Povežite se sa nama

Izdvojeno

200 DANA VLADE – PRVIH ILI POSLJEDNJIH: Kako dalje

Objavljeno prije

na

Većina aktuelne većine u parlamentu strahuje od mogućnosti da njihova Vlada bude  uspješna. Pošto im to, izvjesno, odnosi glasove na narednim izborima. Iz njihove perspektive, gore je bolje. I tu je teško pomoći. I Vladi i građanima

 

Prvih 200 dana mandata (i neki preko) Vlada Zdravka Krivokapića uspjela je da preživi. Što je, možda, i njen najveći uspjeh u  atmosferi permanentne proizvodnje haosa.  Uz gubitke, doduše. Vladimir Leposavić više nije dio Krivokapićevog tima, na premijerov zahtjev. Ministarska stolica se, sudeći po rastućim apetitima partija vladajuće većine, klima još nekima. A stižu glasovi kako se pojedini članovi Vlade i ne osjećaju pretjerano udobno tu gdje su se našli.

Krivokapić je jesenas, kao mandatar, od javnosti zatražio da se prvi rezultati njegovog kabineta, „zbog problema koje imamo“,  ne analiziraju i ocjenjuju poslije 100, već nakon 200 dana njenog rada.  „I ako mi ne iskažemo rezultat, dajte onda da vidimo kako ćemo dalje”.

Kako dalje?

Zvaničan izvještaj o radu Vlade u prvih 200 dana  nije usvojen  ni prezentovan do završetka ovog teksta. Biće, kažu, u toku dana (četvrtak). Iz Skupštine, uglavnom, stužu kritike. To je i očekivano za Vladu bez većinske podrške u parlamentu. I bez valjane komunikacije sa vladajućom većinom. Imamo jedinstven slučaj da Vlada funkcioniše iako se, bezmalo, dvije trećine poslanika negativno izjašnjavaju o njenom sastavu i radu. Natpolovična većina (DPS i DF) bojkotuju sjednice Skupštine. Ali se niko ne usuđuje da pokrene proceduru izjašnjavanja o (ne)povjerenju premijeru i njegovom kabinetu.

Nedavno se, iznoseći prve ocjene o radu svog kabineta (ostvareni rezultati su više nego dobri, skroman je premijer) Krivokapić ponovo osvrnuo na zatečeno stanje: „Prethodne vlasti su iza sebe ostavile duboko podijeljeno društvo, razorene institucije u službi jedne partije i ekonomiju pred bankrotom“.

I nakon sedam mjeseci njegove vladavine, i dalje imamo podijeljeno društvo u kome zvaničnici vladajućih partija, uglavnom, pokušavaju da stave u svoju (partijsku) službu razorene institucije. Mijenjajući zakone i zapošljavajući po dubini, visini i širini, rođake, prijatelje i partijske saradnike kojima je najveća, a nekima i jedina, preporuka to što su, recimo, učestvovali na protestima nekadašnje opozicije. U državnim institucijama i javnim preduzećima ponestaje slobodnih stolova i stolica. Praznih kancelarija nema još od zimus. Tu su školu nove vlasti dobro izučile od  prethodnika.

A državi, već  od 2008-2009. godine, prijeti bankrot. Ta prijetnja nekada se mjeri danima i sedmicama a nekada mjesecima.

Zato ne treba da čudi što je praktično prvi potez Krivokapićeve Vlade bila emisija obveznica vrijednih 750 miliona. Tim novcem je omogućeno funkcionisanje države u nekom doglednom periodu, ali i izazvana prva kriza na relaciji izvršna – zakonodavna vlast. Poslanici vladine opozicije, a to su u ovom momentu svi članovi parlamenta sem Demokrata, URA, predstavnika manjinskih partija Albanaca i Marka Milačića, i danas ponavljaju kako je  zaduženje bilo tajno i nezakonito. Tu argumentaciju, ipak, koriste isključivo u političke svrhe. I sa dozom ličnog animoziteta prema ministru Milojku Spajiću koji ih je iznenadio uspješno provedenom operacijom na međunarodnom tržištu kapitala. Dok su oni pripremali besjede o praznoj državnoj kasi i neminovnom smanjenju penzija i socijalnih davanja. Spremni da za to optuže tek izabranu Vladu.

I najnovija sporenja su oko novca. Odnosno Vladinog nauma da uz pomoć partnera iz EU refinansira tzv. kineski kredit, cijeneći isuviše rizičnim moguće finansijske ali i političke efekte tog aranžmana iz 2014. DF je tu presjekao i odbio Spajićev amandman na budžet, pravdajući se aktuelnim nesuglasicama sa premijerom. Dok iz DPS-a i njenih satelita (SD i, sve više, SDP) i danas poturaju priču kako se radi o nekom tajnanstvenom i dodatnom zaduženju.

Sa istih adresa negiraju se i Vladine računice prema kojima je, za tri mjeseca ove godine, državni dug smanjen za 227,5 miliona eura. Odnosno, da je njegova vrijednost u odnosu na procijenjeni BDP smanjena sa 103 na nepunih 89 odsto. Pošto su ove procjene rađene na osnovu pretpostavljenog BDP-a, ne treba ih uzimati kao nepobitno utvrđene činjenice. Bolje se držati egzaktnih podataka: na kraju prošle godine državni dug iznosio je 4,33 milijarde eura. Tri mjeseca kasnije, 31. marta, Crna Gora je dugovala blizu 4,1 milijardu. U svakom slučaju – previše.

Tu je nemoguće zaobići momenat nasljeđa starih vlasti, o kome premijer Krivokapić tako rado govori. Državna kasa prazna, Montenegroerlajns na koljenima, Plantaže pred stečajem, nezavršen auto-put uz ugovornu klauzulu da se preostali novac za njegovu izgradnju ne može povući nakon 14. aprila, prispjele rate za otplatu kredita uzetog za kupovinu brodova u vlasništvu državnih kompanija (a one bez novca), pred istekom ugovor o lizingu vozila koje koristi policija, akumulirani problemi i gubici u željezničkim preduzećima, internacionalizovani problemi sa investitorima u budvansku infrastrukturu, kreditorima iz Abu Dabija, arbitražni spor sa Duškom Kneževićem, težak možda i pola milijarde eura… Sve su to muke sa kojima su se, manje ili više uspješno, nosile nove vlasti. U hodu.

I nebrojeni tragovi pohare. Samo iz Ministarstva kapitalnih investicija, prema nezvaničnim podacima Monitora,  Specijalnom državnom tužiulaštvu, Osnovnom tužilaštvu u Podgorici i Skupštini Crne Gore dostavljeno je ukupno devet  „informacija o mogućim zloupotrebama u preduzećima“. I sve su, za sada,  bez adekvatnog odgovora ili reakcije. A na tom popisu nijesu Plantaže, zloupotreba kredita iz Abu Dabi fonda, urbanističi poduhvati širom Crne Gore, sporni seminari, rekonstrukcije, nadogradnje, dnevnice…

Sve ostaje u sjenci činjenice da su Vlada i vladajuća većina u parlamentu zaboravile na obećane zakone o lustraciji i preispitivanju porijekla imovine. Kao što je i Skupština  zaboravila da usviji predložene izmjene paketa poreskih zakona, bez kojih je nemoguće provesti planirano oporezivanje dijela prihoda koji potiču iz sive ekonomije. Najvažnije im je bilo da vrate izborni dug Srpskoj pravoslavnoj crkvi (novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti usvojen je po modelu DPS-a).

Milivoje Katnić i dalje vedri i oblači, čvrsto držeći dizgine SDT-u. Ignoriše premijerovu izjavu o navodnom pokušaju predsjednika borda EPCG Milutina Đukanovića da sa „stranom državom“ ugovori kupoprodaju najvrjednijeg crnogorskog preduzeća. Što  je nezakonito koliko i nemoguće, bez saglasnosti Vlade. Ali premijera poziva na službeni razgovor zbog izjave, iz istog intervjua, da mu se, navodno, spremalo hapšenje ukoliko u Beogradu potpiše Temeljni ugovor sa SPC-om. Milu Đukanoviću takav poziv nikada nije uputio, koliko god da je bilo očigledno da bez njega ne može zatvoriti istragu (afere Limenka, Koverta…).

Politička nestabilnost i skretanje fokusa na teme iz prošlosti uslovili su da preko nekih Vladinih poteza prelazimo olako. Ostajući, ponekad, bez jasne predstave o tome da li je bolje da započeto uspije ili ne. Karakterističan primjer je probna bušotina za istraživanje nafte u ulcinjskom priobalju. Prema saznanjima Monitora, istraživanje ide planiranom dinamikom. „Izbušeno je skoro 4.000 metara od projektovanih 6.500, i očekuje se da prve procjene o potencijalu rezervoara imamo za 2-3 mjeseca“. A mi još ne znamo – ima li turizma kraj naftnih platformi, odnosno, možemo li vratiti dugove bez eventualnih prihoda od nekog čudotvornog otkrića.  

Neke poteze treba pohvaliti. Raskinute su koncesije za gradnju 12 malih hidroelektrana. Obećani su besplatni udžbenici za  osnovce. Vraćen je dječji dodatak za djecu mlađu od šest godina, uz obećanje da će se nakon konsolidacije državnih finansija, postavljena granica pomjerati naviše. Povećani su iznosi za korisnike socijalnih davanja. Minimalna zarada je povećana sa 222 na 250 eura. Ne izgleda mnogo ali će radnici na minimalcu kući, godišnje, nositi 13,5 nekadašnjih plata. Još samo da država ispuni obećanje o smanjenju opterećanja na zarade po osnovu poreza i doprinosa.

Dok svi, s pravom, pričamo o nepotizmu i partijskom  zapošljavanju, prvi put smo svjedočili međunarodnom konkursu za izbor izvršnog direktora jednog državnog preduzeća (Aerodromi Crne Gore).

Neke odluke bi trebalo pažljivo izvagati. Iz Vlade su se pohvalili kako je, u nedavno usvojenom budžetu, javna potrošnja smanjena za 150 miliona, „bez smanjenja plata, penzija i sociljanih davanja“. Zato su neki, već započeti, infrastrukturni radovi ostali van ovogodišnjih planova. Da li će stanovnici prekopanih bulevara u Podgorici  čekati sljedeću godinu da bi normalno ulazili i izlazili iz domova? Ni poljoprivrednici nijesu zadovoljni kašnjenjem redovnih subvencija i odsustvom sluha za nove nevolje koje im je donijelo smanjenje tržišta (manjak turista) i skok cijena repromaterijala i stočne hrane. Govorimo o djelatnosti koja donosi blizu 10 odsto BDP-a i obezbjeđuje trajni ili povremeni prihod za skoro 100 hiljada stanovnika Crne Gore.

Za razliku od ekonomskog dijela Vlade, ostali bilježe manje uspjeha. Negdje se ide presporo – od  borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala za sada imamo prve korake i velika obećanja. Jednako je komplikovano, izgleda, i najavljeno sučeljavanje sa sivom ekonomijom.  A negdje prebrzo – Ministarstvo obrazovanja, kulture, nauke i sporta vrši neselektivnu sječu zatečenih kadrova iz njihovog resora, od vrtića i škola do sportskih saveza. Uz univerzalni izgovor da je riječ o kadrovima koje su, po kriterijumu političke podobnosti, postavile bivše vlasti. Na njihova mjesta masovno dolaze novi – po kriterijuma partijske podobnosti pobjednika. O tome Monitor redovno, često i dokumentovano piše.

Ugledu države, neće doprinijeti ni sukob Vlade i predsjednika države (i opozicionog DPS-a) oko diplomatskih predstavnika Crne Gore. I tu smo priču u Monitoru već detaljno ispričali.

A većina aktuelne većine u parlamentu, strahuje od mogućnosti da njihova Vlada bude – uspješna. To im, izvjesno, odnosi glasove na narednim izborima. Iz njihove perspektive, gore je bolje. I tu je teško pomoći. I Vladi, i građanima.    

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

GODINU POSLIJE: Čija je nula veća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ova Vlada sve više liči na DPS, makar u (ne)transparentnosti rada, (ne)poštovanju propisa, podsticanju podjela i favorizovanju partijskog na uštrb javnog interesa – da li je to ,,potreban i dovoljan uslov” da se njihovi prethodnici, u orginalu, vrate tamo odakle su otišli prije godinu dana. Ili je vrijeme da se pozabavimo alternativama

 

Aplauz socijalnih partnera za plan i predstojeće mjere ove Vlade najbolje pokazuje naš put, pohvalio se na Tviteru Milojko Spajić, ministar finansija u aktuelnoj/odlazećoj Vladi. Onda smo i od zvaničnika Unije poslodavaca i dvije reprezentativne sindikalne asocijacije čuli da oni podržavaju najavljeno povećanje zarada i smanjenje dažbina za poslodavce.

Tako su Spajić i ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, njegov najbliži saradnik u promociji tzv. Maršalovog plana za Crnu Goru, dobili formalne partnere sa kojima će podijeliti teret ali i odgovornost za eventualni (ne)uspijeh najavljenog eksperimenta. Ali smo, ponovo, ostali bez odgovora na nekoliko jednostavnih i izuzetno važnih pitanja bez kojih je nemoguće dati valjan sud o stvarnim dometima Spajićevog plana.

Recimo: kako će Vlada nadomjestiti smanjenje prihoda od 180 – 200 miliona eura po osnovu ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje uz najavljeni rast izdataka za plate u javnom sektoru (zdravstvo, obrazovanje, pa redom…)? Šta će biti sa obećanim kapitalnim budžetom ,,najvećim u istoriji Crne Gore”? Da li će poslodavci, kada za to dođe vrijeme, bespogovorno prihvatiti ,,mali” rast troškova do koga će dovesti najavljeno povećanje minimalne i prosječne zarade i kako će se to odraziti na održivost njihovog biznisa? Kolika je vjerovatnoća da će neki od njih na povećane izdatke odgovoriti otpuštanjem radnika? Da li će najavljene mjere dovesti do nastavka trenda gašenja postojećih radnih mjesta, posebno na sjeveru zemlje?

Na kraju možda najvažnije – kako će armija penzionera i nezaposlenih preživjeti neminovni skok cijena koji je, makar to je jasno, neizbježan – što zbog globalnog rasta cijena hrane i energenata, što zbog Spajićeve namjere da sa sadašnjeg modela oporezivanja dohotka pređemo na oporezivanje potrošnje. Po uvećanim stopama poreza i dažbina (akcize…). Dok bi penzije i socijalne naknade ostale iste. Prema važećim propisima, usklađivanje sa najavljenim rastom zarada i cijena može uslijediti tek početkom 2023. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo