Povežite se sa nama

DRUŠTVO

EU I MI: Člastvo do 2030. pod upitnikom 

Objavljeno prije

na

Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara  detaljnu analizu o procesu proširenja, koji je odavno izgubio na dinamici.  ESI smatra da je, ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja,  malo  vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030

 

Nedavni veto Francuske na početak pristupnih pregovora ka članstvu u EU sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom je negativno odjeknuo u čitavom regionu. U Skoplju je vlada Zorana Zaeva podnijela ostavku i raspisala vanredne izbore za april ove godine. Sa druge strane vode se polemike da li je na proces proširenja stavljena tačka na duže vrijeme ili će se nastaviti uz određene modifikacije.  Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska grupa i institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara ove godine detaljnu analizu o dosadašnjem procesu proširenja, koji je svakako odavno izgubio na dinamici, i izašla sa prijedlozima koji bi revitalizirali proces. ESI smatra da ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja malo je vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030.

Stav Francuske je da se proces pregovaranja mora promijeniti. Analiza Evropske stabilizacione inicijative je saglasna jer čak i da su Albanci i Makedonci dobili zeleno svjetlo za pregovore, proces pristupanja ne bi daleko odmakao ni do 2030.

Kako bi objasnili o čemu je riječ, analiza se poziva na zloslutni primjer Crne Gore koja je tokom 8 godina pregovaranja uspjela zatvoriti svega 3 poglavlja. Od toga su dva poglavlja otvorena i zatvorena isti dan.

Evropska komisija je ocijenila napredak Crne Gore 2015-2019. U tom periodu u čak 23 poglavlja nije bilo napretka. U 9 poglavlja je ostvaren neki napredak dok je u jednom poglavlju nazadovala (intelektualna svojina). Najbolju ocjenu (well advanced) Crna Gora nije ostvarila ni u jednom poglavlju. Kad je Crna Gora sa ovakvim rezultatima „lider“ u pregovorima šta se tek može očekivati od drugih zemalja.

Crna Gora već sada pregovara duže od Hrvatske sa neuporedivo lošijim rezultatima. Na EU samitu u Sofiji u maju 2018. države članice su odbile podržati nastojanja Evropske komisije da se da uslovni prospekt članstva u EU iza 2025. za Crnu Goru i Srbiju koje sada vode u procesu u odnosu na druge aspirante. Crna Gora nije otvorila samo jedno poglavlje  Od tri zatvorena poglavlja dva se odnose na nauku i istraživanje, i obrazovanje i kulturu, koja su otvorena i zatvorena isti dan. Treće poglavlje se odnosi na vanjske odnose koje je zatvoreno nakon traženog donošenja akcionog plana. Ista dva poglavlja je zatvorila i Srbija i u narednih pet godina nije uspjela niti jedno drugo poglavlje zatvoriti. ESI postavlja pitanje zašto se ne zatvaraju ostala poglavlja, da li se kvalitet života promijenio (na bolje) za obične crnogorske građane i u čemu je srž problema.

Kada se stvar prebaci u brojke onda se na tabeli vidi koliko je učinjeno u periodu 2015-2019 gdje je 1 najbolja (well advanced) ocjena dok je 5 najgora (early stage). Najbolji kolektivni zbir bodova bi iznosio 33 (prema broju poglavlja) čime bi zemlja bila spremna za članstvo u EU,  dok je najgori 165. U novembru 2015. opšti skor za Crnu Goru je iznosio 105 dok je u maju 2019 popeo se na skromnih 98. Dakle Crna Gora je tokom tri i po godine napredovala za svega 7 bodova ili 2 boda godišnje u prosjeku. Ovakvom dinamikom Crna Gora će dostići zadanih 33 boda tek za 30 godina.

Ono što je zaprepašćujuće, kaže ESI izvještaj pozivajući se na uporedne analize Evropske komisije, je da je Crna Gora na maltene istom nivou spremnosti za članstvo kao i Sjeverna Makedonija koja još nije počela pristupne pregovore.

Srbijansko napredovanje je još sporije. Njezin zbirni broj je porastao svega 4.5 bodova sa 103 u 2015. na 98.5 u 2019. Sa takvim tempom Srbiji će trebati nekoliko narednih decenija kako bi bila spremna za članstvo.

ESI insistira da je fokus na broju otvorenih poglavlja u pregovorima pogrešan i da nije indikator bilo kakvog progresa. Obične građane svakako neće zanimati zvanične izjave funkcionera na ceremonijama već primjena standarda u običnom životu koje se da osjetiti na koži. Kao primjer za Crno Goru navodi se loš sistem javnih nabavki koji omugućava široko rasprostranjenu korupciju. Crna Gora je otvorilo dato poglavlje u decembru 2013 kada je Savjet EU objavio listu onoga što se očekuje od Crne Gore. Kakvi su rezultati nakon 6 godina rada na reformi javnih nabavki se vidi u izvještaju EK iz maja 2019.

Kategorije

Dosadašnji progres
Zakonodavstvo „Nastavlja se sa pripremom novih zakona o koncesijama i javnim nabavkama“
Institucije „Institucionalne promjene u rukovođenju javnim nabavkama bi mogle imati uticaj na implementaciju“
Mjerljivi rezultati Nivo pripremljenosti je ocijenjen kao „umjeren“

ESI na osnovu izloženih parametara smatra da je nemoguće vidjeti kraj čitavom procesu i stoga predlaže da se cijeli proces postavi na drugačijim osnovama kako bi zapadni Balkan ostao u fokusu i dobio stvarnu perspektivu pridruživanja ukoliko to političke elite iz zemalja aspiranata žele. Primjer Turske svakako bode oči jer je ona status kandidata dobila jos daleke 1999. ali je njena politička elita tiho odustala od čitavog procesa nespremna da sprovede reforme za koje je procijenila da će je puno koštati.

ESI predlaže da se proces pristupanja vodi u dvije faze. Druga faza bi svakako podrazumijevala punopravno članstvo u EU dok bi u međuvremenu, u prvoj fazi, zemlje kandidati postale dio jedinstvenog tržišta na osnovu kriterija za pristupanje EEA (Evropski Ekonomski Prostor) kao što su javne nabavke, zaštita potrošača i zaštita prirodne okoline. Norveška, Island i Lihtenštajn su članice EEA a da nisu dio EU. Evropska stabilizaciona inicijativa dalje predlaže da se sva poglavlja odjednom otvaraju i da se zajedno sva zatvore. Demokratija, vladavina prava i ljudska prava su kriterijumi koji bi morali biti u potpunosti ispunjeni prije ulaska u jedinstveno evropsko tržište. Na kraju bi se uvela i reverzibilnost procesa ukoliko bi neka od zemalja ozbiljno kršila osnovna ljudska prava i nezavisnost pravosuđa (kao što je bio slučaj sa Turskom zadnjih godina). Suspenzija pristupnih pregovora bila bi pojednostavljena i donosila bi se prostom većinom država članica. Takođe bi bili zamrznuti svi predpristupni fondovi do poboljšanja situacije.

Mnogi se pitaju da li je ovo ostvarljivo i kakav bi bio podsticaj za društva i lidere u regionu da ispune kriterijume za pristupanje jedinstvenom evropskom tržištu? ESI smatra da su primjeri Litvanije, Estonije i Rumunije najbolji podsticaj i da je promjena na bolje moguća.

Litvanija je počela pristupne pregovore 1999. i tada je njen bruto društveni proizvod po glavi stanovnika (BDP per capita) iznosio 37 postoprosjeka EU koji je do kraja 2018. Porastao na 81 posto

Estonija je 1999. bila na nivou od 40 posto EU prosjeka dok na dan ulaska u EU 2004. već iznosio 54 postoa 2018. cijelih 82 posto.  Litvanija i Estonija su male države, isto kao i većina zemalja zapadnog Balkana. I puno veća Poljska je uspjela podići svoj BDP per capita sa nekadašnjih 43 posto na 71 posto.

Ali svakako najveći napredak je postigla Rumunija koju mnogi smatraju za istočno balkanskog tigra. Ona je napredovala sa skromnih 26 posto BDP-a na 66 posto EU prosjeka 2018.

Sjeverna Makedonija se sada nalazi tamo gdje je bila Litvanija 1999. dok je Srbija na poziciji koju je imala Estonija a Bosna i Hercegovina na mjestu Rumunije te godine. To je znak da se države ipak mogu promijeniti, i to na bolje.

ESI zaključuje analizu tvrdnjom da je proširenje EU na Balkan moguće samo ako se balkanske zemlje dubinski preobraze što nije slučaj sada. Proces nije inspiracija za ogromnu birokratiju balkanskih zemalja koja radi na pristupnim pregovorima. Balkan se trenutno vrti u krugu malih očekivanja i nedovoljnih reformi. Isto važi i za predvodnike (Crna Gora i Srbija) kao i one na začelju (BiH i Kosovo. Sa druge strane i mnoge zemlje EU imaju sumnje da će pristupanje novih članica donijeti korist ili osnažiti samu EU.

Eksperti ESI-ja smatraju da je, uz nužne reforme, pristupanje zemalja predvodnica jedinstvenom evropskom tržištu, moguće do 2025. a da bi sve zemlje zapadnog Balkana se mogle naći u istom prostoru do 2030.god.ine  i uživati u svim koristima koje donosi kao što je to slučaj sa Norveškom i Islandom. To je prije svega sloboda kretanja roba, usluga, kapitala i radne snage uz neophodni preduslov – vladavinu prava. Pristupanje jedinstvenom ekonomskom prostoru ne bi bila alternativa već usputna stanica ka punopravnom članstvu u EU, pod uslovom da se Pariz, Berlin i Brisel slože.

 

Dinamika

Tabela daje jasan prikaz dinamike i uspješnosti pregovora zemalja aspiranata sa Hrvatskom kao glavnom referencom i zemljom koja je posljednja ušla u EU 2013. god. završivši sve pristupne pregovore i zatvorivši sva poglavlja 2011.godine.

Zemlje aspiranti Predata aplikacija za članstvo Godina dobijanja statusa kandidata Godina početka pristupnih pregovora Godine pregovaranja Zatvorena poglavlja
Hrvatska 2003 2004 2005 6 33
Crna Gora 2008 2010 2012 8 3
Srbija 2009 2012 2014 6 2
Sj. Makedonija 2004 2005  
Albanija 2009 2014
BiH 2016
Kosovo
Turska 1987 1999 2005 15 1

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PUTOVANJA NAKON KORONE: Turizam na respiratorima

Objavljeno prije

na

Objavio:

U zemljama u kojima virus jenjava počela je trka za otvaranjem granica i spašavanjem barem dijela turističkih prihoda. Crna Gora, koja živi od turizma, počela je da se reklamira kao prva država bez korone, ali vijesti o probijanju rekorda ove godine nećemo slušati

 

U Crnoj Gori već 16 dana nije registrovan nijedan slučaj oboljevanja od korona virusa. Unutrašnji saobraćaj je normalizovan, ukinuta je zabrana kretanja nakon 23 sata, počeli su sa radom ugostiteljski objekti i tržni centri, otvorene su plaže. Rijetke zabrane koje su ostale na snazi su zabrana rada noćnih klubova i diskoteka, kao i bioskopa.

Počela je i turistička sezona pa se i Crnoj Gori, kao i većini turističkih zemalja, žuri da se što prije otvore granice i barem donekle ublaže dosadašnji katastrofalni učinci pandemije i na turizam.

„Ako budemo dovoljno mudri, Crna Gora će biti država koja je posljednja registrovala slučaj korone i prva zemlja bez korone u Evropi”, izjavio je nedavno ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović.

Vlasti  naglašavaju da će o svemu, kao i do sada, odlučivati struka. Iz Instituta za javno zdravlje su u više navrata naglasili da je uslov za prestanak epidemije da 28 dana nema nijednog registrovanog slučaja na teritoriji države. Ako se ovaj trend nastavi, početkom juna to bi moglo da se desi u Crnoj Gori. Epidemiološkinja iz Instituta za javno zdravlje Sanja Medenica ocijenila je da još postoji opasnost od širenja infekcije, jer se svakodnevno iz inostranstva vraćaju naši građani zbog čega nema uslova da proglase kraj epidemije. Do sada je uspješno vraćeno oko 17.000 građana, a na povratak mjesecima čeka više stotina pomoraca.

Direktorka Turističke organizacije Crne Gore Željka Radak-Kukavičić izjavila je da je uslov svih uslova za turizam otvaranje granica. Najavila je da prva faza turističkog oporavka u Crnoj Gori krenuće u julu. Prošle, rekordne  godine, veći priliv turista zabilježen je krajem juna i početkom jula. „Cilj nam je stvaranje ‘zelenih avio-koridora’ sa određenim zemljama koje su na sličnom epidemiološkom nivou kao Crna Gora, među kojima su Njemačka, Austrija, Slovenija, Slovačka, Češka…”, kazala je Radak- Kukavičić.

Blagi optimizam za turizam unijela je najava Evropske komisije o otvaranju granica 15. juna uz fleksibilni set preporuka. Evropska komisija je pozvala na ponovno uspostavljanje „neograničenog slobodnog kretanja” u Evropi, sa planovima koji uključuju nošenje maski u avionima i  distancu u vozovima. Sloboda kretanja i putovanja po Evropi je temelj evropskog projekta, međutim u vrijeme pandemije, Evropa je dužna da obezbijedi više od toga: slobodu sigurnog putovanja u EU, naglašeno je iz EK. Turizam ima udio od 10 odsto u BDP-u u EU. Oko  267 miliona Evropljana, ili dvije trećine populacije, jednom godišnje odlazi na privatno putovanje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ IRENE RADOVIĆ, BIVŠE VICEGUVERNERKE CBCG: Mobing na rate

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava Ireni Radović pokazuje što čeka one koji se drznu da se uhvatie u koštac sa sistemom. „Stres, štetu nanešenu mom ugledu i profesionalnom integritetu i razoreno zdravlje mi niko ne može nadoknaditi. Dok se ovo ne riješi, ne mogu ni da se zaposlim. A troškovi rastu ”, kaže Irena Radović

 

,,Moj primjer pokazuje šta čeka onog ko se usudi da se suprotstavi sistemu. I kako zbog partijskih moćnika i zarobljenih institucija zakoni i Ustav ne važe jednako za sve u Crnoj Gori“, kaže dr Irena Radović, bivša viceguvernerka Centralne Banke Crne Gore (CBCG).

Ona je razriješena funkcije viceguvernerke 5. jula 2018. godine, dva mjeseca nakon što je protiv CBCG i guvernera Radoja Žugića podigla tužbu za mobing i diskriminaciju.  Zakon o zabrani zlostavljanja na radu, inače, garantuje zaštitu od stavljanja u nepovoljniji položaj i gubitka radnog mjesta nakon pokretanja tužbe.

Koliko su naši funkcioneri, kadrovi, uljuljkani u carstvu moći i nedodirljivosti  pokazuje i to što guverner CBCG Radoje Žugić, nije bio načisto da li,  kao javni funkcioner, podliježe poštovanju Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Tome svjedoči Zahtjev koji je 19. marta 2018. godine uputio Ministarstvu rada i socijalnog staranja. Tu on traži odgovor na pitanje da li se Zakon o zabrani zlostavljanja na radu primjenjuje u slučaju kada su obje strane u sporu javni funkcioneri koje imenuje Skupština Crne Gore. Ispada  kako odabrani u Crnoj Gori  ne moraju da poznaju zakone. Jer su – iznad njih.

,,U uvjerenju da je iznad zakona, guverner Žugić je četiri mjeseca nakon pokrenutog postupka za zaštitu od mobinga i od početog sudskog procesa, iskoristio moju nemogućnost da se vratim u zemlju, i šestog dana bolničkog liječenja, podnio inicijativu Parlamentu da me razriješi. Kao obrazloženje je poslužila fingirana krivična prijava kojom mi se spočitava da sam, navodno, odala poslovnu tajnu sudu u postupku za mobing. Nju su, kao i druge sramne navode bez jednog dokaza, kao neosnovane odbacili i ODT i VDT”, ističe dr Irena Radović za Monitor.

Sutkinja Osnovnog suda Milena Brajović, koja je u dva navrata presudila u korist Radovićeve, utvrdila je da inicijativa Žugica nije mogla biti pravno valjan osnov za njeno razrješenje. Da je ono nezakonito, a navodi guvernera  bez dokaza. Viši sud je prvi put postupak vratio na početak, a drugu presudu poništio i odbio tužbeni zahtjev. Na odluku Višeg suda podnijet je zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu. Odluka o reviziji još se čeka.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PRIPREME ZA SMJENU VLASTI U BUDVI: Politički zemljotres u najavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta DPS dobija otimanjem vlasti u lokalnoj zajednici tri mjeseca pred izbore, osim blamaže koja prelazi granice Budve i Crne Gore. Juriš na lokalnu vlast odmah nakon korone, uoči turističke sezone i tri mjeseca pred izbore je nedemokratska vratolomija koja izaziva veliku pozornost i  dodatno DPS određuje kao nasilničku stranku

 

Predsjednik Skupštine opštine Budva Krsto Radović, zakazao je za 29. maj sjednicu parlamenta na čijem dnevnom redu će se naći inicijative za njegovu i smjenu predsjednika Opštine, Marka-Bata Carevića. Inicijative za smjenu nosilaca vodećih gradskih funkcija iz redova stranaka koje čine koalicionu vlast u Budvi, osvojenu na lokalnim izborima 2016. godine, podnijele su Crnogorska sa svoja tri odbornika i Demokratska partija socijalista sa 12, kojima su se priključili odbornik SD-a i nezavisni odbornik Stevan Džaković.

Namjera DPS-a, najjače partije u opoziciji u Budvi, da tri mjeseca pred redovne lokalne izbore koji se moraju održati u septembru, preuzme vlast u Budvi, političkom korupcijom, uz pomoć odborničkog glasa iz koalicija na vlasti, izazvala je buru u javnosti, ne samo na lokalnom nivou. Odjeci političke krize u Budvi stižu do centrala političkih partija u Podgorici i do predstavnika međunarodne zajednice u Crnoj Gori, koji, po riječima budvanskih političara, pažljivo prate šta se u turističkom centru događa. Budva je jedna od tri primorske opštine u kojima je na posljednjim lokalnim izborima opozicija osvojila vlast i prekinula dugogodišnju vladavinu DPS-a. Za Budvu je takav ishod bio očekivan jer je sa vlasti skinuta partija čiji su funkcioneri bili članovi organizovane kriminalne grupe – OKG, procesuirani i osuđeni za mnoga krivična djela kojima je nanijeta velika materijalna i moralna šteta gradu.

Možda se pripadnicima lokalnog odbora DPS-a čini da su poslije tri i po godine konsolidovali svoje redove te da su građani Budve brzo zaboravli šta se ovdje  tokom njihove vladavine radilo, pa su odlučili da krenu u preuzimanje vlasti po receptu primijenjenom u Nikšiću i Kotoru, u kojima su im odbornici preletači izgubljenu vlast na tacni donosili.

U Budvi neće proći scenario iz Kotora, obećavaju pripadnici DF-a i Demokrata. Najavljuju da će na svaki mogući način braniti na izborima osvojenu vlast. Nasrtaj Crnogorske i DPS-a na lokalnu vast je na neki način zbližio i pomirio DF i Demokrate, čiji su predstavnici znali da razmijene neprimjerene otužbe, ali nikada po cijenu obaranja uspostavljene zajedničke vladavine.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo