DRUŠTVO
Zločin vlasti u nastavcima
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
Ponovljeni proces za ratni zločin deportacija, koji je od 6. septembra vođen pred Specijalnim vijećem Višeg suda u Podgorici, okončan je davanjem završnih riječi zastupnika tužbe i odbrane.
Devetoricu bivših funkcionera i službenika MUP-a Crne Gore terete da su izvršili ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl.142 st. 1 KZ-a Savezne Republike Jugoslavije – po naredbi tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Pavla Bulatovića, tvrdi se, nezakonito su u maju 1992. deportovali građane Bosne i Hercegovine koji su imali status izbjeglica.
Bivši šef SDB-a, pomoćnik ministra za unutrašnje poslove Boško Bojović, nije se ni pojavljivao u sudnici. Pomoćnik ministra za Službu javne bezbjednosti Milisav Marković, načelnik CB-a Herceg Novi Milorad Ivanović i načelnik sektora SDB-a Herceg Novi Radoje Radunović su tokom prvostepenog postupka bili u bjekstvu.
Oni su, skupa sa Bojovićem, uhapšeni krajem oktobra 2010. u Beogradu i nekoliko mjeseci bili u ekstradicionom pritvoru iz kojeg su pušteni po izricanju presude. U bjekstvu je bio i inspektor SDB-a u Herceg Novom Duško Bakrač, ali nije hapšen. Marković, Ivanović, Radunović i Bakrač, za razliku od Bojovića, su se pojavili na ponovljenom suđenju.
Četvorica optuženih – načelnik CB- Bar Branko Bujić, komandir Odjeljenja bezbjednosti Ulcinj Sreten Glendža, načelnik odjeljenja SDB-a Ulcinj Božidar Stojović i komandir Stanice milicije CB-a Herceg Novi Milorad Šljivančanin – proveli su 792 dana u istražnom zatvoru.
Svi optuženi su 29. marta 2011. na prvom suđenju oslobođeni optužbi. Prema obrazloženju sutkinje Milenke Žižić, predsjednice vijeća i u prethodnom i u sadašnjem postupku, optuženi nijesu mogli da počine ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer „sukob u BiH nije bio međunarodnog karaktera”.
Iako je utvrdila da su građani BiH nezakonito predati vlastima Republike Srpske (RS), Žižićeva je saopštila da Crna Gora navodno nije bila umiješana u oružani sukob na teritoriji BiH, niti su pripadnici MUP-a bili dio oružanih snaga SRJ. Snagu nekih od sudskih dokaza i iskaza svjedoka s tim u vezi pobijala je tvrdnjom da su u „u kontradiktornosti sa Ustavom SRJ”! U presudi je krivicu svalila na pokojnika – Pavla Bulatovića.
Apelacioni sud je 9. marta o.g. donio ukidajuće rješenje. Prema njihovom mišljenju, prvostepeni sud najprije utvrđuje da sukob u BiH maja 1992. nije imao međunarodni karakter da bi, u razlozima za oslobađajuću presudu, zaključio da su oružane snage RS i poslije povlačenja JNA iz BiH djelovale pod opštom kontrolom i za račun SRJ, koja je bila u sukobu sa Vladom BiH.
Tok ponovljenog postupka je potvrdio naše procjene da će Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) – Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina nastaviti sa zataškavanjem i revizijom nepobitnih činjenica, čime priprema teren za nove neutemeljene presude.
Postupajuća tužiteljka Lidija Vukčević je u završnoj riječi 24. oktobra ostala pri kvalifikaciji da „rat u BiH nije imao karakter međunarodnog sukoba”. Posredno tvrdi da devetorica optuženih policajaca nijesu bili pripadnici oružanih snaga. Kazala je da konkretni ratni zločin – nezakonito preseljenje izbjeglica – može počiniti i građanin ukoliko između radnje koje je preduzeo i oružanog sukoba postoji veza što je, tvrdi, dokazano za optužene.
Ako su se na prvom suđenju iste kvalifikacije koje je u završnoj riječi izrekla tužiteljka Vukčević mogle pripisati nekompetenciji, njihovo ponavljanje (nakon više javnih upozorenja da su tačne činjenice javno dostupne i provjerljive) su svjesne laži aminovane od hijerarhijski joj nadređenih: specijalne tužiteljke Đurđine Ivanović i šefice VDT-a Ranke Čarapić.
Najprije, da li je rat u BiH imao karakter međunarodnog sukoba? Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija (SB UN) je 15. maja 1992. svojom Rezolucijom 752 od susjeda BiH, SRJ i Hrvatske, zatražio da poštuju njen teritorijalni integritet, te da se snage JNA – čiji je Generalštab bio u Beogradu – i Hrvatske vojske na teritoriji BiH stave pod kontrolu Vlade BiH.
Zbog nepoštovanja citiranih zahtjeva SB UN je Rezolucijom 757 od 30. maja 1992. uveo sankcije za Srbiju i Crnu Goru – godinama smo ispaštali zbog toga. Rezolucije SB UN su dio međunarodnog prava – koje je sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka (čl. 9 Ustava Crne Gore).
Dio međunarodnog prava su i pravosnažne presude Tribunala u Hagu. Tribunal je potvrdio da je i poslije 19. maja 1992, dok deportacije u Crnoj Gori kulminiraju, u BiH bio „međunarodni oružani sukob” (pravosnažne presude u predmetima: Tadić, Delalić, Blaškić, Kordić…).
Osim crnogorskog pravosudnog sistema, niko relevantan ne poriče – niti je to moguće – da je maja 1992. u BiH po svim parametrima pravne teorije i prakse na sceni bio klasičan međunarodni oružani sukob.
Vlada Srbije – pravna sukcesorka međunarodnih obaveza SRJ – je sredinom 2010. u slučaju Ejupa Ganića, čije je izručenje tražila od Velike Britanije, poslala Sudu u Londonu službeni dopis u kojem navodi: „Vlada Srbije izjavljuje da je u periodu prije 19. maja 1992. postojao međunarodni oružani sukob između dve države – Srbije i BiH”. Najkasnije u noći između 16. i 17. maja 1992. počinju prva hapšenja izbjeglica (sudski dokaz: Izvod iz dnevnika događaja Ispostave milicije Ulcinj).
Da li su maja 1992. pripadnici MUP-a Crne Gore, uključujući i devetoricu optuženih, bili formacijski dio oružanih snaga SRJ, ili su ratni zločin deportacija izvršili u svojstvu „građana”, kako tvrdi tužiteljka Lidija Vukčević?
U najkraćem: da, pripadnici MUP-a Crne Gore su, na bazi važećeg Zakona o opštenarodnoj odbrani Crne Gore (čl. 109) bili dio oružanih snaga tadašnje SRJ.
MUP Crne Gore je maja 1992. imao zakonski definisane zadatke priprema planova odbrane, ratnih propisa, mobilizacije svih izvora, obuke kadrova za rad u ratnim uslovima, svoju ratnu organizaciju i brojno stanje milicije (rezervni sastav), opremu i obučeni ratni sastav i milicije i SDB-a.
Nije li na osnovu čl. 124 st. 2 Zakona o opštenarodnoj odbrani Crne Gore Momir Bulatović 1. oktobra 1991. izdao Naređenje o mobilizaciji jedinice milicije MUP-a Crne Gore „sa zadatkom izvršenja borbenih zadataka oružanih snaga u ratnom sukobu na granici između Republike Crne Gore i Republike Hrvatske”?
Zapovjednik te jedinice bio je sada optuženi u slučaju deportacija – Milisav Marković.
Tužiteljka Lidija Vukčević je ignorisala i činjenicu da je u vrijeme početka deportacija u Crnoj Gori na snazi stanje neposredne ratne opasnosti – proglašeno 1. oktobra 1991. na 143. sjednici Predsjedništva SFRJ (Vrhovne komande).
O umiješanosti službene Crne Gore u rat u BiH tokom deportacija govore i druge činjenice; neke od njih su od strane svjedoka Momira Bulatovića predočene kao dokumenti – pismeni sudski dokazi.
Novembra 2010. je na Višem sudu ispričao da je uoči proglašenja nezavisnosti BiH „izvršena mobilizacija dvije jedinice građana Crne Gore koji su upućeni na ratište u Hercegovinu” (Akt Predsjedništva RCG br.01-1 od 3. aprila 1992. godine upućen Komandi 4. armijske oblasti JNA i RšTO Crne Gore, Titograd).
Dok su deportacije bile u toku, jedinice Teritorijalne odbrane (TO) Crne Gore – koju je mobilisala, opremala i plaćala Vlada Mila Đukanovića – angažovane su u ratnim sukobima na istočno-hercegovačkom ratištu.
Bulatović je na suđenju svjedočio kako ga je 26. maja 1992. ministar odbrane Đukanovićeve vlade, pukovnik Božidar Babić informisao da će „800 pripadnika JNA i TO iz Crne Gore biti povučeni sa hercegovačkog ratišta 27. maja 1992. do 15 sati” (sudski dokaz: Informacija o mobilizaciji nekih ratnih jedinica). Pripadnici TO Crne Gore su na teritoriji BiH bili i do sredine juna te godine – tamo su ginuli ili su ih zarobljavali (neki od njih su i žrtve zloglasne Lore iz nikšićko-šavničke grupe).
VDT je tek oktobra 2005. pokrenulo postupak u pokušaju da prekine parnične procese po tužbama porodica deportovanih do okončanja krivičnih postupaka. U tim parnicama VDT, na čijem je čelu bila Vesna Medenica – sadašnja predsjednica Vrhovnog suda i Sudskog savjeta – je zastupalo državu.
Tužbene zahtjeve porodica VDT je osporavalo zbog „zastarjelosti” i navodnog nepostojanja uzročno-posljedične veze između protivpravnog lišenja slobode izbjeglica i njihovih ubistava. VDT je, dakle, tvrdilo da ratnog zločina deportacija – nije ni bilo.
Kasnije podignuta optužnica nije obuhvatila de iure i de facto nadređenog cjelokupnom Ministarstvu unutrašnjih poslova – Mila Đukanovića. Bivši premijer je na saslušanju u istrazi – iskaz je dao 21. juna 2008. bez prisustva osumnjičenih i-ili njihovih advokata – logično i tačno izjednačio saglasnost za deportacije tada nadležnog ministra Pavla Bulatovića i njegove Vlade. Kazao je da „pojedinci iz MUP-a, ukoliko su mislili da eventualno imaju saglasnost ministra, znači i saglasnost Vlade – to je njihov problem”.
„Saglasnost” ministra i Vlade je utvrđena van svake sumnje. Đukanovićeva vlada, njen ministar unutrašnjih poslova, izdao je naredbu (depešu, telegram) ili više njih da se postupi po zahtjevima MUP-a RS-a i da se lica, koja su se sa teritorije BiH sklonila u Crnu Goru, liše slobode i deportuju u BiH.
O toj naredbi je, prije više od deceniju, prvi javno govorio hrabri Slobodan Pejović – zbog toga je i prošao golgotu najsramnijih režimskih laži.
Da je naredba iz Vlade postojala, tokom postupaka su kasnije svjedočili i drugi bivši policajci: optuženi Milisav Marković, Branko Bujić i Milorad Šljivančanin, kao i njihove kolege, svjedoci Milan Paunović, Veselin Badnjar, Milan Dostinić, Vlastimir Stanišić…
Prema ocjeni branilaca optuženih, tužiteljka Lidija Vukčevićeva se bavila „parapsihološkim tumačenjima”. Postupke optuženih policajaca, koji su po zakonski utvrđenoj subordinaciji izvršavali pismene naredbe Đukanovićeve vlade – ministra unutrašnjih poslova, tumačila je njihovim „umišljajem” da „Muslimane šalju u Bosnu da bi bili razmijenjeni” a Srbe iz BiH zbog „vojne obaveze”.
Iako se poimenično za 86 deportovanih, na bazi provjerljivih iskaza i dokaza, zna da su pobijeni – tužiteljka Vukčević je u optužnici samoinicijativno umanjila broj „oštećenih”: najprije je tvrdila da ih je bilo 83, zatim 79, broj je svela na sadašnjih 34…
Izricanje presude je zakazano za 22. novembar.
Kakva god bila, neće biti zasnovana na pravdi i pravičnosti – optužnica sadrži lažne podatke i štiti najodgovornije za zločin.
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
TURSKI NEBODERI NA JADRANSKOM SAJMU UJEDINILI ČETIRI VLADE: Stanovi na prvoj liniji do mora 9.000 eura po kvadratu
Objavljeno prije
5 danana
16 Januara, 2026
Prema saznanjima sa tržišta nekretnina, oko 60 odsto takozvanih panoramskih stanova, onih koji imaju nesmetan pogled na more i budvanski zaliv, prodato je poslovnim partnerima prije početka gradnje, po cijeni od 7.000 do 7.500 hiljada eura za kvadrat. Cijena za druge kupce iznosi 9.000 eura po m2. Na društvenim mrežama, na primjer, trenutno je u ponudi stan od 64 kvadrata za iznos od 580.000 eura
Turska kompanija Mia Investment koja gradi dva nebodera na lokaciji Jadranskog sajma u Budvi, kompleks Riviera Montenegro Hotel&Residence, prodaje stanove po cijeni od 9.000 eura po metru kvadratnom. To ovaj projekat svrstava među najskuplje rezidencijalne ponude na Crnogorskom primorju.
Iako je tek u fazi izgradnje prve kule od 16 spratova, ovaj hotelsko-stambeni kompleks gotovo je rasprodat na tržištu nekretnina po veoma visokim cijenama. Poslovno geslo investitora u Crnoj Gori da svi objekti koji se grade na prvoj liniji do mora, imaju svoga kupca, obistinilo se i u slučaju hotela Rivijera Montenegro.
Kompleks Riviera Montenegro sa pet zvjezdica, označen i kao Swissotel, po poznatom hotelskom brendu Accor grupe sa kojim je Mia Investment potpisala ugovor o franšizi i upravljanju, u dva planirana nebodera imaće 212 stanova za prodaju na tržištu nekretnina, 144 hotelske sobe sa pet zvjezdica i veliki tržni centar sa mnogim luksuznim sadržajima.
Prema saznanjima sa tržišta nekretnina, oko 60 odsto takozvanih panoramskih stanova, onih koji imaju nesmetan pogled na more i budvanski zaliv, prodato je poslovnim partnerima prije početka gradnje, po cijeni od 7.000 do 7.500 hiljada eura za kvadrat. Cijena za druge kupce iznosi 9.000 eura po m2. Na društvenim mrežama, na primjer, trenutno je u ponudi stan od 64 kvadrata za iznos od 580.000 eura.
U agencijama za prodaju nekretnina ocjenjuju da je cijena od devet hiljada eura realna i povoljna za atraktivnu lokaciju solitera u neposrednom zaleđu Slovenske plaže. Stanovi se prodaju potpuno opremljeni. Stambene jedinice kupljene u Swissotelu mogu se samostalno koristiti kao u drugim stambenim zgradama jer ne podležu obavezama koje imaju vlasnici stanova i apartmana u kondo hotelima. Ali ukoliko žele da svoju nekretninu izdaju tokom sezone ili tokom cijele godine u obavezi su da upravljanje prepuste hotelu.
U narednom periodu može se očekivati blagi porast cijena stanova na ovoj lokaciji od 10 do 20 odsto, ističu u agencijama za nekretnine, dok pravu eksploziju rasta cijena luksuznih nekretnina predviđaju ulaskom Crne Gore u Evropsku uniju.
„Riviera Montenegro projekat predstavljaće ekskluzivan dodatak stambenoj ponudi Crne Gore podižući ljestvicu u ovoj oblasti u čitavom regionu“, stoji u reklamnim oglasima investitora.
Ova poruka pokazuje snagu kapitala spretnih i bahatih investitora koji ruše sva strateška opredeljenja Crne Gore za razvoj tiruzma i sva planska dokumenta u kojima je gradnja stanova u zoni pored morske obale isključena. Kao da Budvi nedostaje stanova i solitera pa je bilo neophodno da se novim kulama sa stotinama stanova betoniraju poslednji kvadrati prostora, krovnim državnim planskim dokumentima rezervisani za razvoj visokog turizma.
Investitori čudovišnog betonskog kompleksa na Jadranskom sajmu uspjeli su da prevaziđu sve pravne i administrativne barijere tokom poslednjih osam godina koliko je trajala borba lokalne administracije protiv projekta gradnje stanova na Slovenskoj obali umjesto velikog Kongresnog centra predviđenog Detaljnim urbanističkim planom.
Zemljište na kojem se gradi u vlasništvu je firme Safiro Beach Resort DOO Budva, čiji je osnivač kiparska kompanija Expom Hotel Partners LTD, koja je na kontroverzan način postala vlasnik parcela nakon vaučerske privatizacije Jadranskog sajma. Firma Safiro dovodi se u vezu sa Milom Đukanovićem i Branimirom Gvozdenovićem, nekadašnjim visokim državnim službenicima.
Prema tvrdnjama biznismena Duška Kneževića, nekadašnjeg vlasnika jedinstvene parcele na Jadranskom sajmu, trećinu vlasništva u firmi Safiro Beach Resort imaju donedavni predsjednik Milo Đukanović i dugogodišnji ministar Branimir Gvozdenović, koji su mu, kako je kazao, „oteli ovu atraktivnu parcelu površine 8.500 kvadrata“.
”Brano je dobio, zajedno sa Đukanovićem, samo trećinu udjela u lokaciji koju u Budvi drži Safiro Beach, pa su uveli Turke da bi izgledalo kao strana investicija”, tvrdio je Knežević.
Of šor kompanija Safiro Beach Resort zaključila je 2018. godine sa turskom kompanijom Mia Investment, čiji su osnivači takođe skriveni iza of šor adresa, ugovor o zajedničkoj gradnji hotela i stanova za tržište ispred sajamskih hala na Jadranskom sajmu. Ovim poslovnim aranžmanom započeo je proces građevinskog divljaštva u centru turističke metropole i rađanje kompleksne afere Mia Investment.
Na projektu izgradnje dvije najviše zgrade u Budvi, sa P+15 i P+16 etaža na 50 metara od morske obale, sarađivale su četiri Vlade, pet ministara i trojica glavnih državnih arhitekata. Započela je Vlada Duška Markovića a završila Vlada Milojka Spajića.
Prva saglasnost izdata je kada je premijer Duško Marković koordinirao Ministarstvom održivog razvoja i turizma, u januaru 2020. godine, poništenjem Rješenja o odbijanju saglasnosti Glavnog gradskog arhitekte u Budvi, Ane Samardžić. Međutim, ovo rješenje ubrzo je poništeno na osnovu žalbi Opštine Budva i nastojanja da se spriječi gradnja stanova za tržište na ovoj lokaciji i zaštite interesi lokalne zajednice.
Novu saglasnost na idejni projekat Mia Investmenta 18. marta 2022. potpisuje Glavni državni arhitekta Mirko Žižić u Ministarstvu kojim rukovodi ministar Ratko Mitrović, u vladi Zdravka Krivokapića.
Tokom Vlade premijera Dritana Abazovića, ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ana Novaković Đurović oglašavala se u sporovima koji su se nastavljali, izjavama da nema ničeg nezakonitog u prijavi gradnje kula na Jadranskom sajmu.
Novi ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine u Vladi Milojka Spajića, Janko Odović u februaru 2024. poništava prethodnu saglasnost i izdaje novo rješenje o saglasnosti u junu 2024. koje potpisuje v.d. glavnog državnog arhitekte, Siniša Minić. Ministar Odović je par dana kasnije smijenjen sa funkcije. Smijenjen je dva mjeseca kasnije i arhitekta Minić uz obrazloženje novog ministra Slavena Radunovića „da nije radio profesionalno“.
Među poslednjim saglasnostima koje je Minić dao navode se projekti izgradnje turističkog kompleksa Skočiđevojka i kompleksa hotela Riviera na Slovenskoj plaži.
U martu 2025. Janko Odović saslušavan je dva puta u Specijalnom policijskom odjeljenju u istrazi koju SDT vodi oko izdavanja dozvola za gradnju kula kompanije Mia Investment. Tada je rekao da ne očekuje da će on biti uhapšen jer nije ništa potpisao, ali je kazao da će neko odgovarati.
Akltuelni ministar Slaven Radunović, četvrti je u redu na poslu realizacije projekta turskih investitora, ali taj neko ko je odgovoran za davanje saglasnosti na gradnju dva nebodera na Jadranskom sajmu još nije prozvan. Ministar Radunović ekspresno je smijenio glavnog arhitektu Sinišu Minića, ali nije poništio njegovo rješenje o davanju saglasnosti projektu turskiih investitora. Iako to rješenje, po mišljenju predstavnika lokalne uprave u Budvi, nije izdato u skladu sa zakonom. Time je aminovao devastaciju prostora, kršenje planskih dokumenata i realizaciju davno započetih poslova Đukanovića i Gvozdenovića u Budvi.
Specijalno državno tužilaštvo nije obavijestilo javnost o rezultatima sprovedene istrage u ovom slučaju niti je preduzelo korake za zabranu izvođenja radova dok traje izviđaj.
Posebno je zanimljivo da su investitori vremenom mijenjali ime hotelsko-stambenog kompleksa, koji se najprije zvao Safiro Beach Resort, pa Mia Budva, da bi na kraju ponio atraktivniji naziv, Riviera Montenegro Hotel&Residence.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
VISOKOPROFILNI PROCESI NA KRAJU 2025. GODINE: Još jedna godina prođe
Objavljeno prije
3 sedmicena
4 Januara, 2026
Hapšenja funkcionera su i tokom ove godine bila česti medijski prizori. Sudski epilozi kada je u pitanju visoka korupcija i dalje izostaju, upozorili su iz Brisela, opet. Neki procesi nijesu ni počeli, neki tek nedavno, dok ostali traju u nedogled
Spektakularna hapšenja zvučnih imena, privođenja, saslušanja i sprovođenje do spuškog zatvora i tokom 2025.godine bili su česti medijski prizori. Iste slike obilježile su i prethodne godine, ali sudski epilozi i dalje izostaju. Neki procesi nijesu ni počeli.
Tako crnogorska javnost ni nakon više od tri godine ne zna zbog čega se ne privodi kraju istraga kojom je bivši direktor Uprave carina i prihoda Rade Milošević, koji je uhapšen je 21. decembra 2022.godine zbog sumnje da je šef organizovane kriminalne grupe koja je, umjesto da ih spali, krijumčarila zaplijenjene cigarete. Iz spuškog pritvora izašao je šest mjeseci kasnije. Iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) tada je saopšteno da se sprovodi istraga protiv 19 fizičkih i jednog pravnog lica, jer postoji osnovana sumnja da su počinili krivična djela u periodu od kraja 2018. do 2022. godine. Do danas, protiv Miloševića i pored te osnovane sumnje i brojnih dokaza na koje su se tokom istrage pozivali specijalni istražitelji, nema optužnog akta pa ni suđenja u podgoričkom Višem sudu.
Oni kojih ima, traju godinama, a presuda ni na vidiku.
Jedno od takvih je postupak pokrenut protiv bivšeg prvog čovjeka Ulcinja Ljora Nrekića i njegovih saradnika. Specijalno državno tužilaštvo podiglo je u novembru 2021. godine optužni prijedlog protiv Nrekića i još pet osoba za produženo krivično djelo zloupotrebe službenog položaja, te krivično djelo zloupotrebe službenog položaja u saizvršilaštvu. Tim aktom Nrekić se tereti da je od 31. januara do 30. novembra 2020. godine u Ulcinju kao službeno lice i javni funkcioner predsjednik Opštine, prekoračenjem granica svog službenog ovlašćenja pribavio druge koristi i teže povrijedio prava drugih, odnosno da je suprotno članu 200 Zakona o radu zaključio ugovore o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa 14 lica radi obavljanja određenih poslova. Suđenje u podgoričkom Višem sudu još traje.
Slučaj na koji je javnost gotovo zaboravila datira još iz marta 2017.godine kada su lisice na ruke stavljene bivšem prvom čovjeku Berana Vuki Goluboviću i to zbog sumnje da je zloupotrebom službenog položaja oštetio opštinski budžet za nešto više od 25 hiljada eura. Optužnica protiv njega i još pet osoba podignuta je godinu kasnije. U optužnici se navodi da je Golubović u septembru 2011. godine, bez odluke lokalne Skupštine, i bez pravnog osnova, firmu “Tehnostar” oslobodio plaćanja naknade za uređenje građevinskog zemljišta. Takođe, Golubović se sumnjiči da je firmi “Tehnostar” nezakonito prepisao zemljište u naselju Buče, površine 22.549 m2, vrijednosti 22.549 eura. Prvostepene presude u podgoričkom Višem sudu nema ni nakon skoro osam godina od izvedene akcije hapšenja.
Nešto noviji slučaj je postupak protiv bivšeg predsjednika Priverednog suda Blaža Jovanića. U maju 2022.godine zgradu Privrednog suda opkolile su jake policijske snage i mediji. Nakon hapšenja Jovanića vlast je poručivala da je krenula ruka pravde koju niko ne može zaustaviti .
Optužnica protiv Jovanića za stvaranje kriminalne organizacije i zloupotrebe položaja u stečajnim postupcima podignuta je u novembru 2022.godine. Prema tom aktu on je formirao kriminalnu organizaciju, u kojoj su stečajni upravnici, procjenitelji i vlasnici firmi za obezbjeđenje u stečajnim postupcima, i oštetio državu i osam kompanija za značajne iznose. Optužnicom je obuhvaćeno još 12 fizičkih i četiri pravna lica zbog postojanja osnovane sumnje da su učinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja. Suđenje u podgoričkom Višem sudu i dalje traje.
Za razliku od mnogobrojnih sudskih postupaka, u relativno kratkom roku ove godine donijete su dvije presude protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, kojoj su lisice na ruke, zbog sumnje da je članica kriminalne grupe koju je organizovao njen sin Miloš, stavljene u aprilu 2022.godine. Protiv nje su pokrenuta tri sudska postupka, pa su tako nedavno Medenici u nešto malo više od mjesec dosuđene dvije osuđujuće presude. Za 28.januar zakazana je i treća prvostepena presuda, upravo u predmetu u kojem se tereti da je bila dio kriminalne grupe koju je organizovao njen sin Miloš Medenica. Medenica je, nedavno nepravosnažno osuđena na godinu i devet mjeseci zatvora, jer je prema ocjeni suda i tvrdnjama SDT, podstrekivala na nezakonito donošenje odluke sutkinju Privrednog suda Milicu Vlahović Milosavljević, koja je u istom postupku osuđena na pola godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja.
U drugom predmetu koji je okončan posljednjeg dana oktobra, Medenica je proglašena krivom za zloupotrebu službenog položaja i osuđena na šest mjeseci zatvora. Prema toj presudi, ona je 2019. godine kao predsjednica Vrhovnog suda i članica Sudskog savjeta omogućila tadašnjem sudiji Milosavu Zekiću da ne bude privremeno udaljen sa posla iako se protiv njega vodio postupak pred kotorskim sudom.
Za razliku, ne nazire se kraj postupku koji je pokrenut protiv suspendovanog specijalnog tužioca Saše Čađenovića koji je uhapšen 9. decembra 2022, zbog sumnje da je od sredine 2020. do 2022. skrivao Europolov izvještaj o pripadnicima kavačkog klana, kako bi oni izbjegli optužnice. U pritvoru se nalazio do jula 2024.godine. Optužnica protiv njega podignuta je u junu 2023.godine ali je glavni pretres započeo tek 9.maja ove godine nakon što je predmet spojen sa optužnicom koju je specijalno državno tužilaštvo podiglo protiv penzionisanog glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića, koji se, pod optužbom da su sarađivali sa kavčkim kriminanim klanom, nalaze u pritvoru od aprila 2024.godine. Svi oni su negirali krivicu.
Da nije kriv tvrdi i nekada prvi čovjek budvanske opštine Milo Božović koji je u pritvoru od aprila 2023.godine. Tek prije nekoliko dana iznio je svoju odbranu u podgoričkom Višem sudu. Uhapšen je zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koju su, prema optužnici tužioca Jovana Vukotića, formirali Božovićev prijatelj Mileta Ojdanić i odbjegli policajac Ljubo Milović.
Optužnicom je obuhvaćeno još 18 osoba koje se terete za šverc 4,3 tone kokaina, a neki optuženi se povezuju i sa pranjem novca zloupotrebom položaja.
Slučaj koji je izazvao buru u javnosti, a koji ni nakon nekoliko godina nije rezultirao ni prvostepenom presudom je hapšenje bivšeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejana Peruničića. Uhapšen je u oktobru 2021.godine nakon čega je protiv njega podignuto više optužnica zbog zloupotrebe službenog položaja, a Viši sud u Podgorici odlučio da njemu i njegovim saradnicima sude iza zatvorenih vrata.
Naknadno su spojena tri optužnice u jednu. SDT ga tereti da je nezakonito prisluškivao funkcionera i aktiviste Demokratskog fronta u hotelu “Palas” u Petrovcu 2020. godine. Sudi mu se i zbog optužbi da je u vrijeme svog mandata prisluškivao bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, a u drugom slučaju da je uz pomoć bivšeg agenta ANB-a Srđe Pavićevića nezakonito snimao i pratio funkcionere tadašnjih opozicionih partija, te bivšeg premijera Zdravka Krivokapića, pokojnog mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i nekoliko novinara. I pored mnoštva zloupotreba za koje se tereti, njemu nakon hapšenja nije određen pritvor već se brani sa slobode.
Jedan u nizu maratonskih sudskih postupaka je i slučaj protiv rukovodstva „Plantaža“, u kojem još nije došlo do početka glavnog pretresa ni više od tri i po godine od kako je po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva izvedena akcija hapšenja bivše direktorice Verice Maraš i ostalih bivših čelnika kompanije “13. jul“. Maraš je spuški zatvor napustila u krajem oktobra 2022.godine, ali do danas nije počeo glavni pretres po optužnici kojom se tereti da je zajedno sa ostalim optuženima u periodu od 24. decembra 2019. do 23. aprila 2020. godine u Podgorici počinila krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju.
Još jedna godina prođe.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
DRUŠTVO
DOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
Objavljeno prije
3 sedmicena
31 Decembra, 2025
Euforija oko dočeka, marketing i reklame u brojnim medijima, blještavost i sjaj novogodišnjih plastičnih ukrasa, svakodnevna pirotehnika i dronovi na noćnom nebu iznad grada, samo su fasada iza koje stoje interesi donosioca odluka. Za ovogodišnju zabavu na trgu koja će, prema nezvaničnim informacijama, koštati oko 1,5 miliona eura, TO Budva izdvaja oko 400.000 eura. Ostatalo ide iz opštinske kase, na račun građana Budve
Opština Budva neće štedjeti novac za organizaciju svečanog dočeka Nove 2026. godine na trgu ispred Starog grada. Za sedmodnevni program pjesme i zabave izdvojiće oko 1,5 milion eura, što je u tradiciji organizovanja novogodišnjih zabava u centru crnogorskog turizma, dugoj 25 godina, ubjedljivo najveći iznos.
Doček Nove godine u Budvi pod sloganom Visit & Remember, danima se u medijima najavljuje kao vrhunski spektakl. Nastupaće 25 muzičkih sastava i solista, koji će tokom najdužih novogodišnjih praznika, počev od 29. decembra pa sve do 4. januara, zabavljati goste na prostoru između Starog grada i hotela Mogren i Avala.
Na velikoj bini sa specijalnim binskim efektima nastupiće 25 izvođača sa pratećim bendovima koji zajedno broje preko 200 učesnika, uz tradicionalni koncert klasične muzike koji se održava 1. januara u podne. Svoju tačku imaće Dječji hor i Gradska muziku Budve.
Zvijezda novogodišnje noći biće popularni srpski folk pjevač Aco Pejović. Prije njega, u poslednjoj noći stare godine goste će zabaviti pjevačice Teodora Šćepanović i Emina Jahović.
U prvima danima nove 2026. posjetioci će slušati grupe Bijelo Dugme i Perper. Sara Jo, Relja i Nikolija, Lexington bend, Sergej Ćetković, Peđa Medenica, Boban Rajović, Jovana Pajić i Mirza Selimović neke su od brojnih muzičkih zvijezda koje će nastupiti do kraja novogodišnjih praznika..
Pored velikog broja izvođača i prazničnih dana organizatori su pripremili i specijalne vizuelne i pirotehničke efekte. Svi koncerti biće upotpunjeni bogatim vatrometima koji će biti izvođeni tokom svih prazničnih večeri.
Kao ekskluzivitet novogodišnjeg ugođaja planiran je „drone show“, posebna svjetlosna predstava sa oko 500 dronova koji će na nebu iznad Budve u najluđoj noći izvesti sjajne performanse sa novogodišnjim porukama i čestitkama. Ova skupa ali atraktivna prezentacija, prvi put organizovana na nekoj zabavi u Crnoj Gori, koštaće opštinsku kasu 300.000 eura.
Specifičnost ovogodišnjeg programa dočeka nove godine u Budvi ogleda se u tome da je cjelokupan program osmišljen i pripremljen u kabinetu predsjednika Opštine Budva, Nikole Jovanovića. Kako se nezvanično saznaje, kompletan program sa imenima izvođača, vatrometom i spektaklom sa dronovima, pripremljen je u lokalnoj upravi, koja nema nadležnost za takve poslove.
Organizacija novogodišnjih programa i sličnih manifestacija posao je Turističke organizacije, javne ustanove zadužene za promociju i razvoj turizma. U TO Budva postoji poseban sektor za manifestacije koji se bavi pribavljanjem ponuda slobodnih izvođača i pregovorima oko cijena nastupa. Zaposleni u TO obično pripremaju nekoliko varijanti predloga programa koje predstavljaju prvo direktoru ove opštinske organizacije, da bi krajnji predlog bio predstavljen Izvršnom odboru TO i predsjedniku Opštine, koji je ujedno i predsjednik Skupštine Turističke organizacije.
U pripremi programa za ovu godinu procedura TO nije ispoštovana. Gotov program stigao je iz lokalne uprave pred članove Izvršnog odbora kojima je preostalo da podignu ruku i glasaju za ili protiv.
Euforija oko dočeka, marketing i reklame u brojnim medijima, blještavost i sjaj novogodišnjih plastičnih ukrasa, svakodnevna pirotehnika i dronovi na noćnom nebu iznad grada, samo su fasada iza koje stoje interesi donosioca odluka. Za ovogodišnju zabavu na trgu koja će, prema nezvaničnim informacijama, koštati oko 1,5 miliona eura, TO Budva izdvaja oko 400.000 eura, dok ostatak ide iz opštinske kase, na račun građana Budve.
Predlogom budžeta za 2026. planiran je „transfer sredstava za manifestacije i projekte“ u iznosu od 1,5 miliona eura, kojim će se pokriti enormni troškovi svečanog dočeka Nove 2026. godine.
Aktuelna garnitura na vlasti žestoko je kritikovala program novogodišnjih svečanosti za doček 2025. godine za koji je izdvojeno oko 500.000 eura. Kritika preskupog dočeka i trošenja novca građana Budve bila je jedna od glavnih tema grupe Budva naš grad, Nikole Jovanovića i Evropskog saveza Petra Odžića, tokom izborne kampanje uoči novembarskih lokalnih izbora 2024. godine. Lamentirali su na temu rasipništva i bahaćenja tadašnjeg direktora TO, te prekorijevali kako je neprimjereno izdvajati tolike sume novca građana na zabave. Gradu su, govorili su, potrebnije neke druge stvari poput vrtića i škola….Turistička organizacija bila je tada u rukama kadrova sa zajedničke liste Za budućnost Budve, koja se u međuvremenu raspala na dvije frakcije.
Godinu dana kasnije, koalicija na vlasti u sastavu Budva naš grad, Evropski savez i URA, uz podršku DPS-a, pravi tri puta skuplji i duplo duži program zabave za doček Nove godine. Najskuplji i najduži u Crnoj Gori a i šire.
Zanimljivi su iznosi na ime honorara dogovorenih sa pojedinim izvođačima. Najveći honorar od 140.000 eura ugovorio je Goran Bregović za nastup svoje grupe Bijelo dugme prve večeri u 2026. godini. Iako zvijezda dočeka Nove godine, Aco Pejović je angažovan za 100.000 eura. Iznenađenje predstavlja honorar Emine Jahović od 70.000 eura za sat-dva pjevanja koji je po mišljenju upućenih tržišno nerealan.
Predloženi program ne opravdava ovolike svote, među izvođačima nema velikih zvijezda drugih muzičkih žanrova osim narodnjačkog melosa koji je najčešće prisutan na zabavnim manifestacijama u turističkoj metropoli. Program dočeka nove godine u Budvi ne razlikuje se mnogo od programa u drugim gradovima na primorju, Baru, Tivtu ili Kotoru. Osim po količini utrošenog novca i svjetlosnih preformansa, preskupih noviteta u industriji zabave, koje opštine sa plićim budžetima ne mogu da priušte.
Opština Budva utvrdila je budžet za narednu godinu u iznosu od 76 miliona eura. Prenijeto je neutrošenih 20 miliona na ime kapitalnih investicija u narednu godinu, što je jedinstven slučaj među crnogorskim lokalnim upravama. Sredstva se prenose iz godine u godinu, jer vlast ne zna kako da ih utroši. Nema projekte, ideje i planove. Nema viziju razvoja grada pa poput bogatog naslednika milione troši na razne kratkotrajne manifestacije i festivale.
Zato se na zabavu od sedam dana putem medija i na turističkim berzama pozivaju „ljudi svih generacija“, da dođu, provedu se i zapamte. Zapamtiti hoće, ali po lošoj organizaciji, jer već sada, tri dana uoči dočeka Budva doživljava saobraćajni kolaps na prilazu centru grada i lokaciji na kojoj je planiran doček. Gostima nije obezbijeđen osnovni uslov za dolazak, parking prostor kojeg nema ni kilometrima unaokolo. Satima se čeka u redu za rijetko parking mjesto u gradu ili jedinoj garaži u blizini.
Jedna montažna višespratna garaža na nekoj ledini umjesto „drone show“ i pucanja vatrometa sedam noći zaredom, bila bi domaćinski potez turističke prijestonice koja priređuje najskuplja slavlja u državi i regionu.
Uz zabavni program opštinska je uprava osmislila i novogodišnji bazar čiju je organizaciju preuzela od TO. Na pogrešnoj lokaciji po ocjeni mnogih građana, ispred hotela Avala, postavljeno je 25 kućica koje su na iznenađenje mnogih posjetilaca leđima okrenuta Starom gradu i susjednim kafe-terasama i restoranima.
Neumjerenost u svemu i netransparentnost procesa trošenja novca glavna je odlika dočeka Nove godine u Budvi. Organizovala ga je protivno pravilima grupa neimenovanih službenika lokalne uprave a Turistička organizacija preuzela i predstavila kao projekat sopstvenih organizacionih sposobnosti i znanja.
Branka PLAMENAC
Komentari

Stid
CRNA GORA I POPLAVE: Kad voda ogoli vlast
NAJBOGATIJI CRNOGORCI: Zvanično i skriveno
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmiceDOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
-
DRUŠTVO4 sedmiceNOVO BETONIRANJE BETONIRANE ZAVALE: Hoteli, zgrade , stanovi, apartmani
-
INTERVJU2 sedmiceŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Priča o pomirenju je borba za reanimaciju poraženih ideologija
-
FOKUS4 sedmiceBORBA PROTIV VISOKE KORUPCIJE PO NAŠKI: I Milutinovih 5.000 eura
-
Izdvojeno4 sedmiceVLADIN PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: Veting ili privatizacija bezbjednosti
-
FELJTON4 sedmiceŽENE CRNE GORE (XV): Romansijerka i ilegalka
-
SVIJET4 sedmiceSVIJET I MI: Rusija će sljedeće godine posvetiti više pažnje Balkanu, Crna Gora će to osjetiti
-
INTERVJU4 sedmiceDEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI ČLAN ODBORA DIREKTORA EPCG N: Umjesto tranzicije imamo kolaps
