Povežite se sa nama

Izdvojeno

200 DANA VLADE – PRVIH ILI POSLJEDNJIH: Kako dalje

Objavljeno prije

na

Većina aktuelne većine u parlamentu strahuje od mogućnosti da njihova Vlada bude  uspješna. Pošto im to, izvjesno, odnosi glasove na narednim izborima. Iz njihove perspektive, gore je bolje. I tu je teško pomoći. I Vladi i građanima

 

Prvih 200 dana mandata (i neki preko) Vlada Zdravka Krivokapića uspjela je da preživi. Što je, možda, i njen najveći uspjeh u  atmosferi permanentne proizvodnje haosa.  Uz gubitke, doduše. Vladimir Leposavić više nije dio Krivokapićevog tima, na premijerov zahtjev. Ministarska stolica se, sudeći po rastućim apetitima partija vladajuće većine, klima još nekima. A stižu glasovi kako se pojedini članovi Vlade i ne osjećaju pretjerano udobno tu gdje su se našli.

Krivokapić je jesenas, kao mandatar, od javnosti zatražio da se prvi rezultati njegovog kabineta, „zbog problema koje imamo“,  ne analiziraju i ocjenjuju poslije 100, već nakon 200 dana njenog rada.  „I ako mi ne iskažemo rezultat, dajte onda da vidimo kako ćemo dalje”.

Kako dalje?

Zvaničan izvještaj o radu Vlade u prvih 200 dana  nije usvojen  ni prezentovan do završetka ovog teksta. Biće, kažu, u toku dana (četvrtak). Iz Skupštine, uglavnom, stužu kritike. To je i očekivano za Vladu bez većinske podrške u parlamentu. I bez valjane komunikacije sa vladajućom većinom. Imamo jedinstven slučaj da Vlada funkcioniše iako se, bezmalo, dvije trećine poslanika negativno izjašnjavaju o njenom sastavu i radu. Natpolovična većina (DPS i DF) bojkotuju sjednice Skupštine. Ali se niko ne usuđuje da pokrene proceduru izjašnjavanja o (ne)povjerenju premijeru i njegovom kabinetu.

Nedavno se, iznoseći prve ocjene o radu svog kabineta (ostvareni rezultati su više nego dobri, skroman je premijer) Krivokapić ponovo osvrnuo na zatečeno stanje: „Prethodne vlasti su iza sebe ostavile duboko podijeljeno društvo, razorene institucije u službi jedne partije i ekonomiju pred bankrotom“.

I nakon sedam mjeseci njegove vladavine, i dalje imamo podijeljeno društvo u kome zvaničnici vladajućih partija, uglavnom, pokušavaju da stave u svoju (partijsku) službu razorene institucije. Mijenjajući zakone i zapošljavajući po dubini, visini i širini, rođake, prijatelje i partijske saradnike kojima je najveća, a nekima i jedina, preporuka to što su, recimo, učestvovali na protestima nekadašnje opozicije. U državnim institucijama i javnim preduzećima ponestaje slobodnih stolova i stolica. Praznih kancelarija nema još od zimus. Tu su školu nove vlasti dobro izučile od  prethodnika.

A državi, već  od 2008-2009. godine, prijeti bankrot. Ta prijetnja nekada se mjeri danima i sedmicama a nekada mjesecima.

Zato ne treba da čudi što je praktično prvi potez Krivokapićeve Vlade bila emisija obveznica vrijednih 750 miliona. Tim novcem je omogućeno funkcionisanje države u nekom doglednom periodu, ali i izazvana prva kriza na relaciji izvršna – zakonodavna vlast. Poslanici vladine opozicije, a to su u ovom momentu svi članovi parlamenta sem Demokrata, URA, predstavnika manjinskih partija Albanaca i Marka Milačića, i danas ponavljaju kako je  zaduženje bilo tajno i nezakonito. Tu argumentaciju, ipak, koriste isključivo u političke svrhe. I sa dozom ličnog animoziteta prema ministru Milojku Spajiću koji ih je iznenadio uspješno provedenom operacijom na međunarodnom tržištu kapitala. Dok su oni pripremali besjede o praznoj državnoj kasi i neminovnom smanjenju penzija i socijalnih davanja. Spremni da za to optuže tek izabranu Vladu.

I najnovija sporenja su oko novca. Odnosno Vladinog nauma da uz pomoć partnera iz EU refinansira tzv. kineski kredit, cijeneći isuviše rizičnim moguće finansijske ali i političke efekte tog aranžmana iz 2014. DF je tu presjekao i odbio Spajićev amandman na budžet, pravdajući se aktuelnim nesuglasicama sa premijerom. Dok iz DPS-a i njenih satelita (SD i, sve više, SDP) i danas poturaju priču kako se radi o nekom tajnanstvenom i dodatnom zaduženju.

Sa istih adresa negiraju se i Vladine računice prema kojima je, za tri mjeseca ove godine, državni dug smanjen za 227,5 miliona eura. Odnosno, da je njegova vrijednost u odnosu na procijenjeni BDP smanjena sa 103 na nepunih 89 odsto. Pošto su ove procjene rađene na osnovu pretpostavljenog BDP-a, ne treba ih uzimati kao nepobitno utvrđene činjenice. Bolje se držati egzaktnih podataka: na kraju prošle godine državni dug iznosio je 4,33 milijarde eura. Tri mjeseca kasnije, 31. marta, Crna Gora je dugovala blizu 4,1 milijardu. U svakom slučaju – previše.

Tu je nemoguće zaobići momenat nasljeđa starih vlasti, o kome premijer Krivokapić tako rado govori. Državna kasa prazna, Montenegroerlajns na koljenima, Plantaže pred stečajem, nezavršen auto-put uz ugovornu klauzulu da se preostali novac za njegovu izgradnju ne može povući nakon 14. aprila, prispjele rate za otplatu kredita uzetog za kupovinu brodova u vlasništvu državnih kompanija (a one bez novca), pred istekom ugovor o lizingu vozila koje koristi policija, akumulirani problemi i gubici u željezničkim preduzećima, internacionalizovani problemi sa investitorima u budvansku infrastrukturu, kreditorima iz Abu Dabija, arbitražni spor sa Duškom Kneževićem, težak možda i pola milijarde eura… Sve su to muke sa kojima su se, manje ili više uspješno, nosile nove vlasti. U hodu.

I nebrojeni tragovi pohare. Samo iz Ministarstva kapitalnih investicija, prema nezvaničnim podacima Monitora,  Specijalnom državnom tužiulaštvu, Osnovnom tužilaštvu u Podgorici i Skupštini Crne Gore dostavljeno je ukupno devet  „informacija o mogućim zloupotrebama u preduzećima“. I sve su, za sada,  bez adekvatnog odgovora ili reakcije. A na tom popisu nijesu Plantaže, zloupotreba kredita iz Abu Dabi fonda, urbanističi poduhvati širom Crne Gore, sporni seminari, rekonstrukcije, nadogradnje, dnevnice…

Sve ostaje u sjenci činjenice da su Vlada i vladajuća većina u parlamentu zaboravile na obećane zakone o lustraciji i preispitivanju porijekla imovine. Kao što je i Skupština  zaboravila da usviji predložene izmjene paketa poreskih zakona, bez kojih je nemoguće provesti planirano oporezivanje dijela prihoda koji potiču iz sive ekonomije. Najvažnije im je bilo da vrate izborni dug Srpskoj pravoslavnoj crkvi (novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti usvojen je po modelu DPS-a).

Milivoje Katnić i dalje vedri i oblači, čvrsto držeći dizgine SDT-u. Ignoriše premijerovu izjavu o navodnom pokušaju predsjednika borda EPCG Milutina Đukanovića da sa „stranom državom“ ugovori kupoprodaju najvrjednijeg crnogorskog preduzeća. Što  je nezakonito koliko i nemoguće, bez saglasnosti Vlade. Ali premijera poziva na službeni razgovor zbog izjave, iz istog intervjua, da mu se, navodno, spremalo hapšenje ukoliko u Beogradu potpiše Temeljni ugovor sa SPC-om. Milu Đukanoviću takav poziv nikada nije uputio, koliko god da je bilo očigledno da bez njega ne može zatvoriti istragu (afere Limenka, Koverta…).

Politička nestabilnost i skretanje fokusa na teme iz prošlosti uslovili su da preko nekih Vladinih poteza prelazimo olako. Ostajući, ponekad, bez jasne predstave o tome da li je bolje da započeto uspije ili ne. Karakterističan primjer je probna bušotina za istraživanje nafte u ulcinjskom priobalju. Prema saznanjima Monitora, istraživanje ide planiranom dinamikom. „Izbušeno je skoro 4.000 metara od projektovanih 6.500, i očekuje se da prve procjene o potencijalu rezervoara imamo za 2-3 mjeseca“. A mi još ne znamo – ima li turizma kraj naftnih platformi, odnosno, možemo li vratiti dugove bez eventualnih prihoda od nekog čudotvornog otkrića.  

Neke poteze treba pohvaliti. Raskinute su koncesije za gradnju 12 malih hidroelektrana. Obećani su besplatni udžbenici za  osnovce. Vraćen je dječji dodatak za djecu mlađu od šest godina, uz obećanje da će se nakon konsolidacije državnih finansija, postavljena granica pomjerati naviše. Povećani su iznosi za korisnike socijalnih davanja. Minimalna zarada je povećana sa 222 na 250 eura. Ne izgleda mnogo ali će radnici na minimalcu kući, godišnje, nositi 13,5 nekadašnjih plata. Još samo da država ispuni obećanje o smanjenju opterećanja na zarade po osnovu poreza i doprinosa.

Dok svi, s pravom, pričamo o nepotizmu i partijskom  zapošljavanju, prvi put smo svjedočili međunarodnom konkursu za izbor izvršnog direktora jednog državnog preduzeća (Aerodromi Crne Gore).

Neke odluke bi trebalo pažljivo izvagati. Iz Vlade su se pohvalili kako je, u nedavno usvojenom budžetu, javna potrošnja smanjena za 150 miliona, „bez smanjenja plata, penzija i sociljanih davanja“. Zato su neki, već započeti, infrastrukturni radovi ostali van ovogodišnjih planova. Da li će stanovnici prekopanih bulevara u Podgorici  čekati sljedeću godinu da bi normalno ulazili i izlazili iz domova? Ni poljoprivrednici nijesu zadovoljni kašnjenjem redovnih subvencija i odsustvom sluha za nove nevolje koje im je donijelo smanjenje tržišta (manjak turista) i skok cijena repromaterijala i stočne hrane. Govorimo o djelatnosti koja donosi blizu 10 odsto BDP-a i obezbjeđuje trajni ili povremeni prihod za skoro 100 hiljada stanovnika Crne Gore.

Za razliku od ekonomskog dijela Vlade, ostali bilježe manje uspjeha. Negdje se ide presporo – od  borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala za sada imamo prve korake i velika obećanja. Jednako je komplikovano, izgleda, i najavljeno sučeljavanje sa sivom ekonomijom.  A negdje prebrzo – Ministarstvo obrazovanja, kulture, nauke i sporta vrši neselektivnu sječu zatečenih kadrova iz njihovog resora, od vrtića i škola do sportskih saveza. Uz univerzalni izgovor da je riječ o kadrovima koje su, po kriterijumu političke podobnosti, postavile bivše vlasti. Na njihova mjesta masovno dolaze novi – po kriterijuma partijske podobnosti pobjednika. O tome Monitor redovno, često i dokumentovano piše.

Ugledu države, neće doprinijeti ni sukob Vlade i predsjednika države (i opozicionog DPS-a) oko diplomatskih predstavnika Crne Gore. I tu smo priču u Monitoru već detaljno ispričali.

A većina aktuelne većine u parlamentu, strahuje od mogućnosti da njihova Vlada bude – uspješna. To im, izvjesno, odnosi glasove na narednim izborima. Iz njihove perspektive, gore je bolje. I tu je teško pomoći. I Vladi, i građanima.    

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo