Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nada jača od stigme

Objavljeno prije

11 godina

na

kbc

Od 1989. godine, kada je zabilježen prvi slučaj HIV infekcije u Crnoj Gori, zvanično je registrovano 128 HIV pozitivnih osoba. Njih 31 je preminulo, 50 su na terapiji, dok ostalih 47 ili nijesu za terapiju ili se ne javljaju Savjetovalištu.

Kako bi se osobama koje su pozitivne na HIV pružila podrška, mogućnost testiranja na HIV, osnovne informacije o ovoj bolesti i druga pomoć, Institut za javno zdravlje je formirao Savjetovalište za HIV. Uz to, u Crnoj Gori postoji nekoliko nevladinih organizacija koje se bave problematikom osoba koje su pozitivne na HIV ili su oboljele od SIDE (stečeni sindrom gubitka imuniteta). Uprkos naporima ovih organizacija, osobe koje žive sa HIV-om su i dalje diskriminisane.

Strateški nacionalni dokument, usvojen 2009, baziran je na prevenciji prenošenja HIV-a kroz razne populacione grupe koje sačinjavaju osobe sa povećanim rizikom. Stručnjaci kažu da su to korisnici droga intervenoznim putem, homoseksualci, žene i muškarci koji se bave prostitucijom, mladi, pomorci, zatvorenici i Romi. ,,Ove grupe su sa povećanim rizikom zbog profesionalnog ponašanja, uslova života, socijalnog stanja…”, kaže dr Aleksandra Marjanović, specijalista socijalne medicine, dodajući da trenutno ne postoje podaci koji bi pokazali da li preventivne mjere dovode do smanjenja HIV infekcije u Crnoj Gori.

Svake godine registruje se od sedam do 12 novih inficiranih osoba, tako da je ovaj broj ,,relativno stabilna linija infekcije”, kazala je ona za Monitor.

Iako je nauka dokazala da osoba koja ima HIV može da ima porodicu, mnogi formiraju suprotno mišljenje i ne prihvataju da se HIV prenosi samo seksualnim odnosom, kontaktom sa krvlju osobe koja je HIV pozitivna ili sa inficirane majke na bebu.

,,Sa inficirane majke virus može ali ne mora da se prenese na bebu”, napominje dr Marjanović. Statistika kaže da, približno, trećina trudnica koje imaju HIV prenose svojim bebama virus. Upotrebom terapije i adekvatnom kontrolom trudnoće taj procenat pada na dva odsto. U Srbiji je prošle godine rođeno 15 zdravih beba od majki koje su pozitivne na HIV, kaže naša sagovornica.

Ipak, u Crnoj Gori, iako je usvojena, Strategija prevencije prenošenja HIV-a sa majke na bebu još uvijek se ne sprovodi. Doktorka Marjanović se nada da će ona zaživjeti do kraja godine. Do tada, osobe sa HIV-om šalju se u Beograd ili u Zagreb ako žele da imaju djecu.

Odnos registrovanih žena i muškaraca koji su inficirani HIV virusom u Crnoj Gori je 5:1. Muškarci su svjesniji svog rizičnog ponašanja i češće dođu da se testiraju. Istovremeno, tradicionalna sredina kakva je naša mnogo teže prihvata činjenicu da je žena iz njihovog okruženja HIV pozitivna, zbog čega se one teže javljaju na testiranje, objasnila je dr Marjanović.

Osobe koje saznaju za svoj HIV status u početku obično krive sebe i sve oko sebe, dok ne shvate da je to dio životnog iskustva koji moraju proći.

To nam je potvrdila i naša sagovornica inficirana HIV-om, koja iz razumljivih razloga nije željela da otkrije svoj identitet. ,,Bio mi je potreban neko ko će mi reći da se

nadam, i da je život moguć sa HIV virusom”, prisjeća se, ,,trebao mi je neko ko je htio i mogao da me čuje, sasluša, ohrabri, kaže da nisam loša osoba zato što imam infekciju”.

Naša sagovornica kaže da je terapija vratila u normalan životni tok. ,,Najviše mi je pomoglo to što sam saznala da sa terapijom koju uzimam mogu da dočekam starost i da ostvarim sve ono što još nisam u životu. Takođe me sigurnom čini to što sam stekla neke nove prijatelje koji su uz mene uprkos tome što sam HIV pozitivna.”

Međutim, sada kada se navikla na život koji nosi stalne ljekarske kontrole i brigu o zdravlju, najviše je uznemirava činjenica da podatke o njenom zdravstvenom stanju može da sazna svako ko se imalo razumije u informacionu tehnologiju, tj. da se na osnovu njenog matičnog broja u zdravstvenoj ustanovi može saznati cijeli tok njene bolesti a da ona nije dala pristanak na širenje tih informacija.

Ljude koji imaju HIV ne određuje to što imaju virus, nego njihovo zvanje, profesija, učešće u društvu i porodici, ali ih u Crnoj Gori ljudi gledaju kao osobe koje imaju HIV a ne kao advokate, novinare, glumce, pjevače itd.

,,Antiretrovirusna terapija je dostupna za sve građane, korisnike zdravstvenog osiguranja Crne Gore”, objasnila je dr Marjanović. ,,Događa se da ponestaje terapije ali sve se to rješava u hodu”, kazala je ona, dodajući da pacijenti ne smiju da prekidaju sa terapijom.

Marjanović je kazala da se dešava da ljekari rade test na HIV kada se pacijenti pojave na operaciji ili kada stignu u bolnicu i da pacijenti po izlasku iz bolnice budu ugroženi jer svi znaju za njihovo stanje faktički prije njih samih. ,,Neke sistemske stvari nijesu rješene u našem zdravstvenom sistemu”, kazala je dr Marjanović navodeći da se najveći primjeri diskriminacije događaju u zdravstvenim ustanovama.

,,U zdravstvenom sistemu treba promijeniti diskriminatorski odnos ljekara i medicinskih sestara ne samo prema nama već i prema našim porodicama, partnerima koji dođu da nam uzmu upute, recepte, dok smo na poslu ili kad smo bolesni. Zdravstveni radnici i na njih gledaju kao na nekog ko ne zaslužuje pažnju i brigu”, kazao je naš drugi sagovornik, muškarac star 22 godine koji se sa HIV virusom nosi od svog djetinjstva.

,,Veoma su rijetki ljekari koji bez ikakvog problema prihvataju osobe sa HIV-om. Stomatolozi najčešće diskriminišu osobe koje žive sa HIV-om. Žene se veoma rijetko javljaju kod ginekologa, svega dva ili tri ginekologa prihvataju pacijente sa HIV-om bez problema”, kaže dr Marjanović.

Naš sagovornik govori o svom iskustvu kada je sa sedam godina prvi put diskriminisan u osnovnoj školi. ,,Uplašeni roditelji druge djece su nasrtali na mene, gađali me kamenjem, pljuvali i vrijeđali. Samo zato jer sam želio da učim i da budem normalan član društva, kao svi ostali. Četiri godine sam učio u prostoriji gdje čistačice drže metle, išao sam hrabro i ponosno svaki dan u školu, i slušao dobacivanja dječaka, djevojčica i roditelja sa svih strana. U petom razredu su me prebacili u veliko odeljenje. Otud se 19 učenika preselilo u druge škole ili odeljenja, samo su dva dječaka ostala uz mene. A da bi ironija bila veća, nas trojicu su profesori u školi uvijek spajali sa drugim odjeljenjima. Meni je bila zabranjena fizička aktivnost u školi jer su se bojali da ne prenesem HIV nekome”.

Elvis BERIŠA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

14 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

14 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

14 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo