Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zločin vlasti u nastavcima

Objavljeno prije

na

Ponovljeni proces za ratni zločin deportacija, koji je od 6. septembra vođen pred Specijalnim vijećem Višeg suda u Podgorici, okončan je davanjem završnih riječi zastupnika tužbe i odbrane.

Devetoricu bivših funkcionera i službenika MUP-a Crne Gore terete da su izvršili ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl.142 st. 1 KZ-a Savezne Republike Jugoslavije – po naredbi tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Pavla Bulatovića, tvrdi se, nezakonito su u maju 1992. deportovali građane Bosne i Hercegovine koji su imali status izbjeglica.

Bivši šef SDB-a, pomoćnik ministra za unutrašnje poslove Boško Bojović, nije se ni pojavljivao u sudnici. Pomoćnik ministra za Službu javne bezbjednosti Milisav Marković, načelnik CB-a Herceg Novi Milorad Ivanović i načelnik sektora SDB-a Herceg Novi Radoje Radunović su tokom prvostepenog postupka bili u bjekstvu.

Oni su, skupa sa Bojovićem, uhapšeni krajem oktobra 2010. u Beogradu i nekoliko mjeseci bili u ekstradicionom pritvoru iz kojeg su pušteni po izricanju presude. U bjekstvu je bio i inspektor SDB-a u Herceg Novom Duško Bakrač, ali nije hapšen. Marković, Ivanović, Radunović i Bakrač, za razliku od Bojovića, su se pojavili na ponovljenom suđenju.

Četvorica optuženih – načelnik CB- Bar Branko Bujić, komandir Odjeljenja bezbjednosti Ulcinj Sreten Glendža, načelnik odjeljenja SDB-a Ulcinj Božidar Stojović i komandir Stanice milicije CB-a Herceg Novi Milorad Šljivančanin – proveli su 792 dana u istražnom zatvoru.

Svi optuženi su 29. marta 2011. na prvom suđenju oslobođeni optužbi. Prema obrazloženju sutkinje Milenke Žižić, predsjednice vijeća i u prethodnom i u sadašnjem postupku, optuženi nijesu mogli da počine ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer „sukob u BiH nije bio međunarodnog karaktera”.

Iako je utvrdila da su građani BiH nezakonito predati vlastima Republike Srpske (RS), Žižićeva je saopštila da Crna Gora navodno nije bila umiješana u oružani sukob na teritoriji BiH, niti su pripadnici MUP-a bili dio oružanih snaga SRJ. Snagu nekih od sudskih dokaza i iskaza svjedoka s tim u vezi pobijala je tvrdnjom da su u „u kontradiktornosti sa Ustavom SRJ”! U presudi je krivicu svalila na pokojnika – Pavla Bulatovića.

Apelacioni sud je 9. marta o.g. donio ukidajuće rješenje. Prema njihovom mišljenju, prvostepeni sud najprije utvrđuje da sukob u BiH maja 1992. nije imao međunarodni karakter da bi, u razlozima za oslobađajuću presudu, zaključio da su oružane snage RS i poslije povlačenja JNA iz BiH djelovale pod opštom kontrolom i za račun SRJ, koja je bila u sukobu sa Vladom BiH.

Tok ponovljenog postupka je potvrdio naše procjene da će Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) – Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina nastaviti sa zataškavanjem i revizijom nepobitnih činjenica, čime priprema teren za nove neutemeljene presude.

Postupajuća tužiteljka Lidija Vukčević je u završnoj riječi 24. oktobra ostala pri kvalifikaciji da „rat u BiH nije imao karakter međunarodnog sukoba”. Posredno tvrdi da devetorica optuženih policajaca nijesu bili pripadnici oružanih snaga. Kazala je da konkretni ratni zločin – nezakonito preseljenje izbjeglica – može počiniti i građanin ukoliko između radnje koje je preduzeo i oružanog sukoba postoji veza što je, tvrdi, dokazano za optužene.

Ako su se na prvom suđenju iste kvalifikacije koje je u završnoj riječi izrekla tužiteljka Vukčević mogle pripisati nekompetenciji, njihovo ponavljanje (nakon više javnih upozorenja da su tačne činjenice javno dostupne i provjerljive) su svjesne laži aminovane od hijerarhijski joj nadređenih: specijalne tužiteljke Đurđine Ivanović i šefice VDT-a Ranke Čarapić.

Najprije, da li je rat u BiH imao karakter međunarodnog sukoba? Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija (SB UN) je 15. maja 1992. svojom Rezolucijom 752 od susjeda BiH, SRJ i Hrvatske, zatražio da poštuju njen teritorijalni integritet, te da se snage JNA – čiji je Generalštab bio u Beogradu – i Hrvatske vojske na teritoriji BiH stave pod kontrolu Vlade BiH.

Zbog nepoštovanja citiranih zahtjeva SB UN je Rezolucijom 757 od 30. maja 1992. uveo sankcije za Srbiju i Crnu Goru – godinama smo ispaštali zbog toga. Rezolucije SB UN su dio međunarodnog prava – koje je sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka (čl. 9 Ustava Crne Gore).

Dio međunarodnog prava su i pravosnažne presude Tribunala u Hagu. Tribunal je potvrdio da je i poslije 19. maja 1992, dok deportacije u Crnoj Gori kulminiraju, u BiH bio „međunarodni oružani sukob” (pravosnažne presude u predmetima: Tadić, Delalić, Blaškić, Kordić…).

Osim crnogorskog pravosudnog sistema, niko relevantan ne poriče – niti je to moguće – da je maja 1992. u BiH po svim parametrima pravne teorije i prakse na sceni bio klasičan međunarodni oružani sukob.

Vlada Srbije – pravna sukcesorka međunarodnih obaveza SRJ – je sredinom 2010. u slučaju Ejupa Ganića, čije je izručenje tražila od Velike Britanije, poslala Sudu u Londonu službeni dopis u kojem navodi: „Vlada Srbije izjavljuje da je u periodu prije 19. maja 1992. postojao međunarodni oružani sukob između dve države – Srbije i BiH”. Najkasnije u noći između 16. i 17. maja 1992. počinju prva hapšenja izbjeglica (sudski dokaz: Izvod iz dnevnika događaja Ispostave milicije Ulcinj).

Da li su maja 1992. pripadnici MUP-a Crne Gore, uključujući i devetoricu optuženih, bili formacijski dio oružanih snaga SRJ, ili su ratni zločin deportacija izvršili u svojstvu „građana”, kako tvrdi tužiteljka Lidija Vukčević?

U najkraćem: da, pripadnici MUP-a Crne Gore su, na bazi važećeg Zakona o opštenarodnoj odbrani Crne Gore (čl. 109) bili dio oružanih snaga tadašnje SRJ.

MUP Crne Gore je maja 1992. imao zakonski definisane zadatke priprema planova odbrane, ratnih propisa, mobilizacije svih izvora, obuke kadrova za rad u ratnim uslovima, svoju ratnu organizaciju i brojno stanje milicije (rezervni sastav), opremu i obučeni ratni sastav i milicije i SDB-a.

Nije li na osnovu čl. 124 st. 2 Zakona o opštenarodnoj odbrani Crne Gore Momir Bulatović 1. oktobra 1991. izdao Naređenje o mobilizaciji jedinice milicije MUP-a Crne Gore „sa zadatkom izvršenja borbenih zadataka oružanih snaga u ratnom sukobu na granici između Republike Crne Gore i Republike Hrvatske”?

Zapovjednik te jedinice bio je sada optuženi u slučaju deportacija – Milisav Marković.

Tužiteljka Lidija Vukčević je ignorisala i činjenicu da je u vrijeme početka deportacija u Crnoj Gori na snazi stanje neposredne ratne opasnosti – proglašeno 1. oktobra 1991. na 143. sjednici Predsjedništva SFRJ (Vrhovne komande).

O umiješanosti službene Crne Gore u rat u BiH tokom deportacija govore i druge činjenice; neke od njih su od strane svjedoka Momira Bulatovića predočene kao dokumenti – pismeni sudski dokazi.

Novembra 2010. je na Višem sudu ispričao da je uoči proglašenja nezavisnosti BiH „izvršena mobilizacija dvije jedinice građana Crne Gore koji su upućeni na ratište u Hercegovinu” (Akt Predsjedništva RCG br.01-1 od 3. aprila 1992. godine upućen Komandi 4. armijske oblasti JNA i RšTO Crne Gore, Titograd).

Dok su deportacije bile u toku, jedinice Teritorijalne odbrane (TO) Crne Gore – koju je mobilisala, opremala i plaćala Vlada Mila Đukanovića – angažovane su u ratnim sukobima na istočno-hercegovačkom ratištu.

Bulatović je na suđenju svjedočio kako ga je 26. maja 1992. ministar odbrane Đukanovićeve vlade, pukovnik Božidar Babić informisao da će „800 pripadnika JNA i TO iz Crne Gore biti povučeni sa hercegovačkog ratišta 27. maja 1992. do 15 sati” (sudski dokaz: Informacija o mobilizaciji nekih ratnih jedinica). Pripadnici TO Crne Gore su na teritoriji BiH bili i do sredine juna te godine – tamo su ginuli ili su ih zarobljavali (neki od njih su i žrtve zloglasne Lore iz nikšićko-šavničke grupe).

VDT je tek oktobra 2005. pokrenulo postupak u pokušaju da prekine parnične procese po tužbama porodica deportovanih do okončanja krivičnih postupaka. U tim parnicama VDT, na čijem je čelu bila Vesna Medenica – sadašnja predsjednica Vrhovnog suda i Sudskog savjeta – je zastupalo državu.

Tužbene zahtjeve porodica VDT je osporavalo zbog „zastarjelosti” i navodnog nepostojanja uzročno-posljedične veze između protivpravnog lišenja slobode izbjeglica i njihovih ubistava. VDT je, dakle, tvrdilo da ratnog zločina deportacija – nije ni bilo.

Kasnije podignuta optužnica nije obuhvatila de iure i de facto nadređenog cjelokupnom Ministarstvu unutrašnjih poslova – Mila Đukanovića. Bivši premijer je na saslušanju u istrazi – iskaz je dao 21. juna 2008. bez prisustva osumnjičenih i-ili njihovih advokata – logično i tačno izjednačio saglasnost za deportacije tada nadležnog ministra Pavla Bulatovića i njegove Vlade. Kazao je da „pojedinci iz MUP-a, ukoliko su mislili da eventualno imaju saglasnost ministra, znači i saglasnost Vlade – to je njihov problem”.

„Saglasnost” ministra i Vlade je utvrđena van svake sumnje. Đukanovićeva vlada, njen ministar unutrašnjih poslova, izdao je naredbu (depešu, telegram) ili više njih da se postupi po zahtjevima MUP-a RS-a i da se lica, koja su se sa teritorije BiH sklonila u Crnu Goru, liše slobode i deportuju u BiH.

O toj naredbi je, prije više od deceniju, prvi javno govorio hrabri Slobodan Pejović – zbog toga je i prošao golgotu najsramnijih režimskih laži.

Da je naredba iz Vlade postojala, tokom postupaka su kasnije svjedočili i drugi bivši policajci: optuženi Milisav Marković, Branko Bujić i Milorad Šljivančanin, kao i njihove kolege, svjedoci Milan Paunović, Veselin Badnjar, Milan Dostinić, Vlastimir Stanišić…

Prema ocjeni branilaca optuženih, tužiteljka Lidija Vukčevićeva se bavila „parapsihološkim tumačenjima”. Postupke optuženih policajaca, koji su po zakonski utvrđenoj subordinaciji izvršavali pismene naredbe Đukanovićeve vlade – ministra unutrašnjih poslova, tumačila je njihovim „umišljajem” da „Muslimane šalju u Bosnu da bi bili razmijenjeni” a Srbe iz BiH zbog „vojne obaveze”.

Iako se poimenično za 86 deportovanih, na bazi provjerljivih iskaza i dokaza, zna da su pobijeni – tužiteljka Vukčević je u optužnici samoinicijativno umanjila broj „oštećenih”: najprije je tvrdila da ih je bilo 83, zatim 79, broj je svela na sadašnjih 34…

Izricanje presude je zakazano za 22. novembar.

Kakva god bila, neće biti zasnovana na pravdi i pravičnosti – optužnica sadrži lažne podatke i štiti najodgovornije za zločin.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

GRAĐEVINSKI PODUHVATI ČEDOMIRA POPOVIĆA U BAOŠIĆIMA: Održivi junaci tranzicije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Čedomir Popović i njegova kompanija Carine su u Baošićima za potrebe nove hotelske plaže zatrpale devet metara mora. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas

 

 

Kompanija Carine biznismena Čeda Popovića u Baošićima kod Herceg Novog gradi veliki hotel i nasipa i betonira plažu  ispred njega.  Popovićeva kompanija je zakupila plažu ispred budućeg hotela od 1.500 kvadrata, a planira da je proširi na čak 12.500 kvadrata. U zamahu obimnih radova u potpunosti je zatrpala stari kameni baošićki mandrać koji je prepoznatljivi objekat lokalne kulturne baštine i graditeljskog nasljeđa.

O kakvom se prekrajanju obale, koja je pod zaštitom UNESCO-a, radi svjedoči i to da je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor zvanično obavijestila Upravu pomorske sigurnosti Crne Gore da je neophodno izvršiti korekciju pomorskih karata Boke kotorske. Za potrebe nove plaže u Baošićima zatrpano je devet metara mora!

Uprava za zaštitu kulturnih dobara naložila je hitnu obustavu radova, uz obrazloženje da se zahvat izvodi u UNESCO zaštićenoj zoni područja i mimo propisanih procedura.

Popović tvrdi da je procedure poštovao. Dozvolu za nasipanja čak 12.500 kvadrata mora u Baošićima, Carinama je izdala Opština Herceg Novi. Saglasnost je dobijena i od Agencije za zaštitu prirode Crne Gore, koja je ocjenila da za enormno proširenje nije potrebno izraditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Uprave su upozorili i da je hotel koji Carine rade nadograđen sa još dvije etaže u odnosu na prijavu gradnje, što je naknadno uvršteno u Prostorno-urbanistički plan (PUP) za Herceg Novi. Navode da su i na to dali negativno mišljenje, ali da ono nije uvaženo, dok je tokom izgradnje došlo do rušenja potencijalnog kulturnog dobra Palata Smekja-Rašković, gdje se nalazi kulturno dobro Spomen-ploča u znak sjećanja na boravak francuskog pisca Pjera Lotijao čemu su pisali inspekciji.

,,Uprava ni u jednoj fazi nije dala saglasnost za realizaciju pomenutih projekata već je nastojala da osigura primjenu pojačanih kontrolnih mehanizama, u skladu sa nacionalnim i međunarodnim obavezama Crne Gore. Uprava postupa u skladu sa i po slovu zakona, ali se postavlja pitanje da li to čine drugi organi državne i lokalne samouprave”, kazali su iz Uprave.

Drugi organi očigledno služe za izdavanje dozvola. Tako se iz Opštine pravdaju da o dva dodatna sprata budućeg hotela nijesu odlučivali oni već Vlada i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Slučaj zatrpavanja mora pomenut je i u Skupštini Crne Gore tokom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Ukorena je Uprava koja je jedina radila svoj posao – poslanica Demokrata Zdenka Popović je uputila javni apel Upravi za zaštitu kulturnih dobara, da ne obilaze objekte sa građevinskom dozvolom u završnoj fazi izgradnje i da im ne prijete zaustavljanjem projekta.

Drugačiji apel, upućen je Upravi, na sjednici Nacionalne komisije za UNESCO, održanoj krajem prošlog mjeseca. Premijer i predsjednik ove komisije Milojko Spajić naložio je Upravi za zaštitu kulturnih dobara da podnese krivičnu prijavu zbog radova u Baošićima. Obećao je i da će Vlada poništiti zaključak o investicionim kupalištima koji je i omogućio radove na obali u Baošićima.

Direktorica Uprave Petra Zdravković upozorila je na sjednici da je UNESCO saznao za aktivnosti na uređenju plaže, te da Crna Gora uskoro može očekivati njihov upit o tome kako je država postupila.Spajić je predložio da se sa UNESCO izvrše konsultacije u odnosu na započete aktivnosti na plaži, te još jednom naglasio da je javni interes UNESCO status koji ne smije biti ugrožen pojedinačnim interesima investitora. On je predložio i poništenje građevinske dozvole koja je izdata kompaniji Carine.

Da sve neće i ne može ići tako glatko, opomenuo je ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović koji je istakao da je od nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola i utvrđeno je da je ona ispravna.Radunović je naglasio da je Prostorni plan Crne Gore usvojen i predvidio je određene plaže za investiranje, jedna od njih je ova u Baošićima, zbog čega će, u slučaju poništenja građevinske dozvole, država ući u ozbiljne pravne probleme.

Uključio se i predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić kazavši da je sporna plaža interes Herceg Novog i da je to nepovratan proces, u suprotnom će ostati zapušten prostor. Pitao je i ko će snositi materijalnu štetu jer će investitor tužiti Opštinu.

Poznati su raniji stavovi Radunovića i Katića oko problematizovanja potrebe za UNESCO zaštitom koja, po njihovim tvrdnjama, koči razvoj. S druge stane, stav UNESCO-a, da je betoniranje i devastacija svjetske kulturne baštine neprihvatljivo, je odavno jasan.

Zanimljivo je da su, dok su bili opozciija, Demokrate ukazivale na problematičnu kupovinu Turističko-ugostiteljskog preduzeća Južni Jadran, koje je posjedovalo veliki broj nepokretnosti u Herceg Novom od strane Popovića. Sada njihova poslanica brani nastavak problematičnog posla.

Vlasnik Carina Čedomir Popović je jedan od junaka ovdašnje tranzicije. Od brojnih afera koje se vežu za njegovo ime medijski je decenijama bila najprisutnija ona zbog koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugošu da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji Carine,2007. godine,oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura, a Carinama pribavio korist u istom iznosu. Viši i Apelacioni sud su oslobodili Mugošu ove optužbe.

Tokom suđenja nekadašnjoj predsjednici Višeg suda Vesni Medenici otkrivene su njene veze sa Popovićem, sa kojim je u kumovskim odnosima. Sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković ispričao je specijalnim tužiocima kako je Medenica tražila od njega da donese presudu u predmetu čiji je akter bila firma Carine. Uslugu za svog kuma, Medenica je tražila i od svoje kume sutkinje Hasnije Simonović.

Vrhovni sud je za mandata Medenice najmanje dva puta presudio u korist Carina, prvi put 2013. godine kada je odlučio da ova firma ima pravo na cjelokupnu imovinu Južnog Jadrana, a potom kada je poništio odluku Upravnog suda da Popović treba da plati 900.000 poreza na promet, upozoravao je MANS. Popović je od Medenica u više navrata kupovao zemlju u Kolašinu plaćajući je stotinama hiljada eura.

Popoviću, koji posjeduje više hotela u Boki kotorskoj, ovo nije prvi put da nasipa more. Prilikom gradnje hotela u Kumboru, 2019. godine, iz Morskog dobra su konstatovali nasipanje materijala iz iskopa u more na gradilištu hotela. Nasuto je preko 3.000 kvadrata obale.

,,Mi bismo da se bavimo turizmom, ali bez plaža. Ja bih svakog nagradio ko napravi lijepu i uređenu plažu, jer ona će privući goste. Da li može hotel bez plaže? Da li se plaža može napraviti bez nasipanja? Ne! Nije tačno da smo bacali zemlju u more. Borim se za održivi razvoj i ne bih mogao da zemljom popunjavam plažu”, izjavio je tada Popović.

Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAGRADE ZA PODRŠKU BUDŽETU I MILIONSKOJ DONACIJI ZA MCP: DPS preuzima ključne pozicije u lokalnoj upravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lider budvanskog odbora Demokratske partije socijalista Milan Tičić izabran je prije dva dana na funkciju direktora Turističke organizacije Budva, dok se očekuje imenovanje Saše Čađenovića za sekretara Sekretarijata za imovinsko-pravne odnose u lokalnoj upravi.

 

 

Nepuna su dva mjeseca od usvajanja budžeta Opštine Budva za 2026. godinu kojim je predviđena donacija od  milion eura Mitropoliji crnogorsko-primorskoj za izgradnju hrama Svetog Marka u Budvi. Kadrovima  budvanskog DPS evo se uručuju nagrade u vidu zahvalnosti na ime ključne podrške glavnom proračunu grada i predsjedniku opštine Nikoli Jovanović u ulozi ktitora.

Lider budvanskog odbora Demokratske partije socijalista Milan Tičić izabran je prije dva dana na funkciju direktora Turističke organizacije Budva. Očekuje se i  imenovanje Saše Čađenovića za sekretara Sekretarijata za imovinsko-pravne odnose u lokalnoj upravi.

U pitanju su dvije značajne pozicije u opštinskoj administraciji. Upravo one koje su u vrijeme vladavine DPS bile u fokusu državnog tužilaštva kao središta afera i malverzacija preko zabavnih manifestacija i špekulacija sa zemljištem u svojini opštine od strane budvanske OKG.

TO Budva je najprofitabilnija opštinska organizacija, upravlja milionima eura koje ostvaruje od prihoda od turističke takse.  Obećani su i dodatni prihodi iz opštinske kase jer je na predlog predsjednika Nikole Jovanovića budžet za manifestacije TO za predstojeću turističku sezonu, udvostručen i iznosi čak četiri miliona eura.

Ranije je DPS  preuzeo dva opštinska preduzeća, Komunalno i Parking servis, zatim Akademiju znanja, Mediteran reklame i mnoge pozicije po dubini u opštinskim javnim ustanovama i preduzećima. Pod kontrolom DPS odnedavno je i pozorišni festival Grad teatar.

Takozvana projektna podrška koju je DPS dao manjinskoj koaliciji Nikole Jovanovića, njegovoj grupi Budva naš grad, Evropskom savezu i GP URA, koja je imala svega 12 od neophodnih 17 opštinskih mandata za vršenje vlasti u Budvi, pretvorila se u otvoreno partnerstvo i podjelu vlasti. Bez javnog koalicionog sporazuma, bez potpisa stranačkih organa, isključivo na osnovu interesnog burazerskog dogovora.

Tiho, bez velikih riječi, DPS se vraća na vlast u Budvi. Odbornici ove partije podržavaju svaki predlog predsjednika opštine, svako njegovo „dobročinstvo“ poput milionske donacije za MCP. Bez njihovih sedam glasova  sporazum između mitropolita Joanikija i Nikole Jovanovića, zaključen 11. novembra na Cetinju, o finansijskoj i drugoj vrsti pomoći za izgradnju Sabornog hrama Svetog Marka, ne bi bio realizovan. Jovanović u ulozi velikog donatora ne bi prikupljao glasove vjernika i poštovalaca Srpske pravoslavne crkve uoči novih izbora na račun svih građana Budve.

Podrškom milionu za MCP DPS je otvorio velika vrata svojim kadrovima u pohodu na ključne pozicije u opštinskoj administraciji, doprinio uspostavljanju novih koalicionih saveza i rušenju starih. Za one koji su uskratili takvu podršku, uslijedila je kazna. Predsjednik opštine odlučio se  na odmazdu prema koalicionim partnerima koji nisu podržali njegov predlog budžeta.

Građani Budve sa nevjericom prate dešavanja na političkoj sceni u gradu. Zbog odnosa prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori dojučerašnji saveznici u formiranju vlasti, postaju politički protivnici.

Politička bliskost na relaciji Nikola Jovanović – Petar Odžić, lider Evropskog saveza, raspala se. Odžić je stavljen na čekanje, dok je njegovo mjesto zauzeo Nikola Milović, nosilac izborne liste DPS u Budvi. Novi saveznici zajedno slave praznike, idu u provod u prestižne budvanske restorane gdje uz pjesmu i zabavu dogovaraju podjelu fotelja i privilegija.

Račun je platila i budvanska URA, čije je rukovodstvo odlučilo da bojkotuje sjednicu skupštine na kojoj se odlučivalo o predlogu famoznog budžeta. Odbornica URA nije došla na sjednicu i time zapečatila učešće ove stranke u vlasti.

Početkom februara predsjednik Jovanović započeo je „čistku“ URA kadrova. Smijenio je nedavno imenovanu direktoricu Mediteranskog sportskog centra, liderku budvanske URA Milicu Ratknić i na njeno mjesto postavio Gorana Doljanicu, lidera pokreta PzP u Budvi.

Budvanski PzP nagrađen je funkcijom zato što je odbornik ove partije sa koalicione liste Za budućnost Budve, Nikola Vučićević, dao nedostajući glas za usvajanje budžeta

Vještim manevrisanjem pozicijama i privilegijama predsjednik Jovanović je uspio da iz suprostavljene koalicije Mladena Mikielja obezbijedi glas odbornika PzP. Tako je Pokret za promjene Nebojše Medojevića, zajedno sa DPS, postao dio vlasti u Budvi. I rezervni glas ukoliko Evropski savez iz nekog razloga otkaže podršku Jovanoviću.

Grupa Budva naš grad  i DPS, bez URA i PES,  imaju ukupno 16 odborničkih mandata. Za prostu većinu bio im je potreban još jedan siguran glas. Našli su ga u Pokretu za promjene, i tako je nastala nova preraspodjela snaga u opštini. Novoj  koalicija BNG+DPS+PzP, podrška Evropskog saveza nije neophodna.  Zauzvrat, PzP-u je vraćen  Mediteranski sportski centar, kojim su upravljali prethodnih 9 godina.  Za budžet je glasao i odbornik PES, Dejan Rabrenović.

Glasanje o budžetu za 2026. godini izazvalo je i raspad građanskog pokreta URA u Budvi. Do rascjepa je došlo kada je 20 članova opštinskog odbora napustilo partiju i dalo punu podršku predsjedniku Jovanoviću. Potpredsjednik, sekretar i osnivač stranke sa 17 članova opštinskog odbora GP URA priključilo se Jovanovićevoj političkoj struji. Odlučili su se na takav korak jer su bili nezadovoljni radom rukovodstva partije i odlukom da se njihova odbornica Živana Mudreša ne pojavi na skupštinskoj sjednici na kojoj se donosila odluka o donaciji MPC.

Sa druge strane, potpredsjednik GP URA, Blažo Rađenović uskratio je Nikoli  Jovanoviću podršku ove partije koja je bila dio neformalne koalicije na vlasti u proteklih godinu dana. Dan uoči zasijedanja parlamenta, Rađenović je zatražio ispunjenje ranijeg obećanja da će mu pripasti funkcija potpredsjednika opštine, što je Jovanović odbio.

Osvete su pošteđeni „odbjegli“ članovi URA koji su mu iskazali vjernost.  Da li će poziciju v.d. sekretara za privredu ili direktorsku funkciju u opštinskoj firmi Pogrebne usluge, zadržati kadrovi URA, zavisi od toga kojoj će se struji prikloniti.

U jeku političkih obračuna, smjena i imenovanja po zaslugama, Mitropolija crnogorsko-primorska podnijela je zahtjev Sekretarijatu za urbanizam i održivi razvoj za izdavanje urbanističko-tehničkih uslova za izradu dokumentacije za izgradnju Sabornog hrama Svetog Marka na dobru crkve Sveta Petka u Budvi.

Izgradnja hrama Svetog Marka, kako su ranije kazali, predviđena je u skladu sa Urbanističkim projektom za kompleks sabornog hrama. On će biti realizovan kao vjerski, kulturni i arhitektonski objekat od posebnog značaja za Budvu i njene građane.

Opština Budva se obavezala da pored obezbjeđenja donacije od milion eura finansira izradu kompletne projektno-tehničke dokumentacije i komunalno opremanje lokacije. Lokalna samouprava će učestvovati i u finansiranju i izgradnji podzemnih garaža u okviru kompleksa budućeg hrama.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA: SRUŠENA KUĆA DOKTORA IVA ĐANIJA POPOVIĆA: Lokalni urbanista gradi soliter od osam spratova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iza podrške projektu opštinskog urbaniste i povezanih lica, iza uništavanja preostalog prostora u Budvi zidanjem zgrada koje kao da sa neba padaju u bašte i vrtove, stoji Ministarstvo prostornog planiranja i urbanizma novog sastava

 

 

Naselje Gospoština u Budvi sa svojim malim porodičnim kućama i vrtovima na meti je budvanskog građevinskog lobija. Nekoliko uhodanih ekipa kupuje i ruši stare porodične kuće i vile da bi na tim atraktivnim lokacijama gradili višespratnice sa stanovima i apartmanima koji na tržištu dostižu vrtoglave cijene.

Ovo gradsko naselje ubrzano gubi karakteristike mirnog mjesta u kome su vile i letnjikovce posjedovali mnogi umjetnici,  ljekari,  generali… Male kuće ušuškane u mediteransko zelenilo zamjenjuju betonski blokovi, soliteri i zgradurine, kojima nije mjesto kosom i klizištima sklonom području.

Nedavno je srušena stara vila čuvenog doktora Iva Popovića, poznatijeg po nadimku Đani. Kuća je sagrađena šezdesetih godina prošlog vijeka, na placu koji je dobio na poklon od jedne  budvanske porodice.

Nalazila se u sred predivne bašte u kojoj su bile zasađene rijetke vrste egzotičnog drveća koje je doktor Đani donosio sa putovanja po svijetu. Prvo drvo banane, papaje, pampasa i mnogih drugih tropskih kultura stigle su u njegov vrt koji je predstavljao malu botaničku baštu Budve.

Doktor Popović akademik je crnogorske i srpske Akdemije nauka i umjetnosti. Osnivač je bolnice Dragiša Mišović u Beogradu i ulica na Dedinju nosi njegovo ime.

U  vili u Budvi okupljao je poznate ljekare i hirurge. U goste mu je dolazio i američki hirurg Majkl Debejki koji je proglašen za najboljeg hirurga 20. vijeka. Odsjedao je u hotelu Sveti Stefan a mještani Budve pamte da je uživao u vožnji drvenom barkom morem budvanskog zaliva.

Nedugo nakon smrti doktora Popovića, kuća u Gospoštini je prodata. Novi vlasnik Pero Vujović, građevinski inženjer iz Podgorice, odlučio se na rušenje i gradnju višespratnice sa osam nadzemnih etaža.

U neposrednom komšiluku doktora Đanija, radio je i stvarao poznati crnogorski vajar, Risto Stijović, u maloj kući-ateljeu, koju je projektovao srpski akademik, arhitekta Ivo Antić.  Za ovu vrijednu kultrunu zaostavštinu lokalna uprava nije pokazala interesovanje. Stijovićev atelje kupio je 2015. budvanski urbanista Mladen Ivanović  i odmah ga sravnio sa zemljom, sa namjerom da na tom mjestu gradi višespratnicu, do čega  ni nakon 10 godina nije došlo.

Ivanović je porušio i kuću i baštu Đanija Popovića, ali u svojstvu investitora. U tehničkom opisu idejnog rješenja novog apartmanskog objekta navodi se, da je „investitor objekta na UP 5.5 Mladen Ivanović.“ Radi se o zgradi ukupne bruto površine od 2.570 kvadrata.

Vlasnik nekretnine zaključio je ugovor o zajedničkoj izgradnji sa firmom KM Inženjering iz Budve koja je u vlasništvu Nenada Ivanovića, brata urbaniste Mladena.

U lokalnoj upravi ne vide ništa sporno da dugogodišnji službenik Sekretarijata za planiranje prostora i održivog razvoja, nadležan za zakonito srpovođenje planske dokumentacije, izdavanje UT uslova za gradnju objekata i izdavanje građevinskih dozvola, preuzme i poslove investitora. Da li je u pitanju sukob interesa u smislu  mogućeg uticaja na donosioce odluka i korupcije organa lokalne samouprave, pitanje je za nadležne.

Kao investitor objekta Ivanović ima direktan finansijski lični i porodični interes, ima i institucionalnu poziciju kojom može uticati na pojedine faze postupka da projekat dobije što povoljnije administartivne uslove.

Idejnim projektom apartmanskog objekta koji je izradio Studio AC – doo., arhitekte Jevgenija Pavlovića, predviđena je izgradnja zgrade spratnosti Po+P+7, iako je urbanističkim pokazateljima planskog dokumenta predviđena spratnost P+5 bez podrumskih etaža.

Kontroverzni plan DUP Budva centar-izmjene i dopune propisuje da je upisana spratnost neobavezujuća, može se graditi više ali i manje od zadate spratnosti, u zavisnosti od situacije na terenu.

Parceli na kojoj se  gradi ne može se kolima prići ni jedne strane, te ne ispunjava uslov za povećanje spratnosti nego za smanjenje u skladu sa smjernicama plana.

Tabelarni prikaz plana za predmetnu lokaciju predviđa 17 stanova u kojima će živjeti 61 stanovnik i obaveznih 26 parking mjesta i pored činjenice da zgrada i njeni budući stanari ne mogu imati ni jedno parking mjesto. U slučaju eventualnog zemljotresa, požara i drugih nepogoda zgradi ni blizu ne mogu prići vatrogasna ili vozila hitne pomoći.

Na idejno rješenje višespratnice koja liči na zgrade Beograda na vodi saglasnost je dao Glavni državni arhitekta, Siniša Minić u februaru 2022. i pored toga što objekat koji ima manje od 3.000 m2 nije u bio u njegovoj nadležnosti.

Investitori prethodno nisu uspjeli da pribave potrebnu saglasnost Glavnog gradskog arhitekte u Budvi, Vladana Stevovića. Obratiili su se glavnom državnom arhitekti  tako što su na dozvoljenu kvadraturu od 2.570 m2 volšebno dodali oko 600 kvadrata podruma, kojeg nema u planu i koji se i kada ga ima, ne računa kao pozitivna kvadratura, niti ulazi u ukupan BRGP kojim se utvrđuje nadležnost. Na taj način je prikazana kvadratura od 3.192 kvadrata potrebna za odlučivanje na višem nivou, kod arhitekte Minića, koji je prihvatio virtuelne kvadrate uz mnoge druge nesaglasnosti projekta sa  planom.

Krajem decembra prošle godine zaustavljena je gradnja solitera rješenjem urbanističko građevinske inspekcije, Direktorata za inspekcijski nadzor-Direkcije za urbanistički nadzor.Obrazloženo je da je glavni projekat izgrađen surotno UT uslovima, pored ostalog i u pogledu broja parking mjesta jer investitor nije obezbijedio 1.1 parking mjesto po stanu ili apartmanu.

Nakon žalbe koju je podnio MK Inženjering, rješenje urbanističko-građevinske inspekcije je poništeno od strane drugostepenog organa koje potpisuje načelnica Ministarstva prostornog planiranja i urbanizma Dubravka Pešić, sa veoma zanimljivim obrazloženjem.

Navedeno je kao nesporno da parcela nema kolski pristup ali je citiran član 51 Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata kojim je propisano da urbanistička parcela mora imati kolski pristup sa gradske saobraćajnice i da se izuzetno u starim gradskim jezgrima parceli  može obezbijediti samo pješački pristup.

Iznijet je stav da je parcela na kojoj se gradi zapravo staro gradsko jezgro Budve poput Starog grada, te da ne mora ispunjavati uslove u pogledu parking prostora. Pribavljeno je mišljenje Sekretarijata za komunalno stambene poslove, koje potpisuje sekretarka Desa Vlačić u kome doslovno piše: „Predmetna urbanistička parcela se nalazi u starom gradskom jezgru, na strmom terenu i do nje je DUP-om planiran isključivo pješački pristup“.

Dakle po mišljenju sekretarke Vlačic, dio Gospoštine je zapavo Stari grad Budva, pa se i soliter koji gradi urbanista Ivanović nalazi u Starom gradu.

Navode građevinske inspekcije da se urbanistička parcela ne nalazi u starom gradskom jezgru, načelnica Pešić u svom rješenju stavlja pod upitnik, „s obzirom da je nadležni sekretarijat opštine dao mišljenje da se nalazi“. Uvidom u planski dokument ona konstatuje da se parcela ipak ne nalazi u starom jezgru, ali da je tu negdje blizu…..“neposredno uz staro gradsko jezgro“. Što takođe nije tačno.

Neutemeljenu upornost u podršci investitoru koji projektom teško devastira prostor naselja pokazuje i pozivanje drugostepenog organa na ranije  odluke u sličnoj stvari ukazujući na višespratnicu ispred hotela Avala, bez kolskog pristupa,  izgrađenu uz koruptivne radnje zaposlenih u opštinskom urbanizmu, zbog kojih su podnijete mnoge krivične prijave oštećenih građana i pokrenuti sudski postupci protiv donosioca odluka tadašnje vlasti DPS.

U vezi sa tim kao prirotet u odlučivanju po žalbi KM Inženjeringa, načelnica Pešić ističe „opravdana očekivanja investitora“, po principu ako je jednome prošlo, zašto ne bi i meni.

Iza podrške projektu lokalnog urbaniste i povezanih lica, iza uništavanja preostalog prostora u Budvi , stoji Ministarstvo prostornog planiranja i urbanizma novog sastava, koje bi moralo zaustaviti betoniranje turističke prijestonice.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo