Bila je to tek još jedna godina koja je počela januarom. Iako se, na osnovu dogovora vlasti i PZP-a iz vremena donošenja Ustava, očekivalo da će izbori biti krajem 2009, vlada je na početku godine odlučila da Skupštini predloži skraćenje mandata. Pred Crnom se Gorom, rekli su, nakon aplikacije za članstvo u Evropskoj uniji, nalaze ,,brojne i značajne obaveze”. Zato, a i zbog odlučne bitke sa svjetskom ekonomskom krizom vladi treba ,,puni mandat”. Osmi parlamentarni izbori nakon uvođenja višestranačkog sistema u Crnoj Gori održani su po starom Zakonu o izboru odbornika i poslanika. Po Ustavu, davno ga je trebalo promijeniti, nije usaglašen ni dan – danas. Puno se govorilo o udruženom radu opozicije. Besplodno.
Državno tužilaštvo u januaru je podiglo optužnicu protiv devet bivših pripadnika MUP-a zbog deportacije bosanskih izbjeglica 1992. godine. Proces se vuče, kao što se prije njega vukla i istraga. ,,Odluka o deportaciji nije mogla biti donijeta bez znanja tadašnjeg državnog vrha Crne Gore”, svjedočio je ovih dana Branko Bujić, bivši načelnik Centra bezbjednosti u Baru. Državni vrhovi ranije su posvjedočili kako – nijesu znali. Po svemu što se dosad vidi, zadatak u ovom slučaju je: osuditi niže činovnike i ne dotaći svijetle likove njihovih pretpostavljenih. Nije lako, ali ne treba sumnjati u naše pravosuđe.
Tokom februara odvijala se uobičajena predizborna borba protiv korumpiranih pojedinaca, divljih graditelja i ostalih devijacija. Saznalo se za narodni običaj prema kojem partija na vlasti miljenike imenuje u upravne i slične odbore, a oni, iz ljubavi, daju partiji deset odsto novaca koje tamo zarađuju. Učiteljica Alia Šoškić svjedočila je kako direktor njene škole propituje saradnike za koga će glasati. Vlada je, nakon što je objavljeno da su članovi Odbora direktora Željeznice Crne Gore sebi za dvije godine podijelili više od milion eura otpremnina, zaključila da to nije lijepo. Opozicioni su se lideri sastajali i rastajali.
U podgoričkom Višem sudu u martu je počelo suđenje optuženima za ratni zločin u logoru Morinj, gdje su od oktobra 1991. do avgusta ’92. zlostavljani hrvatski ratni zarobljenici i civili.
Predizbornu kampanju obilježile su svađe među nekadašnjim partijskim drugovima: DPS protiv SNP-a, Demokratski centar protiv Pokreta za promjene, Srpska nacionalna lista i Narodnjačka koalicija protiv Nove srpske demokratije. I obrnuto. Na meti vlasti posebno je bio Pokret za promjene. Lider te partije Nebojša Medojević rekao je da „običnom građaninu treba dosta hrabrosti da dođe na tribinu PzP-a jer to mu je rizičnije nego da švercuje heroin”.
Na izbore je 29. marta izašlo oko 66 odsto birača što je za naše prilike prilično slaba izlaznost. Bilo je šesnaest izbornih lista – pola nije ušlo u parlament. Zabilježen je visok procenat rasutih glasova – između 12 i 15 odsto.
Koalicija ,,Evropska Crna Gora – Milo Đukanović” još jednom je osvojila apsolutnu vlast. Ubilježili su oko tri i po hiljade više glasova nego na izborima u septembru 2006. U odnosu na prethodne izbore SNP je imao znatno bolji, Pokret za promjene i NOVA bitno gori izborni rezultat. Đukanovićeva koalicija ,,Evropska Crna Gora”, koju čine DPS, SDP, Bošnjačka stranka i HGI, u Skupštini je zauzela 48 mjesta. Socijalistička narodna partija dobila je 16, Nova srpska demokratija osam, a Pokret za promjene pet poslanika. Četiri mjesta osvojile su četiri albanske partije. Narodna stranka postala je vanparlamentarna.
Na lokalnim izborima u Budvi i Nikšiću takođe je vlast osvojila DPS-ova koalicija, njihov kandidat pobijedio je i na izborima za gradonačelnika Tivta. U Budvi su osvojili preko 70 odsto glasova. U Herceg Novom je predstavnik SNP-a Dejan Mandić ostao na mjestu predsjednika opštine.
Uoči izbora su objavljeni neki od rezultata Nacionalnog izvještaja o razvoju po mjeri čovjeka, koje su uradili UNDP i Institut za strateške studije i prognoze. Kompletan izvještaj predstavljen je oktobru. U Crnoj Gori je apsolutno siromašno 10, 8 odsto građana – svaki deseti živi sa manje od 162 eura mjesečno. Prosječne penzije neznatno premašuju granicu siromaštva, dok je minimalna mjesečna penzija – u iznosu od 71,6 eura – manja od polovine iznosa koji je označen kao granica siromaštva.
Jaz između bogatih i siromašnih sve je dublji. Koeficijent nejednakosti 2004. godine bio je – šest, dok je sada 9,8. To znači da je nejednakost uvećana za 60 odsto. Prihodi 20 odsto najbogatijih stanovnika Crne Gore 18,84 puta su veći od prihoda 20 odsto najsiromašnijih. U odnosu na jug, sjever Crne Gore još je siromašniji nego što je bio prije nekoliko godina. Istraživanje UNDP-a je pokazalo da su najugroženiji Romi, raseljeni i penzioneri. Vlast se oko toga nije nasjekirala. Možda će pred neke naredne izbore trebati malo više vreća brašna, ali – kad je beg bio cicija.
U aprilu je konstituisan parlament, taj mjesec obilježila su i nagađanja oko sastava nove vlade. Glavna dilema bila je da li će, ili neće u njoj biti mjesta za Svetozara Marovića. Stručnjaci za struje u DPS-u smatraju da bi se Đukanović rado odrekao ratnog druga ,ali Igor Lukšić u partijskoj aparaturi ne stoji tako dobro kao u premijerovom srcu.
Partijska borba, sva prilika, nije bila laka. Vlada je formirana 72 dana nakon izbora. Dobili smo po šesti put istog premijera i istu, samo malo veću, vladu. Prethodna je imala dva potpredsjednika i 14 ministara, nova ima sedamnaest ministara i tri potpredsjednika. Jedan od njih je Svetozar Marović.
U julu je Evropski komesar za proširenje Olli Ren crnogorskom premijeru uručio Upitnik Evropske komisije što je početak postupka odlučivanja o prihvatanju kandidature Crne Gore za članstvo u EU. Ren je objasnio da Upitnik za Crnu Goru sadrži 2178 pitanja na 368 stranica.
Na kraju tog mjeseca Vrhovno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu sa predlogom za određivanje pritvora protiv osam pripadnika bivše Vojske Jugoslavije zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Kaluđerskom lazu kod Rožaja 1999. godine. Sudski postupak je počeo u martu, ali je prekinut nakon što je došlo do izmjena u sastavu specijalnog sudskog vijeća. Ponovo je nastavljeno u septembru.
Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i njegov Miljan diplomatski kadar su na početku avgusta napali urednika i fotoreportera dnevnika Vijesti Mihaila Jovovića i Borisa Pejovića. Pejović je pokušavao da fotografiše Mugošin nepropisno parkirani automobil. Cijela mašinerija je upregnuta da opere Mugoše i krivicu za ovaj događaj svali na ekipu Vijesti. Ipak su se pojavili i ljudi koji nijesu spremni da lažu, Mugošina nervoza raste. Sve je nasilniji.
Premijer Đukanović je u povodu slučaja Mugoša otkrio da, pored fizičkog postoji i ,,medijsko nasilje”. Premijer i gradonačelnik zbili su redove i na predizborni skup na Žabljaku otišli u istom automobilu. Na izborima je pobijedio kandidat vlasti. Iz SNP-a su ocijenili da su u izborni proces na Žabljaku bili uključeni organizovani kriminalci. Neko vrijeme se govorilo da će opozicione partije bojkotovati lokalne izbore u Kotoru, Mojkovcu. Kotor su bojkotovali, pobijedila je kandidatkinja vlasti. Izbori na Cetinju su, zbog proceduralne greške oko njihovog raspisivanja, odloženi. SNP je na izbore u Mojkovcu izašla i izgubila. Opoziciona strategija i dalje se pravi. Najavljivan je bojkot, formiranje demokratskog fronta, razne stvari, ništa od toga nije uobličeno, još manje usaglašeno. Nekadašnji predsjednik Socijaldemokratske partije Žarko Rakčević najavio je formiranje građanskog foruma.
Četiri godine nakon ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića podgorički Viši sud je, početkom avgusta, donio presudu u kojoj nema osobe koja je povukla oroz. Krivično vijeće sudije Lazara Akovića osudilo je na po trideset godina zatvora Sašu Boretu, Ljuba Bigovića i Ljuba Vujadinovića. Milan Čila Šćekić, kome se na teret stavljalo da je rafalima, na kućnom pragu u avgustu 2005. pokosio policijskog inspektora, oslobođen je optužbe zbog – nedostatka dokaza. Njemu je kao članu zločinačkog udruženja izrečena kazna od tri godine. To je u međuvremenu odslužio. Zbog zločinačkog udruživanja na 20 godina zatvora osuđen je i Alan Kožar, dok je Dušanka Vujović iz Herceg Novog osuđena na dvije godine zatvora zbog neovlašćenog držanja oružja.
Jesen je obilježio protest cetinjskih gimnazijalaca. Zaslužili su godišnji plus u Monitorovom barometru.
Evropska komisija u svom Izvještaju o napretku, objavljenom u oktobru, naglasila je da je potrebna politička volja kako bi se postigli rezultati u reformama, posebno kada je u pitanju borba protiv korupcije. Zakone koje nam propisuje Evropa, fakat, prilično savjesno usvajamo, pitanje je šta će se desiti ako neko pogleda kako se primjenjuju.
Odgovore na Upitnik Evropske komisije premijer Milo Đukanović predao je 9. decembra evropskom komesaru za proširenje Oliju Renu. Sastavljeni su u 12 knjiga na 4.433 strane. Šta tamo piše – ne znamo, odgovori su državna tajna. Mnogi tvrde da je razlog za tajanstvenost to što su odgovori frizirani.
Ministri inostranih poslova Sjevernoatlanskog saveza donijeli su, takođe početkom decembra, odluku o prijemu Crne Gore u Akcioni plan za članstvo u NATO. Negdje ranije vlast je odlučila da će vojnici iz Crne Gore biti dio NATO trupa u Avganistanu.
U oktobru donijeta, 19. decembra stupila je na snagu odluka Savjeta ministara EU kojom se građanima Srbije, Crne Gore i Makedonije ukidaju vize za putovanja u zemlje šengena. Vlast je to ubilježila kao sopstveni veliki domet, to da su nam oni isti vize i zaradili, prećutala je. Prosječna plata u Crnoj Gori u novembru je bila 456 eura. Sa tim se parama ne ide u Evropu.
Mnogi smatraju da osionost koju je vlast rasipala tokom ove godine znači početak njihovog kraja. Premijer je najavio povlačenje iz politike, drugo po redu. Dako ga ovaj put bog čuje.
Šestu godinu zaredom DRI ima ozbiljne primjedbe na način na koji izvršna vlast (ne)raspolaže novcem iz državnog budžeta. Umjesto da pokušaju otkloniti nedostatke koji se ponavljaju iz godine u godinu, iz Ministarstva finasija sve se glasnije ljute. Na revizore i novinare
Nadležni u Vladi ne računaju baš dobro. Što se tiče poštovanja pravila i propisa tu su još gori, odnosno, da budemo precizni – loši.
To je suština nalaza Državne revizorske institucije (DRI) koja je sprovela redovnu finansijsku reviziju i reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu budžeta Crne Gore za 2024. godinu. Kako su njihovom Revizijom „utvrđene greške i nepravilnosti koje imaju materijalan i prožimajući efekat na finansijski izvještaj“, DRI je dala uslovno mišljenje na finansijsku reviziju i negativno mišljenje na reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu prošlogodišnjeg budžeta.
Uočeni nedostaci nijesu iz kategorije bezazlenih, koje bi eventualno mogli pripisati međusobnom rivalitetu računovođa iz Vlade i DRI i nadmetanju na temu ko bolje poznaje i primjenjuje crnogorske zakone i međunarodne računovodstvene standarde. Tako, na primjer, revizori DRI konstatuju da završni račun prošlogodišnjeg državnog budžeta nije matematički tačan.
„Revizijom je utvrđeno da je potrebno uvećati prihode za 3,2 miliona eura, a umanjiti rashode za 38,8 miliona eura“, zaključili su članovi Kolegijuma koji je radio ovu reviziju, senatori DRI Milan Dabović i Siniša Čađenović. Tako bi se i iskazani deficit (razlika između prošlogodišnjih rashoda i prihoda) smanjio sa 247,5 na 205,5 miliona eura. Slijedi još malo računovodstvene matematike i konačno rješenje prošlogodišnjeg budžetskog poslovanja: „Modifikovani gotovinski deficit nakon korekcija iznosi 216,8 miliona eura“.
Revizija DRI potvrđuje ono o čemu bolje upućeni govore još od sredine prošle godine: novac iz budžeta troši se mimo plana, neko dobije više od iznosa planiranih sredstava, a neko ni ono što je predviđeno Zakonom o budžetu. Evidencija o svemu tome nije uredna.
“Ministarstvo finansija nije u cjelosti uskladilo vođenje glavne knjige trezora sa važećim Pravilnikom o jedinstvenoj klasifikaciji računa za budžet Crne Gore i budžete opština, a pojedine potrošačke jedinice su ugovarale obaveze iznad planiranih sredstava. Utvrđeno je da nijesu redovno izmirivane dospjele obaveze, niti su rasknjižene obaveze naplaćene prinudnim izvršenjem”, konstatuje DRI.
Izvršna vlast je neažurna i kada je u pitanju poreska evidencija, ukazali su revizori. „Knjigovodstveno stanje poreskog duga na posljednji dan prošle godine i pretplate koje su evidentirane na individualnim analitičkim računima poreskih obveznika ne predstavljaju stvarni iznos duga“, navodi se u dokumentu DRI. Revizijom je konstatovano da Završni poreski račun za 2024. godinu nije dostavljen u zakonom propisanom roku. „Takođe, utvrđeno je da se račun za razvoj manje razvijenih jedinica lokalne samouprave nije blagovremeno konsolidovao u glavnoj knjizi trezora (GKT), a da je dio sredstava ostao van bilansa“.
U Reviziju se navodi da je država prošle godine vraćala sredstva donirana iz EU fondova koja su nenamjenski potrošena u ranijem periodu (prije njenog formiranja), u ime korisnika čiji je rad pod kontrolom vlade. To, ipak, nije uticalo na ukidanje prakse da se donacije i subvencije dijele mimo procedura i bez obaveze primaoca da izvjesti o načinu na koji ih je iskoristio. Kao primjer, DRI navodi da se „novac vjerskim školama i pojedinim fondovima dijelio bez jasnih kriterijuma i kontrole“.
Pride, DRI konstatuje da se neki troškovi iz državnog budžeta ne prikazuju na pravi način i na pravom mjestu, kako bi ukupna slika o radu Vlade bila ljepša. Tako je naknada za rad Komisije koja treba da predloži rješenje u sporu između Vlade Crne Gore i China Road and Bridge Corporation (nosilac posla izgradnje dionice autoputa Smokovac – Mateševo) kako bi se izbjegla arbitraža na Trgovinskom sudu u Cirihu, prikazana među izdacima za infrastrukturu. A trebala je, prema mišljenju revizora, da se nađe među izdacima po osnovu troškova sudskih postupaka, „s obzirom da se radi o sporu i predsudskoj instanci koja isti rješava“.
Pošto je dokument od skoro 200 stranica dostupan na sajtu DRI, skratimo prepričavanje i vratimo se na osnovne zaključke. „Na osnovu činjeničnog stanja utvrđeno je da su pogrešna prikazivanja, pojedinačno ili zbirno, materijalno značajna u odnosu na postavljene kriterijume za finansijsku reviziju na osnovu čega nadležni Kolegijum izražava uslovno mišljenje“. Revizijom pravilnosti „utvrđeno je da potrošačke jedinice nijesu u svim materijalno značajnim aspektima uskladile poslovne aktivnosti sa zakonskim i drugim propisima koji regulišu budžetsko poslovanje u Crnoj Gori i u skladu sa tim nadležni Kolegijum izražava negativno mišljenje“.
Iz DRI su podsjetili da se slični nalazi ponavljaju, dok Vlada ne pokazuje previše entuzijazma da uočene nepravilnosti ispravi, kako bi državnu kasu dovela u potreban red. Utvrđeno je, navodi se u reviziji, da je Vlada Milojka Spajića u potpunosti realizovala manje od petine (18 odsto) preporuka datih u prošlogodišnjoj reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2023. godinu, dok dvije trećine (66 odsto) nijesu realizovane.
Neće, ne umiju ili misle da nijesu dužni da svoj rad usklađuju sa preporukama DRI?
Odgovor se da naslutiti iz ljutite reakcija Ministarstva finansija na objavljenu reviziju. „Uslovno mišljenje DRI iznijeto u okviru finansijske revizije, ne oslikava stvarno stanje, niti počiva na potpunom i pravilnom tumačenju i uvažavanju zakonskih propisa“, ustvrdili su iz resora kojim rukovodi ministar Novica Vuković. U njihovom saopštenju, nakon objašnjenja, slijede optužbe. Prvo na račun DRI: „Ovakav pristup nije samo pogrešan, već dovodi do netačnih i pravno neutemeljenih zaključaka, koji obmanjuju javnost i narušavaju reputaciju institucija“. Onda su na red došli mediji: „Pojedini mediji izvještavali su o ovoj temi na način koji cijelu odgovornost revizije usmjerava na Ministarstvo finansija i ministra Vukovića, iako se brojni nalazi odnose na period prije 2020. godine i na druge institucije. Takav pristup je tendenciozan, netačan i zlonamjeran.“
Tu bi, po mišljenju nadležnih iz Ministarstva finansija, trebalo staviti tačku na priču o završnom računu budžeta za prošlu godinu, odnosno primjedbama koje je Kolegijum DRI dao na taj dokument. Mnogi, međutim, nijesu saglasni sa takvim naumom. Među njima se našla i Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru (STEGA).
„Već šestu godinu zaredom DRI je dala negativno mišljenje o pravilnosti trošenja državnog novca, a za finansijsku reviziju izrekla uslovno mišljenje. Drugim riječima, i dalje se ne zna, sa sigurnošću, kako se troši novac građana, jer su greške i propusti u planiranju, evidenciji i kontroli postali hronični“, saopštili su iz STEGA. „Državni revizori su ukazali da se pravila ne poštuju dovoljno, da se često isplaćuju sredstva bez jasne dokumentacije, da se ugovori potpisuju bez potrebnih procedura, a da se u mnogim institucijama već godinama funkcioniše sa privremenim v.d. rukovodiocima”.
Građani, makar u teoriji, imaju pravo da znaju na šta se i kako troši njihov novac. U praksi, dovoljno je izgleda ponoviti da se oni prethodni bili još gori. I obećati pokretanje nekoliko milijardi vrijednog investicionog ciklusa. Ili cirkusa. Pošto je ukupan saldo prethodno izrečenih obećanja na istu temu bio i ostao – nula.
I Brisel zna, a zna i crnogorska javnost, da će popunjavanje mjesta u Ustavnom sudu, kad se okončaju najnovije političke trgovine, donijeti štrik u evropskoj agendi zemlje, ali ne i nezavistan Ustavni sud
Da Ustavni sud neće biti popunjen ove sedmice sa troje novih sudija, bilo je gotovo pa najavljeno od strane paralementarne većine. Iako je premijer Milojko Spajić tokom susreta sa predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen pozvao parlamentarce da izglasaju sudije i izrazio želju da će to biti učinjeno, više je znakova govorilo da će se desiti suprotno.
Uoči sjednice u utorak, na kojoj potrebnu podršku nije dobio nijedan od troje kandidata za sudije Ustavnog suda, održan je sastanak poslaničkih klubova. Iz partija parlamentarne većine još su se tada mogle čuti poruke da će sudije Ustavnog suda , ukoliko ne budu izabrane “sjutra”, biti sigurno izabrane “za mjesec dana”.
Sjutra je očekivano donijelo novi propali pokušaj popunjavanja Ustavnog suda. Niko od troje kandidata nije dobio potrebnu podršku. Glasalo se za dvoje kandidata koje je predložio Ustavni odbor – zamjenicu zaštitnika ljudskih prava i sloboda Mirjanu Radović i sudiju Višeg suda u Podgorici Jovana Jovanovića, kao i za advokaticu Mirjanu Vučinić, koju je još ranije predložio predsjednik Jakov Milatović. Za Milatovićevu kandidatkinju poslanici nijesu glasali na sjednici krajem septembra, pošto nijesu izglasali ni dnevni red. Od tada se uporno, kako iz vlasti tako i iz opozcije, čuju glasovi kritike upućeni predsjedniku, kome se zamjera što nije obavio konsultacije o kandidatima sa parlamentarcima.
Odnos prema Milatoviću odrazio se i na ovonedeljnom glasanju. Za kandidatkinju predsjednika advokaticu Vučinić glasalo je 16 poslanika opozicije – DPS i Socijaldemokrate, kao i nezavisne poslanice Jevrosima Pejović i Radinka Ćinćur. Poslanici vlasti, njih 44, bili su uzdržani.
“ Ako ste smatrali da u okviru konsultacija učestvujem u političkoj trgovini, tu ste se prevarili”, poručio je nakon neizbora njegove kandidatkinje Milatović.
Za drugo dvoje kandidata poslanici vlasti su glasali, ali oni nijesu dobili neophodnu podršku. Izbor Jovanovića podržalo je 45 poslanika većine, pet poslanika Bošnjaške stranke (BS) bilo je uzdržano, dok je poslanik iz te stranke Admir Adrović bio protiv. Za Mirjanu Radović su glasala 44 poslanika većine, i opet – uzdržanih pet poslanika BS, Adrović porotiv. Iz te stranke su prethodno javno otvorili polemiku tražeći da jedan od kandiata bude pripadnik bošnjačkog naroda.
Opozicija nije glasala za kandidate Ustavnog suda, iako svu krivicu za neizbor svaljuje na vlast, tvrdeći da ona tako koči evropski put. Opravdanje za to što ne glasaju za kandidate, i oni traže u nedostatku razgovora i konsultacija sa vlašću. Predsjednik DPS Danijel Živković je saopštio da vlast nije pozvala opoziciju da razgovaraju o kandidatima, te da će njegova stranka glasati za Milatovićevu kandidatkinju Mirjanu Vučinić. Ti glasovi, imajući u vodu prethodni odnos Milatovića i vlasti u vezi kandidata za Ustavni sud, nijesu mogli rezultirati izborom Vučinić.
“Pričamo da treba izabrati sudije Ustavnog suda zbog Evropske komisije, odnosno zbog toga što je došla Evropska komesarka Ursula fon der Lajen, pa nam eto to treba, a ne zato što treba popuniti mjesta u Ustavnom sudu jer to nama treba zbog nacionalnih interesa, jer nam treba popunjen Ustavni sud zbog nas ovdje“, kazao je Živković na sjednici Skupštine, na kojoj nijesu izabrane sudije Ustavnog suda.
Do komunikacije između vlasti i opozcije je izgleda na kraju ipak došlo. Prema nezvaničnim medijskim najavama, URA bi mogla dati ruku vlasti. Vladajuća većina očekuje da će u drugom krugu obezbijediti izbor dvoje sudija Ustavnog suda, oslanjajući se na moguće glasove Građanskog pokreta URA, objavile su Vijesti, pozivajući se na neimenovane izvore.
Navodno je uoči rasprave u parlamentu bilo razgovora između Pokreta Evropa sad(PES) i GP URA, pa bi do glasanja Abazovićeve URE za kandidate za sudije Ustavnog suda moglo doći ako u Skupštini prođu neki zakoni koje je predložila ta opoziciona partija. List tvrdi da su minimalne šanse da većina u drugom krugu glasa za Milatovićevu kandidatkinju.
Prema Ustavu, za izbor sudija Ustavnog suda neophodna je dvotrećinska većina, odnosno 54 glasa, a ako se ona ne obezbijedi, ide se u drugu rundu u kojoj je za izbor potrebna tropetinska podrška poslanika (49). Toliko će glasova biti potrebno u narednom glasanju. Četiri glasa URA u parlamentu mogla bi biti dovoljna vlastima da poguraju kandidate koje žele.
Akcija za ljudska prava (HRA), koja u kontinuitetu prati izbor sudija u Ustavni sud ali i pravosuđe u cjelini, izrazila je protest zbog toga što nijesu izabrane nove sudije Ustavnog suda, iako su sva tri kandidata ispunjavala propisane uslove.
“Državni interes je bio da se Ustavni sud popuni, u situaciji kada je faktički već u blokadi, jer samo četvoro preostalih sudija ne mogu da riješe izborne sporove, niti da donesu bilo koju odluku oko koje nemaju konsenzus”, kazali su. „U atmosferi u kojoj su i jedan i drugi predlagač forsirali samo ‘svoje’ kandidate, a na uštrb onih drugih, nije izabran niko, dok su Ustavni sud i interesi građana iznevjereni”.
Delegacija Evropske unije (EU) u Crnoj Gori poručila je crnogorskom parlamentu, nakon što je u septembru propao pokušaj izbora sudija za Ustavni sud, da u oktobru izabere nedostajuće sudije. Ni prisustvo Ursule Fon der Lajen u Crnoj Gori tokom posljednjeg pokušaja izbora, međutim, nije pomoglo. Političke trgovine, ili konsultacije kako ih stranke zovu, moraju biti dovršene. Pa onda Evropa.
Iako su deklarativno i vlast i opozicija za kompletiran i autonoman Ustavni sud, taj sud je odavno partijski, što se nije promijenilo ni nakon pada DPS-a. Svi izbori za sudije tog suda do sada su se odvijalli kroz nemilosrdnu borbu oko partijske prevage u toj instanci. Blokada, odnosno podjednak odnos glasova , za njih je prihvatljivije rješenje od neparnog broja sudija. Ukoliko narednog mjeseca budu izabrana dva, a ne tri kandidata za sudije Ustavnog suda, to će biti još jedan prilog toj tezi.
Kada je krajem 2023. Crna Gora pohvaljena iz Brisela jer je izabrala nedostajuće sudije nakon dugih političkih trgovina i opozicije i vlasti, koje ni tada nijesu istrgovale sedmog sudiju Ustavnog suda boreći se za prevlast, i Briselu je bilo jasno da je sud možda postao funkcionalan, ali da je i dalje partijski.
Borba za političku kontrolu se nastavila. Krajem prošle godine, uz dimne bombe bačene u parlamentu od strane DPS, Skupština je konstatovala prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović, a upražnjeno mjesto otvorilo je novi krug borbe za prevlast. DPS je penzionisanje Đuranović nazvao “ustavnim pučem”. Parlamentarna većina namjeravala je tada da penzioniše troje sudija Ustavnog suda, nakon što ih je predsjednica tog suda Snežana Armenko obavijestila da su se stekli uslovi za njihovo penzionisanje. Da je to realizovano, ostalo bi samo troje sudija. To je stopirao predsjednik Milatović, koji je bio ovlašćen za prijedlog dvoje sudija, tako što je odložio odluku o raspisivanju konkursa, o čemu je Monitor već pisao. Trenutno ih je četvoro.
Nakon penzionisanja sutkinje Đuranović, DPS je uslovljavao rad parlamenta poništenjem odluke o njenom penzionisanju, što je na kraju rezultiralo traženjem mišljenja Venecijanske komisije o tome da li je zakonito penzionisana. Preporuke VK su odavno tu, ali su i dalje na čekanju. PES je u septembru, kada skupština nije htjela ni da reaspravlja o kandidatkinji Milatovića za sudiju Ustavnog suda, tvrdio da se prije izbora moraju ispoštovati preporuke Venecijanske komisije (VK), što je dio stručne javnosti vidio kao neutemeljen izgovor .
I Brisel zna, a zna i crnogorska javnost, da će popunjavanje mjesta u Ustavnom sudu, kad se okončaju najnovije političke trgovine, donijeti štrik u evropskoj agendi zemlje, ali ne i nezavistan Ustavni sud.
Nije samo tromost vlasti u EU integracijama. Otvorena pitanja sa Hrvatskom, i pored napretka, i dalje otežavaju crnogorski put ka EU. Prošle sedmice je i DPS podmladak išao u Brisel da preda non-pejper o stanju u Crnoj Gori i regionu. Vučićevska DNP je odlučila da ne može biti kompromisa sa Hrvatskom ni oko čega. Aktivirala se i oko kolektora na Botunu. Aktivna je BIA i Vučićev “mitropolit” Metodije, kao i bezbroj inicijativa za veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata i ranije. Posljednja je najava ponovnog podizanja spomenika Puniši Račiću
U četvrtak je Vlada stavila u proceduru ponovno uvođenje viza za državljane Kuvajta, Jermenije, Egipta i Uzbekistana. Pacifičko ostrvce-država Nauru je dodano na bezviznu listu. Ovi potezi su posljedica sve glasnijih prigovora Evropske komisije (EK) koja već neko vrijeme čeka na Crnu Goru da sa Evropskom Unijom (EU) uskladi viznu politiku. EK je sredinom februara ove godine upozorila Vladu da do kraja mjeseca povuče ukidanje viza za Saudijsku Arabiju i Bahrein. U suprotnom, Crna Gore će ostati bez sredstava iz Reformske Agende Plana rasta za zapadni Balkan od kojih Crnoj Gori ukupno sljeduje 385 miliona u tranšama i po ispunjenju određenih mjerila. Vlada je odćutala februarsko upozorenje EK dok se Ministarstvo evropskih poslova pozvalo na tzv. “pravilo fleksibilnosti” u izjavi medijima. Prevedeno, ovo pravilo omogućava prolongiranje nekih reformi do 24 mjeseca a da se ne izgube alocirana sredstva – u ovom trenutku 4,63 miliona eura tranše iz evropskih fondova.
Harmonizacija viznog režima Crne Gore sa EU je jedan od ozbiljnijih uslova u procesu pridruživanja evropskom bloku država. Pasošima Kine, Rusije, Turske, Katara, Saudijske Arabije, Bahreina i Azerbejdžana i dalje ne treba viza za ulazak u Crnu Goru dok se za Ujedinjene Arapske Emirate i dalje primjenjuje ograničeni, sezonski režim bezviznog ulaska (tokom ljetnjih mjeseci). Ovakav režim je do sada pravdan potrebama turističke industrije i prihoda koji se ostvaruju na godišnjem nivou, posebno zahvaljujući posjetama iz Rusije (230 hiljada) i Turske (320 hiljada).
Korist od prihoda bezviznih režima je mnogostruko veća od nekoliko miliona eura koje bi Vlada dobila iz Plana rasta u slučaju momentalnog uvođenja viza. U Vladi neformalno priznaju da je pitanje vremena kada će doći do potpunog usklađivanja viznog režima ali računaju da neke destinacije mogu držati otvorenim do kraja 2027. godine. Do kraja 2026.godine, prema ambicijama Vlade i želje većine stanovništva, trebala bi biti zatvorena sva 33 poglavlja koja su novom metodologijom podijeljena u takozvane klastere ili grupe poglavlja. Ulaskom u EU Crna Gora bi vrlo brzo dobila bezvizni režim s drugim razvijenim zemljama Zapada za koje sada treba viza (npr. Irska koja je u EU i Britanija koja je izašla). Predsjednica EK Ursula fon der Lajen će iduće sedmice biti u Crnoj Gori pa Vlada, prema pisanju medija, želi imati nešto čime se može pohvaliti.
Prostora za pohvale je sve manje. Početkom juna je objavljen novi neformalni dokument (non-pejper) EK koji se odnosi na napredak Crne Gore u poglavljima 23 (pravosuđe i osnovna prava) i 24 (pravda, sloboda, bezbjednost). U non-pejperu se priznaje, diplomatskim rječnikom da je (pre)ambiciozan vremenski okvir u kome se Vlada nada zatvoriti sva poglavlja. Dokument je ukazao na nedovoljnu implementaciju reformi iz Akcionog plana Strategije reforme pravosuđa 2024-2027. Svega 22,1 odsto je potpuno sprovedeno prošle godine, 58,4 djelimično, a 19,5 nije sprovedeno. Prigovoreno je na nedovoljne reforme u pravcu nezavisnosti Sudskog i Tužilačkog savjeta, nesprovođenje preporuka Venecijanske komisije oko Zakona o Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) i nedonošenje posebnog zakona o radnim pravima sudija. Nepopunjenost i nefunkcionalnost Ustavnog suda takođe opet postaje problem nakon nekoliko pokušaja izbora novih sudija i odlaska u penziju starih. I Skupština je dobila kritike zbog tromosti i neučinkovitosti. Ipak, krajem juna Crna Gora je na međuvladinoj konferenciji u Briselu zatvorila poglavlje 5 – Javne nabavke. Sadašnji skor od 7 privremeno zatvorenih poglavlja (od ukupno 33) ne uliva previše nade da se može pojačati dinamika zatvaranja.
Uskoro, početkom novembra, slijedi Izvještaj EK o napretku i nakon toga zakazivanje međuvladine konferencije u Briselu na kojoj će se zatvoriti, u najboljem slučaju pet poglavlja, kako je početkom avgusta najavila ministarka evropskih integracija Majda Gorčević. Za sada, po neformalnim ocjenama iz Brisela, Crna Gora bi mogla računati na zatvaranje tri poglavlja, što je vjerovatno nedovoljno da bi se održala dinamika završetka pregovora do kraja iduće godine. Ukoliko bi se, nekim čudom, zatvorila sva poglavlja do kraja 2026. onda bi bilo moguće potpisivanje Pristupnog ugovora u prvoj polovini 2027. godine. Proces ratifikacije ugovora od strane država članica traje između petnest mjeseci i dvije godine.
Nije samo tromost Skupštine i Vlade problem u EU integracijama. Otvorena pitanja sa Hrvatskom, i pored napretka u bilateralnim odnosima, i dalje otežavaju crnogorski put ka EU. Osim dosadašnjih sporenja o ploči u bivšem logoru Morinj, obeštećenja logoraša, nemarkiranoj morskoj granici na Prevlaci, preimenovanju bazena u Kotoru… pojavilo se još jedan problem. Radi se o imovini bokeljskih Hrvata koja je tokom 90-tih, ali i ranije, nakon 1945. ili oteta ili volšebno prepisana na druge osobe i čije vraćanje sada traži hrvatski vanjski ministar Gordan Grlić Radman. Ministrovi stavovi izgledaju kao potpomognuti, ili inicirani, od nekih intelektualnih krugova u Hrvatskoj bliskih HDZ-u koji se istovremeno percipiraju u dijelu evropske diplomatske zajednice kao udbaški i proputinovski kadar. Bode oči da se do sada ti imovinski zahtjevi nisu ispostavljali na tako visokoj razini, iako oni nisu od juče, niti su se dešavali samo Hrvatima. U našim sudovima postoji nekoliko velikih zahtjeva za povraćaj imovine, bilo kroz Zakon o restituciji koji nije ispoštovan, ili kroz zahtjeve za pravično obeštećenje porodicama crnogorske, srpske i hrvatske nacionalnosti koje mahom žive na Zapadu i koje su državljani tih zemalja.
Pogotovo je poznat slučaj crnogorske porodice Vučković, raseljene diljem Sjeverne i Južne Amerike. Vučkovići su nakon Drugog svjetskog rata ostali bez fabrike Riviera, u centru Kotora, i bez velikog broja nekretnina u starom gradu i uz obalni pojas za koje nisu dobili ni centa obeštećenja. Imovina koja nije zauzeta i zakonski im može biti vraćena se ne vraća, kao što je slučaj placa na mjestu gdje su ostaci fabrike u centru Kotora, ugašene još u doba komunizma. Naime, tokom pljačkaških privatizacija u drugoj polovini 90-tih i kasnije u 21. vijeku vladarska kuća Đukanović i njezini tajkuni i ruski, mahom KGB, prijatelji su nemilice grabili sve što im se svidjelo, o čemu je iscrpno pisano. Interesantno je da dio HDZ-a to nije pokrenuo u vremenu dok je Crnom Gorom vladala klika čiji glavni diplomatski i kriminalni oslonac je bila putinistička Rusija. HDZ je gajio prisne odnose sa porodicom Đukanović uprkos njihovom učešću u agresiji na Hrvatsku koja je rezultirala pljačkaškim pustošenjem dubrovačke regije i granatiranjem samog grada.
Prošle sedmice je i miloistički podmladak išao u Brisel da preda svoj non-pejper o stanju u Crnoj Gori i regionu. DPS-ov šef poslaničkog kluba Andrija Nikolić i predsjednik skupštinskog Odbora za Evropske integracije Ivan Vuković su imali sastanke, kažu, sa važnim sagovornicima iz evropskog parlamenta, Komisije i Savjeta. Oni su navodno podržali evropske integracije, ukazali na demokratsko nazadovanje kod nas i da vlast “ne može obezbijediti konsenzus svih zemalja članica” za prijem Crne Gore. Očigledno su aludirali na njihove prijatelje u dijelu hrvatske vlasti čiju zemlju je njihov šef vojno napao 1991.
Ni službeni Beogradu ne miruje. Nakon očiglednog tastera iz Andrićevog venca, vučićevska Demokratska narodna partija (DNP) je na svom predsjedništvu donijela odluku da ne može biti nikakvog kompromisa sa Hrvatskom ni oko čega. Nema obeštećenja hrvatskih logoraša, nema odustajanja od pretenzija na poluostrvo Prevlaka, i tako dalje. Osim toga, DNP se aktivirao oko kolektora na Botunu za čije ucrtavanje u prostorni plan je ranije glasao u Skupštini. Osim DNP-a, aktivna je BIA i njeni kriminalci/saradnici, Vučićev “mitropolit” Metodije kao i bezbroj inicijativa za veličanje i podizanje spomenika fašističkim ratnim zločincima iz Drugog svjetskog rata i ranije. Zadnja je najava ponovnog podizanja spomenika velikosrpskom ekstremisti i kriminalcu Puniši Račiću koji je 1928. godine u kraljevskoj Skupštini u Beogradu ubio dvojicu i ranio trojicu hrvatskih poslanika. Među onima koji su podlegli tom krvavom piru je bio i Stjepan Radić, lider Hrvatske seljačke stranke (HSS) i prijatelj potlačenog crnogorskog naroda. Vajar koji je napravio skulpturu Puniše Račića kako “davi zmiju otrovnicu” – prevedeno Hrvate, i kojim se slavi njegov masakr u Skupštini, je Dragan Radenović, nekada visoki oficir savezne UDBE i promoter srpskog sveta.
Dani koji predstoje biće puni iznenađenja – sa svih strana.
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice