Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZVIŽDAČ SINIŠA RAIČEVIĆ UPORNO TVRDI DA DRŽAVA TRPI ŠTETU PRILIKOM UVOZA PLINA: Na plus 40 isparile stotine hiljada eura

Objavljeno prije

na

Više od 1.300 tona plina uvezeno je od juna do septembra navodno ,,za grijanje” i uz plaćanje najniže akcizne tarife. Uprava carina kaže da je sve po zakonu, ali Vlada, zbog „nenamjenskog korišćenja u praksi“, predlaže da se ova tarifa – ugasi

 

Carinski inspektor Siniša Raićević godinama upozorava da se pogrešnim načinom obračunavanja akciza na plin nanosi velika šteta državnom budžetu. Iako su mu priznali status zviždača, njegovi nadređeni iz Uprave carina (UC) kao i do sada odbijaju odgovornost i tvrde da je sve po zakonu. Vlada je posredno dala za pravo Raičeviću usvajanjem Predloga izmjena Zakona o akcizama koji je uputila Skupštini na usvajanje, a u čijem obrazloženju navodi praksu „nejasnog definisanja namjena tečnog naftnog gasa (TNG) i njegovo nenamjensko korišćenje”.

Carinski inspektor nije upozoravao samo na nepravilnosti prilikom obračunavanja akcize za plin, već je tvrdio i da je UC ranije žmurila na zloupotrebe prilikom izvoza cigareta, bojenja goriva izvan skladišta, prometa bakra koji je završen aferom u Srbiji i drugog, te da mu je vrijeme dalo za pravo. Iz UC i na ove optužbe odgovaraju da ne stoje navodi, da je sve po zakonu i da nema štete za budžet.

Povodom spornih akciza za plin, Raičević u pismu koje je u decembru uputio Vladanu Jokoviću, direktoru UC, opisuje da do mahinacija dolazi tako što se u ljetnim mjesecima i na plus 40 stepeni Celzijusovih prijavljuje uvoz TNG za grijanje i plaća najniža od tri akcizne tarife od 26 eura po toni. Druge dvije tarife su 58,5 eura za motorno gorivo za industrijske i komercijalne svrhe i 125 eura za motorno gorivo za automobile.

Od juna do kraja septembra prošle godine u Crnu Goru uvezeno je oko šest miliona kilograma plina. Po najnižoj tarifi na kraju je plaćeno za oko 1.330 tona plina. U zavisnosti od stvarne namjene, prema računici izvedenoj iz tvrdnji Raičevića, šteta za budžet u ovom periodu bi mogla da iznosi i do 130 hiljada eura. Kako se godišnje uveze oko 17 hiljada tona, potencijalna šteta bi mogla biti i višestruko veća.

Novina u odnosu na njegova ranija reagovanja je to što je UC postupila u skladu sa Zakonom o sprečavanju korupcije i Raičeviću priznala status zviždača. Primio ga je direktor Joković, saslušala unutrašnja kontrola i osoba za prijem žalbi uzbunjivača.

To je jedina razlika, epilog je isti. Carinik je, prije zakonskog roka od 45 dana u pismenom odgovoru koji su potpisali inspektor za unutrašnju kontrolu Božidar Lazarević, koji je i „lice za prijem i postupanje po prijavi zviždača“, i Ana Vuletić, načelnica Odjeljenja za unutrašnju kontrolu, obaviješten da je nakon provjera zaključeno kako su „neosnovani navodi o prouzrokovanju štete za Budžet Crne Gore“.

Joković je to, prethodno, rekao i novinarima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), koje je u upravnoj zgradi sačekao zajedno sa osmoro saradnika, objašnjavajući ovu „borbenu gotovost“ kao dobar test za postupanje u budućim kriznim situacijama u carini.

Raičević je tokom ljeta obišao uvoznike i na pitanje kako uvoze plin za grijanje na + 40 stepeni, objasnili su mu da ga istaču u veće tankove i potom pune u male boce od 10 kilograma i nude u maloprodaji, kao i ostalim firmama koje to prodaju na svojim benzinskim pumpama. Kao firme koje ovo rade, u pismu Jokoviću, naveo je Energogas i Novi gas i špeditere Zetatrans i Jugoagent. On se pozvao i na član Zakona o akcizama, koji glasi:  ,,Mineralna ulja koja se upotrebljavaju za grijanje ne smiju se stavljati u promet na benzinskim pumpama ili drugim maloprodajnim mjestima određenim za prodaju naftnih derivata.”

Carinik tvrdi je da ovu praksu posebnom instrukcijom omogućio upravo Joković.

,,Nažalost, direktor Uprave carina donosi instrukciju za Obračun i naplatu akcize kod uvoza TNG za namjenu grijanja, kojom uvoznicima omogućava da daju izjavu da će navedeni gas koristiti za grijanje i na taj način izbjegavaju da plaćaju akcizu kako je propisano za industrijske i komercijalne svrhe. Oni daju izjavu, plaćaju umanjeni iznos akcize, uskraćuju bužet za značajna sredstva, a u stvari oni taj plin pune u manje boce od 10 kilograma (18 litara) i prodaju po 14,50 eura, što iznosi 0,80 eura po litru, ili dvadeset centi skuplje od plina koji se prodaje na pumpama i koristi kao auto gas na koji je plaćena akciza po najvećoj stopi od 125 eura”, tvrdi Raičević u prijavi.

On je zbog ovoga sačinio zapisnik o carinskom prekršaju, ali je onda, šef  Carinske ispostave Podgorica Rajko Pejović zatražio da napiše izjavu o tome zbog čega ne poštuje instrukciju o uvozu TNG.

,,Na TNG čim se puni u plinske boce, mora biti plaćena akciza po stopi od 58,5/1000 kg, jer plin iz plinske boce može se koristiti za razne namjene (pokretanje viljuškara, koji koriste plin kao pogonsko gorivo, za osvetljenje – plinske lampe itd). Zakonodavac je to upravo i predvidio (za industrijske i komercijalne svrhe), a stopu od 26 eura za grijanje škola, bolnica, kuća i drugog”, napisao je Raičevič.

U razgovoru za CIN-CG direktor Joković i šef ispostave Pejović su kazali da je i njima čudan uvoz plina za grijanje usred ljeta, ali da je sve skladu sa Zakonom o akcizama, uredbom za njegovu primjenu, te Akciznim predlogom za tekuću godinu. Na primjedbu novinara, da ljeti taj plin eventualno može služiti restoranima, kafanama i u domaćinstvima za kuvanje, roštilje i slično i da je van logike bilo kakvo grijanje, rekli su kako je ustanovljena praksa, da se tako tretira sve što se prodaje u bocama.

Uvjerenje Raičeviča, za koga i šef Pejović kaže da uprkos ubjeđivanjima godinama ostaje pri svome, nasuprot odgovorima iz UC posredno je potvrđeno iz Vlade. Predlogom izmjena Zakona o akcizama koje je parlamentu dostavila posljednjeg dana prošle godine, predviđeno je da se tarifa od 26 eura ukine, a pored one od 125 eura za motorno gorivo, biće ustanovljena samo još jedna od 42,25 eura za sve ostale namjene.

,,Predmetnom izmjenom bi se omogućio kvalitetniji i efikasniji nadzor korišćenja TNG, posebno iz razloga što se dosadašnjim definisanjem različitih namjena ovog mineralnog ulja često u praksi isti koristio nenamjenski”, obrazloženo je u predlogu.

Ministarstvo finansija do objavljivanja teksta nije odgovorilo na pitanje CIN-CG o tome kako su i koliko utvrdili nenamjensko korišćenje plina u praksi. Tim prije, što UC tvrdi da toga nije bilo, pozivajući se u razgovorima sa novinarima CIN-CG upravo na rezultate stalnih provjera i nadzora.

Iz UC na kraju su poučili Raičevića da, u skladu sa Zakonom o sprečavanju korupcije, ukoliko nije zadovoljan odgovorima može podnijeti prijavu Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK), kao i drugim nadležnim državnim organima.

Potvrđujući da je nezadovoljan, Raičević kaže da je tako nešto i očekivao, ali da još nije siguran u svoje sljedeće korake. On tvrdi da je odmazda protiv njega počela i prije obraćanja direktoru, te da je po kazni premješten iz Podgorice u carinsku ispostavu u Danilovgradu, iako posjeduje specijalne vještine za analizu slike skenera, neophodne za rad na centralnom terminalu u glavnom gradu, što bi trebalo da ga izuzme od promjene radnog mjesta.

,,Pokušaj da se korektno obavlja posao i da vam to nakon toliko godina radnog staža bude valorizovano je nemoguć, ako nijeste rođak, prijatelj, partijski kolega ili iz određenog lokaliteta. Već dugo  sam takoreći izopšten iz svih grupa koje se određuju za seminare, komisije i one koje dobijaju nagrade, kako periodične, tako i one koje određeni dobijaju po više puta i to po desetak i više hiljada eura, a o stanovima da i ne govorim’’, navodi u pismu Raičević.

Predstavnici UC odbacili su te navode u razgovoru sa novinarima CIN-CG, a i cariniku su zvanično otpisali „da ni u ovom dijelu nijesu utvrđene nepravilnosti“.

Iz UC su novinarima rekli da Raičević nije premješten po kazni već u skladu sa Programom periodične promjene rada (“da se carinik ne uhljebi”), prema kojem je istovremeno još 40 carinskih službenika dobilo privremeni preraspored.

Na pitanje CIN-CG, može li carinski inspektor, ipak, doživjeti odmazdu zbog prijave, uslijedio je složni odgovor da toga nema i neće biti. U razgovoru, Jokoviću i saradnicima se ipak ,,omaklo” da je protiv Raičevića već vođeno sedam disciplinskih postupaka i da je pet puta kažnjen, a više puta je ponovljeno da o primjeni zakona i pravilima u UC brinu ljudi koji su završili ,,državni ekonomski fakultet” (Raičević ima diplomu privatnog fakuleta), što nijesu podaci koji se baš znaju napamet i nagovještava da zviždač pored provjere argumentacije prolazi i kroz pretres ličnog dosijea. To tvrdi i Raičević u pismu koje je, u međuvremenu, poslao Jokoviću.

,,Moja nada, da ćete ozbiljno preispitati način rada i donešene akte, što ste i u neposrednom razgovoru obećali, nažalost, kako sam se, moram priznati pomalo i pribojavao, otišao je  drugom smjeru. U fokus sam stavljen ja, koji sam na to ukazao, tako što sam po mojim saznanjima stavljen pod posebne mjere, ekspresno su se uključili drugi organi i institucije, vrše provjere po svim osnovama i pokrenuli ste, kako bih ja to nazvao specijalni rat. No, za mene ništa novo, kako sam vas upoznao u prethodnom obraćanju, bilo je i ranijih napada (kako institucionalnih, tako i vaninstitucionalnih)”, napisao je Raičević.

U pouci UC Raičeviću nema ni slova o tome kako da eventualno od ASK zatraži i – zaštitu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo