Povežite se sa nama

Izdvojeno

EKO-KRIMINAL: Zbog krađe šljunka, Primorju prijeti nestašica vode

Objavljeno prije

na

Veliki je rizik da špic sezone mještani i turisti na Primorju dočekaju suvih slavina. Problem nije od juče. Izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre se iz godine u godinu smanjuje. Glavni razlog, kako su utvrdili u nadležnom ministarstvu, je eksploatacija šljunka iz korita  Morače kojom je ono  produbljeno od četiri do osam metara

 

Da čitavom Primorju, zbog nelegalne eksploatacije šljunka iz Morače, prijeti nestašica vode, obznanio je prije par dana Ratko Mitrović,  ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma

Na pitanje Monitora šta u ovom ministarstvu rade da do toga ne dođe dobili smo sljedeći odgovor. ,,Intenzivno se radi na tome da u špicu turističke sezone ne dođe do nestašice vode u opštinama na  Primorju koje se snabdijevaju iz Regionalnog vodovoda, odnosno vodoizvorišta Bolje sestre. Na skoro održanom sastanku sa upravom Regionalnog vodovoda i stranim stručnjacima, dogovoreno je pokretanje istražnih i testnih radnji kako bi se određenim tehničkim intervencijama i za ovu sezonu obezbijedile potrebne količine vode’’.

Iz Ministarstva kažu da je jedna od varijanti da se u neposrednoj blizini vodoizvorišta Bolje sestre (na Skadarskom jezeru) stave dodatne pumpe i da se upumpava dodatna voda u rezervoar iz kojeg se snabdijeva Primorje. Objašnjavaju da je to jedna od najbržih varijanti, te da se uskoro kreće u proceduru sagledavanja mogućnosti nabavke tih pumpi, kako bi se pronašlo alternativno rješenje za sezonu.

Velikije  je rizik da špic sezone mještani i turisti dočekaju suvih slavina. Problem nije od juče. Izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre se iz godine u godinu smanjuje, a glavni razlog, kako su utvrdili u ministarstvu, je eksploatacija šljunka iz korita rijeke Morače kojom je ono  produbljeno od četiri do osam metara.

Regionalni vodovod je jedan od najvećih i najznačajnijih projekata koji je urađen u Crnoj Gori kojim je riješen višedecenijski problem snabdijevanja Primorja vodom. Pušten je u rad 2010. godine, a u njega je uloženo preko 100 miliona eura. Obezbijedio je vodu za Budvu, Kotor i Tivat, a 2011. na ovaj vodovod priključen je i Bar, sljedeće godine Ulcinj. Od 2013. godine kroz tivatski vodovodni sistem 40-50 litara u sekundi dobijao je Herceg Novi.

Prije deset godina vodoizvorište Bolje sestre imalo je izdašnost oko 2.500 litara vode u sekundi, a prošle godine, sedam puta manje, svega 337 litara.

Ovo je još jedan od primjera kako je projekat od opšteg značaja ugrožen zbog gramzivosti miljenika bivše vlasti i nesposobnosti, starih i novih,  institucija da riješe problem.

Monitor je, u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo (CIN CG) prije dvije godine objavio apokaliptične slike uništenog korita Morače. Stanje se od tada pogoršalo. Slično je i na Tari, Cijevni, Limu…

I bivša vlast je navodno uvidjela pogubnost ove prakse pa je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, kojim je rukovodio Milutin Simović, u aprilu 2017. godine uvelo moratorijum na eksploataciju šljunka i pijeska iz riječnih korita.

Od tada je država građevinskim firmama izdavala dozvole za regulaciju vodotoka. Za Moraču je Uprava za vode potpisala ugovore sa firmama Cijevna komerc, Beton Montenegro i Bemax. Ove tri firme su samo iz Morače, na osnovu koncesionih radova regulacije riječnog toka, izvadile više od 100.000 kubika šljunka. Kubik izvađenog šljunka plaćen je oko tri eura, a na tržištu je koštao skoro šest puta više.

Zbog dugova koncesionara, najviše su trpjele lokalne uprave, kojima je pripadalo 70 odsto od naplaćenih koncesija, dok se u državni budžet slivalo 30 odsto. O kakvom ,,poslu” se radilo, dovoljno govori podatak da je  Podgorica u 2016. godini, od naknade za korišćenje šljunka imala prihod od skoro četiri eura – 3,91 eura!

Ekolozi su upozoravali da je kruna efikasnosti moratorijuma rješenje bivše Vlade da kineskoj firmi CRBC izda saglasnost da gotovo na samom izvorištu Tare vadi šljunak, pod izgovorom regulacije.

,,Nekontrolisana eksploatacija riječnog materijala, jedan je od višedecenijskih problema iz domena eko-kriminala. Posljedice su nesagledive u ekološkom  u ekonomskom kontekstu”, kaže za Monitor Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon.

On smatra da su trajne štete koje su učinjene riječnim i povezanim ekosistemima zasluživale reakciju tužilaštva. To je izostalo. Perović misli da to ukazuje na koruptivne elemente, kao uostalom i sve što je vezano za uništavanje  prirodnih resursa.

,,Morača je klasičan primjer kako je privatni interes iznad javnog, kao i Tara i mnogobrojni manji vodotokovi koji su bili žrtva nekontrolisane eksploatacije. Kada je uveden moratorijum, nama je bilo jasno da se radi o pokušaju manipulacije javnosti i uvođenja u zakonski okvir, eko-kriminalnih radnji, pod pojmom regulisanja. To je iskorišćeno za nastavak eko-kriminalnih radnji i bogaćenje vlastima bliskih privrednika, koji su maksimalčno iskoristili priliku. Žalosno je i pomisliti da će Primorje ostati bez vode u susret turističkoj sezoni,  to je najbolji indikator  da je loše upravljanje  donijelo više posljedica, nego globalna zdravstvena kriza izazvana virusom COVID-19”, kaže Perović.

Novoj vlasti ovaj problem morao je biti poznat. Zbog drastičnog pada izdašnosti izvora Bolje sestre, Uprava za vode je u decembru prošle godine obustavila radove na regulaciji Morače. Početkom marta ministar Mitrović, je zajedno sa predsjednikom Skupštine Aleksom Bečićem, obišao razoreno korito Morače. Izjavio je tada da se mora staviti tačka na nekontrolisanu eksploataciju šljunka iz korita Morače.

Uprava za inspekcijske poslove je kako je pisao CIN CG, tokom ove godine,  obavila 40 obilazaka terena na kojima se vadi šljunak. Međutim, oni koji vade šljunak iz Morače i daje uspijevaju da nadmudre institucije. Odbor direktora Regionalnog vodovoda je još prije dvije godine konstatovao da se do dolaska nadležnih organa na lice mjesta uklanja sva mehanizacija, a u kasno popodne i naveče nastavlja sa eksploatacijom, kao i tokom kišnih dana i praznika, kada se ne očekuju aktivnosti inspekcijskih organa.

Monitoru su prije par godina stručnjaci iz državne uprave govorili da bi država, ako hoće, mogla da riješi ovaj problem angažovanjem više inspektora ili asistencijom policije i postavljanjem kontrole na izlaznim putevima i tačnim uvidom u to koliko se šljunka i pijeska šleperima odnosi iz rijeka. Ističu i da veliku odgovornost za otimačinu na rijekama ima i MUP, jer saobraćajna policija veoma rijetko kontroliše prevoz šljunka i pored činjenice da je većina vozila kojima se obavlja prevoz neregistrovana, neispravna, a uz to često ne posjeduju ni papire za transport.

Nakon što su ministar i predsjednik parlamenta obišli Moraču, krajem marta poslanica Zdenka Popović je u parlamentu ocjenila da je u pitanju ekološki genocid i navela nekoliko firmi, koje to rade, a na koje su upozoravali iz njene partije – Demokrata. Ona je među firmama navela kompaniju Cijevna komerc, Čelebić i pitala ministra Mitrovića da li će on i nadležni iz Ministarstva poljoprivrede podnijeti krivične prijave zbog toga.

Na pitanje Monitora o krivičnim prijavama iz Ministarstva ekologije su odgovorili da oni nijesu nadležni za eksploataciju šljunka, već Uprava za vode, odnosno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.  Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede odgovor nijesmo dobili.

Na naše pitanje što je do sada uređano da se riješi ovaj problem, koji je toliko eskalirao da ugrožava cijelo Primorje, iz Ministasrtva ekologije nam je odgovoreno: ,,Postoji zabrana za eksploataciju šljunka i to je neminovno. Uprkos tome, u kontinuitetu se vrši eksploatacija šljunka, pogotovo u noćnim satima. Ako mislimo da taj problem riješimo, institucije nadležne za to moraju da preduzmu rigorozne mjere’’.

Nema odgovora zašto se do sada čekalo sa mjerama.  Sve mnogo liči na izgovore prethodne vlasti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

NOVA TRAGEDIJA NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Drumovi straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovonedjeljna nesreća na putu Cetinje – Budva ponovo je aktuelizovala pitanje odgovornosti za neprekinut niz tragičnih udesa na našim putevima. Samo policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme

 

Stručnjaci pokušavaju da utvrde zašto je autobus firme Papović, bez kontakta sa drugim vozilima, najmanje 15 metara udarao u odbojnu bankinu na krivini, prije nego je probio zaštitnu ogradu i sa 30 putnika sletio u provaliju. Nesreća se dogodila prije nekoliko dana na Obzovici, mjestu između Cetinja i Budve. Dvoje putnika izgubilo je život, jedan je i dalje životno ugrožen, a još dvadesetak putnika i vozač autobusa zadobili su teže i lakše povede. Vozač je uhapšen.

Razmjere tragedije najvjerovatnije bile bi i mnogo veće da gusto granje i šiblje nijesu amortizovali pad i zaustavili autobus da se, nakon slijetanja, surva još dublje u provaliju.

Istog dana u udesu na Žabljaku povrijeđen je motociklista, dok je prethodnog dana na teritoriji Crne Gore registrovano 16 saobraćajnih nezgoda. Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da se tog dana u Podgorici dogodilo deset, u Baru pet i u Nikšiću jedna saobraćajna nezgoda. Izdato je 326 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 77 prekršajnih prijava. Policija je oduzela dva para registarskih tablica.

Crnogorski putevi i dalje liče na ratište. Samo prošle godine poginulo je gotovo 60 osoba i pored formalno pooštrenih kazni za prekršaje u saobraćaju.

U svijetu gotovo 1,3 miliona godišnje pogine u saobraćaju, procjena je Svjetske zdravstvene organizacije. Riječ je o deset puta većem broju od stradalih u ratovima – Globalni indeks mira (Global Peace Index) procijenio je da je u ratnim konfliktima prošle godine stradalo 238 hiljada ljudi. To nije utjeha, već upozorenje.

Najteža saobraćajka u ovom vijeku kod nas se dogodila prije deset godina (2013) u kanjonu Morače. Autobus sa 46 putnika sletio je sa mosta, kod Manastira Morača. Prevozio je rumunske turiste u Crnu Goru,  stradalo je 18 osoba, njih 29 je povrijeđeno. Rumunski autobus kretao se dvostruko brže od dozvoljene brzine na toj dionici magistrale. Desetak godina ranije, na granici sa Kosovom, u saobraćajnoj nesreči poginulo je deset osoba, uključujuci dvoje djece, dok je 31 osoba povrijeđena. Autobus sa 40 putnika je saobraćao na realciji Ulcinj – Kosovo, kada je sletio s puta i prevrnuo se niz liticu.

Saobraćajni inženjer Mirko Đurović ističe da je najčešći uzrok saobraćajnih nezgoda u Cnoj Gori nepoštovanje brzine i da vozači nijesu dovoljno iskusni. On upozorava i da je previše saobraćajnih nesreća  na ovom malom prostoru.

“Na putu od Podgorice do Budve dosta se brzo vozi. Put nije loš, ali vozači precjenjuju svoje mogućnosti i voze maksimalnom brzinom. Ako se desi neki kiks on u toj situaciji ne može da se snađe i onda šeta ne cesti, lijevo – desno i najčešće se tada desi saobraćajna nezgoda”, pojasnio je Đurović. On kaže da naši vozači „nijesu baš iskusni“ jer imaju vrlo malo pređenih kilometara u toku godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.

Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.

Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.

Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.

Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.

Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.

Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari

Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani  očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.

Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.

Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su  10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.

Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski –  parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.

Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.

Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.

Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo