Povežite se sa nama

INTERVJU

Zidanje kuće od krova

Objavljeno prije

na

Proteklih nedjelja jedna od glavnih tema u crnogorskoj javnosti je najava vladinih zvaničnika o raspisivanju pretkvalifikacionog tendera za izgradnju četiri hidrocentrale na rijeci Morači. Mišljenja o tom pitanju su podijeljena. Na početku razgovora za Monitor, izvršni direktor NVO Green Home i član Komsije za socijanu, ekonomsku i politiku zaštite životne sredine Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) Darko Pajović objašnjava kako ekolozi nijesu protiv korišćenja hidropotencijala za proizvodnju električne energije, ali i ukazuje na mnoge greške koje su već počinjene u planiranju ovog posla kao i na one čije bi posljedice tek mogle izaći na vidjelo. PAJOVIĆ: Mi jesmo za održivo korišćenje hidropotencijala u svrhu proizvodnje električne energije, ali pristup koji nadležni imaju u slučaju rijeke Morače ne ide u tom pravcu. Teško da ćete naći primjer da se ,,kuća gradi od krova”, a predlog za korišćenje hidropotencijala rijeke Morače upravo liči na to. Još prilikom definisanja Strategije razvoja energetike, koja je usvojena 2007. godine, upozoravali smo na veliki broj nedoumica koje ostavlja ovaj dokument. Tada je Vlada izbjegla da uradi stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu usvajanjem ove Strategije četiri dana prije stupanja na snagu Zakona o strateškoj procjeni uticaja. A upravo taj zakon omogućava sagledavanje svih pozitivnih i negativnih strana određenih rješenja i predlaže na osnovu podataka da li nešto treba raditi ili ne, nudeći alternative. Zbog nesprovođenja ovog jednostavnog mehanizma, koji omogućava da se sagledaju sve štete i koristi, danas se javljaju mnoge nedoumice i sukobi oko projekta HE na Morači.
I sada, umjesto da ozbiljno pristupi analizama i realno sagleda činjenice, Vlada najavljuje raspisivanje pretkvalifikacionog tendera iako još nijesu urađena sva neophodna ispitivanja, i time krši i domaće zakone i niz međunarodnih obaveza i dokumenta. Ako tome dodamo i veliku medijsku kampanju, u kojoj se građanima prezentuje veliki broj manipulacija i pogrešnih podataka, onda se postavlja pitanje da li je državni i javni interes u prvom planu.

MONITOR: U nacrtu Streteške procjene uticaja na životnu sredinu (SEA) za HE na Morači stoji da nedostaje puno istraživanja, podataka, mapa, da su mnogi podaci bitni za realizaciju hidroelektrana stari i nepotpuni da bi se tačno sagledao mogući uticaj brana na životnu sredinu. Koliki je, zapravo, problem nedostatka validnih podataka i na šta se on može najviše odraziti?
PAJOVIĆ: Kada nema podataka, onda se teško mogu planirati i mnogo manji zahvati u prostoru, a kamoli sistem od četiri hidrocentrale. Kod nas je napravljen plan za izgradnju hidrocentrala na Morači prije nekoliko decenija i sada se taj stari plan, koji je bio prilagođen nekom drugom vremenu, pokušava pošto poto ,,ugurati” u čitav niz domaćih dokumenata, evropskih pravila itd. Umjesto da su prvo prikupljeni podaci pa na osnovu njih planirani budući hidroenergetski objekti, taj je proces bio obrnut. Takav pristup može imati za posljedicu povlačenje nepromišljenih poteza i velike posljedice po životnu sredinu ali i lokalnu ekonomiju.
Isto tako, kada nemate podataka, a već ste isplanirali kako ćete i šta raditi, onda ne možete ni sagledati konkretno šta sve možete izgubiti jer prosto ne znate ni šta imate, ni koliki su sadašnji ekonomski prihodi od velikog broja djelatnosti koje se obavljaju u slivu rijeke Morače i Skadarskog jezera, a koji će objektivno biti ugroženi ili izgubljeni potapanjem teritorije i izgradnjom hidrocentrala.

MONITOR: Kakav je uticaj brana na biljni i životinjski svijet?
PAJOVIĆ: Hidrocentrale, kao i brane imaju nesporni negativan uticaj na biljni i životinjski svijet. I to je svugdje u svijetu tako. Poremećaji u vodnim režimima, biljnom i životinjskom svijetu, gubljenje vrsta nešto je što prati svaku gradnju hidroenergetskih objekata na rijekama. Postavlja se samo pitanje da li je taj negativni uticaj manji ili veći. U slučaju rijeke Morače, uticaj će biti izuzetno negativan jer u samom slivu, ali i nizvodno od planiranih brana egzistira veliki broj vrsta, jedan jedinstven, bogat biljni i životinjski svijet, što su uostalom i pokazale neke od studija koje su radili domaći stručnjaci. Istina, imamo i razmišljanja stručnjaka iz Tunisa, po kojima će taj uticaj biti ,,nulti”, što je na žalost rezultat manipulacija koje se saopštavaju javnosti, a ne potkrijepljenih naučnih dokaza i činjenica.
No, gubitak i poremećaj biodiverziteta znači i ekonomski gubitak, koji kod nas još niko ni ne pokušava sagledati. Na žalost, kada nemate podataka o bogatstvu živog svijeta, ne znate ni koliko ćete ekonomski izgubiti, što je pogubno jer se danas svugdje u svijetu biodiverzitet upravo računa kao ekonomska kategorija i privredni resurs. Neke države u našem susjedstvu, koje sebe nijesu proglasile za ekološke, imaju nacionalne parkove, kao što je hrvatski nacionalni park Plitvice, koji zarađuje više novca nego najveća privredna preduzeća u Crnoj Gori.

MONITOR: Zagovornici brana u Crnoj Gori često prozivaju ekologe da su protiv ekonomskog razvoja. Da li je i koliko izvjesno da će četiri brane na Morači donijeti dobit građanima Crne Gore i kolika će biti ta dobit?
PAJOVIĆ: ,,Protivnici ekonomskog razvoja” već uobičajena floskula iz krugova koji bi valjda trebali biti podržavaoci ekonomskog razvoja. Koliko su oni posvećeni tom ekonomskom razvoju možda najbolje govore njihovi rezultati: privatizacije bez poštovanja ugovorenih obaveza, investitori koji bježe, nerealizovana ugovorom zagarantovana zaštita životne sredine, radnici koji plate traže na ulicama… Mnogo puta smo ukazivali na razne probleme tokom privatizacije KAP-a prije svega, ali i drugih industrijskih preduzeća u Crnoj Gori. Na žalost, nijesu nas čuli. U ovakvim slučajevima, naši argumenti su izdržali test vremena, ali to nije nikakva satisfakcija, jer rezultati takvih poslova štetni su po sve nas.
Pitanje je u kojem će pravcu Crna Gora ići u budućem periodu. Da li će to biti dosadašnji pristup, koji je donio veliku devestaciju prostora i cijeli niz drugih negativnih uticaja ili ćemo se primjenom evropskih standarda opredijeliti za nešto što se zove održivi ekonomski razvoj? Mislim da dosadašnji primjeri u Crnoj Gori, ali i cijeli niz dešavanja u zemljama razvijenog svijeta, vrlo jasno ukazuju kuda i kako ići. Na žalost, uvijek će postojati interesne grupe koje vuku državu i društvo u pravcu svojih ličnih interesa.

MONITOR: U nacrtu Detaljnog prostornog plana za hidroelektrane na Morači pominje se razvoj turizma i izgradnja velikog broja hotela, otvaranje novih radnih mjesta. Koliko je to realno?
PAJOVIĆ: Potpuno nerealno. Oni su zacrtali 16.000 kreveta oko hidrocentrala. A to je više od 100 hotela kao što je kolašinska Lipka. Volio bih da mi neko pokaže sličan primjer. Razvoj turizma na akumulacionim jezerima ograničen je s mnogo faktora s obzirom na variranje nivoa vode i do 75 metara u zavisnosti od potrebe za proizvodnjom energije. Takođe, kada planirate, kao naša Vlada, da razvijate turizam na akumulacijama, da koristite vodu za vodosnadbijevanje, ali istovremeno planirate i izgradnju objekata i vožnju jedrilica, onda je vrlo teško zamisliti sve te funkcije jezera i brana istovremeno. Možda bi bilo najbolje da sve ovo što je vlast isplanirala za potencijalne hidroakumulacije na Morači – da sprovede prvo na Pivskom jezeru, kako niko od nas ne bi imao nedoumice može li oko hidroelektrana biti baš toliko zarade od turizma kao što najavljuju.

MONITOR: Ko bi mogao profitirati od izgradnje hidrocentrala na Morači, a ko bi sve bio na gubitku?
PAJOVIĆ: Profit će ostvariti kompanija koja uloži novac. Važna činjenica je da struja koja se proizvede neće biti crnogorska već onoga ko uloži novac. Takođe i cijena struje biće onolika koliko zapravo bude tržište diktiralo. I to je normalno. Ali je loše to što se u javnosti stvara utisak da će struja biti jeftina, maltene besplatna. Kao što ni struja iz Pljevalja i Plužina nije besplatna, tako ni ova neće biti.

Rasipanje energije

MONITOR

Marijana BOJANIĆ

: Da li su u ovom trenutku Crnoj Gori neminovno potrebne hidroelektrane ili ima neke druge, moguće, izvore energije ili mogućnost uštede?
PAJOVIĆ: Crna Gora danas troši pet puta više energije po glavi stanovnika nego što je to slučaj u Evropskoj uniji. Gubici na mreži su oko 22 odsto, što je kompletna godišnja proizvodnja HE Piva. Po vladinoj Strategiji energetske efikasnosti može se bez bilo kakvih ulaganja uštedjeti 14 odsto sadašnje potrošnje energije, što je oko 41 milion eura ili 400.000 tona uglja koji sagori u TE Pljevlja. Inače, u Crnoj Gori je zavisno od sektora do sektora moguće smanjiti potrošnju oko 40 odsto od ukupne današnje potrošnje. Svaki drugi kilovat koji dođe do nekog domaćinstva troši se na grijanje, što je podatak koji nećete naći niti u jednoj evropskoj zemlji. Udio alternativnih izvora energije je nula, dok je potencijal solarne energije (makar za zagrijavanje vode) među najvećima u Evropi. Ovi i još mnogi drugi pokazatelji zapravo govore da je racionalnije prvo pristupiti onome što odmah možemo i pokušamo smanjiti postojeće ,,rasipanje energije”, bez smanjenja komfora života, što je i strateški cilj EU, koja uvozi 50 odsto svojih energetskih potreba i gdje je zacrtan cilj da se smanji sadašnja pet puta manja potrošnja nego u Crnoj Gori za 20 odsto do 2020.
Kada se sagledaju sve ove činjenice i ponašanje nadležnih, ne može se oteti utisku da se zapravo forsira potrošnja energije, i da nema jake želje za smanjenjem gubitaka. Jedino rješenje koje se nudi je gradnja hidrocentrala za koje ni sami ne znamo šta nam i koliko mogu donijeti a koliko oduzeti.

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo