Povežite se sa nama

Izdvojeno

EKO-KRIMINAL: Zbog krađe šljunka, Primorju prijeti nestašica vode

Objavljeno prije

na

Veliki je rizik da špic sezone mještani i turisti na Primorju dočekaju suvih slavina. Problem nije od juče. Izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre se iz godine u godinu smanjuje. Glavni razlog, kako su utvrdili u nadležnom ministarstvu, je eksploatacija šljunka iz korita  Morače kojom je ono  produbljeno od četiri do osam metara

 

Da čitavom Primorju, zbog nelegalne eksploatacije šljunka iz Morače, prijeti nestašica vode, obznanio je prije par dana Ratko Mitrović,  ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma

Na pitanje Monitora šta u ovom ministarstvu rade da do toga ne dođe dobili smo sljedeći odgovor. ,,Intenzivno se radi na tome da u špicu turističke sezone ne dođe do nestašice vode u opštinama na  Primorju koje se snabdijevaju iz Regionalnog vodovoda, odnosno vodoizvorišta Bolje sestre. Na skoro održanom sastanku sa upravom Regionalnog vodovoda i stranim stručnjacima, dogovoreno je pokretanje istražnih i testnih radnji kako bi se određenim tehničkim intervencijama i za ovu sezonu obezbijedile potrebne količine vode’’.

Iz Ministarstva kažu da je jedna od varijanti da se u neposrednoj blizini vodoizvorišta Bolje sestre (na Skadarskom jezeru) stave dodatne pumpe i da se upumpava dodatna voda u rezervoar iz kojeg se snabdijeva Primorje. Objašnjavaju da je to jedna od najbržih varijanti, te da se uskoro kreće u proceduru sagledavanja mogućnosti nabavke tih pumpi, kako bi se pronašlo alternativno rješenje za sezonu.

Velikije  je rizik da špic sezone mještani i turisti dočekaju suvih slavina. Problem nije od juče. Izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre se iz godine u godinu smanjuje, a glavni razlog, kako su utvrdili u ministarstvu, je eksploatacija šljunka iz korita rijeke Morače kojom je ono  produbljeno od četiri do osam metara.

Regionalni vodovod je jedan od najvećih i najznačajnijih projekata koji je urađen u Crnoj Gori kojim je riješen višedecenijski problem snabdijevanja Primorja vodom. Pušten je u rad 2010. godine, a u njega je uloženo preko 100 miliona eura. Obezbijedio je vodu za Budvu, Kotor i Tivat, a 2011. na ovaj vodovod priključen je i Bar, sljedeće godine Ulcinj. Od 2013. godine kroz tivatski vodovodni sistem 40-50 litara u sekundi dobijao je Herceg Novi.

Prije deset godina vodoizvorište Bolje sestre imalo je izdašnost oko 2.500 litara vode u sekundi, a prošle godine, sedam puta manje, svega 337 litara.

Ovo je još jedan od primjera kako je projekat od opšteg značaja ugrožen zbog gramzivosti miljenika bivše vlasti i nesposobnosti, starih i novih,  institucija da riješe problem.

Monitor je, u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo (CIN CG) prije dvije godine objavio apokaliptične slike uništenog korita Morače. Stanje se od tada pogoršalo. Slično je i na Tari, Cijevni, Limu…

I bivša vlast je navodno uvidjela pogubnost ove prakse pa je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, kojim je rukovodio Milutin Simović, u aprilu 2017. godine uvelo moratorijum na eksploataciju šljunka i pijeska iz riječnih korita.

Od tada je država građevinskim firmama izdavala dozvole za regulaciju vodotoka. Za Moraču je Uprava za vode potpisala ugovore sa firmama Cijevna komerc, Beton Montenegro i Bemax. Ove tri firme su samo iz Morače, na osnovu koncesionih radova regulacije riječnog toka, izvadile više od 100.000 kubika šljunka. Kubik izvađenog šljunka plaćen je oko tri eura, a na tržištu je koštao skoro šest puta više.

Zbog dugova koncesionara, najviše su trpjele lokalne uprave, kojima je pripadalo 70 odsto od naplaćenih koncesija, dok se u državni budžet slivalo 30 odsto. O kakvom ,,poslu” se radilo, dovoljno govori podatak da je  Podgorica u 2016. godini, od naknade za korišćenje šljunka imala prihod od skoro četiri eura – 3,91 eura!

Ekolozi su upozoravali da je kruna efikasnosti moratorijuma rješenje bivše Vlade da kineskoj firmi CRBC izda saglasnost da gotovo na samom izvorištu Tare vadi šljunak, pod izgovorom regulacije.

,,Nekontrolisana eksploatacija riječnog materijala, jedan je od višedecenijskih problema iz domena eko-kriminala. Posljedice su nesagledive u ekološkom  u ekonomskom kontekstu”, kaže za Monitor Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon.

On smatra da su trajne štete koje su učinjene riječnim i povezanim ekosistemima zasluživale reakciju tužilaštva. To je izostalo. Perović misli da to ukazuje na koruptivne elemente, kao uostalom i sve što je vezano za uništavanje  prirodnih resursa.

,,Morača je klasičan primjer kako je privatni interes iznad javnog, kao i Tara i mnogobrojni manji vodotokovi koji su bili žrtva nekontrolisane eksploatacije. Kada je uveden moratorijum, nama je bilo jasno da se radi o pokušaju manipulacije javnosti i uvođenja u zakonski okvir, eko-kriminalnih radnji, pod pojmom regulisanja. To je iskorišćeno za nastavak eko-kriminalnih radnji i bogaćenje vlastima bliskih privrednika, koji su maksimalčno iskoristili priliku. Žalosno je i pomisliti da će Primorje ostati bez vode u susret turističkoj sezoni,  to je najbolji indikator  da je loše upravljanje  donijelo više posljedica, nego globalna zdravstvena kriza izazvana virusom COVID-19”, kaže Perović.

Novoj vlasti ovaj problem morao je biti poznat. Zbog drastičnog pada izdašnosti izvora Bolje sestre, Uprava za vode je u decembru prošle godine obustavila radove na regulaciji Morače. Početkom marta ministar Mitrović, je zajedno sa predsjednikom Skupštine Aleksom Bečićem, obišao razoreno korito Morače. Izjavio je tada da se mora staviti tačka na nekontrolisanu eksploataciju šljunka iz korita Morače.

Uprava za inspekcijske poslove je kako je pisao CIN CG, tokom ove godine,  obavila 40 obilazaka terena na kojima se vadi šljunak. Međutim, oni koji vade šljunak iz Morače i daje uspijevaju da nadmudre institucije. Odbor direktora Regionalnog vodovoda je još prije dvije godine konstatovao da se do dolaska nadležnih organa na lice mjesta uklanja sva mehanizacija, a u kasno popodne i naveče nastavlja sa eksploatacijom, kao i tokom kišnih dana i praznika, kada se ne očekuju aktivnosti inspekcijskih organa.

Monitoru su prije par godina stručnjaci iz državne uprave govorili da bi država, ako hoće, mogla da riješi ovaj problem angažovanjem više inspektora ili asistencijom policije i postavljanjem kontrole na izlaznim putevima i tačnim uvidom u to koliko se šljunka i pijeska šleperima odnosi iz rijeka. Ističu i da veliku odgovornost za otimačinu na rijekama ima i MUP, jer saobraćajna policija veoma rijetko kontroliše prevoz šljunka i pored činjenice da je većina vozila kojima se obavlja prevoz neregistrovana, neispravna, a uz to često ne posjeduju ni papire za transport.

Nakon što su ministar i predsjednik parlamenta obišli Moraču, krajem marta poslanica Zdenka Popović je u parlamentu ocjenila da je u pitanju ekološki genocid i navela nekoliko firmi, koje to rade, a na koje su upozoravali iz njene partije – Demokrata. Ona je među firmama navela kompaniju Cijevna komerc, Čelebić i pitala ministra Mitrovića da li će on i nadležni iz Ministarstva poljoprivrede podnijeti krivične prijave zbog toga.

Na pitanje Monitora o krivičnim prijavama iz Ministarstva ekologije su odgovorili da oni nijesu nadležni za eksploataciju šljunka, već Uprava za vode, odnosno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.  Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede odgovor nijesmo dobili.

Na naše pitanje što je do sada uređano da se riješi ovaj problem, koji je toliko eskalirao da ugrožava cijelo Primorje, iz Ministasrtva ekologije nam je odgovoreno: ,,Postoji zabrana za eksploataciju šljunka i to je neminovno. Uprkos tome, u kontinuitetu se vrši eksploatacija šljunka, pogotovo u noćnim satima. Ako mislimo da taj problem riješimo, institucije nadležne za to moraju da preduzmu rigorozne mjere’’.

Nema odgovora zašto se do sada čekalo sa mjerama.  Sve mnogo liči na izgovore prethodne vlasti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo