Povežite se sa nama

INTERVJU

Zidanje kuće od krova

Objavljeno prije

na

pajovic-darko-011

Proteklih nedjelja jedna od glavnih tema u crnogorskoj javnosti je najava vladinih zvaničnika o raspisivanju pretkvalifikacionog tendera za izgradnju četiri hidrocentrale na rijeci Morači. Mišljenja o tom pitanju su podijeljena. Na početku razgovora za Monitor, izvršni direktor NVO Green Home i član Komsije za socijanu, ekonomsku i politiku zaštite životne sredine Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) Darko Pajović objašnjava kako ekolozi nijesu protiv korišćenja hidropotencijala za proizvodnju električne energije, ali i ukazuje na mnoge greške koje su već počinjene u planiranju ovog posla kao i na one čije bi posljedice tek mogle izaći na vidjelo. PAJOVIĆ: Mi jesmo za održivo korišćenje hidropotencijala u svrhu proizvodnje električne energije, ali pristup koji nadležni imaju u slučaju rijeke Morače ne ide u tom pravcu. Teško da ćete naći primjer da se ,,kuća gradi od krova”, a predlog za korišćenje hidropotencijala rijeke Morače upravo liči na to. Još prilikom definisanja Strategije razvoja energetike, koja je usvojena 2007. godine, upozoravali smo na veliki broj nedoumica koje ostavlja ovaj dokument. Tada je Vlada izbjegla da uradi stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu usvajanjem ove Strategije četiri dana prije stupanja na snagu Zakona o strateškoj procjeni uticaja. A upravo taj zakon omogućava sagledavanje svih pozitivnih i negativnih strana određenih rješenja i predlaže na osnovu podataka da li nešto treba raditi ili ne, nudeći alternative. Zbog nesprovođenja ovog jednostavnog mehanizma, koji omogućava da se sagledaju sve štete i koristi, danas se javljaju mnoge nedoumice i sukobi oko projekta HE na Morači.
I sada, umjesto da ozbiljno pristupi analizama i realno sagleda činjenice, Vlada najavljuje raspisivanje pretkvalifikacionog tendera iako još nijesu urađena sva neophodna ispitivanja, i time krši i domaće zakone i niz međunarodnih obaveza i dokumenta. Ako tome dodamo i veliku medijsku kampanju, u kojoj se građanima prezentuje veliki broj manipulacija i pogrešnih podataka, onda se postavlja pitanje da li je državni i javni interes u prvom planu.

MONITOR: U nacrtu Streteške procjene uticaja na životnu sredinu (SEA) za HE na Morači stoji da nedostaje puno istraživanja, podataka, mapa, da su mnogi podaci bitni za realizaciju hidroelektrana stari i nepotpuni da bi se tačno sagledao mogući uticaj brana na životnu sredinu. Koliki je, zapravo, problem nedostatka validnih podataka i na šta se on može najviše odraziti?
PAJOVIĆ: Kada nema podataka, onda se teško mogu planirati i mnogo manji zahvati u prostoru, a kamoli sistem od četiri hidrocentrale. Kod nas je napravljen plan za izgradnju hidrocentrala na Morači prije nekoliko decenija i sada se taj stari plan, koji je bio prilagođen nekom drugom vremenu, pokušava pošto poto ,,ugurati” u čitav niz domaćih dokumenata, evropskih pravila itd. Umjesto da su prvo prikupljeni podaci pa na osnovu njih planirani budući hidroenergetski objekti, taj je proces bio obrnut. Takav pristup može imati za posljedicu povlačenje nepromišljenih poteza i velike posljedice po životnu sredinu ali i lokalnu ekonomiju.
Isto tako, kada nemate podataka, a već ste isplanirali kako ćete i šta raditi, onda ne možete ni sagledati konkretno šta sve možete izgubiti jer prosto ne znate ni šta imate, ni koliki su sadašnji ekonomski prihodi od velikog broja djelatnosti koje se obavljaju u slivu rijeke Morače i Skadarskog jezera, a koji će objektivno biti ugroženi ili izgubljeni potapanjem teritorije i izgradnjom hidrocentrala.

MONITOR: Kakav je uticaj brana na biljni i životinjski svijet?
PAJOVIĆ: Hidrocentrale, kao i brane imaju nesporni negativan uticaj na biljni i životinjski svijet. I to je svugdje u svijetu tako. Poremećaji u vodnim režimima, biljnom i životinjskom svijetu, gubljenje vrsta nešto je što prati svaku gradnju hidroenergetskih objekata na rijekama. Postavlja se samo pitanje da li je taj negativni uticaj manji ili veći. U slučaju rijeke Morače, uticaj će biti izuzetno negativan jer u samom slivu, ali i nizvodno od planiranih brana egzistira veliki broj vrsta, jedan jedinstven, bogat biljni i životinjski svijet, što su uostalom i pokazale neke od studija koje su radili domaći stručnjaci. Istina, imamo i razmišljanja stručnjaka iz Tunisa, po kojima će taj uticaj biti ,,nulti”, što je na žalost rezultat manipulacija koje se saopštavaju javnosti, a ne potkrijepljenih naučnih dokaza i činjenica.
No, gubitak i poremećaj biodiverziteta znači i ekonomski gubitak, koji kod nas još niko ni ne pokušava sagledati. Na žalost, kada nemate podataka o bogatstvu živog svijeta, ne znate ni koliko ćete ekonomski izgubiti, što je pogubno jer se danas svugdje u svijetu biodiverzitet upravo računa kao ekonomska kategorija i privredni resurs. Neke države u našem susjedstvu, koje sebe nijesu proglasile za ekološke, imaju nacionalne parkove, kao što je hrvatski nacionalni park Plitvice, koji zarađuje više novca nego najveća privredna preduzeća u Crnoj Gori.

MONITOR: Zagovornici brana u Crnoj Gori često prozivaju ekologe da su protiv ekonomskog razvoja. Da li je i koliko izvjesno da će četiri brane na Morači donijeti dobit građanima Crne Gore i kolika će biti ta dobit?
PAJOVIĆ: ,,Protivnici ekonomskog razvoja” već uobičajena floskula iz krugova koji bi valjda trebali biti podržavaoci ekonomskog razvoja. Koliko su oni posvećeni tom ekonomskom razvoju možda najbolje govore njihovi rezultati: privatizacije bez poštovanja ugovorenih obaveza, investitori koji bježe, nerealizovana ugovorom zagarantovana zaštita životne sredine, radnici koji plate traže na ulicama… Mnogo puta smo ukazivali na razne probleme tokom privatizacije KAP-a prije svega, ali i drugih industrijskih preduzeća u Crnoj Gori. Na žalost, nijesu nas čuli. U ovakvim slučajevima, naši argumenti su izdržali test vremena, ali to nije nikakva satisfakcija, jer rezultati takvih poslova štetni su po sve nas.
Pitanje je u kojem će pravcu Crna Gora ići u budućem periodu. Da li će to biti dosadašnji pristup, koji je donio veliku devestaciju prostora i cijeli niz drugih negativnih uticaja ili ćemo se primjenom evropskih standarda opredijeliti za nešto što se zove održivi ekonomski razvoj? Mislim da dosadašnji primjeri u Crnoj Gori, ali i cijeli niz dešavanja u zemljama razvijenog svijeta, vrlo jasno ukazuju kuda i kako ići. Na žalost, uvijek će postojati interesne grupe koje vuku državu i društvo u pravcu svojih ličnih interesa.

MONITOR: U nacrtu Detaljnog prostornog plana za hidroelektrane na Morači pominje se razvoj turizma i izgradnja velikog broja hotela, otvaranje novih radnih mjesta. Koliko je to realno?
PAJOVIĆ: Potpuno nerealno. Oni su zacrtali 16.000 kreveta oko hidrocentrala. A to je više od 100 hotela kao što je kolašinska Lipka. Volio bih da mi neko pokaže sličan primjer. Razvoj turizma na akumulacionim jezerima ograničen je s mnogo faktora s obzirom na variranje nivoa vode i do 75 metara u zavisnosti od potrebe za proizvodnjom energije. Takođe, kada planirate, kao naša Vlada, da razvijate turizam na akumulacijama, da koristite vodu za vodosnadbijevanje, ali istovremeno planirate i izgradnju objekata i vožnju jedrilica, onda je vrlo teško zamisliti sve te funkcije jezera i brana istovremeno. Možda bi bilo najbolje da sve ovo što je vlast isplanirala za potencijalne hidroakumulacije na Morači – da sprovede prvo na Pivskom jezeru, kako niko od nas ne bi imao nedoumice može li oko hidroelektrana biti baš toliko zarade od turizma kao što najavljuju.

MONITOR: Ko bi mogao profitirati od izgradnje hidrocentrala na Morači, a ko bi sve bio na gubitku?
PAJOVIĆ: Profit će ostvariti kompanija koja uloži novac. Važna činjenica je da struja koja se proizvede neće biti crnogorska već onoga ko uloži novac. Takođe i cijena struje biće onolika koliko zapravo bude tržište diktiralo. I to je normalno. Ali je loše to što se u javnosti stvara utisak da će struja biti jeftina, maltene besplatna. Kao što ni struja iz Pljevalja i Plužina nije besplatna, tako ni ova neće biti.

Rasipanje energije

MONITOR

Marijana BOJANIĆ

: Da li su u ovom trenutku Crnoj Gori neminovno potrebne hidroelektrane ili ima neke druge, moguće, izvore energije ili mogućnost uštede?
PAJOVIĆ: Crna Gora danas troši pet puta više energije po glavi stanovnika nego što je to slučaj u Evropskoj uniji. Gubici na mreži su oko 22 odsto, što je kompletna godišnja proizvodnja HE Piva. Po vladinoj Strategiji energetske efikasnosti može se bez bilo kakvih ulaganja uštedjeti 14 odsto sadašnje potrošnje energije, što je oko 41 milion eura ili 400.000 tona uglja koji sagori u TE Pljevlja. Inače, u Crnoj Gori je zavisno od sektora do sektora moguće smanjiti potrošnju oko 40 odsto od ukupne današnje potrošnje. Svaki drugi kilovat koji dođe do nekog domaćinstva troši se na grijanje, što je podatak koji nećete naći niti u jednoj evropskoj zemlji. Udio alternativnih izvora energije je nula, dok je potencijal solarne energije (makar za zagrijavanje vode) među najvećima u Evropi. Ovi i još mnogi drugi pokazatelji zapravo govore da je racionalnije prvo pristupiti onome što odmah možemo i pokušamo smanjiti postojeće ,,rasipanje energije”, bez smanjenja komfora života, što je i strateški cilj EU, koja uvozi 50 odsto svojih energetskih potreba i gdje je zacrtan cilj da se smanji sadašnja pet puta manja potrošnja nego u Crnoj Gori za 20 odsto do 2020.
Kada se sagledaju sve ove činjenice i ponašanje nadležnih, ne može se oteti utisku da se zapravo forsira potrošnja energije, i da nema jake želje za smanjenjem gubitaka. Jedino rješenje koje se nudi je gradnja hidrocentrala za koje ni sami ne znamo šta nam i koliko mogu donijeti a koliko oduzeti.

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo