Povežite se sa nama

DRUŠTVO

EU I MI: Člastvo do 2030. pod upitnikom 

Objavljeno prije

na

Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara  detaljnu analizu o procesu proširenja, koji je odavno izgubio na dinamici.  ESI smatra da je, ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja,  malo  vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030

 

Nedavni veto Francuske na početak pristupnih pregovora ka članstvu u EU sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom je negativno odjeknuo u čitavom regionu. U Skoplju je vlada Zorana Zaeva podnijela ostavku i raspisala vanredne izbore za april ove godine. Sa druge strane vode se polemike da li je na proces proširenja stavljena tačka na duže vrijeme ili će se nastaviti uz određene modifikacije.  Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska grupa i institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara ove godine detaljnu analizu o dosadašnjem procesu proširenja, koji je svakako odavno izgubio na dinamici, i izašla sa prijedlozima koji bi revitalizirali proces. ESI smatra da ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja malo je vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030.

Stav Francuske je da se proces pregovaranja mora promijeniti. Analiza Evropske stabilizacione inicijative je saglasna jer čak i da su Albanci i Makedonci dobili zeleno svjetlo za pregovore, proces pristupanja ne bi daleko odmakao ni do 2030.

Kako bi objasnili o čemu je riječ, analiza se poziva na zloslutni primjer Crne Gore koja je tokom 8 godina pregovaranja uspjela zatvoriti svega 3 poglavlja. Od toga su dva poglavlja otvorena i zatvorena isti dan.

Evropska komisija je ocijenila napredak Crne Gore 2015-2019. U tom periodu u čak 23 poglavlja nije bilo napretka. U 9 poglavlja je ostvaren neki napredak dok je u jednom poglavlju nazadovala (intelektualna svojina). Najbolju ocjenu (well advanced) Crna Gora nije ostvarila ni u jednom poglavlju. Kad je Crna Gora sa ovakvim rezultatima „lider“ u pregovorima šta se tek može očekivati od drugih zemalja.

Crna Gora već sada pregovara duže od Hrvatske sa neuporedivo lošijim rezultatima. Na EU samitu u Sofiji u maju 2018. države članice su odbile podržati nastojanja Evropske komisije da se da uslovni prospekt članstva u EU iza 2025. za Crnu Goru i Srbiju koje sada vode u procesu u odnosu na druge aspirante. Crna Gora nije otvorila samo jedno poglavlje  Od tri zatvorena poglavlja dva se odnose na nauku i istraživanje, i obrazovanje i kulturu, koja su otvorena i zatvorena isti dan. Treće poglavlje se odnosi na vanjske odnose koje je zatvoreno nakon traženog donošenja akcionog plana. Ista dva poglavlja je zatvorila i Srbija i u narednih pet godina nije uspjela niti jedno drugo poglavlje zatvoriti. ESI postavlja pitanje zašto se ne zatvaraju ostala poglavlja, da li se kvalitet života promijenio (na bolje) za obične crnogorske građane i u čemu je srž problema.

Kada se stvar prebaci u brojke onda se na tabeli vidi koliko je učinjeno u periodu 2015-2019 gdje je 1 najbolja (well advanced) ocjena dok je 5 najgora (early stage). Najbolji kolektivni zbir bodova bi iznosio 33 (prema broju poglavlja) čime bi zemlja bila spremna za članstvo u EU,  dok je najgori 165. U novembru 2015. opšti skor za Crnu Goru je iznosio 105 dok je u maju 2019 popeo se na skromnih 98. Dakle Crna Gora je tokom tri i po godine napredovala za svega 7 bodova ili 2 boda godišnje u prosjeku. Ovakvom dinamikom Crna Gora će dostići zadanih 33 boda tek za 30 godina.

Ono što je zaprepašćujuće, kaže ESI izvještaj pozivajući se na uporedne analize Evropske komisije, je da je Crna Gora na maltene istom nivou spremnosti za članstvo kao i Sjeverna Makedonija koja još nije počela pristupne pregovore.

Srbijansko napredovanje je još sporije. Njezin zbirni broj je porastao svega 4.5 bodova sa 103 u 2015. na 98.5 u 2019. Sa takvim tempom Srbiji će trebati nekoliko narednih decenija kako bi bila spremna za članstvo.

ESI insistira da je fokus na broju otvorenih poglavlja u pregovorima pogrešan i da nije indikator bilo kakvog progresa. Obične građane svakako neće zanimati zvanične izjave funkcionera na ceremonijama već primjena standarda u običnom životu koje se da osjetiti na koži. Kao primjer za Crno Goru navodi se loš sistem javnih nabavki koji omugućava široko rasprostranjenu korupciju. Crna Gora je otvorilo dato poglavlje u decembru 2013 kada je Savjet EU objavio listu onoga što se očekuje od Crne Gore. Kakvi su rezultati nakon 6 godina rada na reformi javnih nabavki se vidi u izvještaju EK iz maja 2019.

Kategorije

Dosadašnji progres
Zakonodavstvo „Nastavlja se sa pripremom novih zakona o koncesijama i javnim nabavkama“
Institucije „Institucionalne promjene u rukovođenju javnim nabavkama bi mogle imati uticaj na implementaciju“
Mjerljivi rezultati Nivo pripremljenosti je ocijenjen kao „umjeren“

ESI na osnovu izloženih parametara smatra da je nemoguće vidjeti kraj čitavom procesu i stoga predlaže da se cijeli proces postavi na drugačijim osnovama kako bi zapadni Balkan ostao u fokusu i dobio stvarnu perspektivu pridruživanja ukoliko to političke elite iz zemalja aspiranata žele. Primjer Turske svakako bode oči jer je ona status kandidata dobila jos daleke 1999. ali je njena politička elita tiho odustala od čitavog procesa nespremna da sprovede reforme za koje je procijenila da će je puno koštati.

ESI predlaže da se proces pristupanja vodi u dvije faze. Druga faza bi svakako podrazumijevala punopravno članstvo u EU dok bi u međuvremenu, u prvoj fazi, zemlje kandidati postale dio jedinstvenog tržišta na osnovu kriterija za pristupanje EEA (Evropski Ekonomski Prostor) kao što su javne nabavke, zaštita potrošača i zaštita prirodne okoline. Norveška, Island i Lihtenštajn su članice EEA a da nisu dio EU. Evropska stabilizaciona inicijativa dalje predlaže da se sva poglavlja odjednom otvaraju i da se zajedno sva zatvore. Demokratija, vladavina prava i ljudska prava su kriterijumi koji bi morali biti u potpunosti ispunjeni prije ulaska u jedinstveno evropsko tržište. Na kraju bi se uvela i reverzibilnost procesa ukoliko bi neka od zemalja ozbiljno kršila osnovna ljudska prava i nezavisnost pravosuđa (kao što je bio slučaj sa Turskom zadnjih godina). Suspenzija pristupnih pregovora bila bi pojednostavljena i donosila bi se prostom većinom država članica. Takođe bi bili zamrznuti svi predpristupni fondovi do poboljšanja situacije.

Mnogi se pitaju da li je ovo ostvarljivo i kakav bi bio podsticaj za društva i lidere u regionu da ispune kriterijume za pristupanje jedinstvenom evropskom tržištu? ESI smatra da su primjeri Litvanije, Estonije i Rumunije najbolji podsticaj i da je promjena na bolje moguća.

Litvanija je počela pristupne pregovore 1999. i tada je njen bruto društveni proizvod po glavi stanovnika (BDP per capita) iznosio 37 postoprosjeka EU koji je do kraja 2018. Porastao na 81 posto

Estonija je 1999. bila na nivou od 40 posto EU prosjeka dok na dan ulaska u EU 2004. već iznosio 54 postoa 2018. cijelih 82 posto.  Litvanija i Estonija su male države, isto kao i većina zemalja zapadnog Balkana. I puno veća Poljska je uspjela podići svoj BDP per capita sa nekadašnjih 43 posto na 71 posto.

Ali svakako najveći napredak je postigla Rumunija koju mnogi smatraju za istočno balkanskog tigra. Ona je napredovala sa skromnih 26 posto BDP-a na 66 posto EU prosjeka 2018.

Sjeverna Makedonija se sada nalazi tamo gdje je bila Litvanija 1999. dok je Srbija na poziciji koju je imala Estonija a Bosna i Hercegovina na mjestu Rumunije te godine. To je znak da se države ipak mogu promijeniti, i to na bolje.

ESI zaključuje analizu tvrdnjom da je proširenje EU na Balkan moguće samo ako se balkanske zemlje dubinski preobraze što nije slučaj sada. Proces nije inspiracija za ogromnu birokratiju balkanskih zemalja koja radi na pristupnim pregovorima. Balkan se trenutno vrti u krugu malih očekivanja i nedovoljnih reformi. Isto važi i za predvodnike (Crna Gora i Srbija) kao i one na začelju (BiH i Kosovo. Sa druge strane i mnoge zemlje EU imaju sumnje da će pristupanje novih članica donijeti korist ili osnažiti samu EU.

Eksperti ESI-ja smatraju da je, uz nužne reforme, pristupanje zemalja predvodnica jedinstvenom evropskom tržištu, moguće do 2025. a da bi sve zemlje zapadnog Balkana se mogle naći u istom prostoru do 2030.god.ine  i uživati u svim koristima koje donosi kao što je to slučaj sa Norveškom i Islandom. To je prije svega sloboda kretanja roba, usluga, kapitala i radne snage uz neophodni preduslov – vladavinu prava. Pristupanje jedinstvenom ekonomskom prostoru ne bi bila alternativa već usputna stanica ka punopravnom članstvu u EU, pod uslovom da se Pariz, Berlin i Brisel slože.

 

Dinamika

Tabela daje jasan prikaz dinamike i uspješnosti pregovora zemalja aspiranata sa Hrvatskom kao glavnom referencom i zemljom koja je posljednja ušla u EU 2013. god. završivši sve pristupne pregovore i zatvorivši sva poglavlja 2011.godine.

Zemlje aspiranti Predata aplikacija za članstvo Godina dobijanja statusa kandidata Godina početka pristupnih pregovora Godine pregovaranja Zatvorena poglavlja
Hrvatska 2003 2004 2005 6 33
Crna Gora 2008 2010 2012 8 3
Srbija 2009 2012 2014 6 2
Sj. Makedonija 2004 2005  
Albanija 2009 2014
BiH 2016
Kosovo
Turska 1987 1999 2005 15 1

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

RAT KOTORSKIH KLANOVA NASTAVLJEN NA KRFU: Ubice brže od policije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Egzekutori Alanu Kožaru i Damiru Hadžiću nijesu ostavili ni najmanju mogućnost da prežive, već su, kako tvrde upućeni u detalje zločina, njihova tijela namjeravali da poliju benzinom i zapale

 

Krvavi rat kotorskih kriminalnih grupa koji traje već šestu godinu odnio je još dvije žrtve. U četvrtak 23. jula, u popodnevnim satima na Krfu i dalje nepoznate osobe ubile su Baranina Alana Kožara i Damira Hadžića iz Užica, koji su operativno važili za osobe bliske škaljarskom klanu. Iako to niko do sada nije zvanično objavio, više je nego jasno da dvostruka likvidacija ima potpis konkurentskog kavačkog klana.

Scene koje su se prošlog četvrta mogle vidjeti na Krfu bile su nalik na one iz akcionih filmova. Prije nego što su škaljarci izašli iz svog automobila, koji su taman parkirali, ispred kuće koju su iznajmili, nepoznate osobe prišle su vozilu, a potom u njih iz dva različita oružja ispalile 29 hitaca. Iako su sa sobom imali oružje, Kožar i Hadžić nijesu stigli da uzvrate vatru.

Ubice im nisu ostavli ni najmanju mogućnost da prežive, već su, kako tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, njihova tijela namjeravali da poliju benzinom i zapale, kako bi istražitelji što teže otkrili identitet žrtava. Šta ih je spriječilo u toj namjeri za sada nije poznato pošto, prema saznanjima lokalne policije, nema očevidaca ove mafijaške likvidacije. Prema pisanju grčkih medija, tijela ubijenih u izrešetanom automobilu pronašao je, kasno popodne, maser sa kojim su Kožar i Hadžić prije ubistva dogovorili profesionalnu masažu.

Sudski vještak tamošnjim medijima je objasnio da su obojica imala višestruke povrede po cijelom tijelu, odnosno da im je više od deset metaka ispaljeno u vrat, prsa, ruke i noge. Prema njegovim riječima cijela ,,operacija smrti” dvojice Balkanaca trajala je samo nekoliko sekundi. Na osnovu dokaza izuzetih iz automobila, ali i izgleda tijela, tamošnji vještaci su zaključili da su se Kožar i Hadžić tog popodnevna vraćali sa plaže.

Osim oružja, grčki istražitelji su kod žrtava pronašli falsifikovana dokumenta. Kožar je imao falsifikovana dokumenta i putovao je sa pasošem Slovenije pod imenom Robert Bitenc, dok je Hadžić koristio slovenački pasoš na ime Martina Pospišeka. To je bio razlog da grčki mediji kao prvu informaciju objave da su ubijeni državljani ove zemlje, dok su crnogorski mediji, iz svojih izvora, već imali potvrdu da u toj pucnjavi nijesu ubijeni Slovenci već Kožar i Hadžić.

Izgleda da su Kožar i Hadžić unaprijed planirali koliko će ostati na Krfu. To govori podatak da je apartman u njihovo ime na tri mjeseca, 21. juna, iznajmila treća osoba. U tom apartmanu istražitelji su pronašli 11.500 eura i pištolj glok, koji je, kako se sumnja, pripadao jednoj od dvije žrtve.

Grčki mediji prenose i da je grupa oficira bezbjednosti otputovala za Srbiju da bi od kolega iz Beograda prikupili što više podataka o zaraćenim kriminalnim grupama, kako bi pokušali da rasvijetle dvostruko ubistvo. Cilj helenske policije je, pišu mediji, da u saradnji sa srpskim kolegama pronađe „jezgra“ kriminalaca u srpskoj i crnogorskoj zajednici u Atini. Pored toga, grčka policija je ispitivala moguću umiješanost ovdašnjih mafijaša u ilegalne aktivnosti u Grčkoj, uglavnom trgovinu narkoticima i krijumčarenje cigareta.

Kada je riječ o egzekutorima, grčki istražitelji ne isključuju mogućnost da su ubice još na Krfu, zbog čega se i dalje vrše detaljne provjere.Tamošnje bezbjednosne struktrure podsjećaju da je Grčka već bila mjesto krvavog obračuna kotorskih kriminalnih klanova i to u januaru ove godine kada su u Atini likvidirani Stevan Stamatović i Igor Dedović, koji su operativno važili za vođe škaljaraca. Oni ne isključuju mogućnost da su sada ubijeni jedno vrijeme boravili sa svojim prijateljima, zbog čega su sada u toku provjere radi utvrđivanja kuda su se proteklih mjeseci kretali Kožar i Hadžić. Reader.gr navodi da je grčka policija utvrdila da su Kožar i Hadžić posljednjih godina proputovali Evropu sa lažnim pasošima kao i da su nedavno boravili u turskom ljetovalištu Antalija. Upravo u tom turskom ljetovalištu, podsjetimo, 2018. godine uhapšen je jedan od vođa škaljarskog klana Jovan Vukotić, koji se trenutno nalazi u spuškom zatvoru (u međuvremenu je izašao iz pritvora – vidjeti antrfile).

Grčke vlasti brine to što je crnogorska mafija našla utočište u Grčkoj, pa će pokušati da utvrdi koliko se pripadnika suparničkih klanova iz Crne Gore nalazi u toj zemlji. Svoju operativu, kako tvrde mediji, usmjerili su na prikupljanje podataka o tome kada i gdje će se dogoditi sljedeće naručeno ubistvo. Čini se ipak da to gdje će biti sljedeći napad i ko je sljedeća meta istražitelji, baš kao i javnost, mogu samo da naslućuju.

Ubistvo Kožara i Hadžića, očigledan je dokaz da se bjegunci mogu godinama kriti i bježati od tužilaštva i policije, ali ne i od metaka koje su im namijenili pripadnici suprotstavljenog klana.

Alan Kožar je duže od deceniju u policijskoj evidenciji registrovan kao bezbjednosno interesantno lice. Više puta je optuživan i sumnjičen za teška krivična djela, a prema policijskim podacima vođa je najjačeg barskog kriminalnog klana koji usko sarađuje sa škaljarcima i zemuncima Luke Bojovića.

Crnogorski pravosudni organi potraživali su, zbog sumnje da je 2016. godine organizovao kriminalnu grupu u Baru i Budvi, čiji pripadnici su postali Nišlija Milan Dinić neke i dalje nepoznate osobe, a čiji zadatak je bio da ubiju Danilovgrađanina Slobodana Šaranovića. Dinić je, navodno, 24. decembra te godine odustao od plana i Šaranoviću predao pištolj, mobilni telefon i karticu. Šaranović je, ipak, ubijen nekoliko mjeseci kasnije tačnije 11. marta 2017. godine, ispred svog stana u budvanskom naselju Dubovica.

Kožar je bio čovjek od povjerenja vođi zemunskog klana Luki Bojoviću čija porodica je godinama ratovala sa porodicom Šaranović. Ubijeni Slobodan Šaranović teretio se za ubistvo Nikole Bojovića, Lukinog brata. On je, navodno, to ubistvo naručio iz osvete, zbog ubistva svog brata Branislava. U to vrijeme  Luka Bojović je bio u prijateljskim i poslovnim kontaktima s barskom kriminalnom grupom koju je predvodio pokojni Luka Đurović. Nakon što je Đurović poginuo u saobraćajnoj nesreći, vođstvo nad klanom je preuzeo upravo Kožar.

Kožaru se sudilo zbog optužbi da je organizovao postavljanje eksplozivne naprave ispod auta policijskog komandira u Baru, Ivana Đokovića, ali je pravosnažno oslobođen od tih optužbi. Pravosnažno je osuđen na šest godina i deset mjeseci zatvora zbog podmetanja tri eksplozivne naprave na gradilište Hotela Splendid u Bečićima i pokušaja iznude od biznismena Žarka Radulovića, suvlasnika hotela. Tu kaznu je izdržao 2013. godine.

Srpska policija tragala je za Damirom Hadžićem zbog sumnje da je upravo on ispalio smrtonosni rafal u jednog od visokorangiranih pripadnika kavačkog klanaDavorina Baltića. Baltić je ubijen u Beogradu 1. januara 2018. dok je automobilom ulazio u garažu zgrade na Vračaru u kojoj je živio. Sa Baltićem u automobilu bila je srbijanska policajka Marija Nikolić, koja je u pucnjavi ostala nepovrijeđena.

Hadžić je srpskoj policiji godinama poznat i važio je za bitnog čovjeka Filipa Koraća i saradnika Igora Dedovića. Dovodi se u vezu i sa serijom razbojništava i pljački juvelirnica i zlatara širom Evrope. Hapšen je u Milanu nakon pokušaja pljačke blindiranog vozila za prevoz novca. U Užicu je 2012. ranjen u pucnjavi u kladionici.

I dok su u Grčkoj padale nove žrtve krvavog rata narkoklanova, pripadnici Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije rasvijetlili su ubistvo Saše Klikovca (38), ubijenog 18. jula ispred porodičnog restorana ,,Kod Crnogorca”, u naselju Cijevna nadomak Podgorice.

Lisice su, zbog sumnje da je vozio ubicu, prvo stavljene na ruke Podgoričaninu Marku Šakoviću (29), a par dana kasnije i njegovom dvije godine starijem sugrađaninu Milošu Markoviću, za kog se veruje da je pucao na Klikovca iz vozila kojim je upravljao njegov pomagač. Policija je slučaj rasvijetlila za samo četiri dana, nakon što su na planini Radovče pronašli golf koji je korišćen u zločinu, i iz njega izuzeli mnoštvo tragova koji su ih doveli do osumnjičenih.

Nedugo zatim uslijedilo je hapšenje Šukovića koji je, prema nezvaničnim informacijama, istražiteljima priznao sve što je uradio, uz ime saučesnika koji je pucao u Klikovca. On je ispričao da su nekoliko dana pratili Klikovca i čekali pogodan trenutak da zločinački naum sprovedu u djelo. Za razliku od Šukovića, Marković je policiji operativno poznat od ranije i to kao osoba bliska jednom ogranku škaljarskog kriminalnog klana.

 

VOĐA ŠKALJARSKOG KLANA NAPUSTIO SPUŠKI ZATVOR:
Sloboda za Vukotića

Kotoranin Jovan Vukotić koji slovi za vođu škaljarskog klana izašao je u utorak iz spuškog zatvora. Vukotića Više državno tužilaštvo sumnjiči da je sa Milićem – Minjom Šakovićem i pokojnim Igorom Dedovićem, prije nekoliko godina pokušao da ubije dvojicu navodnih članova kavačkog klana Vojina Stupara i Miloša Radonjića.

Tridesetdevetogodišnji Kotoranin u februaru je ekstradiran iz Srbije u Crnu Goru. On je u tužilaštvu, ali i prije ekstradicije iz Srbije, više puta negirao optužbe, tvrdeći da mu sve smještaju ,,prljavi” policajci i da nije bio u Crnoj Gori kada se pucalo u Kotoru. U istrazi pokušaja ubistva dvojice kavčana saslušan je 19. juna 2019. godine u prostorijama Okružnog zatvora u Beogradu, a 8. februara 2020. pred podgoričkim Višim sudom.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLICIJSKA TORTURA I KAKO JE SPRIJEČITI: Teška ruka pendrek-demokratije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT) je ukazao na „nestandardne predmete“ – bejzbol palice i električne kablove – koje je pronašao u CB Podgorica, koji je naveden i kao lokacija na kojoj su žrtve policijske torture mučene

 

Zvjersko prebijanje Jovana Grujičića, Benjamina Mugoše i M.B., poslednji je u nizu slučajeva koji bacaju sjenku na postupanje uniformisanih službenika Uprave policije. Taj događaj, istovremeno, u fokus javnosti vraća dilemu da li se crnogorska policija vraća davno oprobanim metodama iznuđivanja priznanja od osumnjičenih.

Repertoar torture  je, prema tvrdnjama pretučene trojke, raznovrstan: navlačenje pancirnih prsluka na gornji dio tijela i udaranje bejzbol palicama preko istih, udaranje po tabanima, upotreba elektro-šokera na više djelova tijela uključujući genitalije, davljenje plastičnom kesom, šamaranje, repetiranje pištolja… Zbog onog što su preživjeli oni su podnijeli  krivičnu prijavu, u kojoj su detaljno naveli šta su im policajci radili, u maju, nakon što su ih uhapsili zbog sumnje da su učestvovali u postavljanju eksplozivne naprave ispred kafe bara Grand i porodične kuće policijskog službenika Duška Golubovića.

Iz NVO Akcija za ljudska prava (HRA) ističu da se u ovom slučaju, na osnovu službenih dokumenata, zna ko su službenici CB Podgorica koji su učestvovali u ispitivanju. Batinaši su, ipak, i dalje nepoznati. I pored toga što je Grujičićev otac podnio krivičnu prijavu protiv svih koji su, kako tvrdi, učestvovali u otmici njegovog sina iz psihijatrijske bolnice u Kotoru, ali i onih koji su ga pretukli u Centru bezbjednosti. „ … je Jovana tjerao, izmučenog i imrcvarenog, da hoda na ruke i noge u prostoriji dok je on istovremeno pokušavao da ga jaše, praveći selfije mobilnim telefonom uz riječi ‘svima ću ovo da pošaljem da vide kakav si mangup’. Napominjem da su zadnje dvije metode slomile Jovana koji je nakon toga njima rekao da će sve da prizna i da potpiše izjave koje su mu dali. Nakon tog priznanja Jovanu je zaprijećeno da ne smije tražiti advokata“, dio je prijave koju je podnio Grujičićev otac.

Opis mučenja koji smo tu vidjeli odgovara taktikama mučenja koje su u Latinskoj Americi protiv ljevičara koristili pripadnici vojnih hunti, kaže za Monitor Tea Gorjanc – Prelević. „Što reče neko, samo što ih iz helikoptera nisu bacali u more“.

Svetlana ĐOKIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OPŠTINA BUDVA DVA MJESECA U FINANSIJSKOJ BLOKADI: Pritisak težak desetine miliona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očekuje se da novoformirana odbornička većina održi sjednicu budvanskog parlamenta u subotu, 08. avgusta, na čijem će se dnevnom redu, pored planiranih smjena članova raznih upravnih odbora i Savjeta RTV Budva, naći i dirigovana odluka o podizanju kredita za vraćanje miliona Vladi

 

Da su životi građana Budve manje važni od vlasti, političkih igara i finansijskih špekulacija, pokazuje  situacija u kojoj zaposleni u ovoj turističkoj opštini dva ili tri mjeseca ne primaju zarađene plate. Usred turističke sezone i otežanih životnih uslova zbog epidemije korona virusa, oko hiljadu zaposlenih početkom ljeta ostalo je bez mjesečnih zarada.

Voljom ministra finansija Darka Radunovića, po čijem je nalogu Privredni sud uveo privremenu mjeru blokade računa Opštine krajem maja, uoči sveobuhvatne akcije preotimanja vlasti u Budvi, zaposleni u lokalnoj upravi nijesu primili dvije zarađene plate. Radnicima u JU Muzeji i galerije Budve i Javnom servisu RTV Budva duguju tri lična dohotka.

Podsjećamo, Ministarstvo finansija isplatilo je krajem prošle godine 29,3 miliona eura austrijsko-njemačkoj firmi WTE/EVN na ime aktiviranih garancija koje je dala Vlada za projekat izgradnje postrojenja za preradu otpadnih voda u Bečićima. Iako postupak oko dokazivanja stvarnog iznosa uloženih sredstava u izgradnju  kolektora u naselju Vještice nije okončan, kao ni istražni postupak državnog tužilaštva, Vlada je na prvi zahtjev Njemaca isplatila tražene milione, koje sada potražuje od Opštine Budva.

Naplata milionskog troška iz budžeta Vlade jedan je od razloga izvršenog prevrata u Budvi, nasilne promjene legalno izabrane vlasti u kojoj su učestvovale brojne državne institucije. Uz pomoć jakih policijskih snaga na čelne funkcije u Opštini postavjeni su predstavnici nove odborničke većine, DPS, Crnogorske, SD i nezavisnog odbornika Stevana Džakovića. Glavni zadatak tako ustoličenih predsjednika Opštine Nikole Divanovića (DPS) i predsjednice Skupštine, Anđele Ivanović iz Crnogorske, je zaduživanje Budve za 30-ak miliona eura, kako bi Vlada nadomjestila minus u svojoj kasi. Odluka o kreditnom zaduženju mora biti donijeta do kraja avgusta, za kada su zakazani redovni lokalni izbori.

DPS pokazuje potpuno odsustvo brige za egzistenciju građana zaposlenih u opštinskoj administraciji i njihovih porodica, jer na računu Opštine ima novca  za isplatu plata. Pravnim i fizičkim nasiljem Budva je dovedena u ponižavajuću situaciju, da joj sa republičkog nivoa diriguju načinom upravljanja sopstvenim sredstvima, da jedan ministar lokalnoj samoupravi može da zabrani isplatu zarađenih plata iz redovnih opštinskih prihoda. Budva koja je najznačajnija turistička opština u Crnoj Gori,  iz koje Vlada ubira milione prihoda po raznim osnovama, trpi dvomjesečno iživljavanje Vladinih institucija nad građanima ovog grada.

Svakodnevne scene na vratima Opštine gdje pripadnici privatnog obezbjeđenja ne dozvoljavaju ulazak u opštinske prostorije odbornicima sa liste Demokrata i DF-a, pokazuju da ponižavanje Budve i njenih građana kao da nema granica. Te scene posredstvom medija odlaze u svijet.

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo