Povežite se sa nama

Izdvojeno

200 DANA VLADE – PRVIH ILI POSLJEDNJIH: Kako dalje

Objavljeno prije

3 godine

na

Većina aktuelne većine u parlamentu strahuje od mogućnosti da njihova Vlada bude  uspješna. Pošto im to, izvjesno, odnosi glasove na narednim izborima. Iz njihove perspektive, gore je bolje. I tu je teško pomoći. I Vladi i građanima

 

Prvih 200 dana mandata (i neki preko) Vlada Zdravka Krivokapića uspjela je da preživi. Što je, možda, i njen najveći uspjeh u  atmosferi permanentne proizvodnje haosa.  Uz gubitke, doduše. Vladimir Leposavić više nije dio Krivokapićevog tima, na premijerov zahtjev. Ministarska stolica se, sudeći po rastućim apetitima partija vladajuće većine, klima još nekima. A stižu glasovi kako se pojedini članovi Vlade i ne osjećaju pretjerano udobno tu gdje su se našli.

Krivokapić je jesenas, kao mandatar, od javnosti zatražio da se prvi rezultati njegovog kabineta, „zbog problema koje imamo“,  ne analiziraju i ocjenjuju poslije 100, već nakon 200 dana njenog rada.  „I ako mi ne iskažemo rezultat, dajte onda da vidimo kako ćemo dalje”.

Kako dalje?

Zvaničan izvještaj o radu Vlade u prvih 200 dana  nije usvojen  ni prezentovan do završetka ovog teksta. Biće, kažu, u toku dana (četvrtak). Iz Skupštine, uglavnom, stužu kritike. To je i očekivano za Vladu bez većinske podrške u parlamentu. I bez valjane komunikacije sa vladajućom većinom. Imamo jedinstven slučaj da Vlada funkcioniše iako se, bezmalo, dvije trećine poslanika negativno izjašnjavaju o njenom sastavu i radu. Natpolovična većina (DPS i DF) bojkotuju sjednice Skupštine. Ali se niko ne usuđuje da pokrene proceduru izjašnjavanja o (ne)povjerenju premijeru i njegovom kabinetu.

Nedavno se, iznoseći prve ocjene o radu svog kabineta (ostvareni rezultati su više nego dobri, skroman je premijer) Krivokapić ponovo osvrnuo na zatečeno stanje: „Prethodne vlasti su iza sebe ostavile duboko podijeljeno društvo, razorene institucije u službi jedne partije i ekonomiju pred bankrotom“.

I nakon sedam mjeseci njegove vladavine, i dalje imamo podijeljeno društvo u kome zvaničnici vladajućih partija, uglavnom, pokušavaju da stave u svoju (partijsku) službu razorene institucije. Mijenjajući zakone i zapošljavajući po dubini, visini i širini, rođake, prijatelje i partijske saradnike kojima je najveća, a nekima i jedina, preporuka to što su, recimo, učestvovali na protestima nekadašnje opozicije. U državnim institucijama i javnim preduzećima ponestaje slobodnih stolova i stolica. Praznih kancelarija nema još od zimus. Tu su školu nove vlasti dobro izučile od  prethodnika.

A državi, već  od 2008-2009. godine, prijeti bankrot. Ta prijetnja nekada se mjeri danima i sedmicama a nekada mjesecima.

Zato ne treba da čudi što je praktično prvi potez Krivokapićeve Vlade bila emisija obveznica vrijednih 750 miliona. Tim novcem je omogućeno funkcionisanje države u nekom doglednom periodu, ali i izazvana prva kriza na relaciji izvršna – zakonodavna vlast. Poslanici vladine opozicije, a to su u ovom momentu svi članovi parlamenta sem Demokrata, URA, predstavnika manjinskih partija Albanaca i Marka Milačića, i danas ponavljaju kako je  zaduženje bilo tajno i nezakonito. Tu argumentaciju, ipak, koriste isključivo u političke svrhe. I sa dozom ličnog animoziteta prema ministru Milojku Spajiću koji ih je iznenadio uspješno provedenom operacijom na međunarodnom tržištu kapitala. Dok su oni pripremali besjede o praznoj državnoj kasi i neminovnom smanjenju penzija i socijalnih davanja. Spremni da za to optuže tek izabranu Vladu.

I najnovija sporenja su oko novca. Odnosno Vladinog nauma da uz pomoć partnera iz EU refinansira tzv. kineski kredit, cijeneći isuviše rizičnim moguće finansijske ali i političke efekte tog aranžmana iz 2014. DF je tu presjekao i odbio Spajićev amandman na budžet, pravdajući se aktuelnim nesuglasicama sa premijerom. Dok iz DPS-a i njenih satelita (SD i, sve više, SDP) i danas poturaju priču kako se radi o nekom tajnanstvenom i dodatnom zaduženju.

Sa istih adresa negiraju se i Vladine računice prema kojima je, za tri mjeseca ove godine, državni dug smanjen za 227,5 miliona eura. Odnosno, da je njegova vrijednost u odnosu na procijenjeni BDP smanjena sa 103 na nepunih 89 odsto. Pošto su ove procjene rađene na osnovu pretpostavljenog BDP-a, ne treba ih uzimati kao nepobitno utvrđene činjenice. Bolje se držati egzaktnih podataka: na kraju prošle godine državni dug iznosio je 4,33 milijarde eura. Tri mjeseca kasnije, 31. marta, Crna Gora je dugovala blizu 4,1 milijardu. U svakom slučaju – previše.

Tu je nemoguće zaobići momenat nasljeđa starih vlasti, o kome premijer Krivokapić tako rado govori. Državna kasa prazna, Montenegroerlajns na koljenima, Plantaže pred stečajem, nezavršen auto-put uz ugovornu klauzulu da se preostali novac za njegovu izgradnju ne može povući nakon 14. aprila, prispjele rate za otplatu kredita uzetog za kupovinu brodova u vlasništvu državnih kompanija (a one bez novca), pred istekom ugovor o lizingu vozila koje koristi policija, akumulirani problemi i gubici u željezničkim preduzećima, internacionalizovani problemi sa investitorima u budvansku infrastrukturu, kreditorima iz Abu Dabija, arbitražni spor sa Duškom Kneževićem, težak možda i pola milijarde eura… Sve su to muke sa kojima su se, manje ili više uspješno, nosile nove vlasti. U hodu.

I nebrojeni tragovi pohare. Samo iz Ministarstva kapitalnih investicija, prema nezvaničnim podacima Monitora,  Specijalnom državnom tužiulaštvu, Osnovnom tužilaštvu u Podgorici i Skupštini Crne Gore dostavljeno je ukupno devet  „informacija o mogućim zloupotrebama u preduzećima“. I sve su, za sada,  bez adekvatnog odgovora ili reakcije. A na tom popisu nijesu Plantaže, zloupotreba kredita iz Abu Dabi fonda, urbanističi poduhvati širom Crne Gore, sporni seminari, rekonstrukcije, nadogradnje, dnevnice…

Sve ostaje u sjenci činjenice da su Vlada i vladajuća većina u parlamentu zaboravile na obećane zakone o lustraciji i preispitivanju porijekla imovine. Kao što je i Skupština  zaboravila da usviji predložene izmjene paketa poreskih zakona, bez kojih je nemoguće provesti planirano oporezivanje dijela prihoda koji potiču iz sive ekonomije. Najvažnije im je bilo da vrate izborni dug Srpskoj pravoslavnoj crkvi (novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti usvojen je po modelu DPS-a).

Milivoje Katnić i dalje vedri i oblači, čvrsto držeći dizgine SDT-u. Ignoriše premijerovu izjavu o navodnom pokušaju predsjednika borda EPCG Milutina Đukanovića da sa „stranom državom“ ugovori kupoprodaju najvrjednijeg crnogorskog preduzeća. Što  je nezakonito koliko i nemoguće, bez saglasnosti Vlade. Ali premijera poziva na službeni razgovor zbog izjave, iz istog intervjua, da mu se, navodno, spremalo hapšenje ukoliko u Beogradu potpiše Temeljni ugovor sa SPC-om. Milu Đukanoviću takav poziv nikada nije uputio, koliko god da je bilo očigledno da bez njega ne može zatvoriti istragu (afere Limenka, Koverta…).

Politička nestabilnost i skretanje fokusa na teme iz prošlosti uslovili su da preko nekih Vladinih poteza prelazimo olako. Ostajući, ponekad, bez jasne predstave o tome da li je bolje da započeto uspije ili ne. Karakterističan primjer je probna bušotina za istraživanje nafte u ulcinjskom priobalju. Prema saznanjima Monitora, istraživanje ide planiranom dinamikom. „Izbušeno je skoro 4.000 metara od projektovanih 6.500, i očekuje se da prve procjene o potencijalu rezervoara imamo za 2-3 mjeseca“. A mi još ne znamo – ima li turizma kraj naftnih platformi, odnosno, možemo li vratiti dugove bez eventualnih prihoda od nekog čudotvornog otkrića.  

Neke poteze treba pohvaliti. Raskinute su koncesije za gradnju 12 malih hidroelektrana. Obećani su besplatni udžbenici za  osnovce. Vraćen je dječji dodatak za djecu mlađu od šest godina, uz obećanje da će se nakon konsolidacije državnih finansija, postavljena granica pomjerati naviše. Povećani su iznosi za korisnike socijalnih davanja. Minimalna zarada je povećana sa 222 na 250 eura. Ne izgleda mnogo ali će radnici na minimalcu kući, godišnje, nositi 13,5 nekadašnjih plata. Još samo da država ispuni obećanje o smanjenju opterećanja na zarade po osnovu poreza i doprinosa.

Dok svi, s pravom, pričamo o nepotizmu i partijskom  zapošljavanju, prvi put smo svjedočili međunarodnom konkursu za izbor izvršnog direktora jednog državnog preduzeća (Aerodromi Crne Gore).

Neke odluke bi trebalo pažljivo izvagati. Iz Vlade su se pohvalili kako je, u nedavno usvojenom budžetu, javna potrošnja smanjena za 150 miliona, „bez smanjenja plata, penzija i sociljanih davanja“. Zato su neki, već započeti, infrastrukturni radovi ostali van ovogodišnjih planova. Da li će stanovnici prekopanih bulevara u Podgorici  čekati sljedeću godinu da bi normalno ulazili i izlazili iz domova? Ni poljoprivrednici nijesu zadovoljni kašnjenjem redovnih subvencija i odsustvom sluha za nove nevolje koje im je donijelo smanjenje tržišta (manjak turista) i skok cijena repromaterijala i stočne hrane. Govorimo o djelatnosti koja donosi blizu 10 odsto BDP-a i obezbjeđuje trajni ili povremeni prihod za skoro 100 hiljada stanovnika Crne Gore.

Za razliku od ekonomskog dijela Vlade, ostali bilježe manje uspjeha. Negdje se ide presporo – od  borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala za sada imamo prve korake i velika obećanja. Jednako je komplikovano, izgleda, i najavljeno sučeljavanje sa sivom ekonomijom.  A negdje prebrzo – Ministarstvo obrazovanja, kulture, nauke i sporta vrši neselektivnu sječu zatečenih kadrova iz njihovog resora, od vrtića i škola do sportskih saveza. Uz univerzalni izgovor da je riječ o kadrovima koje su, po kriterijumu političke podobnosti, postavile bivše vlasti. Na njihova mjesta masovno dolaze novi – po kriterijuma partijske podobnosti pobjednika. O tome Monitor redovno, često i dokumentovano piše.

Ugledu države, neće doprinijeti ni sukob Vlade i predsjednika države (i opozicionog DPS-a) oko diplomatskih predstavnika Crne Gore. I tu smo priču u Monitoru već detaljno ispričali.

A većina aktuelne većine u parlamentu, strahuje od mogućnosti da njihova Vlada bude – uspješna. To im, izvjesno, odnosi glasove na narednim izborima. Iz njihove perspektive, gore je bolje. I tu je teško pomoći. I Vladi, i građanima.    

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

POBJEDNICI I OSTALI: Dobri moji, ovo nije završeno

Objavljeno prije

3 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Demokratska partija socijalista je izvan sumnje pobjednik minulih lokalnih izbora  u glavnom gradu – sa 30 posto osvojenih glasova.  To još i više važi za nosioca njene liste Nermina Abdića. Među ostalima, neki  imaju razloga da budu zadovoljni, neki ne. No, niko ne može da odahne. Pregovori  trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora.  I lomova

 

 

Neke stvari se ne mijenjaju. Dok se očekuju konačni rezultati vanrednih lokalnih izbora u Podgorici i Kotoru, održanih u nedjelju 29. septembra, gotovo svi učesnici tvrde da su zadovoljni  postignutim. Izuzev onih za koje je  na osnovu preliminarnih rezultata jasno da neće ući u lokalni parlament.

“Izvjesno je da ćemo u dva grada gdje smo nastupili na izborima imati dva gradonačelnika. Pa gdje ćete bolji rezultat”, kazao je optimistično premijer i lider Pokreta Evropa sad (PES), Milojko Spajić. Istovremeno  u opozicionim klupama se slavilo uz povike da je Spajićeva Vlada nakon ovih izbora  izgubila legitimitet.  „Vlada Crne Gore je večeras pala”, ocijenio je Danijel Živković, lider Demokratske partije socijalista (DPS).

Drugi su slavili,  jer se bez njih,tvrde, ne može uspostaviti gradska vlast. Bilo da su tas na vagi ili kičma vlasti.  Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović kazao je kako su „dobili ono što su željeli na podgoričkim izborima – a to je da odlučuju o daljem razvoju Podgorice“. Nosilac liste Evropskog saveza Boris Mugoša kazao je da će Podgorica “od sjutra biti isključivo građanska i evropska, a da će Evropski savez biti kičma takve Podgorice”.

Ovako govore preliminarne brojke: Demokratska partija socijalista (DPS) osvojila je 24.309 glasova odnosno 29,95 odsto, što je 19 mandata. Koalicija PES Demokrate 17.672 glasa, što je 21,77 odsto ili 14 mandata. Koalicija Za budućnost Podgorice dobila je 16.361 glas, što predstavlja 20,16 odsto, odnosno 13 mandata u parlamentu Glavnog grada. Koalicija Za bolju Podgoricu  8.538 građana, odnosno 10,52 , što je šest mandata.   Evropski savez osvojio je 4.411 glasova, 5,4 odsto ili 3 mandata, Preokret 2.705 glasova, 3,33 odsto ili dva mandata, a  Stranka evropskog progresa  2.504 glasa, 3,08, odnosno dva  mandata. Ostali nijesu prešli cenzus, kome je jedino blizu bio Pokret naprijed sa 2.233 glasa, odnosno 2,75 odsto.

Ko su onda oni koji mogu biti zadovoljni izbornim rezultatom u Podgorici?

Nesumnjivo Demokratska partija socijalista, koja je 2022. izgubila vlast na lokalnom nivou, a prethodno, u avgustu 2020.  na državnom. DPS je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. godine, skupa sa tadašnjim koalicionim partnerima osvojio 37518 glasova, odnosno 38,09 odsto.Bio je u koaliciji saSDP, SD, LP, DUA, BS DRP, NLJ i 21. MAJ. To je bio i tada najveći pojedinačni rezultat, ali ga je DPS postigao sa pozicije vlasti i sa svim strankama sa kojima se mogao postizborno udruživati. Pregovori za vlast otuda za njih  nijesu bili opcija, pa su otišli u opoziciju.

Naredne godine, DPS je u Podgorici, na parlamentarnim izborima, osvojio19.265 glasova, i to opet u koaliciji SD, DUA i LP.  Na minule nedjelje održanim izborima, DPS je samostalno osvojio5044 glasova više nego lani.

Pobjednik je posebno nosilac liste  DPS-a Nermin Abdić,  koji je u predizbornoj kampanji pretrpio i govor mržnje na nacionalnoj osnovi.

„Ovo je definitivno najava njihovog come-backa. Oni su nakon 2020. permanentno rasli. I kada pogledate fizičke brojeve – sa 19.000 glasova od prošle godine izašli su na 24.000“,  ocijenio je anlitičar Miloš Bešić.

Među pobjednicima je Koaliciju Za budućnost Podgorice. Čine je Nova srpska demokratija (NSD), Demokratska narodna partija (DNP), Socijalistička narodna partija (SNP), Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora i Slobodna Crna Gora . Ta lista, koju je predvodila Jelena Bojović Borovinić, osvojla je 16.361 glas. DF, čiji su nasljednik,  je na lokalnim izborima 2022. osvojio 17 953 glasova, dok je na parlamentarnim izborima prošle godine u Podgorici imao 11 393 osvojena glasa. Tada su u koaliciji bile NSD, DNP i Radnička partija. I njihov rast je u odnosu na parlamentarne izbore oko 5000 glasova.

“Najviše razloga za zadovoljstvo imaju DPS i bivši DF – doživjeli rast u odnosu na parlamentarne izbore”, ocijenio je izvršni direktor Instituta DAMAR, Vuk Čađenović

Razlog za zadovoljstvo definitivno ima Preokret Srđana Perića, koji na lokalnim izborima 2022. godine nije prešao cenzus, dok će u novom sazivu imati dva odbornika.  Ta partija je skoro udvostručila broj glasova, pošto je na lokalnim izborima 2022.  osvojila 1, 8 posto glasova, a na ovim 3, 3 posto.  Na parlamentarnim izborima prošle godine su takođe bilježili rast.. Ova mlada partija nikada nije imala ni približno onoliku medijsku pažnju, kao parlamentarne partije.

Zadovoljni mogu biti i u Evropskom savezu koji je na ovim izborima osvojio tri mandata. Oni su na lokalnim izborima 2022. bili dio DPS široke koalicije. Na parlamentarnim izborima prošle godine SDP je išao samostalno i u Podgorici osvojio 1642 glasa. Te godine izgubili su status parlamentarne partije. Ostale partije išle su i na lokalnim 2022. i parlamentarnim naredne godine skupa sa DPS-om.  Kao savez sada prvi put nastupaju , i njihov rezltat s valjanim razlogom može se interpretirati kao pobjednički.

Partije vlasti nemaju razloga za slavlje. Iako slave – znaju to i oni. Spajićev PES je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. izašao samostalno i osvojio 21 388 glasova, odnosno 21,71 posto. Tada se Spajić i Jakov Milatović još nijesu bili razlišli. To se desilo početkom ove godine, kada se i podgorički odbor partije svrstavao na jednu ili drugu stranu.  Na ovim izborima je u koaliciji sa Demokratama PES osvojio manje oko tri hiljade (17 .672)  i isti procenat glasova, zbog manje  izlaznosti.  Na parlamentarnim izborima prošle godine PES je u Podgorici osvojio 27 595 glasova, tako da je u odnosu  na tu brojku nedavni rezultat još lošiji, sa gotovo manje 10 hiljada glasova, i to u koaliciji sa Demokratama.

Demokrate Alekse Bečića su, na lokalnim izborima 2022. u Podgorici, kada su samostalno nastupili, imale same10 528 glasova, odnosno 10,79 odsto. Prošle godine su na parlamentarnim izborima išli sa pokretom URA i u Podgorici osvojili gotovo isto kao i sami na lokalnim  izborima –  11.032 glasa.

Ni Abazović ne bi trebao biti zadovoljan. Iako insistira da je koalicija koju je napravio sa predsjednikom Milatovićem  ključ za formiranje vlasti, njegova partija svela se na dva odbornika u podgoričkom parlamentu. Na prošlim podgoričkim izborima URA je izašla sa Civisom, i osvojila – četiri mandata.

Htio ne htio Abazović, Milatović bi mogao sam sa svoja četiri mandata formirati vlast sa partijama  koje su na vlasti na državnom nivou – PES, Demokrate i Koalicija za budućnost Podgorice. Oni ukupno imaju 27 mandata, i za formiranje vlasti im trebaju još tri. . Problem kod tog udruživanja je to što je to ista postavka koja je Podgoricu i dovela do vanrednih parlamentarnih izbora. U međuvremenu, vodili su se pravi mali ratovi  na realciji Spajić Milatović, a njihov sukob posebno je eskalirao u predizbornom periodu.  Nedostajuće mandate mogao bi partijama na vlasti, matematički  da nadomjesti Evropski savez, ali se ta mogućnost ne razmatra ni u teoriji.

Abazovićeva i Milatovićeva koalicija ima šest mandata koliko je neophodno DPS –u da bi se u Podgorici vratio na vlast, naravno ukoliko se sa njima budu udružili Evropski savez koji je predvodio Boris Mugoša sa svoja tri mandata  i SEP  Duška Markovića sa dva mandata.

U postizborne kombinatorike neće ulaziti Preokret sa svoja dva mandata. Taj logičan i očekivan stav najavio je  lider te partije Srđan Perić. Sa dva mandata u bilo kojoj vladajućuj koaliciji bili bi nekakvi dodatak, a oni imaju drukčije prioritetet- da mijenjaju društvo.

Milatović se nije oglašavao nakon izbora. Sada je na teškom iskušenju. S jedne strane stari partijski i politički saborci, sa kojima je ušao u vatren  sukob, a s druge strane DPS, odnosno antidepees narativ, sa kojim je i ušao u političku arenu.

Milatović mora biti svjestan da je političkim angažovanje u lokalu. ugrozio percepciju da želi da bude predsjednik svih građana.

Niko ne može da odahne. Pregovori  trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Posao ni približno nije završen.

Akteri budućih političkih pregovora   preko medija ispipavaju teren. Kao nešto nude, i kao nešto se nećkaju.

Još u izbornoj noći, predstavnica liste  Za budućnost Podgorice, Jelena Borovinić Bojović saopštila je da će pozvati Sašu Mujovića i Luku Rakčevića na razgovore o formiranju vlasti.

“U predsjedniku države Jakovu Milatoviću i odbornicima sa njegove liste vidimo koalicione partnere i ljude koji su spremni da očuvaju izborne, ideološke i programske principe od 30. avgusta“, saopštio je koji dan potom i Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije.

Milatović nije odgovarao. Abazović je bio oštar, i hotimično ne baš precizan. Ovako: “Ja sam DPS srušio kad je bilo najteže. Ali mene PES i Demokrate ucjenjivati neće. Neće Mandić komandovati sa mnom kao sa Spajićem i Bečićem, daćemo im mogućnost kako mislimo da formiramo građansku opciju, a ako neće – doviđenja, neka prave vlast sa kim hoće”. Njegovi mandati, međutim, nijesu presudni. Odgovor će morati da da Milatović, koji sam sa tim partijama  može formirati vlast.

Kuda će krenuti Abazović i Milatović, još je tajna.

Dolazi vrijeme da se – povrati riječ. U kom god smjeru da se krene.  Neprincipijenost i neispunjavanje obećanja su političke aktere već koštali glasova.  Očito je da građani to kažnjavaju. Sve veći broj apstinenata jedan od pokazatelja njihovog nezadovoljstva.  Može se reći:  oni koji su vodili manje svadljivu, i tišu kampanju nagrađeni su na podgoričkim izborima.

Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora. I lomova.

 

IZBORI U KOTORU
PES i DPS po deset mandata

Prema podacima Opštinske izborne komisije Kotor, najviše odborničkih mjesta u lokalnom parlamentu imaće Demokrataska partija socijalista (DPS) i koalicija Demokrate-Pokret Evropa sad –  po 10 mandata.

Lista “Za budućnost Kotora” osvojila je tri mandata, kao i Demokratska alternativa i Grbaljska lista. Evropski savez  dva mandata , a po jedan Hrvatska građanska inicijativa (HGI) i Kotorski pokret.

Crnogorska građanska akcija, Lista građana Čuvari grada i Građanska lista Za Kotor nisu osvojile mandate.

Neđeljko Moškov, nosilac liste DPS u Kotoru, rekao je da je zadovoljan jer su ponovili rezultat. “ Vratili smo uspjeh sa prošlih izbora od 12 odbornihčkih mandata, bez obzira na to što su partiju napustila tri odbornika”, kazao je.

Nosilac liste Demokrate-Pokret Evropa sad u Kotoru, Vladimir Jokić, kazao je da će bez problema formirati koalicionu vlast u Kotoru.  Ta računica nije, međutim, baš tako jednostavna.

Koalicioni partner PES-a i Demokrata u lokalnoj vlasti bila je koalicija  Za budućnost Kotora, koja je osvojila tek tri mandata. U vlasti je  bio je Građanski pokret URA (jedan mandat), ali na ovim izborima nije nastupio.

Demokrate su na prethodnim lokalnim izborima osvojile 24 odsto glasova ili devet mandata, dok PES nije učestvovao . Na parlamentarnim izborima prošle godine, Demokrate su (sa GP URA) dobile 12,5 odsto glasova u Kotoru, a PES 24,12 odsto.

Za vlast u Kotoru je potrebno najmanje 17 mandata, a PES, Demokrate  i Za budućnost Kotora imaju ukupno 13. Kao što i  DPS  sa tradicionalnim koalicionim partnerima ima 13 mandata (Evropski savez ima dva, a HGI jedan mandat) .

Jokić nije objasnio na koje glasove još računa za nedostajuća četiri mandata.  Da li je to  Grbaljska listu sa tri mandata  i Kotorski pokret čiji je nosilac Siniša Kovačević nekadašnji odbornik Ujedinjene Crne Gore, a koji je osvojio  jedan mandat.

Analitičari ukazuju da ne bi bilo nemoguće i da nove liste u Kotoru dovedu do neočekivanog obrta.

Milena PEROVIĆ
U štampanom izdanju Monitora prilikom kompjuterske obrade teksta
“Dobri moji, ovo nije završeno” došlo je do greške zbog koje se narušava njegov kontinuitet.
Izvinjavamo se zbog toga.

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

3 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

3 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo