Povežite se sa nama

OKO NAS

(ZLO)UPOTREBA STRANIH RIJEČI U JEZIKU:  Izgubljeno u prevodu

Objavljeno prije

na

Pravilna upotreba tuđica ne može ugroziti autentičnost i izvornost jednog jezika, slažu se naši sagovornici. Nekritičko i površinsko prevođenje, nerazvijanje čitalačke kulture i kreativnog stvaralaštva i slijepo praćenje globalnih trendova  mogu

 

Na iventu će večeras biti mnogo kul ljudi, a to je idealna prilika za dobar selfi i čiliranje. Stajlinzi moraju da budu na nivou kako bi apdejtovali lajne fotografijama sa selebritijima iz bekstejdža.

Rečenice koje vrve od stranih riječi postale su neizbježne u svakodnevnom govoru. Njih ne koriste više samo tinejdžeri. Pod uticajem globalizacije, medijske dominacije i razvoja tehnologije, neke tuđice su se toliko odomaćile da ne traže prevod, dok za neke postoji i domaća verzija.

Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Miomir Abović smatra da je upotreba stranih riječi nekada opravdana a nekada ne, zavisno od pozajmljenice (strane riječi koju koristimo): ,,Kada neki narod po prvi put dolazi u dodir sa nekim entitetom onda je naprosto prisiljen pozajmiti riječ kojom se nominuje taj entitet. Takav slučaj smo imali u dalekoj prošlosti predaka današnjih Bošnjaka, Crnogoraca, Hrvata i Srba sa riječima kao što su na primjer jarbol (iz dalmatskog jezika), kovčeg (iz staroturkijskog) ili šljem (iz gotskog). U savremenom jeziku takve, dakle potrebne, pozajmljenice su riječi kao što su internet ili stereo”.

Strane riječi najčešće služe da olakšaju komunikaciju. Često u engleskom jeziku jedna riječ označava samo jedan pojam, dok bi za taj isti pojam objašnjenje u crnogorskom jeziku bila i čitava rečenica. Takva je riječ influenser, jedna od trenutno omiljenih.

,,Riječi koje donose duh nekog novog vremena, a nijesu potekle iz naše kulture i načina života, poželjne su i ne ugrožavaju jezik, već ga obogaćuju. Riječi putuju, mijenjaju se, prilagođavaju i na kraju se odomaće, srastu sa jezikom. Neke jednostavno nestanu. Nekada su kod nas u modi bile riječi francuskog jezika, naročito u učenijim i građanskim slojevima društva”, objašnjava Milica Šćepanović, profesorica francuskog jezika. ,,Nemojte se ženirati će razumjeti stariji ljudi, a današnja mlada generacija neće znati šta kažete (gêner-smetati; osjećati se neprijatno). Mnoge francuske riječi smo usvojili jer nijesmo imali riječi za to šta one predstavljaju”. Šćepanović ukazuje da su francuski lingvisti, u očaju pred poplavom engleskih riječi u svakodnevnoj komunikaciji, svoj jezik nazvali franglish.

Upotreba stranih riječi u crnogorskom jeziku nije neophodna kada već postoje adekvatni termini, kao što je to u slučaju riječi daunload (preuzimanje) ili benefit (korist). ,,Većina ljudi koja upotrebljava ovakve riječi ne razmišlja o tome. One im zasigurno zvuče modernije, moćnije, ozbiljnije. Sve je to proizvod medijskog uticaja, popularne muzike i televizijskih sadržaja, beskrajnog prisustva reklama, pojave novih medija i cijele plejade novoskovanih “zanimanja” kao što su blogeri, vlogeri, influenseri, developeri, tviteraši, lajfkoučeri, jutjuberi. Svi oni, prateći takozvane globalne trendove, vrše uticaj na jezik i u jeziku, najčešće lišavajući ga izvornosti, što smatram pogubnim, kako za jezik, tako i za čovjeka”, kaže za Monitor Kristina Bojanović, filozofkinja i prevoditeljka.

Ona smatra da su mlađe generacije naročito izložene jezičkim nakaradnostima: ,,To se prihvata kao nužnost i normalnost, jer bivanje izvan nametnutih obrazaca nije prihvatljivo u društvu. Tome treba dodati i bjesomučnu upotrebu telefona koja prilično uspijeva da redukuje ljudsku pismenost, ali i usmenost. Saobraćanje među ljudima svodi se na svega nekoliko riječi, koje se iznova ponavljaju i koje se čak skraćuju na po par slova (uvijek se negdje žuri, ko još ima vremena da se u takvim mikro formama bavi jezikom…). Što su telefoni postali pametniji, to su ljudi postali isprazniji i nepismeniji”.

Miomir Abović kaže da se, u slučajevima kad ljudi upotrebljavaju stranu riječ iako na raspolaganju imaju odgovarajuću domaću, može govoriti o jednom vidu ispoljavanja snobizma: ,,Koristeći stranu riječ umjesto domaće, ljudi pokušavaju sebi dati na važnosti, pokazati kako su IN, kako besprekorno barataju stranim (najčešće engleskim) riječima koje koriste svi koji žele biti u trendu. Umjesto da sebi daju na društvenom značaju, zapravo otkrivaju svojoj okolini samo jedan vid vlastitog primitivizma i snobizma”.

Psihološkinja i geštalt psihoterapeutkinja Jevrosima Pejović objašnjava da, ukoliko jezik posmatramo kao sredstvo povezivanja sa drugim ljudima, kada koristimo riječi koje drugi ne razumiju – ostajemo nepovezani: ,,Riječi nam služe da budemo u kontaktu. Nije svaki kontakt bezbjedan i u tim slučajevima izbjegavanje susreta je najbolje što možemo za sebe da uradimo. U nekim profesijama, kao što je diplomatija, ova vještina je izuzetno značajna. Tada osoba, umjesto da otvoreno daje svoje izjave, koristi apstraktan jezik, tuđice, uopštenost, stereotipne rečenice ili preusmjerava razgovor. Zato nam je lako da ovim osobama pripišemo osobine kao što su pokondirenost, uobraženost i slično”.

Lingvisti se slažu u jednome – ljudi sve manje čitaju literaturu koja bogati rječnik. ,,U vremenu dominantne instant kulture i uz nedostatak kritičkog razmišljenja, mnogi ne umiju da odaberu kvalitetne izvore i sadržaje. Nivo opšte kulture i obrazovanja, naročito iz maternjeg jezika, komunikativnih vještina i humanističkih nauka je nizak. Tako, ne možemo očekivati da prosječan čovjek pravilno i dozirano koristi strane termine i ima zadovoljavajuću kulturu izražavanja”, smatra Milica Šćepanović.

Obaveza društva je da povede računa o očuvanju izvornosti i autentičnosti sopstvenog jezika. ,, Ko smo ako deformišemo ono što nas, pored morala, uspostavlja kao ljude? Ako se prema svome jeziku odnosimo neodgovorno, ako mu bezrazložno narušavamo smisao i ljepotu, postavlja se pitanje da li i sami postajemo dezorijentisani, narušeni, polovični”, upozorava Kristina Bojanović.

,,Ako sve što se može reći stane na jedan ekran, ako nam treba nekoliko trenutaka da na sopstveni jezik prevedemo riječi kao što su implementacija, ivent, mejk ap, facilitacija, šerovanje, ili ako nekritički čitamo i slušamo kad nam neko “kazuje”: “nmg, nzm, brt, btw, tbh, lol”, onda se s pravom možemo zapitati da li čovjek danas, uz sve te bezbrojne i sofisticirane kanale i mogućnosti komunikacije, zapravo postaje nemušt”.

Kao i društvo, i jezik je u tranziciji. Stoga ga treba brižljivo njegovati.

                                                                                                                                                     Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

STATUS PEDIJATARA U DOMU ZDRAVLJA PODGORICA: Iscrpljivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto proklamovanih ispod 2.000 pacijenata, jedan pedijatar u Domu zdravlja Podgorica zadužen je za preko 3.000 djece. Razlog, kako tvrde naši sagovornici, sve češća bolovanja kolega usljed iscrljenosti poslom

 

,,Dijete nam skoro četiri mjeseca, nakon što je primilo jednu vakcinu, nije moglo dobiti termin za pedijatra. Decembar i januar smo čekali da se pedijatar vrati sa bolovanja i urgirali kod uprave da mu nađu zamjenu”, žali se Monitoru jedan roditelj čije je dijete u februaru konačno pregledao pedijatar.

Pitali smo upravu Doma zdravlja Podgorica, na čijem čelu je specijalista pedijatrije Nebojša Kavarić – Koliko pedijatara radi u domovima zdravlja Podgorica? Da li postoji manjak pedijatara i kako namjeravate da taj problem riješite? Odgovore nijesmo dobili.

Podaci koji su dostupni na sajtu ove ustanove govore da se na jednog pedijatra registruje do 2.000 djece, uzrasta do 15. godina. Navodi se i da je kod 27 pedijatara registrovano ukupno 48.600 djece.

Na sajtu su navedena imena 26 pedijatara koji rade u osam domova zdravlja u Podgorici, s tim da četvoro od njih paralelno radi i u  privatnim zdravstvenim ustanovama.

Monitorovi upućeni izvori tvrde drugačije.  ,,Zvanično radi 24 pedijatra na 14 punktova, koji rade po dvije smjene. Optimalno bi bilo da je zapošljeno 28 pedijatara. A stvarno radi samo 14, jer je preostalih 10 na bolovanju’’, kaže naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti. To znači da je jedan pedijatar umjesto proklamovanih ispod 2.000 zadužen  za 3.471 dijete. Minimum.

U velikim domovima zdravlja, objašnjavaju naši sagovornici,  kao što su oni u centru grada, u Bloku pet i na Starom aerodromu, treba da bude dnevno četiri pedijatra. Bilo bi normalno  da radi najmanje 28 pedijatara koji bi pokrivali ambulante u Zeti, Tuzima, Zlatici, Zagoriču, Tološoma, Barutani, Jerevanskoj, na Pobrežju, Biočima,  Matagužama…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NESREĆE NA RADNOM MJESTU: Radnici bez ičije zaštite

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine u Crnoj Gori više ljudi pogine na radnom mjestu, a na desetine bude povrijeđeno. Radnici se, osim zdravstvenim rizicima, izlažu i nemilosti institucija koje ostaju nijeme na njihove zahtjeve. Funkcionalni Zavod za medicinu rada još je samo san

 

U Crnoj Gori svake godine više ljudi pogine, a na desetine se povrijedi. Nedavno su iz Uprave za inspekcijske poslove saopštili statistiku za 2019. godinu: ,,U toku prošle godine izvršeno je 27 uviđaja povreda na radu, od čega je sedam osoba preminulo, dok je 20 teško povrijeđeno”.

Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je povodom Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu u aprilu 2019. godine izjavio da je vidljiv napredak u Crnoj Gori kada je u pitanju ova oblast.

Nova 2020. godina ga je ekspresno demantovala. Krajem januara, na primorju ,  žarištu ilegalne gradnje, dvojica radnika iz Mojkovca zadobili su teške tjelesne povrede, višestruke prelome, nakon pada sa skele, na objektu u izgradnji u Ulici cara Lazara u Sutomoru.

U razmaku od samo nekoliko dana, u februaru, poginuo je radnik na gradilištu u Podgorici. Pao je sa trećeg sprata zgrade u izgradnji na Cetinjskom putu, u blizini Kapital plaze.

Epilog uviđaja u većini ovakvih slučajeva ostaje nepoznat.

Posljednjih godina povrede i pogibije u građevini, prema podacima inspekcije, najčešće nastaju zbog toga što radnici ne koriste zaštitnu opremu.

Od početka gradnje auto-puta, u protekle četiri godine, poginula su četiri radnika, dva su teže povrijeđena, a više njih je zadobilo lakše povrede. Prema rezultatima istraga, trojica poginulih su krivi za nesreću, jer nisu koristili zaštitnu opremu, a jedan od njih se nalazio i u zabranjenoj zoni. Na četvrtog se obrušila velika količina zemlje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENA KULTURNA DOBRA U POLIMLJU: Odnosi ko stigne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području samo beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke

 

Polimski muzej iz Berana čitavu deceniju šalje  dopise i zahtjeve državi,  Upravi za zaštitu kulturnih dobara,  da se pojedini lokaliteti na sjeveru države proglase spomenicima kulture i zakonom zaštite, ali  je do danas zaštićeno tek nekoliko.

“Sumnjamo da se tu radi o izbjegavanju davanja statusa kulturnog dobra, jer bi se u tom slučaju morala obezbijediti značajna sredstva za održavanje tih kulturnih dobara” – kaže Violeta Folić direktorica Polimskog muzeja.

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke.

Na ostalim spomenicima i aheološkim nalazištima može raditi šta  ko hoće.

„Polimlje je u arheološkom pogledu izuzetno bogato. To je oduvijek bilo granično područje i prostor komunikacija, sa ko zna koliko starih gradova, takozvanih gradina. Mi smo ranije započeli projekat iskopavanja tih gradina, odnosno utvrđenih gradova Polimlja“ – kaže poznati crnogorski arheolog Predrag Lutovac.

On upozorava da nedostatak novca dovodi u pitanje dalja arheološka istraživanja u Polimlju i adekvatnu konzervaciju i valorizaciju tih starovjekovnih gradova.

„Od Bijelog Polja do Plava otkrili smo veliki broj starih gradova i pokrenuli postupak za njihovu zaštitu i proglašenje kulturnim dobrom. Neke od njih smo uspjeli da konzerviramo, kao što je bazilika Samograd kod Bijelog Polja. Vrlo brzo trebalo bi da započnemo konzervaciju tvrđave Gradina u Rožajama, iznad Ganića kule“ – kaže Lutovac.

Neadekvatna zaštita arheoloških lokaliteta najjasnije s pokazala na primjeru Radmanske klisure kod Petnjice i arheološkog nalazišta Torine, koje su neki mještani umalo uništili praveći seoski put. Arheolozi iz Berana su uspjeli da saniraju oštećenja i obave  dodatna ispitivanja, ali za dalja istraživanja i konzervaciju ni na ovom lokalitetu nema novca.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo