Povežite se sa nama

Izdvojeno

EKO-KRIMINAL: Zbog krađe šljunka, Primorju prijeti nestašica vode

Objavljeno prije

na

Veliki je rizik da špic sezone mještani i turisti na Primorju dočekaju suvih slavina. Problem nije od juče. Izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre se iz godine u godinu smanjuje. Glavni razlog, kako su utvrdili u nadležnom ministarstvu, je eksploatacija šljunka iz korita  Morače kojom je ono  produbljeno od četiri do osam metara

 

Da čitavom Primorju, zbog nelegalne eksploatacije šljunka iz Morače, prijeti nestašica vode, obznanio je prije par dana Ratko Mitrović,  ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma

Na pitanje Monitora šta u ovom ministarstvu rade da do toga ne dođe dobili smo sljedeći odgovor. ,,Intenzivno se radi na tome da u špicu turističke sezone ne dođe do nestašice vode u opštinama na  Primorju koje se snabdijevaju iz Regionalnog vodovoda, odnosno vodoizvorišta Bolje sestre. Na skoro održanom sastanku sa upravom Regionalnog vodovoda i stranim stručnjacima, dogovoreno je pokretanje istražnih i testnih radnji kako bi se određenim tehničkim intervencijama i za ovu sezonu obezbijedile potrebne količine vode’’.

Iz Ministarstva kažu da je jedna od varijanti da se u neposrednoj blizini vodoizvorišta Bolje sestre (na Skadarskom jezeru) stave dodatne pumpe i da se upumpava dodatna voda u rezervoar iz kojeg se snabdijeva Primorje. Objašnjavaju da je to jedna od najbržih varijanti, te da se uskoro kreće u proceduru sagledavanja mogućnosti nabavke tih pumpi, kako bi se pronašlo alternativno rješenje za sezonu.

Velikije  je rizik da špic sezone mještani i turisti dočekaju suvih slavina. Problem nije od juče. Izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre se iz godine u godinu smanjuje, a glavni razlog, kako su utvrdili u ministarstvu, je eksploatacija šljunka iz korita rijeke Morače kojom je ono  produbljeno od četiri do osam metara.

Regionalni vodovod je jedan od najvećih i najznačajnijih projekata koji je urađen u Crnoj Gori kojim je riješen višedecenijski problem snabdijevanja Primorja vodom. Pušten je u rad 2010. godine, a u njega je uloženo preko 100 miliona eura. Obezbijedio je vodu za Budvu, Kotor i Tivat, a 2011. na ovaj vodovod priključen je i Bar, sljedeće godine Ulcinj. Od 2013. godine kroz tivatski vodovodni sistem 40-50 litara u sekundi dobijao je Herceg Novi.

Prije deset godina vodoizvorište Bolje sestre imalo je izdašnost oko 2.500 litara vode u sekundi, a prošle godine, sedam puta manje, svega 337 litara.

Ovo je još jedan od primjera kako je projekat od opšteg značaja ugrožen zbog gramzivosti miljenika bivše vlasti i nesposobnosti, starih i novih,  institucija da riješe problem.

Monitor je, u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo (CIN CG) prije dvije godine objavio apokaliptične slike uništenog korita Morače. Stanje se od tada pogoršalo. Slično je i na Tari, Cijevni, Limu…

I bivša vlast je navodno uvidjela pogubnost ove prakse pa je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, kojim je rukovodio Milutin Simović, u aprilu 2017. godine uvelo moratorijum na eksploataciju šljunka i pijeska iz riječnih korita.

Od tada je država građevinskim firmama izdavala dozvole za regulaciju vodotoka. Za Moraču je Uprava za vode potpisala ugovore sa firmama Cijevna komerc, Beton Montenegro i Bemax. Ove tri firme su samo iz Morače, na osnovu koncesionih radova regulacije riječnog toka, izvadile više od 100.000 kubika šljunka. Kubik izvađenog šljunka plaćen je oko tri eura, a na tržištu je koštao skoro šest puta više.

Zbog dugova koncesionara, najviše su trpjele lokalne uprave, kojima je pripadalo 70 odsto od naplaćenih koncesija, dok se u državni budžet slivalo 30 odsto. O kakvom ,,poslu” se radilo, dovoljno govori podatak da je  Podgorica u 2016. godini, od naknade za korišćenje šljunka imala prihod od skoro četiri eura – 3,91 eura!

Ekolozi su upozoravali da je kruna efikasnosti moratorijuma rješenje bivše Vlade da kineskoj firmi CRBC izda saglasnost da gotovo na samom izvorištu Tare vadi šljunak, pod izgovorom regulacije.

,,Nekontrolisana eksploatacija riječnog materijala, jedan je od višedecenijskih problema iz domena eko-kriminala. Posljedice su nesagledive u ekološkom  u ekonomskom kontekstu”, kaže za Monitor Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon.

On smatra da su trajne štete koje su učinjene riječnim i povezanim ekosistemima zasluživale reakciju tužilaštva. To je izostalo. Perović misli da to ukazuje na koruptivne elemente, kao uostalom i sve što je vezano za uništavanje  prirodnih resursa.

,,Morača je klasičan primjer kako je privatni interes iznad javnog, kao i Tara i mnogobrojni manji vodotokovi koji su bili žrtva nekontrolisane eksploatacije. Kada je uveden moratorijum, nama je bilo jasno da se radi o pokušaju manipulacije javnosti i uvođenja u zakonski okvir, eko-kriminalnih radnji, pod pojmom regulisanja. To je iskorišćeno za nastavak eko-kriminalnih radnji i bogaćenje vlastima bliskih privrednika, koji su maksimalčno iskoristili priliku. Žalosno je i pomisliti da će Primorje ostati bez vode u susret turističkoj sezoni,  to je najbolji indikator  da je loše upravljanje  donijelo više posljedica, nego globalna zdravstvena kriza izazvana virusom COVID-19”, kaže Perović.

Novoj vlasti ovaj problem morao je biti poznat. Zbog drastičnog pada izdašnosti izvora Bolje sestre, Uprava za vode je u decembru prošle godine obustavila radove na regulaciji Morače. Početkom marta ministar Mitrović, je zajedno sa predsjednikom Skupštine Aleksom Bečićem, obišao razoreno korito Morače. Izjavio je tada da se mora staviti tačka na nekontrolisanu eksploataciju šljunka iz korita Morače.

Uprava za inspekcijske poslove je kako je pisao CIN CG, tokom ove godine,  obavila 40 obilazaka terena na kojima se vadi šljunak. Međutim, oni koji vade šljunak iz Morače i daje uspijevaju da nadmudre institucije. Odbor direktora Regionalnog vodovoda je još prije dvije godine konstatovao da se do dolaska nadležnih organa na lice mjesta uklanja sva mehanizacija, a u kasno popodne i naveče nastavlja sa eksploatacijom, kao i tokom kišnih dana i praznika, kada se ne očekuju aktivnosti inspekcijskih organa.

Monitoru su prije par godina stručnjaci iz državne uprave govorili da bi država, ako hoće, mogla da riješi ovaj problem angažovanjem više inspektora ili asistencijom policije i postavljanjem kontrole na izlaznim putevima i tačnim uvidom u to koliko se šljunka i pijeska šleperima odnosi iz rijeka. Ističu i da veliku odgovornost za otimačinu na rijekama ima i MUP, jer saobraćajna policija veoma rijetko kontroliše prevoz šljunka i pored činjenice da je većina vozila kojima se obavlja prevoz neregistrovana, neispravna, a uz to često ne posjeduju ni papire za transport.

Nakon što su ministar i predsjednik parlamenta obišli Moraču, krajem marta poslanica Zdenka Popović je u parlamentu ocjenila da je u pitanju ekološki genocid i navela nekoliko firmi, koje to rade, a na koje su upozoravali iz njene partije – Demokrata. Ona je među firmama navela kompaniju Cijevna komerc, Čelebić i pitala ministra Mitrovića da li će on i nadležni iz Ministarstva poljoprivrede podnijeti krivične prijave zbog toga.

Na pitanje Monitora o krivičnim prijavama iz Ministarstva ekologije su odgovorili da oni nijesu nadležni za eksploataciju šljunka, već Uprava za vode, odnosno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.  Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede odgovor nijesmo dobili.

Na naše pitanje što je do sada uređano da se riješi ovaj problem, koji je toliko eskalirao da ugrožava cijelo Primorje, iz Ministasrtva ekologije nam je odgovoreno: ,,Postoji zabrana za eksploataciju šljunka i to je neminovno. Uprkos tome, u kontinuitetu se vrši eksploatacija šljunka, pogotovo u noćnim satima. Ako mislimo da taj problem riješimo, institucije nadležne za to moraju da preduzmu rigorozne mjere’’.

Nema odgovora zašto se do sada čekalo sa mjerama.  Sve mnogo liči na izgovore prethodne vlasti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

PREMIJER U BEOGRADU: Ugovor za ponijeti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Temeljni ugovor sa SPC-om, iako su nove vlasti obećale suštinske reforme i odblokiranje evropskog puta, opet je razlog da crnogorsko društvo ostane na identitetskim pričama.  Ali i da opet porazmisli o svojim političkim klasama. Koje se smjenjuju, ali ne mijenjaju

 

Premijer Dritan Abazović, sa crnogorskom delegacijom, stigao je ove sedmice u Beograd. Ispred Palate Srbije priređen mu je doček, uz državne i vojne počasti. Oko svega potrudila se premijerka Srbije Ana Brnabić. Uslijedili su sastanci sa srpskim državnim funkcionerima –  Aleksandrom Vučićem, Ivicom Dačićem, Sinišom Malim… I svečarski govori. Poslije kojih se stiče utisak  da je „normalizacija odnosa Crne Gore i Srbije“, čakala samo Abazovića da sleti u Beograd.

Sve u svemu, nimalo nalik na prošlogodišnju posjetu tadašnjeg  crnogorskog premijera Zdravka Krivokapića Beogradu, kog su skoro pa zaboravili na aerodromu. Sreća, došao je po njega ministar poljoprivrede Srbije Branislav Nedimović, odjeven kao da ide na utakmicu. Ovoga puta bilo je mnogo svečanije i toplije i od rijetkih posjeta Mila Đukanovića Vučiću, iako su oba predsjednika označeni kao decenijski tihi strateški partneri. I sam Đukanović saopštio je svojevremeno da često telefonski prijateljski razgovaraju „kao dva odgovorna državnika“.

Šta je razlog drugačijeg tretmana srpskih vlasti prema novom crnogorskom premijeru, nije baš najasnije. Abazović dolazi iz partije kakve obično ne pogoduju profilu Aleksandra Vučića, a ni tamošnje političke klase na vlasti – građanska, proevropska, jasno i NATO opredijeljena. Abazović je bio jasan i oko  Kosova, svojevremeno kazavši da je to „gotova stvar i da neće biti povlačenja“.  Poznato je da su Vučićevi miljenici među crnogorskim partijama kadrovi Demokratskog fronta, koji su deklarativno sušta  suprotnost.  Pa ipak, novi crnogorski premijer kod srpskog predsjednika ima „zeleno svjetlo“. Jedan od vidljivih razloga mogla bi biti i kooperativnost Abazovića kada je u pitanju regionalna inicijativa Otvoreni Balkan, do koje Vučić prilično drži.  Do sada iz Crne Gore pozitivni signali za tu incijativu nijesu stizali. No, moguće je da je po srijedi i Abazovićeva spremnost da što prije potpiše Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom  (SPC) , kako je nedavno saopštio na sjednici Vlade.  „Tendencija da mi oko ovoga odvučete još dva ili tri mjeseca se neće desiti”, poručio je Abazović na Vladi onima koji su smatrali da se stvari odvijaju prebrzo i nedovoljno transparentno. Tik pred posjetu Beogradu, Vlada je obznanila i Radnu verziju Temeljnog ugovora, kako je saopšteno iz kabineta premijera – ,,usaglašenu između Vlade i SPC-a”.  Da imaju –  za ponijeti.

Status tog dokumenta, kada je u pitanju zakonska regulativa nije, međutim, još blizu usvajanja. „Komisija koja je usaglasila Radnu verziju je bila konsultativnog karaktera. Ministarstvo pravde je jedino nadležno za dogovore i pregovore po zakonu i mora predložiti rješenje  na Vladi.  Komisija  ništa ne može da odluči. Sve na kraju mora ići na Vladu, ako uopšte dođe na dnevni red“, objašnjava za Monitor dobro obaviješteni izvor iz Vlade.

U  SPC-u su zadovoljni. Abazović je u Beogradu posjetio i sprskog patrijarha Porfirija. Nakon sastanka, patrijarh je saopštio je da je postignuta načelna saglasnost o Temeljnom ugovoru između SPC-a i Vlade Crne Gore. Premijer tvrdi da je u Beogradu izboksovao ono što nije uspjelo njegovom prethodniku – da se ugovor potpiše u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EPCG – NOVA ŽRTVA POLITIČKIH IGARA: Visoki napon u odboru direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sporenja unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, baciti u šporet. Uskoro, u pitanje može biti dovedeno i uredno snabdijevanje strujom

 

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je, na XX redovnoj Skupštini akcionara, dobila novi bord direktora, ali je zadržala stare nevolje. Uz poneki novi. Nova parlamentarna većina, oličena kroz Vladu Dritana Abazovića demonstrirala je kontinuitet sa prethodnim vladama Zdravka Krivokapića, Duška Markovića… U najkraćem: političke pozcije, uhljebljenja i preraspodjela moći važniji su od prosperiteta najveće, najznačajnije i najbogatije crnogorske kompanije u državnom vlasništvu.

Glasovima predstavnika Vlade koja, u ime države, kontroliše oko 88 akcija EPCG (98 odsto akcija sa pravom upravljanja) Skupština akcionara Elektroprivrede usvojila je ponuđene izvještaje o poslovanju kompanije u 2021. godini, a onda donijela odluku o razrješenju svih članova Odbora direktora, osim predsjednika borda Milutina Đukanovića. Bez obrazloženja za razriješene i bez elementarnih podataka o predloženim/novoizabranim članovima borda. Osim njihovog imena i prezimena: Vladan Joković, Tahir Đonbaljaj, Adis Balota, Martin Ćalasan, Nenad Marković i Emir Strujić.

Ako su u Vladi bili saglasni sa ponuđenim izvještajima i ocjenama o radu EPCG (,,Najbolji rezultat u istoriji kompanije”, tvrdi izvršni direktor Nikola Rovčanin) zašto su mijenjali menadžment? Prema najavama, nakon promjena većine članova borda uslijediće i izbor novog izvršnog direktora. Do smjene Rovčanina doći će za koji mjesec, kažu izvori Monitora, čim se za to steknu uslovi, odnosno, profunkcioniše novi Odbor direktora.

Možda u Vladi, ipak, nijesu zadovoljni radom EPCG i iskazanim poslovnim rezultatima. Tome bi u prilog moglo ići insistiranje Vladinog predstavnika na Skupštini da se promijeni predložena odluka menadžmenta i izabere novi revizor. To bi dalo smisao insistiranju na novom bordu direktora i, sljedstveno, novom izvršnom direktoru. Nova nepoznanica: zašto je u tom slučaju funkciju zadržao Milutin Đukanović, formalno najodgovorniji čovjek za poslovne rezultate EPCG?.

Postoji samo jedno objašnjenje – politička trgovina vladajuće većine sa DF-om, i naum da se sa rukovodećih mjesta u državnim kompanijama udalje predstavnici Demokratske Crne Gore. Jadnima nagrada a drugima kazna za iskazanu i očekivanu (ne)kooperativnost. Ili je to, ipak, stvar ličnih odnosa i procejna premijera Abazovića koji je, vidjeli smo u direktnom prenosu jednog osrednje režiranog igrokaza, na sjednici Vlade insisitirao da Đukanović zadrži mjesto u bordu EPCG.

Sa njegovom odlukom nijesu se složile tzv. suverenističke stranke. Uslijedio je njihov kontraudar. Istog dana kada je izabran novi bord, na njegovoj prvoj sjednici, ostavku je podnio Adis Balota (SDP). Pošto ostavka jednog člana znači pad cijelog borda, svjedočićemo novoj, sada vanrednoj, skupštini akcionara i izboru novog borda. Pa, vjerovatno, sve ispočetka. Kao potvrda očiglednog: sada u Vladi imamo rivalitete slične onima na relaciji Vlada – Skupština koji su obilježili mandat prethodne Vlade.

Politički oponenti su i u Balotinoj ostavci pronašli povod za različito tumačenje pravnih normi i dodatno podizanje tenzija. Koliko to može štetiti Elektroprivredi nije bitno, preča je odbrana državnih i nacionalnih interesa. Uglavnom, u saopštenju iz EPCG tvrde da je Milutin Đukanović izabran i za predsjednika novog borda direktora Elektroprivrede. Balota, i partije koje stoje iza njegove odluke o ostavci, kažu da to nije tačno.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo