Rumunsko predsjedavanje Unijom niko na Balkanu neće pamtiti. U prvoj polovini ove godine nije bilo ni najmanjeg pomaka u integracijama. Proces proširenja je ušao u slijepu ulicu što opasno obeshrabruje pristalice EU u regionu i urušava kredibilitet ove organizacije

Tekuća  2019. godina je za proces proširenja praktično izgubljena. Rumunija je kao predsjedavajuća EU među prioritetima svog programa stavila Zapadni Balkan, ali u toku njezinog predsjedavanja nije bilo nijednog koraka, sastanka ili odluke koji bi posredno ili neposredno bili vezani za proširenje. Naprotiv!

Krajem maja održani su izbori za Evropski parlament, pa su u Briselu strahovali da bi nepopularna politika proširenja mogla da utiče na rast stranaka desnice. Stoga su i tzv. Izvještaji o napretku zemalja Zapadnog Balkana objavljeni tek nakon izbora i bili su, s razlogom, dosta kritični prema državama u regionu. Poruka koja je poslana bila je jasna: daleko ste još od EU.

Čini se, ipak, da Brisel na ovaj način pravi alibi za svoju politiku, jer strategiju prema Balkanu jednostavno više nema. Tako na primjer, iako je utvrdila da su uložili mnogo napora i ispunili zahtjeve, EU je odložila odluke o otvaranju pristupnih pregovora sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Ovoga puta izgovor je bio „tehničke prirode“.  Savjet EU je , kako se navodi u zaključcima, “na raspolaganju imao ograničeno vrijeme za tako važno pitanje (!?)”. A Makedonija je kandidat za člana već punih 14 godina!

Premijer Zoran Zaev je dobijao samo riječi hvale od evropskih zvaničnika. “Ne poznajem nikoga u EU koji nije pun divljenja zbog onoga što su postigle Grčka i Sjeverna Makedonija”, kazala je njemačka kancelarka Angela Merkel, dok je komesar za proširenje EU Johanes Han nazvao tu državu „blještavim primjerom za cio region”. On je napomenuo da je “proširenje strateška investicija u mir, demokratiju, prosperitet i sigurnost Evrope, te da neodlučnost i nerješavanje nijesu opcije”.

Iako je svima jasno da je politika otezanja i stagnacija u integracijama frustrirajuća za zemlje kandidate i da jača nacionalističke snage, proširenju se otvoreno protive Francuska i Holandija, a  stidljivo i Njemačka. Francuski predsjednik Emanuel Makron kaže da prvo treba sprovesti reforme unutar EU, a potom ići na proširenje. Njegova bliska saradnica Natali Loazo neuvijeno je izjavila da je ona lično blokirala otvaranje pristupnih pregovora sa S.Makedonijom i Albanijom!? Istakla je da će taj stav Pariz zastupati i nakon izbora za Evropski Parlament.

„Ne, ne i ne – otpor Holandije i Francuske proširenju EU liči na inat djece koja nikako ne žele da puste i druge da se igraju“, komentariše bečki Viner cajtung.  Državni sekretar u poljskom Ministarstvu vanjskih poslova Šimon Šinkovski vel Šenk kritikujući zemlje koje se protive proširenju naglašava: “Problemima EU kao međunarodne organizacije nikada neće biti kraja. Uvijek će biti neki izgovor da se kaže stop proširenju. Vrata moraju svo vrijeme da budu otvorena, a odluka kada će se konkretna zemlja učlaniti da zavisi od njezinog napretka i adekvatnog trenutka”.

Sistem trampe – sprovođenje reformi i dobro geopolitičko vladanje u zamjenu za integracione korake ka EU, više ne funkcioniše. Makron je čak odbio da prisustvuje Zapadnobalkanskom samitu koji je prošle sedmice održan u poljskom gradu Poznanju, kao dijelu tzv. Berlinskog procesa (BP), koji je prije pet godina pokrenula Njemačka.

Rezultati BP-a su, inače, više nego skromni: uspjelo se tek u ukidanju rominga u regionu, stvaranju jedne omladinske organizacije, a u Poznanju je dogovoreno i uzajamno priznavanje diploma. Balkan je istovremeno postao izvozno tržište i egzodusa jeftine radne snage, koje najviše koristi Njemačkoj.

Za sada sa Briselom traljavo pregovaraju tek Crna Gora i Srbija, Kosovo i BIH još ni ne pomišljaju o početku pregovora. A obje te države su EU-protektorati.

U upravo objavljenoj analizi Savjetodavne grupe za evropsku politiku na Balkanu Univerziteta u Gracu ocjenjuje se da “ukoliko se proces ka učlanjenju Zapadnog Balkana u EU ne ubrza, zemlje regiona bi mogle da razmotre i drugačija opredjeljenja, uključujući jačanje veza s Kinom, Rusijom, Turskom i zemljama Zaliva”.

Na rizike odlaganja početka pristupnih pregovora s Albanijom i S. Makedonijom upozorava i jedan od najboljih poznavalaca prilika u regionu, direktor Centra za studije Jugoistočne Evrope Florijan Biber. “EU bi trebalo da iskoristi priliku, jer će, inače, u tim zemljama prevladati autoritarnije i korumpiranije vlade, a građani će postati ciničniji, dići će ruke i napuštaće zemlju. Ta kombinacija posljedica nikako nije u interesu EU”, uvjeren je profesor Biber.

I odlazeća visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Federika Mogerini ukazujući na makedonski slučaj rekla da se napori kandidata za EU moraju prepoznati, jer će u suprotnom EU izgubiti na kredibilitetu u regionu i šire.

Ugledni evropski listovi navode da je EU na ovaj način dovela u pitanje i sposobnost djelovanja u svijetu, i citiraju izjavu komesara Hana da Zapadni Balkan nije “bašta neđe iza kuće, već unutrašnje dvorište EU”.

Aleksandra Štiglmajer iz Evropske inicijative za stabilnost smatra da će jesen pokazati definitivno kuda se stvari kreću. “Ako u oktobru ne bude pozitivne odluke za S.Makedoniju onda politiku proširenja možemo proglasiti mrtvom jer je već vrlo bolesna i na samrti”, kazala je ona i dodala: „Ako EU izgubi kredibilitet u regiji na čemu bi se onda zasnivala njezina transformativna moć i uticaj. S druge strane, ako zemlje zapadnog Balkana izgube nadu u proces proširenja one će se okrenuti na drugu stranu. Dakle, EU će izgubiti Zapadni Balkan, a regija će izgubiti svjetionik koji ih je vodio u reformama i politikama. A to je katastrofalna slika“.

Malo više optimizma u ovom smjeru ima američki analitičar Danijel Server. „Europesimizam je u korelaciji sa biznis krugovima. Kada ekonomija Unije bude krenula naprijed, biće mnogo više spremnosti da se razmotri ulazak novih članova“, ocjenjuje on.

Ostaje da se vidi da li do “odmrzavanja” dijaloga Beograda i Prištine može doći 2020., što bi smanjilo tenzije u regionu i otvorilo novu perspektivu. U prvoj polovini naredne godine Unijom će predsjedavati Hrvatska, koja će u maju u Zagrebu organizovati posebni samit o proširenju EU.

Sada  je izvjesna  neiskrenost u međusobnim odnosima EU i država u regionu, koja koristi samo tzv. stabilokratama.

“EU se pretvara da kontroliše neiskrene reforme u balkanskim zemljama, jer nema druge politike u regionu osim proširenja”, kaže Tobi Fogel iz briselskog Vijeća za politiku demokratizacije.

Konstatujući da EU nije iskrena oko proširenja i da bi bilo bolje da se prestane pretvarati, Portal EurAktiv ocjenjuje da ni liderima država zapadnog Balkana, od kojih su neki preplaćeni na funkcije i gotovo doživotni lideri, nije toliko stalo do neke stvarne “evropske budućnosti”, a kamoli do ispunjavanja uslova u borbi protiv korupcije, organizovanog kriminala, nepotizma, osudi ratnih zločina i depolitizaciji sudstva.

Partnerstvo u neiskrenosti, stoga, može još dugo potrajati.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari