Povežite se sa nama

MONITORING

Smrt u prisustvu vlasti

Objavljeno prije

na

Ukoliko me izručite Crnoj Gori tamo neću poživjeti duže od nekoliko dana. Veselin Vukotić, bivši bokser iz Nikšića, potom terenski radnik SDB-e izjavio je nekoliko dana uoči (samo)ubistva Milivoja Terzića u spuškom zatvoru i nekoliko nedjelja nakon što je zagonetno u italijanskom zatvoru život izgubio Vitomir Bajić. Možda se Vukotić, Terzić i Bajić nikada nisu upoznali, ali njihovi životni putevi ipak imaju nešto zajedničko – Darka Šarića, narkobosa osumnjičenog za šverc dvije i po tone kokaina iz Južne Amerike. Terzićeva smrt dala je nova krila nagađanjima da odbjegli Šarić naručuje kažnjavanje onih koji mu se zamjere.

Pljevljak Milivoje Terzić je u utorak pronađen mrtav u ćeliji Istražnog zatvora u Spužu. Tamo se nalazio od prije dva i po mjeseca zbog sumnje da je učestvovao u reketiranju majke Darka i Duška Šarića. Terzić je navodno od majke Šarića, lažno se predstavljajući preko telefona kao predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, uzeo 300.000 eura. Osnovni državni tužilac u Kotoru podigao je optužnicu protiv Terzića i Aksentija Ilijina iz Subotice zbog krivičnog djela prevare, jer su, kako se navodi, od 28. do 31. jula lažno prikazali da će za 300.000 eura izdejstvovati ustupanje krivičnog postupka iz Italije u Crnu Goru za Darka. Ilijin je, kako se navodi, uzeo 300.000 eura od majke Šarićevih u njenom stanu u Pljevljima i od tada se nalazi u bjekstvu.

Patolog dr Miodrag Šoć je u ponedjeljak veče uradio obdukciju u Kliničkom centru, nakon čega je u usmenom razgovoru sa tužiocem, kako prenose podgoričke Vijesti, kazao da je ,,Terzić ipak zadavljen”! Drugi patolog dr Dragana Čukić ,,ne isključuje mogućnost samoubistva”. Da li je Terzić izvršio samoubistvo ili je ubijen znaće se naredne sedmice.

Majka je Milivoja Terzića posljednji put vidjela u utorak, kada ga je posjetila u spuškom zatvoru. Od majke je tražio da mu donese odijelo, jer je 21. novembra trebalo da mu počne suđenje. Majci je tada rekao da je spreman da ispriča pravu istinu o slučaju za koji je optužen. Nije doživio da je ispriča.

Lider PZP-a Nebojša Medojević najavio je da će nakon slučaja Terzić zatražiti kontrolno saslušanje direktora ZIKS-a Milana Radovića, državnog tužioca Ranke Čarapić i ministara pravde i policije Duška Markovića i Veselina Veljovića o stanju bezbjednosti u toj instituciji.

,,Meni je sasvim jasno da narko karteli u Crnoj Gori, koji godinama finansiraju DPS i njihove izborne pobjede, plaćaju ogromne rekete korumpiranim policajcima, pripadnicima ANB, tužiocima i sudijama, ministrima i lokalnim funkcionerima, neće sjedjeti skrštenih ruku i posmatrati kako ih isti ljudi koje su oni plaćali sada hapse i zapljenjuju imovinu”, rekao je Medojević.

Terzićeva smrt posebno je zaintrigirala javnost nakon što se 21. septembra Vitomir Bajić (43), koji se povezuje sa grupom Darka Šarića, pronađen mrtav u zatvoru Komo u Italiji. Zvanično je objašnjeno da se radilo o samoubistvu. Bajićev advokat Borivoje Borović je izjavio da je siguran da je smrt nastupila pod veoma sumnjivim okolnostima.

Bajić je pripadnik narko-klana Darka Šarića, objavio je beogradski Blic. Prema istom listu, Bajić je u kriminalnom podzemlju važio za plaćenika koji je za svoje usluge u švercu droge, otmicama i ubistvima, Darku Šariću i Luki Bojoviću naplaćivao ogromne svote novca.

Izvor Blica navodi da Bajićevo hapšenje nije bilo moguće, jer se uglavnom nalazio u Crnoj Gori. U akciji Loptice, Bajić je u novembru prošle godine uhapšen u Crnoj Gori, zajedno sa bratom Darka Šarića Duškom. Na teret im je stavljen šverc 225 kilograma kokaina, koji su zaplijenjeni u italijanskom gradu Livorno. Bajić je u martu ove godine izručen Italiji, koja je protiv njega pokrenula sudski postupak. Da li je Bajić, državljanin Srbije i BiH, posjedovao informacije ključne za proces protiv Darka i Duška Šarića, vjerovatno se nikada neće saznati.

Uklanjanje Šarićevih svjedoka počelo je ,,neprijatnostima” koje je doživljavao svjedok tužilaštva, vojvođanski biznismen Mile Jerković tokom finansijske istrage u vezi sa Šarićevom imovinom, ali i pranjem para. Njemu su više puta telefonski prijetili, ali i slali ,,dobronamjerne savjete” da ga upozore da se vrati na ,,pravi put”.

Jerković je na suđenju za pranje novca Darku Šariću detaljno opisao šemu po kojoj su pokupovane mnoge srpske firme, a prljave pare od narkoposlova stavljene u legalne tokove. On je svjedočio u Posebnom odjeljenju Višeg suda u Beogradu.

Nebojši Joksoviću, zaštićenom svjedoku, imovina je nekoliko puta bila meta napada. Početkom juna ove godine u strahovitoj eksploziji gotovo je raznijet Joksovićev kafić La prinćipesa u beogradskom naselju Žarkovo. Nekoliko mjeseci ranije, pred svjedočenje u Specijalnom sudu, ispaljene su tri zolje na njegovu štampariju, takođe, u Žarkovu. Počinioci u oba slučaja nisu pronađeni, a sumnjalo se da ,,pozdrave” šalje Šarić.

Pljevljak Joksović bio je jedan od najbližih Šarićevih saradnika. Uhapšen je krajem januara 2010, ali je u međuvremenu odlučio da sarađuje sa Tužilaštvom za organizovani kriminal, pa je po dobijanju statusa svjedoka saradnika pušten iz pritvora. On je u beogradsku Palatu pravde doveden prije nekoliko dana, pred kraj radnog vremena uz jako obezbjeđenje. Kad je saslušanje završeno odveden je na lokaciju gdje njega i njegovu porodicu danonoćno čuvaju.

Nekoliko dana poslije Joksovićevog svjedočenja, u ponedjeljak, 7. novembra u cik zore, u centru Berana, u stravičnoj eksploziji, demoliran je lokal u izgradnji. Lokal je, prema nezvaničnim saznanjima, vlasništvo Draška Vukovića (38), bliskog saradnika Darka Šarića i Borisa Labana, ali se zvanično vodi na Rajka Vešovića (32) iz Berana. Vešović je u bliskim rodbinskim vezama sa Draškom Vukovićem. Laban je uhapšen prošle godine u akciji Balkanski ratnik i nalazi se u zatvoru u Beogradu, gdje mu se sudi.

Policija ima određena saznanja ko bi mogao biti naručilac napada na kafić. Osoba na koju se sumnja a koja je u bliskim rodbinskim odnosima sa Šarićima, od noći u kojoj se dogodila eksplozija, nestala je iz Berana. Malo se zna da su Šarići porijeklom iz beranskog sela Šekular.

Nezvanično, eksplozija je bila opomena Vukoviću da ne bi trebalo mnogo da ,,priča” na pretresu na kome će se pojaviti, vjerovatno krajem ovoga mjeseca. Vuković je donedavno bio u bjekstvu. Poslije predaje, kako je objavio beogradski tabloid Kurir, Vuković je odlučio da tužilaštvu detaljno ispriča sve što zna o poslovima Darka Šarića. Draško Vuković je čak otkrio i lokaciju na kojoj se Šarić skriva, kazao je za taj list izvor iz srpskog pravosuđa. Ovaj Beranac koji govori četiri jezika, upoznat je sa svim Šarićevim tajnama, kupovinom kokaina u Latinskoj Americi, transportu prekookeanskim brodovima ka Evropi. Upućeni navode da će njegovo svjedočenje ,,zakopati” Darka Šarića, objavile su nedavno Večernje novosti.

Sredinom februara ove godine Nebojša Jestrović, koji je optužen da je oprao više od 20 miliona eura koji je grupa Darka Šarića uzela švercom kokaina, više puta je ponovio da se plaši za svoj život. On je izjavio da je Šarić za 25 miliona eura njemačkoj kompaniji VAC prodao preduzeće Štampa sistem. Istovremeno je tvrdio da nikada nije čuo da se njegov vjenčani kum i najbolji drug Darko Šarić bavio švercom kokaina, ali da zna da je Šarić bio prvak na školskim takmičenjima iz hemije i biologije i da ,,napamet zna pola Gorskog vijenca”.

Početkom juna ove godine u Kliničkom centru Crne Gore umro je

Dragan Dudić – Fric (50), desetak sati nakon što je teško ranjen na terasi kotorskog kafića Mocca. Na njega je pucao Ivan Vračar (32), koji je uhapšen nedaleko od mjesta zločina. Školovani kapetan duge plovidbe, pokojni Dragan Dudić, u javnosti je bio poznat kao jedan od najbogatijih stanovnika Bokokotorskog zaliva, značajan poslovni partner Skupštine opštine Kotor, finansijer vaterpolo kluba Cattaro, ali i kao ,,kontroverzni biznismen vrlo visoko kotiran u narko klanu Darka Šarića”.

Dudić je 2001. godine postao većinski vlasnik Luke u Risnu. Nakon rekonstrukcije i modernizacije, luka je svečano otvorena 30. juna te godine. ,,Ovakvi primjeri moraju imati maksimalnu podršku, zbog opšteg interesa građana i kao obilježje našeg opredjeljenja za reformske procese”, hvalio se tadašnji premijer Filip Vujanović dok je, skupa sa direktorom luke Draganom Dudićem, presijecao crvenu vrpcu.

Osam godina kasnije, u Skupštini Crne Gore tadašnji ministar pravde Miraš Radović saopštio je da je to ministarstvo prethodne godine predložilo a Vujanović, sada kao predsjednik Crne Gore, potpisom potvrdio odluku o pomilovanju Dragana Dudića. Njega je Osnovni sud u Kotoru osudio na kaznu zatvora od četiri mjeseca, uslovno dvije godine.

Mediji su – od Beograda do Londona Dudićevu smrt doveli u vezu sa Darkom Šarićem i njegovim nastojanjem da, u što je moguće većoj mjeri, sačuva organizaciju i stečenu imovinu.

,,Darko Šarić je odgovoran za likvidaciju jednog od svojih najbližih saradnika Dragana Dudića kaže izvor iz vrha srpske policije. Prema njegovim riječima, srpska, ali i crnogorska policija sumnjaju da je ubistvom Frica počeo obračun unutar samog klana Šarića, koji pokušava da ukloni nezgodne svedoke”, pisao je beogradski Press.

Po Pressu, Dudić je ubijen zato što se Šarić uplašio da bi on mogao da napravi dogovor sa vlastima kako bi se izvukao iz ove priče. Istovremeno, iz Ljubljane stiže vijest da je tamošnja policija pojačala mjere obezbjeđenja uhapšenih pripadnika slovenačkog ogranka Šarićevog narko klana, strahujući da bi se oni mogli naći na meti odbjeglog šefa.

Nepunih dvanaest sati prije atentata na Dudića, potencijalni svjedok saradnik srpske policije u ,,slučaju Šarić”, već pominjani Mile Jerković za dlaku je izbjegao smrtonosan sudar sa kamionom. Policajac iz njegove pratnje izgubio je život. Puka koincidencija ili još jedan pokušaj misterioznog uklanjanja svjedoka koji previše znaju o Darku Šariću?

Prvog oktobra prošle godine u kotorskom naselju Dobrota 2, ispred zgrade u kojoj je stanovao, iz zasjede je ubijen Dejan Đuković (32) vlasnik lokalne taksi firme. Petnaest dana kasnije urugvajska policija je, u saradnji sa američkom DEA i srpskom BIA, započela operaciju Balkanski ratnik. Mediji iz Beograda su, pozivajući se na podatke srpske policije, prenijeli informaciju da je Đuković ubijen jer je ,,bio smetnja poslovima Šarićevog narkoklana”.

Gdje je Šarić još se ne zna. Mnogi strahuju od njegove dugačke ruke.

Veseljko KOPRIVICA
Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta premijera Americi završena je bez  razgovora s američkim državnim i vojnim zvaničnicima Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i Ministarstvo vanjskih poslova za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora  Monitoru je  rečeno  da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ministarstvo. Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora

 

 

Premijer Milojko Spajić je 21. aprila otputovao za Sjedinjene Američke Države (SAD) sa oamočlanom delegacijom uključujući i ministra finansija Novicu Vukovića. Šef kabineta Branko Krvavac i premijerova savjetnica za vanjske poslove Milica Perišić su ostali u zemlji. Nezavisno od ove delegacije u Vašington je otputovala i guvernerka Centralne banke Crne Gore (CBCG) Irena Radović na poziv direktora za Evropu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Alfreda Kamera.

I premijer, kao  i guvernerka i ministar finansija su objavili da su otputovali zbog redovnih “godišnjih sastanaka MMF-a i Grupacije Svjetske banke (GSB).

U prijedlogu platforme Vlade je objašnjeno da je to događaj koji “tradicionalno okuplja svjetske lidere iz oblasti finansija, guvernere centralnih banaka, ministre finansija… radi diskusija o globalnim ekonomskim i finansijskim pitanjima”. Od bilateralnih susreta su zakazani sastanci sa zamjenikom generalnog direktora MMF-a, Bo Lijem, šefom Misije MMF-a za Crnu Goru i gorepomenutim Kamerom. Crnogorska delegacija se sastala i sa čelnicima Svjetske banke, ali na nivou njenog potpredsjednika za Evropu i Centralnu Aziju kao i sa izvršnim direktorom SB za zemlje regiona.

U Platformi koju je Vlada usvojila 17. aprila navodi se i da su “SAD snažan saveznik i prijatelj Crne Gore”, a posjeta premijera “ dokaz kontinuiteta odličnih odnosa dvije države”. Navedeno je i da će posjeta dati novi podsticaj saradnji, i da će se „na sastancima s američkim kolegama izraziti zahvalnost za podršku SAD-a u ostvarivanju cmogorskih vanjskopolitičkih prioriteta i učvršćivanje odličnog partnerstva dvije države“.

Međutim, već 22. aprila su Vijesti objavile da izgleda neće biti nikakvih susreta “s američkim kolegama”. U Platformi, oni nisu ni imenovani, za razliku od detaljnog navođenja zvaničnika i funkcija međunarodnih finansijskih institucija. Iako je Vladina Služba za odnose s javnošću navela da će se “razmijeniti mišljenja o saradnji unutar NATO-a”, i “ukazati na našu namjeru da izdvajamo veća sredstva za odbranu” Vijestima nije odgovoreno s kim će Spajić razgovarati.

Na kraju nije bilo razgovora ni s američkim državnim ni vojnim zvaničnicima. Dio medija, čak i onih naklonjenih Vladi, je kritički komentarisao učinke posjete. “Nonšalantan i stihijski pristup državnom protokolu”, “seljenje diplomatske komunikacije u privatne kanale”. Cjelosedmični boravak prvog čovjeka Vlade je nazivan “katastrofom” nekoliko puta.

Uvijek kritički nastrojen prema Spajiću, lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević je takođe 22. aprila, dan po dolasku delegacije u SAD, dao objavu. Premijer je “tražio sastanke sa Donaldom Trampom, potredsjednikom JD Vensom, šefom Stejt Dipartmenta Markom Rubiom, šefom CIA i direktorom FBI!!! Niko od njih nije htio da se sretne” s njim zaključio je Medojević.

M-portal i Etv su javili da su Spajićevi saradnici pokušali kontaktirati dvojicu američkih zvaničnika radi sastanka sa premijerom, ali i da preko njih dođu do zvaničnika viših u hijerarhiji. Jedan je navodno bio uticajni republikanski senator Ted Kruz, osoba bliska Trampu, za koga ovi mediji na osnovu svojih izvora tvrde da nije odgovorio na više mejlova poslatih od strane kabineta. Druga osoba je Luis L. Bono, viši savjetnik u Kancelariji za evropske i evroazijske poslove, koji takođe nije odgovarao na upite.

Crnogorski premijer je ranije, navodno, odbio susret sa Bonom, pravdajući odbijanje time da „viši savjetnik nije nivo sa susret sa premijerom“. Ovakav rezon je u diplomatskoj praksi opravdan kada su u pitanju zvanične posjete. Kada je u pitanju telefonska komunikacija, ovakav razgovor je prihvatljiv. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno telefonon razgovarao s Bonom.

Međutim, treba uzeti i druge činjenice u obzir prije nego se donese sud o učincima premijera, ili bolje govoreći o (ne)učincima Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Ervina Ibrahimovića i crnogorskog poslanstva u Vašingtonu kojim rukovodi Jovan Mirković.

U petak 25. aprila Bono je napustio funkciju i na njegovo mjesto je došao Brendon Hanrahan. Dan nakon Uskrsa, 21. aprila je umro Papa Francisko. Njegova sahrana je promijenila planove mnogih svjetskih lidera koji su otišli na njegovu sahranu, uključujuči i predsjednika Trampa. Potpredsjednik JD Vens je već ranije bio odsutan, prvo kod Pape na Veliki Petak a onda u službeni posjet Indiji. Državni sekretar Rubio je takođe bio u Evropi. Jedini koje je Spajić mogao vidjeti, a da odgovara protokolarnom nivou, su bili sekretar za odbranu Met Hegset i možda predsjednički savjetnik za nacionalnu bezbjednost Majkl Volc. Pentagon i Hegset se trenutno nalaze u velikoj buri zbog kadrovskih promjena-neslaganja unutar najužeg kruga Hegseta i curenja povjerljivih podataka. Stoga je i ta opcija bila daleka za Spajića.

Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i MVP za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora sa Monitorom rečeno je da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ibrahimovićevo ministarstvo. Crnogorski predstavnici se ne pojavljuju ni u jednoj značajnoj instituciji, niti održavaju kontakte koje su dotadašnji predstavnici Crne Gore stvorili sa državnim službama i uticajnim think-tankovima i lobističkim krugovima. Antena M je prenijela jednog neimenovanog crnogorskog diplomatu koji je rekao da Crna Gora nema više kokus u Kongresu, o čemu je Monitor već pisao ranije. Dodao je da “ne zna da li je crnogorska diplomatija bila angažovana u pripremi Spajićeve posjete”. Ako nije, ovaj diplomata (ime poznato našoj redakciji) ističe da je to “veliki propust”.

Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora. Džemal Lanica, predsjednik Albansko-američkog udruženja Ulcinj je poslao otvoreno pismo ministru Ibrahimoviću u kojem izražava nezadovoljstvo radom crnogorske ambasade i “posebno ambasadora Mirkovića” zbog “nefunkcionisanja ambasade i nepoznavanja dijaspore”. Dokaz da ambasada ne poznaje dijasporu je zakazivanje sastanka albanskih asocijacija u Americi sa premijerom u zgradi ambasade. U razgovoru za Monitor Lanica je rekao da je imao zakazan susret s premijerom preko savjetnice Milice Perišić sedam dana prije njegovog dolaska u SAD i da je komunicirao oko toga s ambasadorom Mirkovićem. “Teme razgovara su precizirane i nisu uključivale Veliku plažu i razgovore oko ulaganja iz Emirata već teme koje se tiču dijaspore i kako se može Crnoj Gori najbolje pomoći” kaže Lanica. “Ja sam htio sa sobom dovesti i Crnogorce i Bošnjake da nas bude iz svih djelova Crne Gore” nastavlja Lanica. Međutim, umjesto predstavnika raznorodne dijaspore, na sastanak je pozvan Naser Nika sa nekoliko Albanaca od kojih većina nema nikakve veze sa Crnom Gorom.

Nika je, na osnovu njegovih objava na Facebook-u veliki protivnik sadašnje Vlade i pozivao je na proteste protiv premijera. Naser Nika je poznat kao predsjednik udruženja Albanaca Stejtn Ajlenda – koji je dio Njujorka. Facebook stranica ovog udruženja obiluje nacionalističkom agendom. Nepunih dvije sedmice prije Spajićevog puta ovo udruženje je objavilo mapu regiona na facebook-u koju je predložilo kao način “za postizanje mira u Evropi”. Na toj mapi Crna Gora ne postoji već je njena teritorija rasparčana između Albanije i Hrvatske. Sa mape je izbrisana i Srbija koju su rasparčale Rumunija i Albanija. Ova skandalozna mapa je i dalje na Facebook stranici udruženja koje vodi Naser Nika.

Pored Nasera Nike, sa premijerom su se slikali i Paško Camaj iz Udruženja Vatra, predsjednik udruge Skenderbeg Imer Lacaj i Arb Šabani, navodni aktivista albanske zajednice u tom dijelu SAD-a. Udruzenje Vatra se bavi interesima Kosova i Albanije i po riječima Lanice, “nema nikakve veze sa crnogorskim temama i dijasporom”. Imer Lacaj je Albanac iz okoline Drača u Republici Albaniji i njegovo udruženje takođe nema nikakvih dodirnih tačaka s Crnom Gorom. Šabani, iako porijeklom iz Crne Gore, nije član nijednog udruženja iz Crne Gore niti ima funkciju.

Ambasador Mirković je na kraju izdejstvovao da se zakazani sastanak sa Albansko-američkim udruženjem Ulcinj izbjegne iako je bio zakazan. Tako je ispalo da se premijer Spajić nije mogao sastati ni sa legitimnim predstavnicima crnogorske dijaspore iako je samo Udruženje Ulcinj do sada kroz humanitarne projekte poslalo preko 1,1 milion eura u Crnu Goru.

Premijer je na kraju uspio i skoknuti do Kalifornije u privatnu posjetu bratu.

Šta je radila trostruka delegacija Crne Gore po Americi i na sastancima s istim ljudima iz finansijskih institucija je posebno pitanje na koje sada nema odgovora. Nema ni odgovora do kada će se urušavati diplomatska mreža crnogorske države na radost okolnih političara koji ne skrivaju da imaju pretenzije prema njoj kao i mapa Nasera Nike.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA MANDIĆI: Institucije mrtve ili se pretvaraju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skupština, Vlada i Tužilaštvo sa dužnom pažnjom izbjegavaju da se oglase o aferi koja je na putu da potvrdi očigledno: prije pet godina nijesmo promijenili sistem nego samo ljude koji su, i dalje, spremni da zaloupotrebljavaju institucije zarad ličnih privilegija i koristi

 

 

Skoro je petnaest dana od kako se, pred zoru 19. aprila, na ulici u centru Podgorice dogodio pokušaj dvostrukog ubistva koji i dalje intrigira javnost. Dok se, sa druge strane, nadležne institucije ponašaju kao da se trude da oko cijelog događaja podignu zid ćutanja ne bi li ga, što prije i temeljnije, predali zaboravu.

Podsjetimo: prema navodima policije, Podgoričanin Danilo Mandić (35) pucao je i ranio dvojicu sugrađana, Darka Perovića i Arisa Turkovića u blizini raskrsnice ulica Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića, nakon što je bijelim range roverom prepriječio put njihovom vozilu. Policija je, po dolasku, na mjestu događaja zatekla samo jednog od povrijeđenih. Nije im se žurilo, pa su Osnovno tužilaštvo o događaju obavijestili dva, a Više tužilaštvo – skoro četiri sata nakon pretpostavljenog vremena izvršenja krivičnog djela. Pogodilo se, nekako,da ni jedni ni drugi nijesu našli za potrebno da izađu na uviđaj…

Tako smo dobili jednu, i za crnogorske standarde, neuobičajenu istragu jednako neuobičajenog događaja. Povrijeđeni su, na jedvite jade, prihvatili da su ranjeni („povrede u predjelu nogu“, tvrdi policija). Turković se, navodno, ne sjeća kada je, gdje i kako ranjen. Perović je pri prvom susretu sa policijom kao napadača imenovao Danila Mandića da bi, dva dana kasnije, pred tužiocima ustvrdio da su ga policajci natjerali da optuži nevinog. Iako on, zapravo, ne poznaje napadača.

Uviđaj možda jeste a možda nije obavljen. Dežurni tužioci su ostali u kancelarijama dok su službenici policije, kako tvrde, „izvršili kriminalističko-tehnički pregled lica mjesta po pravilima struke o čemu je sačinjena odgovarajuća dokumentacija“. Jesu li i kakve dokaze pronašli tokom te pretrage ne zna se. Ali, u istom saopštenju možemo pričitati i sljedeće: „Po saznanju da se lice D.M. dovodi u vezu sa krivičnim djelom, policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica su raspisali lokalnu potragu za imenovanim, odnosno raspis o traganju, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo teško ubistvo u pokušaju”.

Ostaje nepoznanica zašto policija nije tražila osumnjičenog za pokušaj dvostrukog ubistva, nego su čekali da se on, u pratnji beogradskog advokata Miroja Jovanovića, sam pojavi u Odjeljenju bezbjednosti Podgorica. Dvadesetak sati nakon vatrenog obračuna.

Danilo Mandić u tom trenutku nije bio potraživano lice, tvrdi njegov advokat, nego su u policiju došli nakon što su se pojavile ulične priče. Pomenuti range rover sa mjesta pucnjave dovezao je pred policiju, izgleda, neko treći. Oružje iz koga je pucano još se nije pojavilo.

Advokat Jovanović je, ujedno, jedan od rijetkih koji kaže da razumije to što tužioci nijesu izašli na mjesto događaja. “Zato što tragova na licu mjesta nije bilo, a pošto tragova na licu mjesta nije bilo, to se nikakav događaj, posebno ne događaj u kom je postojao nekakav navodni krvavi obračun, nikad nije dogodio“, pojasnio je . „Dakle, policija nije pogriješila što nije izvršila uviđaj, jer se uviđaj ne vrši kada nema nijednog traga na licu mjesta navodno izvršenog krivičnog djela”. Još da nam neko objasni da Perović i Turković, zapravo, ni nijesu ranjeni – pa da stavimo tačku na ovu priču.

Možemo i da pokušamo razumjeti nemušti jezik institucija.

Počevši od toga da policija nije tragala za osumnjičenim. Pošto je Danilo Mandić ranije osuđivano lice (napad na policajca, nedozvoljeno posjedovanje oružja…) i, prema informacijama iz policije na koje se pozivaju ovdašnji mediji, bezbjednosno interesantno lice (BIL), svrsishodno je pretpostaviti da su znali adresu njegove kuće u Zagoriču.

Danila Mandića nijesu tražili ni na poslu. Možda policija ne zna gdje radi? To bi značilo da makar jedan pripadnik Službe za obezbjeđenje štićenih osoba nadležnima iz Uprave policije nije prijavio svakodnevne kontakte sa osuđivanim, bezbjednosno interesantnim licem. Naime, Danilo Mandić ima (ne)formalni status pripadnika obezbjeđenja predsjednika Skupštine Crne Gore, i njegovog strica, Andrije Mandića. O tome, pored izjava tipa jedan od njegovih „dugogodišnjih najbližih saradnika“, svjedoče i dokumenta.

Objavljujemo jedan od njih, na kome je Danilo, krajem marta prošle godine, naveden kao član obezbjeđenja  predsjednika parlamenta tokom puta za Beograd. Avionom Vlade Crne Gore.

Opet, može da bude da u UP, osim što međusobno ne pričaju o zajedničkom poslu (kontakti sa BIL), ni ne prate medije. Pa nijesu čuli/pročitali da je Danilo Mandić dio stričevog obezbjeđenja. Nezakonito, po svoj prilici. U tom slučaju, kako im nije bilo interesantno to što je osumnjičeni za pokušaj dvostrukog ubistva koristio vozilo koje je, odlukom Vlade Crne Gore iz aprila prošle godine, dodijeljeno Skupštini Crne Gore? Da utvrde da li osumnjičeni radi u parlamentu i duži službeno vozilo, da ga nije možda nezakonito otuđio  ili mu ga je na korišćenje ustupio stric? Mimo procedure i instutucije.

Ni to ne bi bilo posebno neobično. Ispostavilo se da je Danilo Mandić prilikom izvršenja jednog od krivičnih djela koja su mu stavljana na teret, u nelegalnom posjedu imao pištolj koji je dobio od strica Andrije. A ovaj ga je, prema službenom iskazu, prethodno preuzeo od kuma. Iako su ta preuzimanja ostala neprijavljena, aktuelni predsjednik parlamenta nije sankcionisan.

Mimo običaja, resorni ministar i potpredsjednik Vlade nadležan za bezbjednost Danilo Šaranović i Aleksa Bečić ignorisali su ovu zanimljivu priču. Od njih nijesmo čuli ni rječ pohvale/kritike na račun policije. Uz redovnu poruku nema nedodirljivih.

Službe Skupštine Crne Gore ignorišu upite novinara, pa brojna pitanja i dalje čekaju odgovore. Da li je Danilo Mandić službenik parlamenta? Da li je naoružan kada prati predsjednika Skupštine kao dio ličnog obezbjeđenja? Je li to oružje privatno ili službeno, odnosno, da li je u legalnom ili ilegalnom posjedu? Jesu li poslanici i službenici parlamenta upoznati sa činjenicom da se u Skupštini mogu sresti sa osuđivanom bezbjednosno interesantnim licem koja je moguće naoružana? Da li je sa tom činjenicom upoznato obezbjeđenje parlamenta?

Drugi set pitanja, jednako ignorisanih, namijenjen je tužilaštvu i Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću.

Taj zid ćutanja  pokušava da probije i Centar za demokratsku tranziciju (CDT) , inicijativom Tužilačkom savjetu da preispitaju postupanje u ovom slučaju. „U kontekstu izraženog nepovjerenja javnosti u postupanje pravosudnih organa i ozbiljnosti javnih optužbi – uključujući i sumnje da se favorizuje osumnjičeno lice zbog njegovih političkih veza – smatramo da je hitna i transparentna reakcija Tužilačkog savjeta neophodna u cilju zaštite integriteta pravosudnog sistema, ali i povjerenja građana u institucije. Uvjereni smo da će Tužilački savjet prepoznati važnost ovog slučaja za javni interes i djelovati u skladu sa svojim nadležnostima”, piše u inicijativi CDT.

Mnogi ne dijele njihov optimizam (ili tek profesionalnu ljubaznost). Tradicija zataškavanja duboko je ukorijenjena u crnogorskim institucijama sve tri grane vlasti. Afera Mandići razvija se u pravcu potvrde tog kontinuiteta. I sve rasprostranjenijeg zaključka da političke promjene 2020. nijesu bile sistemske već samo personalne prirode.

Na kraju jedna dobra vijest: nestali predsjednik parlamenta je živ i zdrav. Javio se iz službene posjete španskom parlamentu.

Danilu Mandiću određen je pritvor od 30 dana. Mogućnost, koju je predočio njegov advokat – da je zatvoren nevin čovjek – za sada javnost  ne uzima pretjerano ozbiljno. Mada su, čini se, dokazi i svjedočenja krenuli da se transformišu baš u tom pravcu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE PRIRODNA UVALA GALIJE POSTALA INVESTICIONO KUPALIŠTE: Betoniranje bisera budvanske rivijere

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radove na podizanju masivnog betonskog zida na plaži Galija izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup te plaže i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok  od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru, osmišljenom u upravi JP Morsko dobro, kojim se investitorima izdaju u zakup djelovi neizgrađene i neuređene obale na kojima će praviti nova kupališta

 

 

Građane Budve i Svetog Stefana uznemirila je nedavno informacija da se na poznatoj prirodnoj plaži Galije izvode obimni građevinski radovi. Snimci dugog betonskog zida sa armaturom na dijelu plaže na kome se doskora nalazio plažni restoran sa terasom, postavljen je na mnogim društvenim mrežama, uz oštre kritike javnosti, posebno prema nadležnim institucijama koje su to dozvolile.

Plaža Galije predstavlja jedan od bisera budvanske rivijere, udaljena na 1,3 kilometra od Svetog Stefana. Smještena u istoimenoj uvali među stijenama, sa bijelim kamenim oblutcima umjesto sitnog pijeska, posjetiocima je davala osjećaj da se nalaze u divljini, u netaknutoj prirodi uz čisto plavo more. Za promjenu ove idilične slike pobrinuli su se pojedini biznismeni i nadležni u Javnom preduzeću Morsko dobro koji su vidjeli samo priliku za unosan posao.

Radove na podizanju masivnog betonskog zida na plaži izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup plaže Galija i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok trajanja od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru, osmišljenom u upravi JP Morsko dobro, kojim se investitorima izdaju u zakup djelovi neizgrađene i neuređene obale na kojima će praviti nova kupališta.

Investicioni ugovori za zakup morskog dobra po pravilu su dugoročni sa određenim povlasticama tokom izgradnje.

Nije međutim jasno, po kojem kriterijumu je postojeća prirodna plaža Galija postala dio investicionog projekta. Dvije decenije ranije,  bila je u zakupu mještana, na period do četiri godine. Na plaži je postojao ugostiteljski objekat sa terasom i uređenim kupalištem sa plažnim mobilijarom.

U produžetku plaže nalazi se neuređeni kameniti dio obale, koji je i kao takav privlačan turistima koji preferiraju prirodno okruženje, u odnosu na plažu Galija pretvorenu u pravo mondensko  kupalište sa cijenama plažnih kompleta i baldahina, hrane i pića, koje su mogle konkurisati uslugama na plažama hotela Sveti Stefan i Miločer.

Početkom jula 2020. godine JP Morsko dobro objavilo je javni poziv za zakup obale za izgradnju kupališta, u dužini od 308 metara, površine od 7.273 m2., „u cilju realizacije druge faze projekta izgradnje i opremanja novih kupališta“. Kao najpovoljnija ponuda prihvaćena je ona koju je dostavila privatna firma Beach Doo.

Prvog septembra 2020., dan nakon održanih izbora 30. avgusta 2020. godine, kada je Demokrastka partija socijalista izgubila vlast,  JP Morsko dobro i tadašnji direktor Predrag Jelušić i Društvo Beach doo iz Podgorice, vlasnika Saše Kaluđerovića, zaključili su ugovor o zakupu morskog dobra na rok od 25 godina. Godišnja rata zakupa iznosila je 36.000 eura, bez PDV-a.

Na taj način dio atraktivne morske obale dužine 300 metara dat je na korišćenje fizičkom licu do 2045. godine. Nije u pitanju firma iza koje stoji neki turistički rizort ili ekskluzivni hotelski kompleks koji bi opravdao dugoročni ugovor. Niti je plaža Galija, koja je dio zakupljenog prostora, zapuštena krševita obala koji treba urediti.

Predmetno kupalište u Atlasu crnogorskih plaža, internom dokumentu JPMD, označeno je kao lokacija 22B, Budva.

Podizanje betonskog zida na plaži dio je pripremnih radova za izgradnju ugostiteljskih objekata na lokaciji koju je investitor zakupio.

Urbanističko tehnički uslovi za izgradnju i postavljanje privremenih objekata u zoni morskog dobra, za uređenje kupališta, šetališta  i drugih objekata na obali, izdaju se na osnovu smjernica Prostornog plana posebne namjene za obalno područje –PPPNOP. Dio morske obale oko plaže Galija u zahvatu je sektora 47 tog prostornog plana.

Na osnovu dobijenih UT uslova i Programa postavljanja privremenih objekata u zoni morskog dobra, koji donosi Ministarstvo prostornog planiranja, investitor je uradio projekat uređenja plaže Galija. Idejno rješenje projekta potpisuje biro AEQUUM Doo iz Splita.

Prema tom projektu ukupan prostor podijeljen je na tri kupališta kao tri cjeline, zapadni, središnji i istočni dio. Na tim kupalištima planirani su ugostiteljski objekti, restorani površine od 90 do 202 kvadrata sa terasama koje se prostiru i do 300 kvadrata. Predviđeni su i mnogi prateći objekti, toaleti, tuševi, kabine, ostave za mobilijar, parkinzi….

Na postojećim stijenama planirana je izgradnja pristaništa dužine 20 metara, za privez motornih vozila. Cijelom dužinom središnje plaže dozvoljena je izgradnja obalnog zida i betonskog platoa iznad. Tu je i lukobran, parkinzi, objekti za zaštitu plaže od erozije…. Mnogo betona i na kopnu i na moru. Umjesto poznate plaže Galija dobija se jedan veliki građevinski kompleks.

Na način izvođenja betonskih radova, kvalitet betona i željeza koji će se ugraditi na plaži Galija i u moru koje je okružuje, u obimnom tekstu Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu – Uređenje plaže Galija II faza, koji je investitor uputio na saglasnost Agenciji za zaštitu životne sredine, odnose se desetine stranica od ukupno 220.

„Armirano betonski blokovi čuvari, AB baldahini – oplata, ugradnja armature I betoniranje obavljaju se na suvom, u betonjerci ili na platou unutar gradilišta. Betoniranje se izvodi betonom za betoniranje pod morem, uz dodatak aditiva za sprječavanje djelovanja hlorida I ubrzivača vezanja betona. Blokovi čuvari se kao gotovi postavljaju u more. Ukupno je predviđeno izgradnja 64 komada baldahina (23 na AB platou “B” i 41 na AB platou “C”,  samo je dio uputa za betoniranje plaže, mora i zaleđa jedne od najljepših uvala na budvanskoj rivijeri, navednih u tekstu Elaborata.

U Agenciji za zaštitu životne sredine su Monitoru kazali da je Elaborat dva puta vraćan investitoru na doradu te da će konačnu odluku o predloženom projektu donijeti uskoro.

Investitor Saša Kaluđerović kog je Monitor takođe kontaktirao nakon informacija o betoniranju na plaži Galija, kazao je da radove izvodi u skladu sa zakonom, dobijenim UT uslovima i predviđenim procedurama.

U maju 2022. prijavio je građenje objekta Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma –  Direkciji za inspekcijski nadzor. U prijavi je navedeno da je u pitanju investiciono kupalište sa pratećim objektima i potpornim zidom sa navedenim katastarskim parcelama.

On je kazao kako je betonski zid koji je izazavao revolt građana, sanacioni, izgrađen kao zaštita od odrona stijenja i kamenja sa zaleđa plaže. Saglasnost za sanaciju dobijena je od JP Morsko dobro i komunalne inspekcije radi sigurnosti posjetilaca, nakon što je tokom prošle zime u jakom nevremenu i odronu veće stijene, oštećen restoran na plaži Galija.

Građevinske mašine mogu se vidjeti i na susjednim plažama, na lokaciji Crvena glavica. I sve je u skladu sa zakonom i propisima Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, njihovim pravilnicima, atlasima i raznim smjernicama plana obalnog područja, čijom primjenom obala Crnogorskog primorja nepovratno gubi svoje prirodne atribute.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo