Povežite se sa nama

DRUŠTVO

EU I MI: Člastvo do 2030. pod upitnikom 

Objavljeno prije

na

Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara  detaljnu analizu o procesu proširenja, koji je odavno izgubio na dinamici.  ESI smatra da je, ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja,  malo  vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030

 

Nedavni veto Francuske na početak pristupnih pregovora ka članstvu u EU sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom je negativno odjeknuo u čitavom regionu. U Skoplju je vlada Zorana Zaeva podnijela ostavku i raspisala vanredne izbore za april ove godine. Sa druge strane vode se polemike da li je na proces proširenja stavljena tačka na duže vrijeme ili će se nastaviti uz određene modifikacije.  Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska grupa i institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara ove godine detaljnu analizu o dosadašnjem procesu proširenja, koji je svakako odavno izgubio na dinamici, i izašla sa prijedlozima koji bi revitalizirali proces. ESI smatra da ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja malo je vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030.

Stav Francuske je da se proces pregovaranja mora promijeniti. Analiza Evropske stabilizacione inicijative je saglasna jer čak i da su Albanci i Makedonci dobili zeleno svjetlo za pregovore, proces pristupanja ne bi daleko odmakao ni do 2030.

Kako bi objasnili o čemu je riječ, analiza se poziva na zloslutni primjer Crne Gore koja je tokom 8 godina pregovaranja uspjela zatvoriti svega 3 poglavlja. Od toga su dva poglavlja otvorena i zatvorena isti dan.

Evropska komisija je ocijenila napredak Crne Gore 2015-2019. U tom periodu u čak 23 poglavlja nije bilo napretka. U 9 poglavlja je ostvaren neki napredak dok je u jednom poglavlju nazadovala (intelektualna svojina). Najbolju ocjenu (well advanced) Crna Gora nije ostvarila ni u jednom poglavlju. Kad je Crna Gora sa ovakvim rezultatima „lider“ u pregovorima šta se tek može očekivati od drugih zemalja.

Crna Gora već sada pregovara duže od Hrvatske sa neuporedivo lošijim rezultatima. Na EU samitu u Sofiji u maju 2018. države članice su odbile podržati nastojanja Evropske komisije da se da uslovni prospekt članstva u EU iza 2025. za Crnu Goru i Srbiju koje sada vode u procesu u odnosu na druge aspirante. Crna Gora nije otvorila samo jedno poglavlje  Od tri zatvorena poglavlja dva se odnose na nauku i istraživanje, i obrazovanje i kulturu, koja su otvorena i zatvorena isti dan. Treće poglavlje se odnosi na vanjske odnose koje je zatvoreno nakon traženog donošenja akcionog plana. Ista dva poglavlja je zatvorila i Srbija i u narednih pet godina nije uspjela niti jedno drugo poglavlje zatvoriti. ESI postavlja pitanje zašto se ne zatvaraju ostala poglavlja, da li se kvalitet života promijenio (na bolje) za obične crnogorske građane i u čemu je srž problema.

Kada se stvar prebaci u brojke onda se na tabeli vidi koliko je učinjeno u periodu 2015-2019 gdje je 1 najbolja (well advanced) ocjena dok je 5 najgora (early stage). Najbolji kolektivni zbir bodova bi iznosio 33 (prema broju poglavlja) čime bi zemlja bila spremna za članstvo u EU,  dok je najgori 165. U novembru 2015. opšti skor za Crnu Goru je iznosio 105 dok je u maju 2019 popeo se na skromnih 98. Dakle Crna Gora je tokom tri i po godine napredovala za svega 7 bodova ili 2 boda godišnje u prosjeku. Ovakvom dinamikom Crna Gora će dostići zadanih 33 boda tek za 30 godina.

Ono što je zaprepašćujuće, kaže ESI izvještaj pozivajući se na uporedne analize Evropske komisije, je da je Crna Gora na maltene istom nivou spremnosti za članstvo kao i Sjeverna Makedonija koja još nije počela pristupne pregovore.

Srbijansko napredovanje je još sporije. Njezin zbirni broj je porastao svega 4.5 bodova sa 103 u 2015. na 98.5 u 2019. Sa takvim tempom Srbiji će trebati nekoliko narednih decenija kako bi bila spremna za članstvo.

ESI insistira da je fokus na broju otvorenih poglavlja u pregovorima pogrešan i da nije indikator bilo kakvog progresa. Obične građane svakako neće zanimati zvanične izjave funkcionera na ceremonijama već primjena standarda u običnom životu koje se da osjetiti na koži. Kao primjer za Crno Goru navodi se loš sistem javnih nabavki koji omugućava široko rasprostranjenu korupciju. Crna Gora je otvorilo dato poglavlje u decembru 2013 kada je Savjet EU objavio listu onoga što se očekuje od Crne Gore. Kakvi su rezultati nakon 6 godina rada na reformi javnih nabavki se vidi u izvještaju EK iz maja 2019.

Kategorije

Dosadašnji progres
Zakonodavstvo „Nastavlja se sa pripremom novih zakona o koncesijama i javnim nabavkama“
Institucije „Institucionalne promjene u rukovođenju javnim nabavkama bi mogle imati uticaj na implementaciju“
Mjerljivi rezultati Nivo pripremljenosti je ocijenjen kao „umjeren“

ESI na osnovu izloženih parametara smatra da je nemoguće vidjeti kraj čitavom procesu i stoga predlaže da se cijeli proces postavi na drugačijim osnovama kako bi zapadni Balkan ostao u fokusu i dobio stvarnu perspektivu pridruživanja ukoliko to političke elite iz zemalja aspiranata žele. Primjer Turske svakako bode oči jer je ona status kandidata dobila jos daleke 1999. ali je njena politička elita tiho odustala od čitavog procesa nespremna da sprovede reforme za koje je procijenila da će je puno koštati.

ESI predlaže da se proces pristupanja vodi u dvije faze. Druga faza bi svakako podrazumijevala punopravno članstvo u EU dok bi u međuvremenu, u prvoj fazi, zemlje kandidati postale dio jedinstvenog tržišta na osnovu kriterija za pristupanje EEA (Evropski Ekonomski Prostor) kao što su javne nabavke, zaštita potrošača i zaštita prirodne okoline. Norveška, Island i Lihtenštajn su članice EEA a da nisu dio EU. Evropska stabilizaciona inicijativa dalje predlaže da se sva poglavlja odjednom otvaraju i da se zajedno sva zatvore. Demokratija, vladavina prava i ljudska prava su kriterijumi koji bi morali biti u potpunosti ispunjeni prije ulaska u jedinstveno evropsko tržište. Na kraju bi se uvela i reverzibilnost procesa ukoliko bi neka od zemalja ozbiljno kršila osnovna ljudska prava i nezavisnost pravosuđa (kao što je bio slučaj sa Turskom zadnjih godina). Suspenzija pristupnih pregovora bila bi pojednostavljena i donosila bi se prostom većinom država članica. Takođe bi bili zamrznuti svi predpristupni fondovi do poboljšanja situacije.

Mnogi se pitaju da li je ovo ostvarljivo i kakav bi bio podsticaj za društva i lidere u regionu da ispune kriterijume za pristupanje jedinstvenom evropskom tržištu? ESI smatra da su primjeri Litvanije, Estonije i Rumunije najbolji podsticaj i da je promjena na bolje moguća.

Litvanija je počela pristupne pregovore 1999. i tada je njen bruto društveni proizvod po glavi stanovnika (BDP per capita) iznosio 37 postoprosjeka EU koji je do kraja 2018. Porastao na 81 posto

Estonija je 1999. bila na nivou od 40 posto EU prosjeka dok na dan ulaska u EU 2004. već iznosio 54 postoa 2018. cijelih 82 posto.  Litvanija i Estonija su male države, isto kao i većina zemalja zapadnog Balkana. I puno veća Poljska je uspjela podići svoj BDP per capita sa nekadašnjih 43 posto na 71 posto.

Ali svakako najveći napredak je postigla Rumunija koju mnogi smatraju za istočno balkanskog tigra. Ona je napredovala sa skromnih 26 posto BDP-a na 66 posto EU prosjeka 2018.

Sjeverna Makedonija se sada nalazi tamo gdje je bila Litvanija 1999. dok je Srbija na poziciji koju je imala Estonija a Bosna i Hercegovina na mjestu Rumunije te godine. To je znak da se države ipak mogu promijeniti, i to na bolje.

ESI zaključuje analizu tvrdnjom da je proširenje EU na Balkan moguće samo ako se balkanske zemlje dubinski preobraze što nije slučaj sada. Proces nije inspiracija za ogromnu birokratiju balkanskih zemalja koja radi na pristupnim pregovorima. Balkan se trenutno vrti u krugu malih očekivanja i nedovoljnih reformi. Isto važi i za predvodnike (Crna Gora i Srbija) kao i one na začelju (BiH i Kosovo. Sa druge strane i mnoge zemlje EU imaju sumnje da će pristupanje novih članica donijeti korist ili osnažiti samu EU.

Eksperti ESI-ja smatraju da je, uz nužne reforme, pristupanje zemalja predvodnica jedinstvenom evropskom tržištu, moguće do 2025. a da bi sve zemlje zapadnog Balkana se mogle naći u istom prostoru do 2030.god.ine  i uživati u svim koristima koje donosi kao što je to slučaj sa Norveškom i Islandom. To je prije svega sloboda kretanja roba, usluga, kapitala i radne snage uz neophodni preduslov – vladavinu prava. Pristupanje jedinstvenom ekonomskom prostoru ne bi bila alternativa već usputna stanica ka punopravnom članstvu u EU, pod uslovom da se Pariz, Berlin i Brisel slože.

 

Dinamika

Tabela daje jasan prikaz dinamike i uspješnosti pregovora zemalja aspiranata sa Hrvatskom kao glavnom referencom i zemljom koja je posljednja ušla u EU 2013. god. završivši sve pristupne pregovore i zatvorivši sva poglavlja 2011.godine.

Zemlje aspiranti Predata aplikacija za članstvo Godina dobijanja statusa kandidata Godina početka pristupnih pregovora Godine pregovaranja Zatvorena poglavlja
Hrvatska 2003 2004 2005 6 33
Crna Gora 2008 2010 2012 8 3
Srbija 2009 2012 2014 6 2
Sj. Makedonija 2004 2005  
Albanija 2009 2014
BiH 2016
Kosovo
Turska 1987 1999 2005 15 1

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BUDVA,  NESLAVAN EPILOG PROJEKTA VIJEKA: Njemci otišli – ostavili oštećeno postrojenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zajedničko u dva vrijedna projekta, koji se tiču mora i čiste morske vode, PPOV i Osmoza čiji pogubni efekti deceniju kasnije potresaju lokalnu upravu je odabir istog partnera, njemačke kompanije WTE (Wasertechnik GmbH), koja je dio austrijskog konzorcijuma EVN grupe. Ova kompanija je ostavila Budvi afere, nedovršena ili potpuno neupotrebljiva postrojenja i milionska dugovanja

 

Među mnogim aferama bivše lokalne uprave u Budvi, čiji su funkcioneri označeni kao članovi organizovane kriminalne grupe kojom je rukovodio bivši funkcioner DPS-a  Svetozar Marović, kojima je budžet  opštine olakšan za stotine miliona eura, izdvajaju se dva projekta, a oba se tiču mora i čiste morske vode. Izdvajaju se po obimu pohare građana Budve, po biografijama strateških partnera i scenarijima za izvlačenje novca iz bogate budvanske kase i mogli bi poslužiti kao dobar scenario za seriju kriminalističkih filmova sa predivnim autentičnim lokacijama.

Riječ je o dva projekta koji su Opštinu Budva do sada koštali više od 130.000 miliona eura. Prvi, projekat Osmoza osmišljen je za preradu slane morske vode u slatku, pogodnu i za piće,d ok se drugi odnosi na preradu otpadnih, kanalizacionih voda koje se potom čiste ispuštaju u more. Zajedničko u oba projekta čiji pogubni efekti deceniju kasnije potresaju lokalnu upravu jee odabir istog partnera, njemačke kompanije WTE (Wasertechnik GmbH), koja je dio austrijskog konzorcijuma EVN grupe. Ova kompanija koja se vrlo brzo prilagodila domaćem  načinu korupcionaškog poslovanja ostavila je Budvi afere, nedovršena ili potpuno neupotrebljiva postrojenja i milionska dugovanja.  Oba projekta, i Osmoza i PPOV pod istragom su Specijalnog tužilaštva.

Projekat desalinizacije morske vode iz 2008 godine promovisan kao epohalan poduhvat tadašnje lokalne urpave na čelu sa Rajkom Kuljačom, najavljivan je i kao prvi takav projekat na Balkanu. Posao izgradnje dobila je firma Montenegro Osmoza, anonimnih makedonskih državljana. Postrojenje je koštalo 8 miliona eura, ali nikada nije proradilo u punom kapacitetu. Budvanska avantura oko desalinizacije predstavlja jedan od najzamršenijih poslova u kome je teško ući u trag novca koji je završavao u privatnim džepovima. Nazivi firmi koje gazduju postrojenjem ubrzano se mijenjaju a sa njima i njihovi vlasnici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRAD HOTEL NA MONTENEGRO BERZI: Da li se prodaje Sveti Stefan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Objava Montenegroberze da će se dionice kompanije Sveti Stefan Hoteli, pod šifrom SSHO, naći na njenom slobodnom tržištu,izazvala je burnu rekaciju javnosti. Na nedavnom zasijedanju lokalnog parlamenta u Budvi odbornici URA oštro su kritikovali ova dešavanja i gazdovanje svetostefanskim hotelima uopšte

 

Nakon nedavne organizacione podjele najveće hotelske kuće u Crnoj Gori, HTP Budvanska rivijera, na dva samostalna preduzeća, Budvanska rivijera AD i Sveti Stefan Hoteli AD Budva, akcije ovih kompanija našle su se u dva navrata na Montenegro berzi. Prva prodaja dionica odvojenih hotelskih kompanija odigrala se neposredno nakon restrukturiranja, u avgustu, dok je drugi plasman akcija na berzansko tržište aktiviran početkom februara ove godine. Za sada nije poznato da li je ovih dana došlo do neke kupoprodaje ili je u pitanju samo vraćanje  tržišnog načina prometa akcija koje su u rukama privatnika. U oba preduzeća vlasnička struktura je ostala identična nakon razdvajanja. Većinu akcija posjeduje Vlada, 41,6 odsto, Fond PIO raspolaže sa 12,8 odsto kapitala i Zavod za zapošljavanje 4,2 odsto, što čini takozvani državni paket od 58 odsto vlasništva u obje novostvorene hotelske kuće. U rukama privatnih kompanija i manjinskih akcionara, nalazi se ostatak od 42 odsto  vrijednosti imovine. Srbijanska AIK banka u vlasništvu biznismena Miodraga Kostića posjeduje 15,2 odsto akcija, dvije kompanije budvanskog STRATEX-a imaju 15 odsto, dok se mali dio akcija vodi na skrivene kastodi račune.

Dakle, crnogorska Vlada putem većinskog paketa akcija i dalje kontroliše imovinu poznatih budvanskih hotela i nema podataka o tome da se može trgovati ovim državnim dionicama. Prilikom podjele preduzeća bilo je govora kako će Vlada nastojati da od privatnih kompanija otkupiti akcije preduzeća Sveti Stefan Hoteli, čime će bisere crnogorske turističke ponude, grad hotel Sveti Stefan i hotel Miločer vratiti pod svoje okrilje.Do tada, državni paket akcija nije na prodaju niti može biti bez odobrenja Savjeta za privatizaciju i raspisivanja javnog tendera, saznajemo u upravi Budvanske rivijere. Prilikom podjele preduzeća koja je izvršena u junu prošle godine, najavljena je privatizacija hotela koji su ostali u sastavu Budvanske rivijere, hotela Palas i Kastellastva u Petrovcu, hotela Aleksandar i Mogren zajedno sa poznatim Turističkim naseljem Slovenska plaža u Budvi. Očekuje se raspisivanje javnog tendera za njihov konačan prelazak u privatno vlasništvo.

Prilikom prvog izlaska na berzu, u avgustu prošle godine, jedini kupac bila je Univerzal Capital banka u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, predstavnika zakupaca hotela Sveti Stefan i Miločer, koja je sa skrivenog kastodi računa za nepoznate klijente kupila 5.040 akcija novih firmi, Budvanska rivijera i Sveti Stefan Hoteli. Da li je povratak na berzansku trgovinu akcijamabudvanskih hotela prilika da zakupac elitnih crnogorskih hotela ukrupni svoj udio u vlasništvu kompanije, uskoro će se znati. Postojale su špekulacije o tome kako se trguje akcijama koje su u posjedu Stratex-a, budvanske firme čiji je vlasnik Nail Emilfarb, suvlasnik turističkog naselja Zavala.

Ukupna kapitalna vrijednost kompanije „Sveti Stefan Hoteli“ nakon izdvajanja iz zajedničke firme iznosi 25,85 miliona eura, raspolaže sa 8.110.763 akcija čija je nominalna vrijednost 3,187 eura.

Budvanska rivijera procijenjena je na 55,4 miliona eura, sa 8 miliona akcija takođe, čija je vrijednost duplo veća, 6,7 eura.

Objava Montenegroberze da će se dionice kompanije Sveti Stefan Hoteli, pod šifrom SSHO, naći na njenom slobodnom tržištu,izazvala je burnu rekaciju javnosti. Na nedavnom zasijedanju lokalnog parlamenta u Budvi odbornici URA oštro su kritikovali ova dešavanja i gazdovanje svetostefanskim hotelima uopšte.

„Grad hotel „Sveti Stefan“, jedan od dva vodeća brenda nekadašenje zajedničke države, nije na prodaju i pod hitno treba pokrenuti krivični postupak protih svih lica uključenih u svojevrsnu otimačinu paštrovskih kuća na ostrvu“, navodi se u reagovanju opštinskog odbora ove stranke.

„Ovo nije prvi put da pozivamo nadležne da reaguju, dok tužilaštvo nijemo ćuti na naše pozive, a Vlada Crne Gore nastavlja saradnju sa firmom koja iz godine u godinu bilježi milionske gubitke. U isto vrijeme ta firma najavljuje novih 70 miliona ulaganja u hotel „Kraljičina plaža“, što predstavlja podatak koji bi po prirodi i logici stvari morao biti posao i alarm za tužioca“, navodi u saopštenju  Blažo Rađenović, član opštinskog odbora URA-e.

Zaista je teško razumjeti da elitno ljetovalište sa jedinstvenim gradom-hotelom Sveti Stefan i Miločerom, smješteno na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, godinama bilježi samo minuse u poslovanju uprkos zvaničnim podacima o vanrednim uspjesima proteklih turističkih sezona. Bar tako stoji u finansijskim izvještajima firme Adriatic properties Doo, koja u ime osnivača, of šor kompanije Aidwey Investment LLC, vodi zakup hotela.  Prijavljeni gubici u poslovanju mjere se milionima eura. U izvještajima poreskoj upravi gubitak za turističku sezonu 2017. iznosio je6,3 miliona eura dok je u 2018. bio 5,7 miliona.Luskuzni hoteli, raskošna priroda, uz kilometar atraktivnih pješčanih plaža kojim gazduje takođe,   Petrosu Statisu i partnerima ne mogu nikako donijeti profit. Samo gubitke. Pa otuda i pitanje, odakle će se naći suma od 73 miliona eura, koja će navodno biti uložena u izgradnju novog hotelsko-apartmanskog kompleksa u Miločeru, na mjestu starog porušenog hotela Kraljičina plaža, ako ne prodajom stanova. Može se samo pretpostaviti cijena kvadrata stana u miločerskoj šumi, nadomak poznate, male, Kraljičine plaže.

Poznati turistički kompleks izgleda prilično zapušteno, izgubio je prepoznatljiv sjaj, ljepotu i raskoš. Nekadašnji uređeni i održavani parkovi ispred Svetog Stefana i hotela Miločer, nestali su. Raznobojno sezonsko cvijeće i nisko mediteransko rastinje koje je krasilo ove površine živi u sjećanju posjetilaca na prohujalebolje dane, kada je Svetac poslovao sa profitom u istom iznosu u kojem zakupac, strateški partner Vlade, ostvaruje gubitak.Otvoreno je veliko gradilište za gradnju apartmana i stanova za tržište, sjeku se stoljetni borovi, mijenja se ambijent Miločera pod pritiskom kapitala nepoznatog porijekla. Dok vlasnici dijela akcija ovog turističkog rizorta međusobno trguju.

Iz URA-e prijete novim građanskim protestima zbog lošeg odnosa prema Svecu i Miločeru, pozivaju Vladu da raskine štetan ugovor sa firmom Adriatic properties i tužilaštvo da preispita slučaj transformacije i berzanskog usitnjavanja hotelskih  preduzeća. Iako trenutno ne postoji mogućnost potpune prodaje grada-hotel Sveti Stefan bez takve odluke Vlade Crne Gore, vlasnici kuća na poznatom ostrvu, koje su im oduzete u ime višeg, javnog interesa, pretvaranja srednjevjekovnog naselja Paštrovića u luksuzni hotel i podizanja turističke ponude Crne Gore na najviši nivo, traže svoj udio u vidu akcija u novostvorenoj hotelskoj kompaniji. Koliko su ovakva očekivanja realna i kako će se stvari odvijati na Svecu, pokazaće vrijeme koje dolazi.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IMA LI ŽIVOTA POKRAJ TERMOELEKTRANE: Tihi ubica zaposjeo Pljevlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podaci SZO pokazuju da 22 odsto svih smrti u Pljevljima mogu da se pripišu zagađenju vazduha. Za nepunih pola vijeka broj stanovnika se gotovo prepolovio. Termoelektrana Pljevlja, ipak, od ekoloških standarda poštuje samo ono što mora, kažu naši sagovornici. Projekat toplifikacije nije ni na vidiku, nadležni ćute, a vrijeme polako ističe

 

Termoelektrana Pljevlja još  ne koristi savremene metode kako bi zaštitila životnu sredinu i zdravlje stanovnika Pljevalja. Prema riječima Milorada Mitrovića, predsjednika NVO Breznica, u TE razmišljaju samo kako da ostvare štto veći profit, a od ekoloških standarda poštuju samo ono što moraju.

Iz TE Pljevlja objašnjavaju da će ovu godinu obilježiti početak ekološke sanacije prvog bloka termoelektrane uz rekultivaciju postojeće deponije šljake i pepela. Projekti su vrijedni preko 60 miliona eura. ,,Realizacijom ovih projekata TE će proizvoditi električnu energiju po najvišim evropskim standardima bez rizika po životnu sredinu. Biće izgrađen i izvor toplote za grijanje grada i doniraće se još oko tri miliona eura za izgradnju primarnog toplovoda. Ekološkom rekonstrukcijom, sve emisije i produkti sagorijevanja uglja i hemijskih procesa koji se odvijaju prilikom proizvodnje električne energije, biće svedeni na granice ispod dozvoljenih, u skladu sa zakonskom regulativom naše države i evropskim direktivama o emisijama iz termo izvora na ugalj”, piše na oficijalnom sajtu TE.

Ništa ne bi bilo problematično u tvrdnjama nadležnih da se o projektu toplifikacije, kao jedinom rješenju za zagađenost u Pljevljima, ne govori već godinama. Na njega su i stanovnici Pljevalja zaboravili. Mještanka Pljevalja N.N je prestala da se nada promjeni: ,,Djeca mi zimi gotovo i ne izlaze napolje. Vazduh je toliko zagađen, što od termoelektrane, što od rudnika uglja, što od samih domaćinstava. Živimo tako godinama. Mnogi odlaze iz Pljevalja, a kako se čini, i mi ćemo”.

Milorad Mitrović kaže da projekat toplifikacije u Pljevljima zahtijeva ozbiljnu strategiiju: ,,Ovo je veoma skup, dugotrajan i zahtijevan projekat, posebno sekundarna mreža koja se provlači kroz gusto naseljene djelove grada. U pojedinim naseljima je projekat neizvodljivo uraditi zbog raštrkanosti objekata. Koliko će prosječnog Pljevljaka koštati grijanje iz gradskog toplovoda? Besplatno biti neće. Da li će se naplaćivati po metru kubnom zagrijanog prostora ili po jedinici isporučene kalorične moći, niko ne zna, a to je ključna stvar. U svakom slučaju, spaljivanje fosilnih goriva će imati štetne posljedice sve dok ih budemo koristili”.

Iz NVO Green Home su u jednom od svojih istraživanja objavili: ,,Iako je toplifikacija bila obaveza Elektroprivrede, ni nakon 30 godina rada i oko 40 miliona tona uglja koje je termoelektrana sagorjela, taj projekat nije realizovan. Nije jasno definisan ni Nacrtom Detaljnog prostornog plana TE Pljevlja. U istom dokumentu, jasno je zato naveden njegov negativan uticaj na rad drugog bloka zbog oduzimanja dijela snage za potrebe toplifikacije”.

U Akcionom planu implementacije Strategija razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine piše: ,,Snabdijevanje Pljevalja daljinskom toplotom iz novog bloka poslije ulaska tog bloka u Elektroenergetski sistem u 2020. godini za sada nije uzeto u obzir jer zavisi od više elemenata i to od rezultata studije opravdanosti izgradnje drugog bloka, konačne odluke investitora u TE Pljevlja, kao i lokalne zajednice”.

Iz NVO Green Home dodatno objašnjavaju: ,,Projekat toplifikovanja Pljevalja trajao bi od 20 do 25 godina i izvodio bi se fazno. Njegov završetak bi se mogao očekivati tek oko 2050. godine, a samo bi 70 odsto građana na kraju bilo snadbdijevano daljinskim grijanjem. Iako obaveza drugih, sada je projekat toplifikacije obaveza lokalne zajednica sa potrebnim ulaganjima od 20 miliona eura. Te račune bi plaćali građani Crne Gore, ne oni koji vrše eksploataciju uglja i ostvaruju profit”.

Način poslovanja TE zaprepastio je javnost u julu 2019. godine, kada je došlo do pomora ribe u Ćehotini i Vezišnici. Drenažni sistemi i cijevi iz kojih se izlivaju otpadne vode TE Pljevlja nalaze se, nezaštićeni, u neposrednoj blizini rijeka koje dalje mogu da prenose te štetne materije, ugrožavajući živi svijet pred sobom. ,,Ti drenažni sistemi su dio zastarele tehnologije, i to je najbolji dokaz kakve oni “savremene” metode koriste u cilju smanjenja negativnog uticaja na životnu sredinu. I nakon pomora ribe, oni i dalje vrše ispuštanja viškova iz svog proizvodnog procesa”, objašnjava Vaso Knežević, NVO aktivista i predsjednik Sportsko-ribolovnog kluba (SRK) Lipljen u Pljevljima.

Kako objašnjavaju upućeni sagovornici Monitora, cijevi bi trebalo da pepeo i šljaku sa vodom transportuju na deponiju Maljevac. Međutim, kada se otvore drenažni ventili, oni umjesto na deponiju idu u vodotok Vezišnice. To se radi često.

Valja ukazati na to da je da je za novog direktora TE, nakon ovog ekocida, ponovo imenovan Luka Jovanović. On je bio na čelu termoelektrane u vrijeme sličnih dešavanja, poput onih kada je pjena od čišćenja rashladnog tornja TE Pljevlja prekrivala voćnjake u okolini ili kada je prašina sa deponije Maljevac zasipala Pljevlja.

Na tenderu za izvođenje radova na najavljenoj ekološkoj rekonstrukciji prvog bloka TE Pljevlja pobijedio je konzorcijum Dec International-Bemax-BB Solar-Permonte, dostavivši ponudu od 54,4 miliona eura. Firma BB Solar u suvlasništvu je sina predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića, Blaža Đukanovića, koji je i ranije oštro kritikovan zbog svojih poslovnih poteza u oblasti solarne i hidroenergije.

,,Projekat je u značajnoj mjeri u tajnosti. Plan za rekonstrukciju prvog bloka predviđa samo priključak za toplotni izvor, a tek treba izraditi studiju glavnog projekta i utvrditi broj potrošača koji bi bio obuhvaćen toplifikacijom, potom faze u kojima bi se radila, pronalazak kreditora za gradnju i na kraju cijenu sistema grijanja za Pljevljake. Čini se da EPCG pokušava da značajno uveća snagu postojećeg bloka sa 225 MW na 300 MW, što će uticati na veću cijenu investicije, a nejasno je da li će za tu snagu bloka biti u potpunosti zadovoljeni strogi evropski ekološki standardi”, kaže za Monitor Ines Mrdović, pravna savjetnica NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Prema njenim riječima, pitanje je da li će investicija na kraju koštati 54,4 miliona ili više: ,,Očito je da EPCG već ulazi u kašnjenje ranijih rokova za rekonstrukciju prvog bloka TE. To bi u neko dogledno vrijeme moglo rezultirati plaćanjem penala zbog zagađenja, osim ako EPCG ne računa da će joj biti odobreni dodatni sati rada TE, dok ne okonča njenu rekonstrukciju”.

Prema studiji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 2016. godine koncentracija zagađenja vazduha u Pljevljima redovno prelazi zakonom propisane vrijednosti. Podaci SZO pokazuju da 22 odsto svih smrti u Pljevljima mogu da se pripišu zagađenju vazduha.

U 2017. godini, prema izvještaju Epidemiološke službe, u Pljevljima je registrovano 395 prvih posjeta ljekaru zbog maligniteta. U 2018. godini, prema izvještaju Instituta za javno zdravlje 675. Brojke govore sve.

Turobni su i posljednji podaci Monstata, koji su samo potvrdili trend smanjenja stanovnika Pljevalja. Procjenjuje se da u ovom gradu trenutno živi oko 27 hiljada ljudi. Prema popisu iz 2011. godine, Pljevlja su imala 30.786 stanovnika, a to je pet hiljada manje nego na popisu iz 2003. godine i 16 hiljada manje u odnosu na popis iz 1971. godine, kada je registrovan najveći broj stanovnika u ovoj opštini. U posljednjih devet godina u Pljevljima je rođeno 1 694 djece dok je u istom periodu umrlo 3 749 Pljevljaka. Poređenja radi, tu se sedamdesetih godina prošlog vijeka rađalo 1 200 beba godišnje.

Vrijeme ističe dok lični interesi pojedinaca imaju primat nad zdravljem građana Crne Gore. ,,Prosječan Pljevljak je kao bolesnik u komi. Svega je svjestan i sve vidi i čuje, samo što ne može da priča. Strpljiv je, miran i čeka kraj”, zaključuje Milorad Mitrović.

                                                                                                                                          ANDREA JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo