Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kraj farse oko autoputa

Objavljeno prije

na

Ministar saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija Andrija Lompar konačno je odahnuo. Jer, nešto će se od mora pa do granice sa Srbijom ipak graditi. Lijepo bi bilo, kada bi to bio autoput, ali može i brza cesta, pa i magistrala. No, od od crnogorske Vlade, ni to više ne zavisi. Sve je u rukama Brisela. Konsultant Evropske investicione banke (EIB) će procijeniti da li će se, kada i što graditi. LAŽI: Na taj način okončana je gotovo decenijska farsa oko izgradnje autoceste Bar-Boljare, koja je trebalo da poveže jug i sjever zemlje, da ,,udahne novu snagu i podstakne ravnomjeran regionalni razvoj”.

,,Koliko god bio skup, svaka odgovorna vlada bi morala ući u njegovu realizaciju”, poručio je s prezentacije tog projekta u Londonu prije tri godine tadašnji premijer Milo Đukanović.

Šanse za otpočinjanje tog ,,posla stoljeća” u Crnoj Gori propuštene su nekoliko godina ranije. Evropske institucije su već 2004. godine završile ucrtavanje evropskih koridora, na kojem nije bilo onog od Bara preko Boljara pa dalje do Beograda. U tom je periodu u vladi su procjenjujući da bi se time samo ojačala državna zajednica sa Srbijom, bili protiv izgradnje ovog autoputa. Ništa konkretno nijesu učinili ni oni koji su glasače na sjeveru, uoči svakih izbora redovno uvjeravali da će puta biti.

TENDER: Kada je Crna Gora postala suverena, ministru Andriji Lomparu se taj projekat dopao. Zalegao je iza ideje, pa je 2008. godine raspisan tender. Najavljivao je da će već naredne godine krenuti asfaltiranje prvih metara na planiranoj autocesti, radovao se što je tadašnji srpski ministar za kapitalne investicije Velimir Ilić put od Beograda do crnogorske granice svojevoljno proglasio za prioritet , ali su pregovori s učesnicima na tenderu redovno propadali. Prvo je čitava godina izgubljena s prvorangiranim, hrvatskim konzorcijumom pod vođstvom splitskog Konstruktora, koji je za čitav posao ponudio cijenu od 2,8 milijarde eura, ali nije mogao naći valjane bankarske garancije. Potom je gotovo isto toliko vremena potrošeno u pregovorima s grčko-izraelskim konzorcijumom Aktor-Šikun-Binui, koji je tvrdio da nema nikakvih problema da osigura sredstva za svoj projekat od 3,92 milijarde eura od kojih je učešće države bilo čak 2,8 milijardi. Naravno, da je i to propalo, para nije bilo, pa su se kao ,,spasioci” pojavili Kinezi. No, bila je to kratkotrajna nada.

PREDUZIMAČI: Posrnulom ,,crnogorskom ekonomskom čudu” i domaćim bankama i tajkunima, pa i mnogim biznismenima, koji su ranije kupovali zemljište na zamišljenoj trasi autoputa je kao vazduh trebao ovaj posao upravo u trenutku kada je kriza počela da melje i njih i našu zemlju. Ali, strane banke, koje nadaleko mogu namirisati dobar profit, bježale su od ovog posla.. Ekonomski analitičar, profesor Milenko Popović govorio je da će ta ogromna investicija ipak imati mali efekat na crnogorsku privredu. „Prosto zato što mi nemamo ni građevinsku operativu, ni industriju građevinskog materijala, ni radnike za niskogradnju, preko čega bi se ti anticiklični efekti ostvarili. Sve to je rezultat okolnosti da u minuloj dekadi nijesmo imali ni strategiju razvoja ni odgovarajuću aktivnu politiku razvoja građevinskog kompleksa. Ovim projektom bi se jedino, zbog povećanja uvoza, znatno bolje punio budžet, a bogami i neki naši ‘preduzimači’ čije ‘gusjenice’, koliko znam, već u potaji čekaju početak radova”, kazao je u februaru prošle godine u intervjuu za naš list Popović.

SIMULACIJE: U čitavom ovom periodu vlast je uporno odbijala prijedloge eksperata, i što je još čudnije, evropskih institucija, bez kojih, sada im je valjda konačno jasno, ne može doći do realizacije nikakvih velikih planova. U novembru prošle godine i tadašnji vicepremijer Igor Lukšić odbacio je sugestije EIB, dok je njegov šef Milo Đukanović govorio da će ,,ukoliko ta finansijska institucija odbije da preuzme svoj dio odgovornosti, Crna Gora razmišljati o alternativnim modelima finansiranja”. ,,Problematično je što bi izlazak u susret njihovim eventualnim interesovanjima ili zahtjevima podrazumijevao znatno prolongiranje cijelog postupka, što nijesam siguran da u ovom trenutku možemo priuštiti”, rekao je Lukšić. To će, kada više nema nikakvog izlaza niti alternative, morati da priušti deset mjeseci kasnije. Kompjuterska simulacija, jedino što nam je ostalo od tog projekta, neće biti karta za obnovu mandata aktuelnom premijeru. Moraće da traži nešto drugo. Jer, sigurno je da u narednih sedam godina neće biti nijedne trase autoputa kroz našu zemlju.

KRAH: Jedan od najvećih kritičara Vladinog pristupa tom poslu u čitavom ovom periodu bio je stručnjak za transportnu politiku Emin Duraković. ,,Sada je i praktično krahirala ta politika bez vizije, koja nas će nas na kraju, možda ostaviti i bez autoputa, a za koju niko nije snosio odgovornost “, kaže Duraković za Monitor. On ističe da Crna Gora nipošto ne smije da odustane od autoputa Bar-Boljare i da stalno treba da lobira za taj projekat. ,,Ukoliko se ne mogu obezbjediti sredstva za pun profil autoputa, onda neka se bar gradi brza cesta (2+2 trake). Valjda će se bar za to naći novac”, ističe on i zaključuje da se u narednom periodu sva pažnja mora usredsrediti na razvoj postojeće drumske infrastrukture, odnosno na uklanjanje niza kritičnih ,,crnih tačaka” na crnogorskim drumovima.

Autoput, Telekom i dužničko ropstvo

Da crnogorska vlast nije ozbiljno prišla ideji izgradnje autoputa viđelo se nakon što je proćerdala sav novac od prodaje Telekoma početkom 2005. godine. A građane je ranije bjesomučno uvjeravala da će upravo od tih sredstava krenuti autoput prema sjeveru. Pare su potrošene, a Crna Gora će još dugo ostati jedina zemlja u Evropi bez ijednog kilometra autoputa. Međunarodne finansijske institucije i ekonomski eksperti upozoravali su da bi tvrdoglavim insistiranjem na svom modelu gradnje, koji se većinom temeljio na izdvajanju novca iz budžeta u narednih 30 godina, Crna Gora mogla upasti u dužničko ropstvo.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo