Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nada jača od stigme

Objavljeno prije

na

Od 1989. godine, kada je zabilježen prvi slučaj HIV infekcije u Crnoj Gori, zvanično je registrovano 128 HIV pozitivnih osoba. Njih 31 je preminulo, 50 su na terapiji, dok ostalih 47 ili nijesu za terapiju ili se ne javljaju Savjetovalištu.

Kako bi se osobama koje su pozitivne na HIV pružila podrška, mogućnost testiranja na HIV, osnovne informacije o ovoj bolesti i druga pomoć, Institut za javno zdravlje je formirao Savjetovalište za HIV. Uz to, u Crnoj Gori postoji nekoliko nevladinih organizacija koje se bave problematikom osoba koje su pozitivne na HIV ili su oboljele od SIDE (stečeni sindrom gubitka imuniteta). Uprkos naporima ovih organizacija, osobe koje žive sa HIV-om su i dalje diskriminisane.

Strateški nacionalni dokument, usvojen 2009, baziran je na prevenciji prenošenja HIV-a kroz razne populacione grupe koje sačinjavaju osobe sa povećanim rizikom. Stručnjaci kažu da su to korisnici droga intervenoznim putem, homoseksualci, žene i muškarci koji se bave prostitucijom, mladi, pomorci, zatvorenici i Romi. ,,Ove grupe su sa povećanim rizikom zbog profesionalnog ponašanja, uslova života, socijalnog stanja…”, kaže dr Aleksandra Marjanović, specijalista socijalne medicine, dodajući da trenutno ne postoje podaci koji bi pokazali da li preventivne mjere dovode do smanjenja HIV infekcije u Crnoj Gori.

Svake godine registruje se od sedam do 12 novih inficiranih osoba, tako da je ovaj broj ,,relativno stabilna linija infekcije”, kazala je ona za Monitor.

Iako je nauka dokazala da osoba koja ima HIV može da ima porodicu, mnogi formiraju suprotno mišljenje i ne prihvataju da se HIV prenosi samo seksualnim odnosom, kontaktom sa krvlju osobe koja je HIV pozitivna ili sa inficirane majke na bebu.

,,Sa inficirane majke virus može ali ne mora da se prenese na bebu”, napominje dr Marjanović. Statistika kaže da, približno, trećina trudnica koje imaju HIV prenose svojim bebama virus. Upotrebom terapije i adekvatnom kontrolom trudnoće taj procenat pada na dva odsto. U Srbiji je prošle godine rođeno 15 zdravih beba od majki koje su pozitivne na HIV, kaže naša sagovornica.

Ipak, u Crnoj Gori, iako je usvojena, Strategija prevencije prenošenja HIV-a sa majke na bebu još uvijek se ne sprovodi. Doktorka Marjanović se nada da će ona zaživjeti do kraja godine. Do tada, osobe sa HIV-om šalju se u Beograd ili u Zagreb ako žele da imaju djecu.

Odnos registrovanih žena i muškaraca koji su inficirani HIV virusom u Crnoj Gori je 5:1. Muškarci su svjesniji svog rizičnog ponašanja i češće dođu da se testiraju. Istovremeno, tradicionalna sredina kakva je naša mnogo teže prihvata činjenicu da je žena iz njihovog okruženja HIV pozitivna, zbog čega se one teže javljaju na testiranje, objasnila je dr Marjanović.

Osobe koje saznaju za svoj HIV status u početku obično krive sebe i sve oko sebe, dok ne shvate da je to dio životnog iskustva koji moraju proći.

To nam je potvrdila i naša sagovornica inficirana HIV-om, koja iz razumljivih razloga nije željela da otkrije svoj identitet. ,,Bio mi je potreban neko ko će mi reći da se

nadam, i da je život moguć sa HIV virusom”, prisjeća se, ,,trebao mi je neko ko je htio i mogao da me čuje, sasluša, ohrabri, kaže da nisam loša osoba zato što imam infekciju”.

Naša sagovornica kaže da je terapija vratila u normalan životni tok. ,,Najviše mi je pomoglo to što sam saznala da sa terapijom koju uzimam mogu da dočekam starost i da ostvarim sve ono što još nisam u životu. Takođe me sigurnom čini to što sam stekla neke nove prijatelje koji su uz mene uprkos tome što sam HIV pozitivna.”

Međutim, sada kada se navikla na život koji nosi stalne ljekarske kontrole i brigu o zdravlju, najviše je uznemirava činjenica da podatke o njenom zdravstvenom stanju može da sazna svako ko se imalo razumije u informacionu tehnologiju, tj. da se na osnovu njenog matičnog broja u zdravstvenoj ustanovi može saznati cijeli tok njene bolesti a da ona nije dala pristanak na širenje tih informacija.

Ljude koji imaju HIV ne određuje to što imaju virus, nego njihovo zvanje, profesija, učešće u društvu i porodici, ali ih u Crnoj Gori ljudi gledaju kao osobe koje imaju HIV a ne kao advokate, novinare, glumce, pjevače itd.

,,Antiretrovirusna terapija je dostupna za sve građane, korisnike zdravstvenog osiguranja Crne Gore”, objasnila je dr Marjanović. ,,Događa se da ponestaje terapije ali sve se to rješava u hodu”, kazala je ona, dodajući da pacijenti ne smiju da prekidaju sa terapijom.

Marjanović je kazala da se dešava da ljekari rade test na HIV kada se pacijenti pojave na operaciji ili kada stignu u bolnicu i da pacijenti po izlasku iz bolnice budu ugroženi jer svi znaju za njihovo stanje faktički prije njih samih. ,,Neke sistemske stvari nijesu rješene u našem zdravstvenom sistemu”, kazala je dr Marjanović navodeći da se najveći primjeri diskriminacije događaju u zdravstvenim ustanovama.

,,U zdravstvenom sistemu treba promijeniti diskriminatorski odnos ljekara i medicinskih sestara ne samo prema nama već i prema našim porodicama, partnerima koji dođu da nam uzmu upute, recepte, dok smo na poslu ili kad smo bolesni. Zdravstveni radnici i na njih gledaju kao na nekog ko ne zaslužuje pažnju i brigu”, kazao je naš drugi sagovornik, muškarac star 22 godine koji se sa HIV virusom nosi od svog djetinjstva.

,,Veoma su rijetki ljekari koji bez ikakvog problema prihvataju osobe sa HIV-om. Stomatolozi najčešće diskriminišu osobe koje žive sa HIV-om. Žene se veoma rijetko javljaju kod ginekologa, svega dva ili tri ginekologa prihvataju pacijente sa HIV-om bez problema”, kaže dr Marjanović.

Naš sagovornik govori o svom iskustvu kada je sa sedam godina prvi put diskriminisan u osnovnoj školi. ,,Uplašeni roditelji druge djece su nasrtali na mene, gađali me kamenjem, pljuvali i vrijeđali. Samo zato jer sam želio da učim i da budem normalan član društva, kao svi ostali. Četiri godine sam učio u prostoriji gdje čistačice drže metle, išao sam hrabro i ponosno svaki dan u školu, i slušao dobacivanja dječaka, djevojčica i roditelja sa svih strana. U petom razredu su me prebacili u veliko odeljenje. Otud se 19 učenika preselilo u druge škole ili odeljenja, samo su dva dječaka ostala uz mene. A da bi ironija bila veća, nas trojicu su profesori u školi uvijek spajali sa drugim odjeljenjima. Meni je bila zabranjena fizička aktivnost u školi jer su se bojali da ne prenesem HIV nekome”.

Elvis BERIŠA

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo