Povežite se sa nama

INTERVJU

Zidanje kuće od krova

Objavljeno prije

na

Proteklih nedjelja jedna od glavnih tema u crnogorskoj javnosti je najava vladinih zvaničnika o raspisivanju pretkvalifikacionog tendera za izgradnju četiri hidrocentrale na rijeci Morači. Mišljenja o tom pitanju su podijeljena. Na početku razgovora za Monitor, izvršni direktor NVO Green Home i član Komsije za socijanu, ekonomsku i politiku zaštite životne sredine Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) Darko Pajović objašnjava kako ekolozi nijesu protiv korišćenja hidropotencijala za proizvodnju električne energije, ali i ukazuje na mnoge greške koje su već počinjene u planiranju ovog posla kao i na one čije bi posljedice tek mogle izaći na vidjelo. PAJOVIĆ: Mi jesmo za održivo korišćenje hidropotencijala u svrhu proizvodnje električne energije, ali pristup koji nadležni imaju u slučaju rijeke Morače ne ide u tom pravcu. Teško da ćete naći primjer da se ,,kuća gradi od krova”, a predlog za korišćenje hidropotencijala rijeke Morače upravo liči na to. Još prilikom definisanja Strategije razvoja energetike, koja je usvojena 2007. godine, upozoravali smo na veliki broj nedoumica koje ostavlja ovaj dokument. Tada je Vlada izbjegla da uradi stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu usvajanjem ove Strategije četiri dana prije stupanja na snagu Zakona o strateškoj procjeni uticaja. A upravo taj zakon omogućava sagledavanje svih pozitivnih i negativnih strana određenih rješenja i predlaže na osnovu podataka da li nešto treba raditi ili ne, nudeći alternative. Zbog nesprovođenja ovog jednostavnog mehanizma, koji omogućava da se sagledaju sve štete i koristi, danas se javljaju mnoge nedoumice i sukobi oko projekta HE na Morači.
I sada, umjesto da ozbiljno pristupi analizama i realno sagleda činjenice, Vlada najavljuje raspisivanje pretkvalifikacionog tendera iako još nijesu urađena sva neophodna ispitivanja, i time krši i domaće zakone i niz međunarodnih obaveza i dokumenta. Ako tome dodamo i veliku medijsku kampanju, u kojoj se građanima prezentuje veliki broj manipulacija i pogrešnih podataka, onda se postavlja pitanje da li je državni i javni interes u prvom planu.

MONITOR: U nacrtu Streteške procjene uticaja na životnu sredinu (SEA) za HE na Morači stoji da nedostaje puno istraživanja, podataka, mapa, da su mnogi podaci bitni za realizaciju hidroelektrana stari i nepotpuni da bi se tačno sagledao mogući uticaj brana na životnu sredinu. Koliki je, zapravo, problem nedostatka validnih podataka i na šta se on može najviše odraziti?
PAJOVIĆ: Kada nema podataka, onda se teško mogu planirati i mnogo manji zahvati u prostoru, a kamoli sistem od četiri hidrocentrale. Kod nas je napravljen plan za izgradnju hidrocentrala na Morači prije nekoliko decenija i sada se taj stari plan, koji je bio prilagođen nekom drugom vremenu, pokušava pošto poto ,,ugurati” u čitav niz domaćih dokumenata, evropskih pravila itd. Umjesto da su prvo prikupljeni podaci pa na osnovu njih planirani budući hidroenergetski objekti, taj je proces bio obrnut. Takav pristup može imati za posljedicu povlačenje nepromišljenih poteza i velike posljedice po životnu sredinu ali i lokalnu ekonomiju.
Isto tako, kada nemate podataka, a već ste isplanirali kako ćete i šta raditi, onda ne možete ni sagledati konkretno šta sve možete izgubiti jer prosto ne znate ni šta imate, ni koliki su sadašnji ekonomski prihodi od velikog broja djelatnosti koje se obavljaju u slivu rijeke Morače i Skadarskog jezera, a koji će objektivno biti ugroženi ili izgubljeni potapanjem teritorije i izgradnjom hidrocentrala.

MONITOR: Kakav je uticaj brana na biljni i životinjski svijet?
PAJOVIĆ: Hidrocentrale, kao i brane imaju nesporni negativan uticaj na biljni i životinjski svijet. I to je svugdje u svijetu tako. Poremećaji u vodnim režimima, biljnom i životinjskom svijetu, gubljenje vrsta nešto je što prati svaku gradnju hidroenergetskih objekata na rijekama. Postavlja se samo pitanje da li je taj negativni uticaj manji ili veći. U slučaju rijeke Morače, uticaj će biti izuzetno negativan jer u samom slivu, ali i nizvodno od planiranih brana egzistira veliki broj vrsta, jedan jedinstven, bogat biljni i životinjski svijet, što su uostalom i pokazale neke od studija koje su radili domaći stručnjaci. Istina, imamo i razmišljanja stručnjaka iz Tunisa, po kojima će taj uticaj biti ,,nulti”, što je na žalost rezultat manipulacija koje se saopštavaju javnosti, a ne potkrijepljenih naučnih dokaza i činjenica.
No, gubitak i poremećaj biodiverziteta znači i ekonomski gubitak, koji kod nas još niko ni ne pokušava sagledati. Na žalost, kada nemate podataka o bogatstvu živog svijeta, ne znate ni koliko ćete ekonomski izgubiti, što je pogubno jer se danas svugdje u svijetu biodiverzitet upravo računa kao ekonomska kategorija i privredni resurs. Neke države u našem susjedstvu, koje sebe nijesu proglasile za ekološke, imaju nacionalne parkove, kao što je hrvatski nacionalni park Plitvice, koji zarađuje više novca nego najveća privredna preduzeća u Crnoj Gori.

MONITOR: Zagovornici brana u Crnoj Gori često prozivaju ekologe da su protiv ekonomskog razvoja. Da li je i koliko izvjesno da će četiri brane na Morači donijeti dobit građanima Crne Gore i kolika će biti ta dobit?
PAJOVIĆ: ,,Protivnici ekonomskog razvoja” već uobičajena floskula iz krugova koji bi valjda trebali biti podržavaoci ekonomskog razvoja. Koliko su oni posvećeni tom ekonomskom razvoju možda najbolje govore njihovi rezultati: privatizacije bez poštovanja ugovorenih obaveza, investitori koji bježe, nerealizovana ugovorom zagarantovana zaštita životne sredine, radnici koji plate traže na ulicama… Mnogo puta smo ukazivali na razne probleme tokom privatizacije KAP-a prije svega, ali i drugih industrijskih preduzeća u Crnoj Gori. Na žalost, nijesu nas čuli. U ovakvim slučajevima, naši argumenti su izdržali test vremena, ali to nije nikakva satisfakcija, jer rezultati takvih poslova štetni su po sve nas.
Pitanje je u kojem će pravcu Crna Gora ići u budućem periodu. Da li će to biti dosadašnji pristup, koji je donio veliku devestaciju prostora i cijeli niz drugih negativnih uticaja ili ćemo se primjenom evropskih standarda opredijeliti za nešto što se zove održivi ekonomski razvoj? Mislim da dosadašnji primjeri u Crnoj Gori, ali i cijeli niz dešavanja u zemljama razvijenog svijeta, vrlo jasno ukazuju kuda i kako ići. Na žalost, uvijek će postojati interesne grupe koje vuku državu i društvo u pravcu svojih ličnih interesa.

MONITOR: U nacrtu Detaljnog prostornog plana za hidroelektrane na Morači pominje se razvoj turizma i izgradnja velikog broja hotela, otvaranje novih radnih mjesta. Koliko je to realno?
PAJOVIĆ: Potpuno nerealno. Oni su zacrtali 16.000 kreveta oko hidrocentrala. A to je više od 100 hotela kao što je kolašinska Lipka. Volio bih da mi neko pokaže sličan primjer. Razvoj turizma na akumulacionim jezerima ograničen je s mnogo faktora s obzirom na variranje nivoa vode i do 75 metara u zavisnosti od potrebe za proizvodnjom energije. Takođe, kada planirate, kao naša Vlada, da razvijate turizam na akumulacijama, da koristite vodu za vodosnadbijevanje, ali istovremeno planirate i izgradnju objekata i vožnju jedrilica, onda je vrlo teško zamisliti sve te funkcije jezera i brana istovremeno. Možda bi bilo najbolje da sve ovo što je vlast isplanirala za potencijalne hidroakumulacije na Morači – da sprovede prvo na Pivskom jezeru, kako niko od nas ne bi imao nedoumice može li oko hidroelektrana biti baš toliko zarade od turizma kao što najavljuju.

MONITOR: Ko bi mogao profitirati od izgradnje hidrocentrala na Morači, a ko bi sve bio na gubitku?
PAJOVIĆ: Profit će ostvariti kompanija koja uloži novac. Važna činjenica je da struja koja se proizvede neće biti crnogorska već onoga ko uloži novac. Takođe i cijena struje biće onolika koliko zapravo bude tržište diktiralo. I to je normalno. Ali je loše to što se u javnosti stvara utisak da će struja biti jeftina, maltene besplatna. Kao što ni struja iz Pljevalja i Plužina nije besplatna, tako ni ova neće biti.

Rasipanje energije

MONITOR

Marijana BOJANIĆ

: Da li su u ovom trenutku Crnoj Gori neminovno potrebne hidroelektrane ili ima neke druge, moguće, izvore energije ili mogućnost uštede?
PAJOVIĆ: Crna Gora danas troši pet puta više energije po glavi stanovnika nego što je to slučaj u Evropskoj uniji. Gubici na mreži su oko 22 odsto, što je kompletna godišnja proizvodnja HE Piva. Po vladinoj Strategiji energetske efikasnosti može se bez bilo kakvih ulaganja uštedjeti 14 odsto sadašnje potrošnje energije, što je oko 41 milion eura ili 400.000 tona uglja koji sagori u TE Pljevlja. Inače, u Crnoj Gori je zavisno od sektora do sektora moguće smanjiti potrošnju oko 40 odsto od ukupne današnje potrošnje. Svaki drugi kilovat koji dođe do nekog domaćinstva troši se na grijanje, što je podatak koji nećete naći niti u jednoj evropskoj zemlji. Udio alternativnih izvora energije je nula, dok je potencijal solarne energije (makar za zagrijavanje vode) među najvećima u Evropi. Ovi i još mnogi drugi pokazatelji zapravo govore da je racionalnije prvo pristupiti onome što odmah možemo i pokušamo smanjiti postojeće ,,rasipanje energije”, bez smanjenja komfora života, što je i strateški cilj EU, koja uvozi 50 odsto svojih energetskih potreba i gdje je zacrtan cilj da se smanji sadašnja pet puta manja potrošnja nego u Crnoj Gori za 20 odsto do 2020.
Kada se sagledaju sve ove činjenice i ponašanje nadležnih, ne može se oteti utisku da se zapravo forsira potrošnja energije, i da nema jake želje za smanjenjem gubitaka. Jedino rješenje koje se nudi je gradnja hidrocentrala za koje ni sami ne znamo šta nam i koliko mogu donijeti a koliko oduzeti.

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo