OKO NAS
ZAROBLJENI POTENCIJALI: Voća na pretek, fale fabrike

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Bilo da je riječ o šumskom, ostalom voću ili pečurkama, osnovni problem sjevera je nedostatak pogona za finalnu proizvodnju, U tek nekoliko preduzeća obavlja se primarna proizvodnja, a zatim se “blago sjevera” plasira na inostrana tržišta. U tom lancu najmanje koristi imaju uzgajivači i berači
Uprkos neospornom bogatstvu sjevera Crne Gore šumskim voćem i biljem, samo mali broj preduzeća se u našoj državi bavi njihovom preradom. Taj problem je prepoznat i u Strategiji razvoja poljoprivrednih i rurarrnih područja 2015-2020 resornog ministarstva.
“Nekoliko kompanija bavi se preradom voća i povrća, ali su one relativno malog kapaciteta. Svega pet prerađivačkih postrojenja imaju značajan udio i ulogu na tržištu, a ostali uglavnom manjeg kapaciteta i nijesu u značajnoj mjeri prisutni na tržištu.” piše u tom dokumentu.
Ti podaci se odnose i na pogone za preradu, pored šumskog, i drugih vrsta voća, kao i na preradu povrća.
Zbog takve situacije na stotine tona šumskih plodova svake godine, nakon primarne prerade završavaju na stranom tržištu. Tek nekoliko firmi koje su registrovane za otkup, bavi se i nekom vrstom prerade.
Jedna od njih je i pljevaljska firma Mivex, koja postoji 16 godina. U tom preduzeći tvrde da prosječno godišnje prerade 120 tona pečurki i po 40 tona ljekovitog bilja i šumskog voća.
Firma ima kapacitete za više koraka prerade, a svoje proizvode plasiraju kako na domaće, tako i na evropsko tržište. Pečurku, u savisnosti od vrste, kuvaju, suše ili zamrzavaju. Svi proizvodi bjelopoljskog preduzeća ForestFood-M , takođe završavaju na evropskom tržištu. Predstavnici te firma kažu da godišnje sa sjevera otkupe prosječno po 100 tona šumskog voća i pečurki. To je kapacitete i Ekoprometa, još jedne firma sa sjevera, koja je ima mogućnosti za djelimičnu preradu.
Cjelokupan otkup pečurke i šumskog voća, uglavnom, borovnica, rožajska firme Sloga već godinama plasira na njemačko, italijansko i francuskom tržištu.
“U tim preduzećima, kao i u našem, , uglavnom se radi primarna prerada pečurki, a šumsko voće zamrzava. Kad je riječ o vrgnju, jednoj od vrsti gljiva, pored zamrznutog i kuvanog, on se priprema i u salamuri. Prodaje se po 15 eura za kilogram na evropskom tržištu. Beračima ove godine za kilogram svježeg vrgnja prve klase plaćamo dva eura. Mada, zbog kišnog vremena, a za razliku od lani, ovog proljeća kvalitet pečurke je bio vrlo loš. “ – kaže Radosav Puletić vlasnik kolašinske firme ,,Otkup i prerada šumskih plodova”.
Lošeg kvaliteta bile su i šumske jagode, a koligram je dostižao cijenu od pet eura. To voće se plasira na inostrana tržišta, objašnjava Puletić , uglavnom zamrznuto, kao i maline, borovnice i kupine, čija berba počinje kasnije.
Puletić ističe kako je Crnoj Gori potrebno još prerađivačkih pogona, kako bi se, objašnjava, iskoritili ogromni potencijali sjevera kada je je riječ o proizovodima cijenjenim na evropskom tržištu.
“Osim za šumsko, potrebne su fabrike i za preradu ostalih vrta voća i povrća. Mislim, naravno, na finalne proizivode, za koje mi sada nemamo kapaciteta. Mnogo voća propadne, a voćari nemaju motova da ulažu u imanja i time se bave. Uz to, otvorila bi se mogućnost za veliki broj radnih mjesta. “- kaže on.
Ukoliko se ostavare obećanja, koje su tokom minule godine davali voćarima sjevera iz resornog ministasrtva, situacija bi značajno uskoro mogla da se promijeni. Na sjeveru mnogo očekuju od buduće fabrike Kuće voća.u Andrijevici. To je “jedan od kapitalnih projekata Vlade, čijom se realizacijom stvara ambijent za razvoj preduzetništva i lokalne ekonomije na području te opštine i sjevera Crne Gore. “.
Radovi na tom pogonu u poodmakloj su vazi, a država je u tu fabriku uložila oko 1, 5 miona eura. U Kući voća, kako je planirano, obavljaće se otkup, prerada i pakovanje voća i proizvoda od voća. Prije godinu ministar poljoprivrede I ruralnog razvoja Milutuin Simović je obećao da će kad fabrika počene da radi biti stvoreni uslovi iza dodatni razvoj voćarstva u tom kraju, koji je poznat po užgoju jagodastog voće (malina, aronija, borovnica), šljiva i jabuka.
“Voćari će dobiti mogućnost boljeg plasmana, ostvarivanja dodate vrijednosti kroz preradu, a time i mogućnosti za širenje proizvodnje i ostvarivanje većih prihoda. Ujedno, kroz poslovanje Kuće voća, biće dostignuti potrebni standardi kvaliteta i bezbjednosti hrane, potrebni za bolju poziciju naših voćara na tržištu.” – kazao je Simović tada.
Lijepe vijesti stigle su, početkom godine, i Bjelopljcima od kompanije “Franca” iz koje su najavili izgradnju velike hladnjače koja će moći da prihvati sav višak voća koji se proizvede na teritoriji te opštine. Kako je saopšteno “formirana je kooperativa koju čine pet preduzeća sa kojom će se u narednom periodu povezati preko stotinu proizvođača voća.”
Iz bjelopoljeske kompanije su saopštili da će posebna pažnja biti posvećena jagodičastom voću, prvenstveno malinama. Hladnjača bi trebalo da ima kapacitet da primi sav rod maline, ali i da duplira broj malinara.
Prema nekim procjenama bjelopljski voćari mogu godišnje da ponude oko 1.000 tona voća, a iz France tvrde da finalni proizvodi mogu da nađu mjesto na tržištu. Početkom ove godine bjelopoljski malinari osnovali su prvi takav klaster u Crnoj Gori. Okuplja uzgajivače malina, ali i vlasnike hladnjača. Iako ne mogu da zaborave drugu polovinu juna lani, , kada su u znak protesta zbog niske cijene, kao i “selektivnog otkupa i bahatog odnosa hladnjačara” više stotina kilograma tog voća prosuli ispred Opštine, nadaju se kvalitetnijoj pomoći iz lokalne uprave.
Skoro dvije i po decenije Kolašincima je obaćavana fabrika za preradu voća. Još 2014. godine tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković, tvrdio je da će fabrika biti podignuta za, najduže, dvije godine. Nažalost, još nema nagovještaja da bi se takav pogon skoro mogao i otvoriti u tom kraju. Potrebe za takvim pogonom su, naročito, ako se uzmu u obzir količine voća uzgajanog u Morači, više nego očigledne.
Da podizanje manjih pogona za preradu voća nije pretežak izazov čak ni za pojedinca pokazao je početkom prošlog mjeseca Rožajac Mersad Šutković. On je prepozano potrebu tržišta da ponudi finalni proizvod, pa otvorio fabriku za proizvodnju sokova od bobičastog voća. Pored prihoda koje očekuje, cilj mu je bio i da pokaže poljoprivrednicima da je sličan posao moguć, isplativ i održiv.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
BORKA PAVIĆEVIĆ: SIMBOL EVROPSKE INTELEKTUALKE
-
Samit ili tvit
-
LEJLA KALAMUJIĆ, KNJIŽEVNICA: I kad je prestao, rat je ostao u nama
-
ZORAN PANOVIĆ, KOLUMNISTA DANASA I PROGRAMSKI DIREKTOR ISTRAŽIVAČKOG CENTRA DEMOSTAT IZ BEOGRADA: Diobe u Srbiji promašuju suštinu
-
Moram da vas razočaram, put do pakla uopšte nije popločan
-
Vertigo

Od početka godine poginulo je 28 osoba u saobraćaju, od kojih skoro polovina, njih 12, u junu. Javni rizik u saobraćaju se stastički mjeri brojem stradalih na prema milion stanovnika. Prosječan rizik je pet, a u Crnoj Gori on iznosi čak 12. Što znači da je ovdje dva puta veća šansa da se dogodi saobraćajna nezgoda nego u većini zemalja svijeta. Ono što je i dalje najveći uzrok nesreća sa teškim posljedicama je vožnja pod dejstvom alkohola ili opijata
Crna Gora se ljeti najčešće pretvori u zemlju raskopanih puteva sa velikim brojem nesavjesnih vozača za volanom. Naša zemlja je inače rekorder po broju automobila po glavi stanovnika, a tokom turističke sezone broj vozila bude još veći. Kombinacija svega rezultira velikim brojem saobraćajnih nesreća.
Ono što je i dalje najveći uzrok nesreća sa teškim posljedicama je vožnja pod dejstvom alkohola ili opijata. Protekle nedjelje, službenici policije uhapsili su Nikšićanina (48) zbog vožnje pod dejstvom alkohola od 4.36 promila u krvi. I to nije vozio mali automobil, već teretno vozilo. Iz policije su u objavi na mreži X kazali da je sudija za prekršaje kaznio S.G. sa 60 dana zatvora.
U Budvi je nedavno lišen slobode Bjelopoljac (33) nakon što je utvrđeno da je vozio pijan, jer je prethodno izazvao saobraćajnu nezgodu i prevrnuo “mercedes” kojim je upravljao. Vozač je zadobio lakše povrede, a odbio je ukazivanje pomoći od strane ekipe Hitne medicinske pomoći. Uhapšen je zbog vožnje sa 2,12 promila alkohola u krvi.
Sa druge strane zaliva Novljanin (34) je pred Sudom za prekršaje u Budvi osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 21 dana.
“Njemu je sutkinja odjeljenja u Kotoru Ivana Vukasović izrekla kaznu jer je u hitnom postupku dokazano da je prethodne večeri upravijao vozilom po dejstvom alkohola u organizmu u količini od 2,5 promila, pri čemu je prekršaj napravio za vrijeme trajanja ranije izrečene zaštitne mjere zabrane upravijanja vozilima”, saopštio je predsjednik Suda za prekršaje u Budvi Marko Đukanović.
Tokom prošlog vikenda je na teritoriji cijele države uhapšeno 80 vozača i evidentirano 76 saobraćajnih nezgoda u kojima je jedna osoba smrtno stradala. Kako je saopšteno, izdat je 1.481 prekršajni nalog, podnijeto 170 prekršajnih prijava i privremeno oduzeto 15 pari registarskih oznaka.
“Od ukupnog broja lica lišenih slobode, 50 vozača je lišeno slobode zbog vožnje pod dejstvom alkohola u organizmu, 10 vozača zbog vožnje pod dejstvom opojnih droga i 20 vozača zbog počinjenih drugih težih prekršaja iz oblasti Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima”, navodi se u saopštenju UP.
Nedavno doneseni Zakon o bezbjednosti saobraćaja je jedan od najstrožijih u Evropi. Posebno su propisane kazne za mlade vozače i početnike. Ukoliko u organizmu tokom vožnje ima samo jedan promil alkohola crnogorska saobraćajna policija vozača može kazniti sa 60 eura, odnosno do 200 eura ukoliko se radi o mladom vozaču ili početniku. Za sve preko dva promila, kazna je zatvorska, od 15 dana do dva mjeseca.
Međutim, zakon još nije doživio svoju punu primjenu. Najviše zbog slabih kapaciteta saobraćajne policije u ljudstvu, opremi, vozilima i resursima. Često nemaju ni za gorivo, a uglavnom se „štekaju“ na opštepoznatim lokacijama. Posao im značajno otežavaju društvene mreže, aplikacije za praćenje radara. Odnedavno i najpopularnija aplikacija za puteve – Google Maps ima mogućnost praćenja patrola.
Direktor Alfa centra Crne Gore Miloš Perović kaže da je u poslednjje tri godine stanje u bezbjednosti saobraćaja u Crnoj Gori alarmantno i neuređeno. Nedovoljna i selektivna primjena zakonskih mjera, preklapanje nadležnosti, izbjegavanje odgovornosti, i sa druge strane veoma nizak stepen saobraćajne kulture kod učesnika u saobraćaju.
„Sve ovo stavlja Crnu Goru u nezavidan položaj da je ovdje stanje u bezbjednosti saobraćaja praktično i najgore u Evropi“, kazao je Perović.
On objašnjava da je prvi glavni rizik u saobraćaju brza vožnja, dok je alkohol na drugom mjestu. Kaže da u poslednje vrijeme Uprava policije zaista djeluje preventivno i represivno što se može vidjeti i po naslovima u medijima.
„Vidimo koliki je to prije svega procent mladih ljudi koji nakon testiranja imaju pozitivan test na psihoaktivne supstance“, kazao je Perović
Javni rizik u saobraćaju se stastički mjeri brojem stradalih na prema milion stanovnika. Prosječan rizik je pet , a u Crnoj Gori je 12. Što znači da je u Crnoj Gori dva puta veća šansa da se dogodi saobraćajna nezgoda nego u većini zemalja svijeta. Kada to uporedimo sa zemljama Skandinavije gdje je rizik od 1 do 2, ispada da je Crna Gora šest puta rizičnija zemlja u saobraćaju od Švedske.
Od početka godine poginulo je 28 osoba u saobraćaju, dok ih je skoro polovina, njih 12, poginula samo u junu, kada počinje turistička sezona. Podaci koji su dostavljeni Portalu Onogošt iz nikšićke policije pokazuju da je tokom 2024. godine zbog prekoračenja brzine i vožnje pod dejstvom alkohola i droga sankcinisano ukupno 9.745 vozača. To bi u konačnom skoru značilo da je policija dnevno pisala 26,6 kazni.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji treći uzročnik smrti kod muškaraca od 18 do 40 godina je greška u saobraćaju.
Kćerka Radoja Zvicera divljala u saobraćaju
Kćerka vođe kavačkog klana Radoja Zvicera, Iva Zvicer (18), lišena je slobode ove sedmice u kotorskom naselju Pržice. Kako je saopšteno iz Uprave policije, ona je vozila brzinom od 124 kilometara na čas na dijelu puta gdje je maksimalna dozvoljena brzina ograničena na 50 kilometara na čas.
Iva Zvicer kažnjena je na sudu novčanom kaznom od 175 eura, mjerom zabrane upravljanja vozilom B kategorije u trajanju od 60 dana i dva kaznena boda.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
OKO NAS
MIOČKI KATUN U GORNJEM VUČJU: Mali katun, velike nevolje

Objavljeno prije
6 minutana
15 Augusta, 2025
Na Miočkom katunu stočari se suočavaju s alarmantnim problemima: nedostatkom vode, teško prohodnim putem i nemogućnošću dopreme hrane za stoku. Uprkos više obraćanja lokalnoj i državnoj vlasti tokom sedam godina, rješenja za njih još nema
Velike nevolje stočara na Miočkom katunu na Gornjem Vučju čelnici kolašinske opštine zanemaruju zbog “malog broja stočara”. Na tom katunu ovih dana je, međutim, preko 200 ovaca i nekoliko desetina govedi koji nemaju vodu, a do planine nema ni prohodnog puta kako bi se za telad i svinje dopremila hrana. Nema ni mogućnosti da do koliba stignu kola Hitne pomoći. „Tako je već sedam godina”, pričaju stočari ovog kraja za Monitor.
Svega tri domaćinstva su ove godine izdigla na Miočki katun, ali, tvrde, da to što ih nije više ne smije biti razlog za diskriminaciju kad se planiraju radovi na putnoj infrastrukturi. Bar dva mjeseca ranije nego što je običaj, spremaju se za povratak u moračka sela, jer za sada drugog rješenja nema. Pisali su tokom minulih sedam godina svim predsjednicima Opštine, a nedavno i premijeru.
“Ne čekamo više ništa, jer je jasno da je ovog ljeta niko neće naći način da nas pomogne. Nema više načina da za stoku obezbijedimo ni vodu ni hranu. Do nas ne može osim pješke. Zbog toga se spremamo da zadignemo, onako kako smo i izdigli, kao u 18. vijeku. Stvari na konja, a stoku pred sobom. Ne znam kako bih nazvao ovo što nam se radi i kako iko više može govoriti da brine o poljoprivredi. Neka prebroje koliko je ovaca na području kolašinske opštine, ovdje ih je preko 200, a lokalna vlast ne haje što će da pocrkaju od žeđi”, kaže za Monitor jedan od stočara sa Gornjeg Vučja.
Na makadamskom putu od Dubravice, zaseoka Mioške, do planine, kažu stočari, građevinsku mašinu nijesu vidjeli odavno, uprkos brojnim obraćanjima nadležnima na lokalnom nivou. Objašnjavaju da je ranije, kada je put bio u boljem stanju, nedostajuće količine vode obezbjeđivala kolašinska Služba zaštite.
“Ranije su nam iz Opštine odgovorili da nemaju adekvatnu mehanizaciju da nam izvrše čišćenje. Došli smo u situaciju da ne možemo da doturimo hranu za stoku koja se nalazi na katunu. Predsjednik opštine Kolašin ne konstatuje naše zahtjeve. Pored muke koju imamo da bi izdigli na Miočki katun i sačuvali stočni fond, ovih dana smo ostali bez vode za stoku i za nas”, napisali su stočari Miočkog katuna premijeru Milojku Spajiću u julu ove godine.
Premijera su obavijestili i da je na katunu osoba sa ozbiljnim zdravstvenim teškoćama, kojoj treba dostaviti lijekove. Podsjetili su i da se trenutno “do mnogih kolašinskih katuna s mnogo manjim stočnim fondom stiže asfaltnim putem”. Traže prohodan put za teretna vozila.
“Imamo saznanja da će pored svih ponižavanja što nam priređuju nadležni iz opštine Kolašin ove godine tek kasnije, tokom jeseni, poslati mašine ka katunu. Tada nam put neće biti potreban, a do narednog izdiga sasvim sigurno saobraćajnica će biti u istom stanju kao sada ”, kažu stočari.
U katunu su i starije osobe. Nedavno je jednoj starici pozlilo, pa je u vrlo lošem stanju više kilometara trebalo da pješači da bi stigla do kolašinskog Doma zdravlja. Na Miočkom katunu razumiju da, kako kažu, “izdigom na planinu uz takve uslove rizikuju ponekad i živote i ugrožavaju stoku”.
„Bilo bi nam dovoljno da neko iz opštine bar jednom dođe i vidi kako ovdje živimo i radimo. Da osjeti kako je podnositi ovakve uslove, bez vode, struje, prohodnog puta i mogućnosti da dopremimo hranu za stoku. Da vidi kako stariji ljudi i bolesni riskiraju živote da bi došli do osnovnih potrepština, dok stoka pati od žeđi i gladi. Možda bi tada shvatili koliko je hitno da nam pomognu i počnu rješavati probleme koje već godinama upozoravamo, “ kažu.
Lokalnu i državnu vlast podsjećaju da su tradicionalni katuni ionako ugroženi, a stočari, naročito mlađi, nemaju nikakvu motivaciju da svoj život vežu za selo.
U kolašinskoj Opštini nije bilo moguće dobiti zvaničnu informaciju o tome da li će i kada mehanizacija krenuti ka Gornjem Vučju. Nezvanično objašnjavaju da su prioritet katuni i zaseoci sa više domaćinstava. Nije bilo odgovora ni na pitanje Monitora da li su nadležni procijenili u kakvom je stanju put ka Miočkom katunu i koliko je novca potrebno da se obezbijedi prohodnost.
Umjesto odgovora, iz lokalne uprave su podsjetili na ulaganja u poljoprivredu i putnu infrastrukturu na području kolašinske opštine. Za sanaciju opštinskih puteva ove godine predviđeno je oko 1,7 miliona eura. Prema nedavno raspisanom tenderu traži se izvođač i za radove vrijedne preko milion eura na sanaciji i adaptaciji gradskih i prigradskih ulica i lokalnih i nekategorisanih puteva: Skrbuša-Rečine, Vranještica, Osreci-Ljuta, Lipovo, Trebaljevo, Bašanje Brdo, Cerovica, Javorje, Prekobrđe, Bojići…Iz kolašinske opštine podsjećaju i da je iz loklanog budžeta ove godine za realizaciju Programa podsticajnih mjera u poljoprivredi opredijeljeno 140.000 eura. Prema posljednjim zvaničnim podacima, na području kolašinske opštine je svega oko 5.000 ovaca i nekoliko stotina govedi.
Stočari na sve malobojnijim kolašinskim katunima odavno se suočavaju sa sve većim problemima koji ugrožavaju njihov način života i tradicionalno stočarstvo. Nedostatak struje i vode, teško prohodni putevi, ali i pritisak hipergradnje u okolnim područjima dodatno otežavaju održavanje stočnog fonda. Te teškoće ne samo da ugrožavaju egzistenciju stočara, već i dovode u pitanje opstanak tradicionalnih katuna i čuvanje kulturne baštine povezane s planinskim stočarstvom. S druge strane često izostaje adekvtana reakcija vlasti. Primjer je Miočki katun.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NELEGALNO BRANJE BOROVNICA: Sezonski prihod, trajni problem

Objavljeno prije
1 sedmicana
8 Augusta, 2025
Dok cijena borovnica na crnogorskom tržištu raste, nelegalna i nekontrolisana berba, štetna za prirodu i šumske ekosisteme, i dalje traje. Sistem kontrole i zaštite prirodnih resursa ne uspijeva da efikasno reaguje na taj problem već decenijama
Borovnice na cijeni, priroda na gubitku. Tako bi se moglo opisati stanje na terenu kada je riječ o branju ovih dragocjenih šumskih plodova u komercijalne svrhe. Situacija je ista godinama.
Na kolašinskoj pijaci kilogram ručno brane borovnice može dostići cijenu od čak 15 eura. S druge strane, borovnice sakupljene grebenima, uz oskudnu kontrolu nadležnih, prodaju se nakupcima po tri eura po kilogramu. Razlika u cijeni govori mnogo više od ekonomije ponude i potražnje i otkriva suštinski problem neodrživog upravljanja prirodnim resursima. Problem nelegalnog, neselektivnog i često destruktivnog načina sakupljanja borovnica postao je sezonska konstanta, a odgovori nadležnih, i pored deklarativne zabrinutosti, rijetko prelaze okvire saopštenja i apela.
I ove godine sezona branja borovnica u Crnoj Gori protiče uz brojne izazove, prije svega u oblasti kontrole. Iako postoje jasno definisani zakoni i pravila o tome ko, kada i na koji način smije da bere borovnice, praksa pokazuje da se ta pravila često krše, posebno kada je riječ o upotrebi nedozvoljenih mehaničkih sredstava koja trajno oštećuju biljke i narušavaju šumske ekosisteme.
Kako su Monitoru kazali u Upravi za gazdovanje šumama i lovištima, čuvari šuma, u skladu sa članom 37 Zakona o šumama, imaju nadležnost da vrše kontrolu korišćenja nedrvnih šumskih proizvoda, što uključuje i borovnicu. Međutim, njihova uloga je usmjerena prvenstveno na utvrđivanje porijekla proizvoda u prometu, dok se kontrola samog branja na terenu obavlja uz brojne izazove.
Na osnovu člana 37 Zakona o šumama, čuvari šuma po područnim jedinicama nadležni su da vrše kontrolu korišćenja nedrvnih šumskih proizvoda u šumama i na šumskom zemljištu i njihovo oduzimanje ako se nalaze u prometu bez uvjerenja o porijeklu. Komercijalno korišćenje borovnice, to jest njeno skupljanje radi stavljanja u promet, obezbjeđuje privredno društvo kroz niz aktivnosti propisanih članom 70 Zakona o šumama. Takođe, sakupljanje borovnice vrši se u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita prirode, podsjećaju iz Uprave.
Objašnjavaju da kontrola nelegalnog branja borovnica nedozvoljenim sredstvima ne potpada isključivo pod nadležnost Uprave za gazdovanje šumama, jer je, prema Zakonu o zaštiti prirode, ekološki inspektor ovlašćen da kontroliše ovu aktivnost i primjenjuje kaznene odredbe. U toj kontroli sarađuju sa Agencijom za zaštitu životne sredine i Ministarstvom ekologije.
“Sa tim institucijama imamo komunikaciju koja bi mogla biti i bolja u praksi. Najveći izazovi sa kojima se suočavamo u kontroli i suzbijanju upotrebe nedozvoljenih sredstava prilikom branja borovnice su kontinuirani nedostatak kadra, prije svega čuvara šuma, a takođe i dobra organizovanost u izbjegavanju kontrole onih koji vrše sakupljanje borovnice nedozvoljenim sredstvima, objašnjavaju u Upravi.
Za sada, kako kažu, prije svega, preduzimaju preventivne mjere koje podrazumijevaju obilazak terena, kontrolu i edukaciju lokalnog stanovništva, u granicama mogućnosti s obzirom na nedostatak ljudstva i sredstava sa kojima se suočavaju područne jedinice Uprave.
Edukaciju je prije šest godina pokušalo i tadašnje Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, pa je objavilo brošuru Branje šumske borovnice. Brošura detaljno objašnjava ko može brati borovnicu u komercijalne svrhe i na koji način, ko vrši kontrolu poštovanja zakona, koje su posljedice nesavjesnog branja borovnice upotrebom grebena i drugih mehaničkih sredstava, a u istoj su date preporuke za berače i otkupljivače, gdje se potencira na otkupu isključivo ručno ubrane borovnice. Sudeći po stanju na terenu, malo ko je potrošio vrijeme na čitanje tih preporuka.
A u brošuri, kao i u propisima, precizirano je kako bi berači trebalo da se odnose prema tom šumskom plodu. Tokom faze zrenja bobica, borovnice se smiju sakupljati samo ako se ne koriste mehanička sredstva poput grebena i sličnih alata, pri čemu ne smiju biti oštećeni podzemni djelovi biljke. Na području berbe treba ostaviti najmanje 25 odsto ukupno procijenjene količine biljaka iste vrste, a nije dozvoljeno lomljenje ili oštećivanje stabljika i grana grmova, niti nanošenje bilo kakve druge štete borovnici i njenom prirodnom staništu. Takođe, sakupljanje mora biti na udaljenosti većoj od 100 metara od saobraćajnica i najmanje hiljadu metara od mjesta odlaganja otpada, navodi se u službenoj brošuri.
Borovnice u komercijalne svrhe mogu sakupljati pravna i fizička lica koja posjeduju odgovarajuću dozvolu, koju izdaje Agencija za zaštitu prirode i životne sredine. Takođe, obavezno je vođenje evidencije o količinama prikupljenih plodova i onima koje se stavljaju u promet.
Posljedice nesavjesnog branja ogledaju se u mehaničkim oštećenjima biljaka, smanjenom kvalitetu plodova, jer zeleni i nezreli plodovi imaju niži sadržaj šećera i manju težinu u odnosu na zrele i neujednačenom kvalitetu berbe. Borovnice koje su ubrane nepravilnim metodama često sadrže nečistoće poput grančica i lišća, zbog čega nisu prikladne za svježu upotrebu. Najveći problem predstavlja uništavanje pupoljaka, što dovodi do značajnog smanjenja prinosa u narednoj sezoni.
Otkupljivači su upućeni da informišu berače o zakonom propisanim pravilima berbe, da otkup započnu tek kada plodovi dostignu zrelost, te da prihvataju samo ručno brane borovnice koje se po količini, kvalitetu i čistoći jasno razlikuju od plodova ubranih mehaničkim sredstvima.
“Cijenimo neophodnim u budućem periodu ojačati sopstvene kapacitete, te u saradnji sa budućim privrednim društvom obezbijediti ljude i sredstva kojima bi se sprovodila planska i kontinuirana komunikacija, praćenje i edukacija u vezi korišćenja onoga što nam nudi priroda u okruženju. Dugoročno gledano, to je jedino moguće mijenjanjem svijesti građana i lokalnog stanovništva, što se ne može izvesti bez podrške i drugih institucija Crne Gore. Koliko će se u tome pokazati preduzimljivosti i uspjeha zavisi prvenstveno od spremnosti svih nadležnih institucija da ulože sredstva i resurse u cilju trajne brige o održivom načinu korišćenja biljaka i živog svijeta koji nas okružuju i donose brojne benefite za pojedinca i društvo“, poručuju iz Uprave.
Kažu da je prioritetno potrebno uspostaviti saradnju između svih organa državne uprave kojih se tiče ta problematika, a onda i sa drugim organizacijama i pravnim licima koje su Zakonom o zaštiti prirode, član 7, prepoznati kao subjekti. Prema članu 108 Zakona o zaštiti prirode, ekološki inspektori imaju ovlašćenja da nadgledaju da li se divlje biljke, uključujući borovnicu, sakupljaju u skladu sa izdatim dozvolama, te da izriču kaznene mjere u slučajevima nepoštovanja. Ipak, tvrde u Upravi, „u praksi je vidljivo da takva kontrola nije dovoljno prisutna, naročito u udaljenim planinskim područjima gdje se borovnice najčešće beru“.
Berba borovnica za mnoge na sjeveru je ključni izvor prihoda. Dnevno jedan vještiji berač grebenima može zaraditi između 50 i 100 eura. U razgovoru za Monitor, dok sa punim kantama ubranih šumskih plodova čekaju nakupca, berači kažu da su svjesni da takvo branje nije dozvoljeno, ali da često nemaju izbora zbog teške ekonomske situacije.
Činjenica da je nelegalno branje borovnica u značajnoj mjeri i socijalno pitanje mogla bi biti jedan od razloga za određenu uzdržanost i neažurnost nadležnih institucija u sprovođenju zakonskih mjera. Imajući u vidu da se značajan broj građana, naročito u ekonomski ugroženim područjima, oslanja na tu djelatnost kao izvor prihoda, pristup nadležnih često je obilježen dozom tolerancije, što posljedično utiče na efikasnost kontrole i primjene sankcija.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 13 minuta
Vatra i mržnja
Zoran Radulović
-
ALTERVIZIJA / prije 1 sedmica
Tehno-manija
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
Uskrsla metamorfoza Hirošime
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Testiranje
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Multipolarizam na ivici apokalipse
Milan Popović

Novi broj


BEZBJEDNOST SAOBRAĆAJA: Promil nepažnje

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI UREDNIK MEDIJSKOG PORTALA BUKA, BANJALUKA: Dodikov argument „izabrao me narod“ nije pravno relevantan za posljedice presude

MIOČKI KATUN U GORNJEM VUČJU: Mali katun, velike nevolje
Izdvajamo
-
Izdvojeno4 sedmice
JULSKI ŠPIC SEZONE 2025.: Turisti dolaze – nevolje ostaju
-
DRUŠTVO3 sedmice
ZAKLJUČANI SVETI STEFAN ČEKA PRESUDU: U petak završne riječi arbitraže u Londonu
-
INTERVJU4 sedmice
ŠEMSUDIN SKEJIĆ, NOVINAR: Opraštamo se od Al Jazeree balkans kao da je ljudsko biće
-
DRUŠTVO4 sedmice
SKY PREPISKE PROŠLE I VRHOVNI SUD: Kriptovana komunikacija jeste dokaz
-
FOKUS4 sedmice
DRŽAVA I DRŽAVNA PREDUZEĆA: Stečaj sad
-
Izdvojeno4 sedmice
ZAKON O LEGALIZACIJI: Novi pokušaj zaustavljanja divlje gradnje
-
Izdvojeno3 sedmice
MISTERIJA POSJETE NIKA ĐELJOŠAJA SAD: Traži li zaštitu FBI
-
DRUŠTVO3 sedmice
PRVA PRESUDA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA ZA RATNO SEKSUALNO NASILJE: Jedna presuda ne znači suočavanje