima
-
TEHNIČKA VLADA NASTAVLJA DA GOMILA FUNKCIONERE: Učinjeni, na tuđ račun
-
ISPLIVALI DOKAZI O POLICIJSKOJ TORTURI: Mučenja za račun narko-bosova
Izdvojeno
OPŠTINA KOLAŠIN STOPIRALA UKNJIŽBU PLACEVA NA LUGU: U rukama Ustavnog suda
Objavljeno prije
3 danana
7 Januara, 2026
Veći dio placeva u prigradskom dijelu Kolašina, podijeljenih još 2009. godine odlukama tadašnjeg lokalnog parlamenta, još nema formalne vlasnike. Nedavno su masovni sudski postupci za uknjižbu naglo prekinuti, nakon što je Opština podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti prvobitne Odluke o dodjeli placeva
Blizu 170 placeva u sportskoj zoni, Lugu, prigradskom dijelu Kolašina, podijeljeno je Kolašincima „u stanju socijalne potrebe“ ili „po drugom osnovu“ odlukama lokalnog parlamenta tokom 2009. godine. Mnogi od njih nikad nijesu ni dobili dokaze o vlasništvu, a nedavno su prekinuti masovni sudski postupci kojima su tokom ove godine pokušali da ih uknjiže.
Kako su Monitoru rekli u kolašinskoj lokalnoj upravi, sudski postupci su prekinuti prije nekoliko mjeseci, nakon što je Opština podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke o dodjeli placeva u tom dijelu grada. U Opštini trenutno nemaju precizan podatak koliko je „vlasnika“ prije toga uspjelo da uknjiži placeve. Nemaju ni odgovor na pitanje zbog čega su zahtjev pokrenuli nakon što su neki od placeva dobili vlasnike.
„Svi predmeti su u prekidu do odluke Ustavnog suda Crne Gore. Mali broj tih predmeta je pravosnažno okončan. Međutim, počeo je da pristiže ogroman broj ovakvih predmeta, odnosno oko 40 tužbi po tom osnovu. Kako je postojala bojazan da može doći do zloupotreba, Opština je podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke, koja je pravni osnov podnošenih tužbi. Zatim je tražen prekid svih postupaka do dobijanja ove ocjene, što je potvrdio i Viši sud u Bijelom Polju“, tvrde u Opštini.
Prema nezvaničnim podacima, prije nego što je vlast zatražila mišljenje Ustavnog suda, dvadesetak Kolašinaca uknjižilo je placeve. Navodno, kako su rekli nezvanično u kolašinskom Osnovnom sudu, u tim slučajevima je „nesporno dokazano stupanje u posjed tužilaca i privođenje nepokretnosti namjeni.“
U lokalnoj upravi kažu da će nakon odluke Ustavnog suda „Opština zauzeti stav kako prema budućim, tako i prema okončanim postupcima.“ Početkom ove godine, međutim, tvrdili su da je „Sud sa strankama i vještakom geodetske struke obavljao uviđaj na licu mjesta i konstatovao postojeće stanje.“ Nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke, navodno je, „konstatovano stanje posjeda, privedenost namjeni, izvršena je identifikacija dodijeljenih parcela na osnovu korišćenja i stupanja u posjed.“
„Na osnovu planske dokumentacije Sekretarijata za urbanizam, Opština je tokom postupka zahtijevala usklađivanje i preklapanje utvrđenog stanja sa važećom planskom dokumentacijom (DUP Sportska zona). To je rađeno s ciljem da se spriječi zauzimanje javnih površina, saobraćajnica, predviđenih ili postojećih sportskih objekata“, govorili su iz Opštine prije podNošenja zahtjeva Ustavnom sudu.
Na taj način, kako su tada objasnili, obezbijeđeno je „da predmet spora budu isključivo urbanističke parcele koje su predviđene za individualno stanovanje, odnosno gradnju stambenih objekata.“ Uvjeravali su i da je tokom postupka vođeno računa o identifikaciji lica sa spiska iz odluke, kao i o utvrđenoj površini parcela iz tog akta. Opština je podnijela i zahtjev kojim traži da se na nepokretnostima koje su bile predmet pravosnažno okončanih postupaka u listu nepokretnosti upiše teret zabrane otuđenja od strane vlasnika.
Tokom minule decenije i po, samo rijetki su pokušavali da ospore pravnu valjanost podjele placeva na Lugu, ali bez rezultata. Jedini koji su se usudili da javno problematizuju taj akt odmah nakon donošenja bili su Željka Vuksanović i Bojan Zeković iz Socijaldemokratske partije (SDP), dok su ostali uglavnom ostali nijemi na evidentne neregularnosti.
Sumnje da je bilo nezakonitog postupanja prilikom poklanjanja ili prodaje placeva, odbornici su tada iznijeli u krivičnoj prijavi protiv tadašnjeg predsjednika Opštine Milete Bulatovića i predsjednika Skupštine opštine Mila Šukovića. Prijava nikad nije dobila sudski epilog.
„U više slučajeva državno zemljište je dato fizičkim licima bez naknade ili uz minimalnu naknadu, a ta fizička lica su, nekada i sjutradan po kupovini, prodavala to zemljište po desetinu puta većim cijenama. Kolika je šteta za budžet Opštine nastupila, nama nije poznato, niti smo u mogućnosti da to utvrdimo, ali je, sudeći po cijenama nekretnina, vjerovatno da se radi o desetinama miliona eura. Posebno štetno je davanje na ovaj način zemljišta (placeva) službenicima državne i lokalne uprave čiji je posao primjena i kontrola primjene zakona“, navodi se, između ostalog, u toj krivičnoj prijavi.
Srž problema akta iz 2009. godine je potpuni izostanak jasnih kriterijuma na osnovu kojih je podijeljena enormna površina opštinskog zemljišta. Radilo se o najmanje 50.400, a potencijalno i do čak 75.000 metara kvadratnih zemljišta na atraktivnoj lokaciji Lug, čija je vrijednost danas sigurno nekoliko desetina miliona eura. Odsustvo kriterijuma ostavljalo je ogroman prostor za samovolju i diskreciono pravo u raspodjeli.
Uz Odluku odbornicima je prije 15 godina dostavljen i najblaže rečeno, krajnje neuobičajen i problematičan spisak potencijalnih „vlasnika“ placeva. Na tom spisku, koji je izazivao sumnju u elementarne administrativne procedure, u nekim slučajevima nije bilo navedeno ni ime budućeg korisnika placa, već samo prezime. U nekim slučajevima, na primjer, stajalo je da plac dobija „porodica pokojnog…“, dok su ponegdje imena i prezimena naknadno dopisivana rukom, hemijskom olovkom , što dodatno otvara brojna pitanja o transparentnosti i regularnosti čitavog procesa.
Među povlašćenim pojedincima koji su dobili besplatne parcele, našlo se, između ostalih, 36 službenika „iz ispostave policije“. Besplatno zemljište dobilo je i osmoro zaposlenih u srednjoj i osnovnoj školi, te šestoro iz kategorije „izbjegla i raseljena lica“. Značajan broj od 14 osoba prepoznat je kao „u stanju socijalne potrebe“ i, prema mišljenju tadašnje lokalne uprave, zaslužilo je besplatan plac. Po tri penzionera i zaposlena u Domu zdravlja takođe su se našli na spisku, kao i isto toliko sportista, te dva radnika Šumskog preduzeća.
Besplatno zemljište na Lugu dobili su i po trojica zaposlenih u Elektrodistribuciji i Komunalnom preduzeću, zatim dvojica radnika Ski-centra, te osmoro službenika u državnim organima i jedan zaposleni u Podgoričkoj banci. Posebno indikativan je podatak da je čak 16 službenika i namještenika iz tadašnje lokalne administracije obezbijedilo sebi besplatne placeve. Na kraju, spisak sadrži i nepreciznu, ali široku stavku „privatni sektor i drugo“, koja obuhvata oko 60 imena.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Nakon mjesec dana od incidenta na Zabjelu i sporne odluke Vlade da uvede vize za turske državljane, opet je ukinut vizni režim za Tursku, dok su vize uvedene građanima Azerbejdžajna. Vlada je ovu odluku obrazložila kao dio šireg paketa mjera usklađivanja vizne politike sa Evropskom unijom. Crna Gora je trenutno daleko od usklađenog viznog režima sa EU
Više od mjesec dana nakon incidenta na Zabjelu i ekspresnog uvođenja viza turskim državljanima, Vlada Crne Gore je odlučila da ukine vizni režim za Tursku.
Uvođenje viza uslijedio je u oktobru ove godine, nakon incidenta u kom su učestvovala tri strana državljanina i Podgoričanin. Iako se kasnije ispostavilo da se nije radilo o turskim, nego o azerbejdžanskim državljanima, osim uvođenja viza za sve sa turskim pasošem, imovina više turskih državljana tada se našla na meti huligana koji su, revoltirani incidentom na Zabjelu, palili i demolirali njihove radnje u više crnogorskih gradova. Organizovan je i lov na turske državljane.
Rezultat: od kraja oktobra do kraja novembra, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, gotovo devet hiljada Turaka napustilo je Crnu Goru. Turski državljani, prema podacima Centralne banke i Uprave za statistiku, predstavljaju najveće investitore u našoj zemlji, vlasnici su 20 odsto kompanija koje ovdje posluju i čine pet odsto turista koji posjećuju Crnu Goru.
Vlada je na istoj sjednici na kojoj je ukinula raniju odluku za državljane Turske, uvela vize za građane Azerbejdžana.
Vlada je, većinom glasova, odlučila da se turskim državljanima bezvizni boravak u Crnoj Gori sa 90 smanji na 30 dana. Iz Vlade smatraju da će na taj način prevenirati nelegalne migracije. Odlučeno je i da se, u slučaju procjene bezbjednosnih rizika, vizni režim može ponovo vratiti.
„Odluka predstavlja dio šireg paketa mjera usklađivanja vizne politike sa Evropskom unijom, a koji obuhvata i prilagođavanje vizne politike u odnosu na treće države, u ovom slučaju Azerbejdžan, koji će biti usklađen do 15. januara“, navodi se u saopštenju Vlade.
Međutim, ovom odlukom Crna Gora je i dalje daleko od usklađivanja sa viznom politikom Evropske unije. Vladu čekaju usklađivanje i velike izmjene Zakona o strancima. U Skupštinu je Vlada sredinom decembra dostavila predlog zakona po kojem će stranci sa preduzećima u Crnoj Gori moći će da dobiju i produže boravak ako imaju firmu sa samo jednim radnikom koji ne mora imati crnogorsko državljanstvo, ali ako dokažu da godišnje plaćaju više od 5.000 eura poreza i doprinosa na zarade.
Taj iznos dažbina na godišnjem nivou dobije se na mjesečnu neto zaradu od 1.600 eura. Uslov za dobijanje boravka ostaje vlasništvo nad nekretninom od najmanje 200 hiljada eura, ali on neće važiti za državljane iz EU, Velike Britanije, Švajcarske, Norveške i Islanda. Oni koji su započeli proceduru produženja boravka po prethodnom zakonu, moći će po starim uslovima da dobiju nastavak boravka najduže do 12 mjeseci.
To su novine iz novih amandmana koje je Vlada dostavila Skupštini, nakon što je prethodno povukla tri amandmana koje je Skupštini dostavila u novembru. U amandmanima iz novembra pisalo je da stranac mora imati dvoje zaposlenih crnogorskih državljana u firmi ako želi da na osnovu nje dobije ili produži pravo boravka, da za sve strance važi pravilo ostvarivanja boravka samo preko nekretnine vrednije od 200 hiljada eura, kao i da će se svi postupci dobijanja ili produženja boravka po sadašnjem zakonu nastaviti po tim propisima. Predstavnici stranih investitora i poslovnih udruženja stranaca reagovali su upozorenjima da je uslov od dva domaća radnika teško ostvarljiv.
U aktuelnom, važećem Zakonu o strancima uopšte nema uslova za dobijanje boravka preko vlasništva nad firmom koji se odnose na broj zaposlenih, njen promet i plaćanje dažbina. Iz MUP-a su ranije saopštavali da je značajan broj tih firmi fiktivan i da služi samo za dobijanje boravka. Takođe, u sadašnjem zakonu nema uslova koji se odnose na dobijanje prava boravka preko vlasništva nad nekretninama koji se odnose na njenu vrijednost. Iz Vlade i MUP-a ranije su saopštavali i da EU od njih traži da uvedu strože uslove za dobijanje prava boravka za strance koji nisu iz ove unije, kao i da u državama članicama postoje dodatni stroži uslovi koji se odnose na pravo ostvarivanja i produženja boravka na osnovu vlasništva nad firmama i nekretninama.
Vlada u obrazloženjima novih amandmana navodi da njima želi da precizira norme iz zakona, da spriječi zloupotrebe, kao i da stroži uslovi ne budu prevelika biznis barijera za strance koji se u Crnoj Gori stvarno bave biznisom i nemaju fiktivne firme koje služe samo za dobijanje boravka.
Predsjednik Fondacije Budućnost crnogorskog turizma i predsjednik Odbora za turizam Njemačko-crnogorskog poslovnog kluba Michael Bader podsjeća da se crnogorska privreda godinama suočava sa ozbiljnim deficitom radnika u gotovo svim sektorima, dok nedostatak kvalifikovanog kadra pogađa i domaće i strane poslodavce.
„Opravdano se pitamo ko će popuniti ta radna mjesta, naročito kada je riječ o specijalizovanim poslovima koje otvaraju strane firme – IT, konsalting, arhitektura, usluge na daljinu, finansijske tehnologije i drugi sektori znanja“, upitao je Bader.
Predstavnik predlagača izmjena Zakona iz MUP-a, vd direktora Direktorata za građanska stanja i lične isprave Dragan Dašić kazao je pred poslanicima da je cilj izmjena ispunjenje zahtjeva i direktiva EU. On je naveo da će danom ulaska Crne Gore u EU stranci koji u Crnoj Gori imaju registrovan boravak imati i određena prava u cijeloj uniji, zbog čega su iz EU bili veoma zainteresovani za izmjene ovog zakona, ali i upozoravali na veliki broj stranaca iz neevropskih država koji zatim kao migranti odlaze u države EU.
“U Hrvatskoj stranac, da bi dobio boravak na osnovu osnivanja firme, mora da ima najmanje tri radnika, od čega su dva hrvatski državljani, a ako ima više zaposlenih na jednog stranca mora da ima tri hrvatska državljanina. Kod nas će biti da mora da ima troje zaposlenih od kojih je najmanje jedan crnogorski državljanin. Odlučili smo se na ovo ograničenje jer stranci u zadnje dvije – tri godine zloupotrebljavaju ovu odredbu”, naveo je Dašić.
Izmjene zakona se pripremaju već četiri godine, bile su na javnoj raspravi u junu i julu 2023. godine, a posljednje dvije godine se norme usklađuju sa Evropskom unijom. Predlog je usklađen sa 12 direktiva EU, a njegovo usvajanje je neophodno za zatvaranje Poglavlja 24 – pravda, sloboda i bezbjednost i Poglavlja 2 – sloboda kretanja radnika. U Crnoj Gori boravi sto hiljada stranaca, od čega je 30 hiljada sa stalnim nastanjenjem – većinom iz bivših jugoslovenskih republika, i 70 hiljada sa privremenim nastanjenjem većinom iz Rusije, Srbije, Ukrajine, Turske,… Zaposleno je 40 hiljada stranaca.
I ruskim biznismenima prijeti novi zakon
Vd direktora Direktorata za građanska stanja i lične isprave Dragan Dašić kazao je da privremeni boravak sada ima 19 hiljada Rusa, od čega 4.375 po osnovu osnivanja firmi. Ustvrdio je da i „kod njih vjerovatno ima slučajeva fiktivnih firmi osnovanih samo zbog boravka“, kao i da vjeruje i da će mnogi izgubiti pravo boravka.
“Predlagali smo i da se u Zakon o privrednim društvima uvede norma da stranac može da osnuje firmu ako je prethodno regulisao pitanje boravka, jer na primjer građani Crne Gore ne mogu otići u Njemačku i osnovati firmu ni sa euro ni sa 50 hiljada eura. Tada sam to predlagao i prije dvije godine, ali kažu da to ne daju direktive EU”, naveo je Dašić.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
UBISTVO PODGORIČANINA U BARSELONI: Rat traje
Objavljeno prije
2 sedmicena
27 Decembra, 2025
Početkom nedjelje u Barseloni je ubijen muškarac za kojeg se vjeruje da je M.M. iz Podgorice, koji prema operativnim podacima bezbjednosnih službi slovi za pripadnika škaljarskog kriminalnog klana
Pripadnici dva zaraćena kotorska kriminalna klana još jednom su potvrdili da za njih ne postoje granice i prepreke kada odluče da zločinački naum sprovedu u djelo. Početkom nedjelje u Barseloni je ubijen muškarac za kojeg se vjeruje da je M.M. iz Podgorice, koji prema operativnim podacima bezbjednosnih službi slovi za pripadnika škaljarskog kriminalnog klana.
Izvori tvrde da je riječ o osobi koja je poznata i srpskim bezbjednosnim službama ali njegov identitet do zaključenja ovog broja Monitora nije zvanično potvrđen.
Da je u pitanju Podgoričanin blizak škaljarskom kriminalnom klanu objavio je i španski El caso, pozivajući se na svoje izvore.
„Žrtva je stranac iz Istočne Evrope, o kojem policija u ovom trenutku nije imala prethodnih saznanja niti kriminalni dosije u Španiji. Prema informacijama koje je dobio ElCaso.com , sumnja se da bi on mogao biti M.M, muškarac porijeklom iz Podgorice, Crna Gora, i da bi mogao imati veze s kriminalnim klanom Škaljari. Ove podatke je potrebno provjeriti, jer kriminalci ovog tipa sa sjedištem u Kataloniji često koriste više identiteta kako bi izbjegli policiju“, objavio je El caso.
Španski mediji navode i da prema policijskim izvorima sve ukazuje na to da se radilo o ubistvu povezanom s trgovinom drogom i međunarodnim organizovanim kriminalom.
„Žrtva je upucana tri puta u leđa i preminula je na mjestu događaja u ulici Doktor Fleming. Napadač je pobjegao, a katalonska policija pokrenula je veliku operaciju potrage, uključujući patrole na zemlji i policijski helikopter, ali ta akcija nije dovela do hapšenja. Prema policijskim izvorima u Crnoj Gori, čini se da je ovo novo poglavlje u ratu između dva međunarodna klana trgovine kokainom iz Kotora“, objavio je ovaj medij.
Pozivajući se na iskaze svjedoka zločina, mediji navode da je ubica bio maskiran, obučen u crno i da je pucao žrtvi u leđa nasred ulice.Dodaju da katalonska policija mjesecima upozorava na izrazito nasilne incidente između stranaca koji žive u Španiji, a koji su umiješani u krijumčare droge.
„Istragu o društvenom krugu žrtve će pomoći istražiteljima da razjasne mnogo toga, dok će u saradnji s crnogorskim vlastima, nastojati da utvrde ko je želio smrt ovog čovjeka. Ovo nije prvi put da dva balkanska klana, Kavački i Škaljarski, rješavaju svoje sukobe vatrenim oružjem u Kataloniji, piše El caso.
U centru Barselone, podsjetimo, 15.jula, ubijen je Filip Knežević (36). Ubica je sačekao da Knežević uđe u ulaz zgrade u kojoj je živio, a zatim u njegovom pravcu ispalio najmanje osam hitaca od kojih su ga pogodila četiri. Knežević je povredama podlegao na licu mjesta, a španska policija i dalje traga za napadačem. U vrijeme ubistva, kako su tada objavili španski mediji, Knežević je kod sebe imao nekoliko lažnih dokumenta među kojima je bio i pasoš Hrvatske.
Knežević je slovio za visokorangiranog člana kavačkog kriminalnog klana. Prema navodima optužnice, Knežević je jedan od direktnih egzekutora škaljaraca Alana Kožara i Damira Hadžića na ostrvu Krf 23. jula 2020.
Nedugo nakon njegovog ubistva čelnik crnogorske policije, Lazar Šćepanović, naveo je da je taj zločin inicijalna kapisla za ubistva koja su uslijedila u crnogorskim gradovima.
Samo tri dana nakon ubistva Kneževića u Podgorici je ubijen Igor Nedović, koji je prema operativnim podacima policije bio blizak kavčkom kriminalnom klanu, a dva dana nakon tog zločina u glavnom gradu je ubijen Ivan Milačić, koji je slovio za pripadnika škaljarskog klana.
“Od sticanja nezavisnosti Crne Gore, ovo je najtragičnija godina po broju ubistava, kojih je samo za trećinu manje u odnosu na ratne devedesete godine, rečenica je koju je nedavno saopštio bivši ministar unutrašnjih poslova i funkcioner Građanskog pokreta URA Filip Adžić.
To potvrđuje i crna statistika ubijenih osoba.
“Ove godine desilo se 27 ubistava u Crnoj Gori, imajući u vidu javno dostupne podatke, a bojim se da možda ima i više. Tu govorim ne samo o obračunima kriminalnih struktura, nego o svim ubistvima koja su se desila u Crnoj Gori“, istakao je Adžić u saopštenju.
On je kazao da je 1993. ili 1994. godine bilo od 40 do 50 ubistava, a da od tog perioda do danas godišnje nije bilo zabilježeno ovoliko najtežih krivičnih djela.
“Kada je obračun kriminalnih struktura u pitanju, ove godine je stradalo devet državljana Crne Gore, sedam na teritoriji naše države, što je takođe ogromna brojka koja upozorava i govori da je situacija izmakla kontroli i da su, bez obzira koliko se napora ulagalo, brojke katastrofalne”, rekao je Adžić.
On je kazao da je prošle godine bilo sedam likvidacija u obračunima kriminalnih struktura, ali da je 90 odsto njih bilo rasvijetljeno.
“Kada je u pitanju ova godina, mi imamo oko 60 odsto nerasvijetljenih krivičnih djela. U ovih sedam obračuna imamo četiri stradala, za koja još uvijek ne znamo ko su počinioci tih krivičnih djela. To je jako loša statistika. Iako ne volim, i mnogo mi je teško, kada su u pitanju ljudski životi, da govorim o procentima, ali to je alarm koji mora sve dobro da nas trgne”, rekao je Adžić.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari

KRISTIAN NOVAK, PISAC: Književnost protiv nepovjerenja
OPŠTINA KOLAŠIN STOPIRALA UKNJIŽBU PLACEVA NA LUGU: U rukama Ustavnog suda
Novogodišnji barometar
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceZAKUP SVETOG STEFANA I MILOČERA – PARAVAN ZA GRADNJU: Planski dokumenti o izgradnji 41.000 kvadrata i dalje na snazi
-
DRUŠTVO1 sedmicaDOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
-
SUSRETI3 sedmiceTIHOMIR TIKA STANIĆ, GLUMAC, „G“ VELIKO: Život ostvarenih dječačkih snova
-
DRUŠTVO3 sedmiceALARMANTNO ZAGAĐENJE VAZDUHA U PLJEVLJIMA: Kontinuitet neodgovornosti
-
HORIZONTI4 sedmiceSMJENA NAČELNIKA BIA I NOVI PRITISCI SRPSKOG SVETA NA CRNU GORU: Šef je nezadovoljan – pojačaj tempo
-
ALTERVIZIJA4 sedmiceSlaganje vremena
-
INTERVJU4 sedmiceBALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Loša vlast kao sudbina
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice35/100
