PROFIL
Zvijezda sjevera

Tarzan Milošević je za Bijelo Polje ono što je Milo Đukanović za Crnu Goru – najkraći je opis kojim upućeni krase bjelopoljskog gradonačelnika. Neki drugi smatraju da je, zbog ljubavi prema mostovima, umjesnije porediti ga sa podgoričkim kolegom Miomirom Mugošom. Možda ne bi bilo pretjerano reći da je Tarzan Milošević zvijezda crnogorskog sjevera. Kakav nam je sjever, takva i zvijezda.
Čuvena je bjelopoljska priča kako je Milošević, pred različite izbore, jedan te isti most znao da otvori prvo sa jedne, a potom sa druge strane. Svejedno, skupio ih je šest. O predlogu da deseti most u Bijelom Polju dobije njegovo ime, Milošević je u jednom intervjuu skromno rekao da to ne bi želio. Primijetio je, ipak, kako su „veliki ljudi koji za života podižu spomenike i grade mostove”. Gradonačelnik je ponosan i na otvaranje fakulteta u Bijelom Polju. Uz diplomu je lakše čekati posao.
Tarzan Milošević je za predsjednika Skupštine opštine Bijelo Polje prvi put izabran u decembru 2001. Kandidovala ga je Demokratska partija socijalista, podržali SDP I SDA. Mjesto predsjednika SO Bijelo Polje bilo je upražnjeno nakon ostavke Đorđija Lukića, takođe člana DPS-a.
Prema podacima od prije nekoliko mjeseci, poslanik Tarzan Milošević kao predsjednik Opštine Bijelo Polje zarađivao je prošle godine 945 eura mjesečno, a dodatnih 256 dobijao je od Skupštine. Plus 300 eura za članstvo u Savjetu za privatizaciju. U imovinski karton je upisao da je vlasnik pola stambenog prostora od 275 kvadrata, stare porodične kuće od 160 i poslovnog prostora od 825 kvadrata u Bijelom Polju. Za 96 mjeseci treba da vrati 11.728 eura kredita. Njegova supruga Svetlana, zaposlena u Frutka milk, mjesečno je zarađivala 240 eura prošle godine. U imovinski karton Miloševića upisano je da njegov sin Nikola vlasnik polovine vikendice od 80 kvadrata u Kolašinu.
Talenat za biznis kod Miloševića se naglo ispoljio nakon ulaska u politiku. Od plate je u centru Bijelog Polja napravio hotel. Ta stvar je još zanimljivija ako se zna da mu biznis ranije nije išao od ruke. Umio je, kažu, i da se zaduži. Teorijski, dugovi se mogu vratiti i dozvolom za gradnju, prilagođavanjem planova potrebama investitora i slično…
Miloševiću se ne mogu osporiti marketinške sposobnosti. Uprkos uništenoj privredi, Bijelo Polje nosi epitete ,,uspješne priče” i ,,prijestonice sjevera”. Radnici AD Lenka skoro da žive ispred zgrade Skupštine Bijelog Polja. Transservis, Prva petoljetka, Imako, samo su neka od imena preduzeća koja su nestala i čiji radnici s vremena na vrijeme protestima pokušavaju da ostvare bar neko svoje pravo. Bijelo Polje je 1989. imalo 11.000 zaposlenih. Prije neku godinu gradonačelnik se ponadao da će tu cifru ponovo dostići 2009. i priznao da pola zaposlenih platu prima iz budžeta opštine ili države.
Na pitanje – ko prima plate iz budžeta odgovor je kao i drugdje u Crnoj Gori – podobni. Samo što su u Bijelom Polju još podobniji. Među Bošnjacima, glasačima DPS-a u tom gradu odavno postoji nezadovoljstvo zbog potpunog nepoštovanja proporcionalne zastupljenosti u lokalnim službama. Ispod mita o ,,najcrnogorskijem gradu” na sjeveru krije se nešto drugačija slika. U Bijelom Polju živi oko 55 odsto Crnogoraca i Srba i oko 45 odsto Bošnjaka. DPS SDP koalicija glat pobjeđuje na bjelopoljskim izborima zahvaljujući bošnjačkim glasovima. Na referendumu se za nezavisnu Crnu Goru opredijelilo oko 20 odsto ljudi koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci ili Srbi. Manje je bilo samo u Andrijevici. Ono malo pravoslavnih koji su uz vladajuću koaliciju posebno su nagrađeni upravo povlasticama pri zapošljavanju. Predsjednik je, logično, glavni kreator kadrovske politike.
Predsjednik opštine Bijelo Polje ne vjeruje u statistiku jer zna da se živi mnogo bolje nego što statistika pokazuje. ,,Postoje mjerljivi i teško mjerljivi prihodi. Mi ne znamo koliko je neko mlijeka ili sira prodao i tome slično. Mislim da statistika, ipak, nije najbolji pokazatelj kvaliteta življenja.” Ne smeta mu što Bijelo Polje spada u siromašne opštine, jer vidi da ima veliki broj izuzetno bogatih pojedinaca. Ti pojedinci su, tvrde upućeni, a i običaji nalažu, u najužem gradonačelnikovom okruženju. Koalicionom i porodičnom.
Optužbe za nepotizam Tarzan Milošević je zaradio zbog svojih specijalnih veza sa lokalnom radio stanicom. Kada su u Crnoj Gori usvojeni novi medijski zakoni, propisano je da lokalni Radio od opštine može dobijati novac samo za pojedine programe. Uprkos tome Radio Bijelo Polje ostalo je stavka u lokalnom budžetu sa istim iznosom kao i kada je radio bio u potpunosti finansiran. Godinama je Radio dobijao više novca nego, recimo Centar za kulturu. Kvaka je u tome što je direktorica radija bila gradonačelnikova sestra Zagorka Duda Rabrenović.
Od majke je ostanulo sinu. Kada je Duda Rabrenović avanzovala u savjetnicu predsjednika Crne Gore, na mjestu direktora Radija naslijedio ju je sin Dragić. Gradonačelnikov, dakle, sestrić. Milošević je jednom objasnio kako su dobili posao po zakonu, na transparentan način i skladu sa kriterijumima za obavljanje funkcije. Gradonačelnikova sestra je kriterijum pravovjernosti sigurno ispunjavala. Početkom devedesetih to je značilo ispisati stranice i stranice Bjelopoljskih novina na temu Evropske zajednice na čelu sa fašističkom Njemačkom koja nam oduzima Jugoslaviju i o ustaškom vrhovništvu Hrvatske koje je nametnulo rat srpskom narodu.
Neke od ljepota tranzicije u Bijelom Polju su očite. Bašte se šire na sve strane poput one kod hotela Bijela rada koja je, kao i hotel, u vlasništvu Denisa Durovića, biznismena. Hotel i Durovićevu kuću koja sija na brdu Obrov policija je pretresala u vrijeme ,,potrage” za Darkom Šarićem. Neemancipovani Bjelopoljci smatraju da je bašta nasred ulice ruglo grada i nije im jasno kako je za nju obezbijeđena dozvola.
,,Vlada je dužna da, kako je i obećala, u septembru 2008. započne izgradnju auto-puta sjever-jug. Druga važna stvar kao preduslov jeste integralni pristup i valorizacija planine Bjelasice”, objašnjavao je jednom Tarzan Milošević gdje je budućnost. I dalje je riječ o budućnosti, po svemu sudeći, dalekoj.
I oni koji u Bijelom Polju nijesu ljubitelji lika i djela Tarzana Miloševića ne spore da je angažovanjem u vrijeme željezničke nesreće na Bioču zavrijedio poštovanje sugrađana.
Bjelopoljski gradonačelnik zna da se požali kako mu je ,,objektivno teško” da obavlja i funkciju gradonačelnika. Stav partije je, međutim, da ostane na oba posla. Pisma ljudi koji traže pomoć čita, kaže noću. Nema odmora dok traje obnova.
Rečenica s početka teksta može se shvatiti i kao kompliment. Ko voli.
Kosara BEGOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
MAJA JOVANOVIĆ, NOVA VD VDT: Reforme nema bez Katnićeve smjene

Očekuje se da već naredne sedmice Maja Jovanović pred Tužilački savjet iznese informaciju o uslovima za penzionisanje glavnog specijalnog tužioca i njegov odlazak sa te funkcije
Prošlo je skoro godinu i po otkad je konstituisana nova vladajuća većina. Novi Tužilački savjet (TS) je tek prethodne sedmice napravio prvi korak ka mogućoj reformi državnog tužilaštva. Stiče se utisak da je taj organ tek počeo da radi, iako zakonodavnoj vlasti, koja je formirala novi savjet, prijeti osnivanje neke nove većine.
Nakon što je istekao mandat Draženu Buriću, Tužilački savjet nije mu dao povjerenje da još šest mjeseci vrši dužnost vrhovnog državnog tužioca i predsjedava tim tijelom. Za njega su glasali predstavnici tužilačke organizacije u Savjetu, ali to nije bilo dovoljno. Na predlog advokata Siniše Gazivode, člana TS iz reda uglednih pravnika, gotovo jednoglasno izglasana je viša tužiteljka Maja Jovanović za vršiteljku dužnosti Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT). Što se tiče Dražena Burića, ostaje da se Skupština odredi o njegovoj kandidaturi za VDT, koja se nalazi u proceduri.
Gazivoda tvrdi da je tužiteljku Jovanović izabrao sa spiska od 54 tužioca, koje im je Sekretarijat TS-a dostavio na uvid, a koji su imali zakonske uslove da obavljaju tu funkciju. Preporučile su je, kako kaže, njene profesionalne, ljudske i etičke reference. „Koliko je meni poznato tužiteljka Jovanović se u sudnici uvijek držala slova zakona i etičkih principa i to me je opredijelilo da je predložim“, pojasnio je Gazivoda.
Maja Jovanović je od 2005. do 2013. godine radila u podgoričkom Osnovnom državnom tužilaštvu, nakon čega je unaprijeđena u tužiteljku Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Tamo je radila na predmetima mafijaških ubistava, razbojništava, šverca droge…
Kao osnovni tužilac, vodila je predmet u kome su 2009. godine osuđeni službenici Vrhovnog suda Dijana Vulović, Saša Vujošević i Žarko Ostojić zbog pronevjere više od 200.000 eura iz sredstava te institucije. Prošle godine, učestvovala je u procesu u okviru koga je sedam osoba obuhvaćeno naredbom o sprovođenju istrage zbog razbojništva u Nikšiću u kom je stradao Ljubiša Mrdak.
U septembru prošle godine bila u fokusu javnosti kada je saslušala bivšeg direktora Uprave policije i aktuelnog savjetnika za bezbjednost predsjednika Crne Gore Veselina Veljovića. Slučaj je preuzela od Osnovnog državnog tužilaštva, koje nije bilo sigurno u svoju nadležnost. Veljović je saslušan u vezi sa sumnjom da je počinio krivično djelo kada je u autorskom tekstu pozvao građane da se masovno okupe, a policajce da odbiju pojedina naređenja prilikom ustoličenja Joanikija za mitropolita crnogorsko-primorskog. Ona ga je tada ispitala po hitnom postupku.
Vodila je i istražne postupke u vezi sa pucnjavom na Cetinju kada je 2019. godine ubijen Bogdan Milić, a ranjeno više osoba, Takođe, i za ubistvo Aleksandra Brajovića u Podgorici, za napad na šefa sprovodničke službe UIKS-a Miloja Pekovića, ali i za ubistvo Mitra Pejovića 2019. godine u Podogorici. Maja Jovanović je vodila i slučaj u vezi vođe „Škaljarskog klana“ Jovana Vukotića, koji se u februaru 2020. godine našao u pritvoru zbog sumnje da je učestvovao u pokušaju ubistva sugrađana Vojina Stupara i Miloša Radonjića.
Maja Jovanović nije odgovorila na pitanja Monitora o svojim prvim potezima na čelu VDT-a. Ranije je kazala da je kao karijerni tužilac uvjerena da će opravdati očekivanja. „Ovim izborom ukazana mi je velika čast i to je sve što u ovom trenutku mogu da kažem“, istakla je Jovanović.
Očekivanja od nje su velika. Kako od političara koji su izglasali novi Tužilački savjet, tako i od strane građana. Najveće očekivanje je da rad tužilaštva iznjedri kvalitetnog kandidata za vrhovnog državnog tužioca koji bi mogao dobiti potrebnu većinu u Skupštini.
Prema nezvaničnim informacijama iz tužilačke organizacije, očekuje se da se pred Tužilačkim savjetom već sljedeće sedmice nađe predlog za penzionisanje Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegova smjena po tom osnovu. Osim Katnića, članovi Savjeta treba da dobiju i spisak sa imenima još nekoliko tužilaca, koji imaju uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju i odlazak sa funkcije. Katnić je prošle godine više puta ponovio da nema uslove za odlazak u starosnu penziju, već da može da radi dok ne napuni 66 godina.
„Korjenite promjene“ u tužilačkoj organizaciji najavio je i potpredsjednik tehničke Vlade Dritan Abazović. Ističe da nova VD VDT poseban naglasak treba da stavi na snažnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Andrej Milović, koji je sa te pozicije imenovan u Tužilački savjet, od Jovanovićeve očekuje da pristupa u skladu sa Ustavom i zakonima, i da kroz saradnju sa novoizabranim Tužilačkim savjetom donosi najbolje odluke u javnom interesu. Tvrdi da je i ranije čuo za državnu tužiteljku, ali je lično nije poznavao. Njena biografija je, kaže, bila presudna da joj da glas za izbor na tu funkciju.
„Legalista sam i vjerujem da samo depolitizovane institucije mogu dati puni doprinos vladavini prava i evropskom putu Crne Gore. Oohrabruje me činjenica da je na čelu VDT-a izabrana osoba iz reda državnih tužilaca, na čiju dosadašnju karijeru nije bilo primjedbi. Ovim izborom joj je pružena prilika da sa više instance takav kredibilitet i potvrdi“, kazao je Milović za Monitor.
Već sljedeće sedmice mogli bismo vidjeti da li je izbor Maje Jovanović prvi korak ka reformi tužilaštva. Ili – kako smo to gledali u novoj vladajućoj većini – promjena kadrova, ali ne i sistema.
HRA: Jovanović da postavi disciplinske tužioce
Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc-Prelević kazala je Vijestima da Maja Jovanović „ima obavezu da u skladu sa članom 105 Zakona o državnom tužilaštvu, obavijesti TS o svim tužiocima i tužiteljkama, koji ispunjavaju uslove za prestanak tužilačke funkcije”.
„Ona treba da pokrene postupak formiranja komisija, čiji je zadatak utvrđivanje disciplinske i etičke odgovornosti tužilaca. Prvo treba da sazove Konferenciju državnih tužilaca na kojoj će biti izabran predsjednik Komisije za praćenje primjene Etičkog kodeksa iz reda članova TS-a, koji nijesu državni tužioci, da bi mogle da se razmatraju pritužbe. Trebalo bi da predloži Tužilačkom savjetu kandidate za članove Disciplinskog vijeća”, navela je Gorjanc-Prelević.
Ona je naglasila da je obaveza TS-a da u narednih 15 dana izabere disciplinskog tužioca i njegovog zamjenika i to na osnovu dva podnijeta predloga – sa sjednice Vrhovnog državnog tužilaštva i ministra pravde, odnosno, trenutnog koordinatora tog Ministarstva.
Katnić advokatima povrijedio ljudska prava
Osnovni sud u Podgorici, po njihovoj tužbi donio je pravosnažnu presudu da je Specijalno državno tužilaštvo povrijedilo osnovna ljudska prava advokatima Goranu Rodiću, Siniši Gazivodi (članu TS) i Mariji Radulović, navodi se u njihovom zajedničkom saopštenju. Navode da su mediji detaljno izvještavali o saopštenju i pratećem dokumentu pod nazivom „Specijalno državno tužilaštvo predstavlja oblike specijalnog rata”, kojim je Katnić povrijedio njihova prava.
Specijalno tužilaštvo je tada u javnost izašlo sa ocjenom da se protiv njega i Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića vodi „specijalni rat”, kako bi se tužilaštvo „spriječilo da kroz istražni postupak pribavi dovoljno kredibilne dokaze“. Na osnovu komunikacije Rodića, skinute sa njegovog zaplijenjenog telefona, tužilaštvo je izvuklo zaključak da su advokati u međusobnoj, kao i u koordinaciji sa dijelom medija, uložili napore da diskredituju ključnu ličnost u procesu za državni udar, svjedoka saradnika Sašu Sinđelića, ali i lik i djelo tužioca Katnića.
„U sudskom postupku pravosnažno je utvrđeno da je SDT takvim nezakonitim postupanjem advokatima Goranu Rodiću, Siniši Gazivodi i Mariji Radulović povrijedilo osnovna ljudska prava i to: pravo na psihički (duševni) integritet, pravo na čast, pravo na ugled, pravo na zaštitu privatnog života, pravo na dostojanstvo i pravo na prepisku i lične zapise, kao prava ličnosti. Znači, pravosnažno je utvrđeno da su nam povrijeđena osnovna ljudska prava zaštićena Ustavom, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i zakonom“, navodi se u saopštenju advokata.
Katnić je reagovao na presudu i izrazio sumnju zašto se objavljuje u ovom trenutku. Tvrdi da je zbog nezapamćene medijske i svake druge satanizacije Specijalnog državnog tužilaštva, u skladu sa zakonom javnost obaviještena o činjenicama.
„Međutim, u ovom trenutku ističe se odluka u građanskom, odnosno parničnom postupku, kojom je sud našao da je na taj način došlo do povrede ljudskih prava ovih lica i ja ovom prilikom pitam sud, ova lica i javnost da li su meni prekršena i povrijeđena ljudska prava kada protiv istine, etike, morala i svih ostalih civilizacijskih tekovina predstavnik jednog moćnog preduzeća i pomenuta advokatska kancelarija me prikazuju kao korumpiranu osobu“, pitao je glavni specijalni tužilac.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
PROFIL
DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ, NOVA LIDERKA SDP-a: Ko je gazda u kući

„Zar neko može pomisliti da se mogu na bilo koji način miješati u posao supruga i obrnuto…“, insistira nova predsjednica SDP. Problem je ipak kompleksniji
„Ja odgovaram građanima, a ne suprugu“. Kada je početkom aprila poslanica Socijaldemokratske partije Draginja Vuksanović Stanković stavila potpis na Sporazum za budućnost, koji su tokom građanskog protesta “Odupri se – 97.000” potpisali poslanici opozicije i predstavnici pokreta “Odupri se”, tu njenu izjavu citirali su brojni mediji u regionu kao, u najmanju ruku, neobičnu vijest. Razlog: Sporazumom se tražila i ostavka njenog supruga vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića.
Vuksanović Stanković taj potez objasnila je kao rezultat političke principijelnosti: „Mene su na izborima birali građani, a ne vrhovni državni tužilac… Nadam se da sam ovim potpisom doprinijela rađanju nove političke svijesti u Crnoj Gori, jer samo na krilima takve Crne Gore možemo donijeti promjene neophodne za bolji život i budućnost naših građana i naše djece”.
Potpisnici Sporazuma tražili su ostavke, pored ostalih, Milu Đukanoviću i Dušku Markoviću.Sporazum je ostao mrtvo slovo na papiru, protesti su utihnuli, a od prozvanih niko nije podnio ostavku. Njen suprug Ivica Stanković i dalje je jedan od nosećih stubova Đukanovićevog režima.
Po drugi put, Draginja Vuksanović Stanković skrenula je pažnju na sebe nedavno, kada je izabrana za predsjednicu Socijaldemokratske partije. Pored ostalog i zbog logičnog pitanja kako će se nositi s teretom izbora između ličnog, porodičnog i javnog interesa. Ustvari, kako će kao supruga vrhovnog državnog tužioca moći da realizuje ambiciozni program koji je najavila i kao kandidat za predsjednicu SDP-a i nakon izbora za predsjednicu te stranke. Partija koja loše prolazi na izborima, tek treba da vrati opozicioni krediblitet. To ne može ako ne uđe u permanentan i radikalan sukob sa režimskim institucijama kakvo je tužilaštvo njenog supruga. I ako se ne bude mijenjala iznutra.
PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 5. JULA
Komentari
PROFIL
Slučaj Ivana Brajovića, predsjednika skupštIne crne gore: Nesalomivi vršilac dužnosti

I u najzabačenijim selima osjetili su potres koji je izazvala političko-korupcionaška afera Koverta&Atlas. I koja traje više od mjesec. Nije ga osjetio predsjednik crnogorskog parlamenta Ivan Brajović iako službuje u njegovom epicentru. To je priznao prije nekoliko dana u intervjuu Glasu Amerike: „Crnu Goru ne drma nikakva afera!“ I za svaki slučaj, po staroj navici, ogradio se da ne želi da se bavi poslovima drugih državnih organa. On savršeno zna da u Crnoj Gori bolje prolaze oni koji ćute nego koji nešto zucnu protiv vođe.
Predsjednik Atlas grupe Duško Knežević, koji je i lansirao aferu, pozicionirao je Brajovića u fokus javnosti. Prema našim izvorima, propisno je uzdrmao predsjednika parlamenta.
„Odbjegli bankar“ našao je modus da predsjedniku crnogorskog parlamenta postavi nekoliko, izgleda, nezgodnih pitanja. Da to dođe do javnosti nisu mogli da spriječe ni terazijski, novosadski, sarajevski i domaći branitelji lika i djela Mila Đukanovića i ostalih aktera afere.
Reagujući na Brajovićeve dijagnoze o aferama Atlas&Koverta” Knežević je priupitao Brajovića:
Prvo, da objasni kako je zatvorio svoje obaveze prema Atlas banci, nastale po osnovu višegodišnjih dugovanja na kreditnim karticama koje nije vraćao? Drugo, kako je godinama držao depozite Javnog preduzeća Aerodromi Crne Gore u Atlas banci i koji je aranžman povodom toga imao? Treće, zašto je ušao u sukob sa svojim partijskim drugom, direktorom Aerodroma Danilom Orlandićem oko depozita u Atlas banci? Četvrto, da Brajović objasni kako je njegova zemlja u Bjelopavlićima završila u rukama jednog od „naših uhapšenih vozača, koji je ni kriv ni dužan držan u pritvoru, dok su pokušavali da ga lažno optuže da je učestvovao u pranju novca za Demokratski front“.
Knežević je istovremeno obznanio navodno saznanje da je predsjednika Skupštine Brajovića ucijenio predsjednik države Milo Đukanović, „jer su mu specijalni tužilac i policijski tim uzeli dosije kartica i računa iz Atlas banke, kao i podatke o prodaji zemlje“, koja mu je, kako reče Brajović, porodično nasljeđe. U prevodu – Knežević je Brajovića unaprijedio u vršioca dužnosti koje mu odredi Đukanović.
Knežević je nastavio da i dalje propituje Brajovića, reagujući na njegove tvrdnje da od 2013. godine prema Atlas banci nema nikakvih dugovanja. ,,Da li će g. Brajović upoznati javnost sa visinom duga, dati izvode sa svog računa, saopštiti koliko je kasnio sa plaćanjem i detaljno objasniti način na koji je izmiren dug?”
Knežević je zatražio od Brajovića da objasni kako je zatvorio obaveze kod Atlas banke po osnovu ,,višegodišnjih dugovanja na karticama koje nije vraćao”. Pozvao ga je i da upozna građane Crne Gore sa donacijama njegovoj partiji.
Vijesti su u međuvremenu otkrile da je predsjednik Skupštine i lider Socijaldemokrata skrivao ,,višegodišnja dugovanja” Atlas banci, za koja je kazao da su izmirena nakon što ga je prozvao njen vlasnik Duško Knežević.
U imovinskim kartonima Brajovića, objavljenim na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije, nije evidentirano da je do 2013. imao kredit kod Atlas banke, niti minuse na kreditnoj kartici. U Brajovićevim imovinskim kartonima navode se dugovanja po godinama, a nigdje nema onih prema Atlas banci, objavile su Vijesti.
Demokratski front pozvao je predsjednika Skupštine da urgentno odgovori na pitanja koja mu je izdiktirao Duško Knežević. U Frontu smatraju da te optužbe Kneževića predstavljaju još jedan od krunskih dokaza da je ,,ovaj NATO tajkun izgleda korumpirao svaku instituciju sistema koje se ovih nedjelja pred našim očima urušavaju kao kula od karata”.
,,Zato je veoma važno da Ivan Brajović odgovori da li mu je višegodišnja dugovanja na kreditnim karticama pokrivao Duško Knežević i od čijih to sredstava? Kakav je i s kim aranžman imao Ivan Brajović da bi depozite JP Aerodromi Crne Gore držao u Atlas banci ? Za koliki je iznos profesor Knežević kupio zemlju u Bjelopavlićima na molbu Ivana Brajovića i kako je ta zemlja prepisana Kneževićevom vozaču koji je odbio da lažno svjedoči protiv DF-a? Ukoliko Ivan Brajović ne odgovori konkretno na postavljena pitanja biće veoma jasno da je nedostojan vršenja funkcije predsjednika Skupštine, i da pod pritiskom specijalnog državnog tužioca i Mila Đukanovića pokušava zaustaviti nezaustavljive demokratske procese”, upozorili su iz DF-a.
Pod pritiskom opozicije, Brajović je ipak zakazao vanrednu sjednicu parlamenta za 21. februar na kojoj će se raspravljati o predlogu zaključaka opozicije povodom afere Koverta&Atlas. Zahtjev za njeno održavanje potpisalo je 28 opozicionih poslanika.
Javnost s velikim interesovanjem očekuje raspravu na tom zasjedanju, zbog kojeg Brajović vjerovatno ima noćne more.
Sada se mnogi pitaju kako će opozicionim poslanicima predsjednik parlamenta objasniti sve ono za što ga proziva Knežević. Posebno zbog toga što se Brajović nikad nije ustručavao od toga da sam sebe uzdiže u moralne visine. Kada ga je dopalo da u novembru 2016. godine postane predsjednik Skupštine Crne Gore skromno je sebe opisao ovako: ,,U julu 1989. u ovoj istoj sali izabran sam za potpredsjednika parlamenta. Siguran sam da u tih 27 godina nijesam napravio potez kojeg bih se zastidio”.
Možda se nekih detalja iz svoje političke biografije nije nikad postidio, ali bi ove kojima mu Knežević ukrašava biografiju morao, ako ništa drugo, negdje u samoći skenirati moralnim istinomjerom.
Brajović je i ranije bio umiješan u nekoliko afera. Kao ministra policije zbog afere Limenka, krivičnu prijavu protiv njega i bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića podnijela je Demokratska Crna Gora zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi. Preciznije, optužujući ih da su omogućili Acu Đukanoviću, bratu Mila Đukanovića, da dobije deset i po miliona eura na štetu poreskih obveznika. Mnogi trvrde da je to bio udžbenički primjer dogovorene korupcije. Rezultat – Brajović i Veljović su oslobođeni zbog zastare.
Predsjednik SD je zapaženo mjesto imao i u aferi Ramada. Njegov iskaz na sudu, „da mu ne pada na pamet da skupove njegove partije plaćaju državni organi”, ocijenjen je kao neistinit, pošto je nesumnjivo utvrđeno i pravosnažno potvrđeno, na osnovu materijalnih dokaza i nalaza sudskih vještaka, upravo suprotno – da su novcem iz njegovog Ministarstva saobraćaja plaćani osnivački skupovi njegove partije.
Brajović je, prije trideset godina, bio jedan od vatrenih promotera tzv. antibirokratske revolucije, koji su na ulici osvojili visoke državne i partijske pozicije i kada je u Crnoj Gori uspostavljena vlast odana Slobodanu Miloševiću. Među njima je bio i Milo Đukanović, jedan od glavnih aktera afere Koverta&Atlas. Da je Knežević poštedio Đukanovića, možda bi i Brajović mogao mirno da spava.
Sada, pošto se sve zakuvalo do ključanja, biće zanimljivo vidjeti kako će se Brajović ponijeti prema predsjedniku Crne Gore. Koga je u zvijezde okivao uoči posljednjih predsjedničkih izbora.Tada je ponosno likovao da je jednoglasna podrška Socijaldemokrata Đukanoviću „rezultat zajedničkog istrajavanja svih progresivnih snaga u našoj državi na vrijednostima nezavisne, građanske, multietničke, evropske i evroatlanske Crne Gore”.
Brajović je tokom tzv. antiborokratske revolucijena titogradskim ulicama uzvikivao „Ostavke, ostavke, ostavke…“ Odzvanja li mu to sad u ušima i da li će se njemu, Đukanoviću i njihovoj ostaloj družini iz tog i ovog vremena sve to vratiti kao bumerang zbog afere Koverta&Atlas?
Svi su izgledi da je u toku druga antibirokratska revolucija.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
INTERVJU6 dana
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno6 dana
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
FOKUS4 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmice
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmice
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način