Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sjećanje na izgubljenu nadu

Objavljeno prije

14 godina

na

ante-markovic

U noći 28. novembra u Zagrebu umro je Ante Marković, poslednji premijer poslednje Jugoslavije. Imao je nazeb.

Dana 20. decembra 1991. na konferenciji za novinare Marković je ,,vratio mandat” građanima Jugoslavije, rekavši da ne postoji više nijedan državni organ u Jugoslaviji kome bi se mogla podneti ostavka. Nije prihvatio predlog budžeta SFRJ za 1992. godinu koji je nazvao ,,ratnim”, jer je vojsci koja je već odabrala front, pripalo 81 odsto iz jugoslovenske kase. Redakcija sarajevskog magazina Nedjelja, izdanka dnevnika Oslobođenje, je 8. decembra 1991. objavila tekst „Rekvijem za premijera – epitaf za Jugoslaviju”, dopisnice iz Beograda. Autorka teksta je tada imala platu od 1.500 DEM, kvadratni metar njenog novog stana sa parnim grejanjem koštao je 2.000 DEM, polazeći na posao videla je da su u prodavnicu u Knez Mihailovoj stigle italijanske sandale, pa je kupila dva para, setila se osnivačke skupštine Saveza reformskih snaga Jugoslavije u Beogradu. Tada je u prepunoj sali Doma sindikata nasmešeni premijer rekao – ovde me zovu „srbožder”, u Zagrebu sam „četnik”, sa galerije su bacali cveće i aplaudirali. Udruženi, komunisti i četnici u Crnoj Gori nazvali su ga „ustašom”.

Za sledeći skup reformista sve su beogradske sale bile zauzete, pokušali su da se nađu u restoranu društvene ishrane u državnoj medijskoj ustanovi Borba, ali su ih sprečili radnici Štamparije Borba, pa su se našli u Učiteljskoj školi dva kilometra dalje.

Marković je rođen 1924. u Konjicu, Bosna i Hercegovina, onog dana koji je postao Dan državnosti BiH, uspomena na prvo zasedanje ZAVNOBiH-a. Novinski izveštači se stide što je Marković „pre Drugog svetskog rata pripadao naprednom omladinskom pokretu i vrlo rano postao član Komunističke partije”. Bio je 17-godišnji partizan.

Počeo je da radi u zagrebačkom preduzeću Rade Končar kao dizajner, a završio kao generalni direktor firme sa 25.000 zaposlenih. Firma je i dalje sa istim imenom – jednog od prvih narodnih heroja Jugoslavije, a zapošljava 4.200 ljudi.

Na Dan republike bivše SFRJ od šest država bivše Jugoslavije, „balkanski Pijemont”, „lider regiona”, „Atina i Sparta” ide puzećim stavom prema Briselu. U Sarajevu čuči namesnik EU, a Makedonija glođe status kandidata od 2005.

Čelnici Evropske zajednice, kako se tada zvala EU, Žak Delor i Žak Santer, ubeđivali su u Beogradu krajem maja 1991. republičke lidere da se sporazumeju, a za uzvrat će Jugoslavija postati pridružena članica EZ. Privilegovani jugoslovenski partner bi dobio pet i po milijardi dolara injekcije da realizuje Markovićev program. Takve odnose sa EZ nije imala nijedna evropska država, a najmanje socijalistička. Sporazum su odbili i Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.

Tačno godinu dana nakon odlaska dva Žaka iz Beograda, UN su zbog angažmana u bosanskom ratu uvele sankcije SRJ, a ona je uzvratila štampanjem šarenog papirnatog pravougaonika od 500.000.000.000 dinara, najništavnijeg na svetu.

Uoči Dana Republike Press je objavio je da je „raspadom SFRJ Srbija izgubila 400 milijardi eura. To je gubitak veći od gubitka svih bivših republika zajedno. Srbija je za proteklih 20 godina ostvarila samo 50 odsto BDP-a koji je mogla da ostvari da nije bilo raspada, ratova, sankcija. Po ovom kriterijumu, najviše je zaostala BiH, a najbezbolnije prošla Slovenija. SFRJ bi bila u EU već 2004. godine u talasu sa Mađarskom, Češkom, Slovačkom i Poljskom.

,,Treba li da vratimo kotač povijesti unazad i platimo cijenu koju smo već platili od 1941. do 1945, treba li proći kroz takvu kalvariju da bismo uvidjeli naše zajedničke interese da živimo skupa i da budemo sposobni, pripremljeni i prihvatljivi da živimo u EZ-u?! Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi”, izložio je Marković poslanicima decembra 1989.

Sredinom 1991. godine poslanici iz Saveznog veća Skupštine Jugoslavije na ćirilici su prisegnuli da je „predsednik SIV-a primao smernice i naloge od vrhovništva Republike Hrvatske i radio u korist separatističke politike republika Hrvatske i Slovenije”, te je „moralno, politički i ljudski nepodoban” za funkciju premijera.

Branko Kostić iz Predsedništva SFRJ je našao i nove kandidate za mandatara.

Premijer je ministrima u septembru 1991. prepričao sadržaj magnetofonske trake koju je dobio od Alije Izetbegovića: „Vlast Srbije, armija i srpski političari u Bosni su povezani. Čuo sam kako Milošević naređuje Karadžiću da stupi u kontakt sa generalom Uzelcem (Nikola, komandant Prve armije u Banjaluci) da shodno dogovoru podeli oružje TO Krajine i Bosne za realizaciju plana RAM”. Marković je zatražio ostavku saveznog sekretara za narodnu odbranu Veljka Kadijevića i njegovog zamenika Staneta Broveta. Plan RAM je učenje kako stvoriti srpsku državu u BiH i povezati je sa Krajinom u Hrvatskoj. Traka je premotana kada je Marković bio svedok haške optužbe Miloševića.

Za pola godine Markovićeve reforme oko 90 odsto uvoza je liberalizovano, za godinu dana je 292.000 ljudi formiralo vlastita preduzeća. Devizne rezerve su bile 11 milijardi dolara, a inostrani dug je sa 21 smanjen na 12 milijardi dolara. Marković je predložio da se prihodi Federacije svedu na carine i porez na promet; za nerazvijene republike, Kosovo i natprosečno zadužena područja predvideo je pomoć od 995 miliona dolara, a finansiranje JNA je smanjio sa 5,2 na 4,5 odsto budžeta. Predložio je da se u budžetu za prvu godinu reforme obezbedi 100 miliona dolara za socijalnu sigurnost radnika koji ostanu bez posla, otvaranje novih radnih mjesta, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju, i oko 50 miliona dolara za zaštitu socijalno ugroženog stanovništva.

Markoviću je Milošević čestitao 1990. upadom Narodne banke Srbije u platni sistem Jugoslavije. Oteo je Jugoslaviji 2,5 milijardi dolara da bi osigurao reizbor za predsednika Srbije.

Marković je krajem aprila 2009. godine posle 17 godina došao u Beograd, gde je učestvovao na međunarodnoj konferenciji o socijalnoj politici. Rekao je između ostalog: „Mi uništavamo svakog tko digne glavu, umjesto da mu damo šansu”!

Josip Pejaković, je ovih dana izrekao misao mnogih: „Ljudi pamte da su u vrijeme Ante Markovića makar samo sedamnaest mjeseci živjeli životom dostojnim čovjeka.”

Crnogorski poraz

Nekadašnji šef poslaničkog kluba Saveza reformskih snaga Crne Gore Žarko Rakčević sjeća se Markovića kao “iskrenog Jugoslovena, dokazanog privrednika i dobrog čovjeka”

Kao osnivač partije Savez reformskih snaga Marković nije uspio da pobijedi na izborima i spriječi nacionalističke snage da zapale ratni požar. Reformisti su pobijedili u malo opština SFRJ, od kojih je u Crnoj Gori najveća bila Opština Bar.

Jedan događaj posebno se pamti – 1991. godine crnogorska policija je dozvolila vatrenim pristalicama ondašnjih srpskih i crnogorskih vlasti da Markoviću prepriječe put i ne dozvole da uđe u Virpazar gdje je bio krenuo da ruča.

„Zajednički imenitelj partija koje okuplja Savez reformskih snaga je srbofobija i antikomunizam” govorio je u to vrijeme crnogorski premijer Milo Đukanović. SK Crne Gore, koji su predvodili Bulatović, Đukanović i Marović, vodio je prljavu kampanju protiv Saveza refromskih snaga. Njegovi lidere i pristalice u Crnoj Gori označavani su kao neprijatelji i izdajnici Jugoslavije.

Tamara KALITERNA

BRANIMIR PAJKOVIĆ , MINISTAR U VLADI ANTA MARKOVIĆA
SJEAĆANJE

Ante Marković je uložio veliku energiju, skoro neodoljivu harizmu i ogromno znanje i iskustvo da zemlju čije vođstvo nije razumjelo poruke pada Berlinskog zida pokuša da uvjeri kako se njena budućnost nalazi upravo tu, na samim ruševinama do tada duboko utemeljenih ideoloških ograničenja.

Uoči rođendana države koju je pokušao da spase od nacionalističkih krvoloka, koji su se za nju zalagali „bez alternative”, ali tako da je feudalizuju, ili su iz nje željeli što prije da pobjegnu, Ante Marković je otišao i ostavio nas da se i dalje bavimo temama i zadacima koje je on za nepune dvije godine mandata svoje vlade, kao prvi socijalistički premijer u istoriji svijeta, zamalo riješio prije tačno dvadeset godina. Možda bismo imali više sreće da je njegov mandat krenuo četiri godine ranije.

Teško je tvrditi da bi program reformiste prošao bez potresa i da nije bio ometen političkim diverzijama i pripremama za ratove koji su uslijedili. Međutim, uvođenjem višestranačke demokratije i ravnopravnosti svih oblika svojine, liberalizacijom cijena i uvoza, te propisima koji su ohrabrivali strane investicije, Jugoslavija bi sasvim sigurno, kao zemlja na pragu Evropske zajednice, relativno brzo riješila nagomilane političke i strukturne probleme.

Ovo tim prije, jer je upravo kroz Markovićev program reformi sticala visok međunarodni ugled. Jugoslavija je bila izvan konkurencije ostalih istočno-evropskih zemalja kad je u pitanju tranzicija u tržišnu ekonomiju i višestranačku demokratiju. Svjedok sam više međunarodnih susreta na kojima su se razmjenjivala iskustva o putevima reformi istočno-evropskih zemalja poslije 1989. Na njima su naši predstavnici predstavljali program koji se u zemlji već sa uspjehom sprovodio, dok su ostale delegacije govorile o svojim planovima, dilemama ili ograničenjima. Jugoslavija je već tada bila daleko odmakla na svom evropskom putu;u svijetu se jedino postavljalo pitanje ko će tim putem krenuti poslije nje – Mađarska, Poljska ili Čehoslovačka.

U zemlji je Marković ubrzo postao najpopularniji političar; plijenio je hrabrošću, optimizmom, energijom, znanjem i besprijekornim javnim nastupima. Možda upravo zbog toga, on lično i njegov SIV brzo su došli na nišan, prije svega, režimskih medija u Srbiji i Hrvatskoj. Nacionalne političke vođe, iznad svih Milošević i Tuđman, u svom narcizmu nijesu mogle da dozvole da jedan iskreni Jugosloven postane popularniji od njih. Zato se krenulo u njegovu satanizaciju i političku likvidaciju.

Pred prve višestranačke izbore u Jugoslaviji 1990. bilo je jasno da Markovićeva projekcija Jugoslavije nema podršku čelnika većine tadašnjih federalnih jedinica. Proces raspada zemlje je odmakao, a Markovićeva teza da će ekonomskim reformama i rezultatima koje one budu donosile promijeniti političku atmosferu u zemlji potpuno je propala. Njemu je to bilo jasno, pa je odlučio da napravi još jedan (posljednji) korak u pokušaju da zemlju spase od krvavog raspada i bratoubilačkog rata. Oformio je Savez reformskih snaga Jugoslavije, pokret koji je na političko-ekonomskom programu SIV-a okupio građanevjerne reformama i Jugoslaviji – federalnoj ili konfederalnoj, sasvim svejedno.

Savez reformskih snaga nije napravio značajniji rezultat na izborima 1990. Pobijedile su nacionalne podjele i mržnja. Pobijedila je smrt.

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

ATAK MK GRUPE NA SLOVENSKU PLAŽU: Da li će vlada prodati najvrjedniji turistički brend

Objavljeno prije

2 dana

na

3 Oktobra, 2025

Objavio:

Dostavljene skice projekta nove Slovenske plaže pokazuju da je u pitanju gradnja sa nizom višespratnica. Upućeni tvrde da projekat predviđa samo dva hotela, dok su ostalo zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Na panoramskom snimku mogu se izbrojati čak 14 zgrada koje MK Grupa namjerava izgraditi na mjestu sadašnjeg turističkog naselja. O turizmu visokog ranga tu nema ni govora

 

Javni prostor Crne Gore zapljusnut je poslednjih mjeseci aktivnostima srbijanske MK Grupe, koja po svaku cijenu nastoji da preuzme većinski paket akcija u HG Budvanska rivijera i preuzme turističko naselje TN Slovenska plaža. Špekulacije oko privatizacije najveće hotelske kompanije u Crnoj Gori i projektu kojim navodno rukovodi premijer Milojko Spajić, o osnivanju zajedničke hotelske kompanije, akcionarskog društva Slovenska plaža AD, u kome bi MK Grupa imala 80 odsto vlasništva dok bi država, odnosno Vlada raspolagala sa preostalih 20 odsto, dobile su i svoju potvrdu.

MK Grupa je uputila zvaničnu inicijativu Vladi Crne Gore i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte  u kojoj je predstavila svoju viziju razvoja HG Budvanska rivijera. Pismo o namjerama stiglo je i na adresu predsjednika Opštine Budva Nikole Jovanovića.

“Uvažavajući strateški značaj turizma za Crnu Goru i neophodnost modernizacije ključnih turističkih kapaciteta HG Budvanska Rivijera, MK Group predlaže dalji razvoj turističkog naselja, sa brojnim javnim, ekološkim, rekreativnim, ugostiteljskim, komercijalnim, kulturnim i drugim sadržajima na lokalitetu sadašnjeg turističko-hotelskog kompleksa ‘Slovenska plaža’ i hotela ‘Aleksandar’, a koji se nalaze u vlasništvu HG Budvanske Rivijere. Za realizaciju projekta neophodno je adekvatno restrukturiranje HG Budvanska Rivijera, na osnovu važećih zakona Crne Gore, o čemu će odluku donijeti nadležni državni organi“, navodi se u saopštenju.

Model transformacije preduzeća predviđe da MK Gupa dobije 80 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, tako što bi izašla iz vlasništva koje ima linearno u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u zasebnu kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu zajedničkog preduzeća.

Struktura akcionara Budvanske rivijere pokazuje da Vlada, zajedno sa Fonodom PIO i Zavodom za zapošljavanje, posjeduje najveći paket od 58,71 odsto akcija.

MK Grupa je uspjela da uveća svoj udio kupovinom akcija na Montenegroberzi i od povezanih lica u maju 2022. godine, na 32,2 odsto čime je prešla prag od 30 odsto vlasništva ne samo u HGBR nego i u državnoj kompaniji Sveti Stefan Hoteli.

Sada vrši pritisak na Vladu, upravu turističkog rizorta Slovenska plaža i Opštinu Budva da postane većinski vlasnik i preuzme najpoznatije turističko naselje u Crnoj Gori.

Na potezu su Vlada i Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte. Na sjednici Savjeta kojim je predsjedavao premijer Milojko Spajić utvrđen je Plan privatizacije za 2024. po kome – nema privatizacije velikih privrednih društava koja su u većinskom vlasništvu države. Za njih, kazao je premijer, ima boljih rješenja od privatizacije.

Šta se za godinu dana promijenilo, pa se ulazi u privatizaciju najvrjednijeg dijela Budvanske rivijere nije oblodanjeno.

Savjet koji broji 23 člana, uglavnom ministara i nižih Vladinih funkcionera, treba da donese odluku da najvrjedniju lokaciju u posjedu državne hotelske kompanije, površine oko 20 hektara, na kojoj je izgrađen turistički rizort Slovenska plaža, prepuste privatnoj kompaniji iz Srbije.

Radi se o jedinoj zelenoj oazi u centru Budve, uz Slovensku plažu, sa turističkim kapacitetima male spratnosti, trgovima, restoranima, bazenima, prostranim parkovima sa gajenim mediterasnkim rastinjem i uređenim zelenim površinama.

Mnogi građani i turistički radnici pitaju u nevjerici, kako je moguće da država svojevoljno otuđi takvo bogatstvo, biser svoje turističke ponude. Koji su to „viši“ interesi u pitanju da pristaje na rušenje turističkog grada Slovenska plaža, ovjenčanog  brojnim priznanjima, pa i najvećom nagradom za arhitekturu, Borbinom nagradom daleke 1984. godine.

Iz MK grupe poručuju kako su spremni da u projekat izgradnje novog kompleksa ulože oko 700 miliona eura. Navode „da je razvoj visokokvalitetnog turizma u Budvi za njih imperativ i podrazumijeva dovođenje više svjetskih 5 star hotela, kao i kongresnog centra koji će omogućiti da Budva bude aktivna tokom cijele godine, a ne samo u ljetnjim mjesecima”.

Međutim, dostavljene skice projekta njihove vizije nove Slovenske plaže pokazuju da je u pitanju agresivna gradnja sa nizom višespratnica. Upućeni tvrde da projekat predviđa samo dva hotela, dok su ostalo zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Na panoramskom snimku mogu se izbrojati čak 14 zgrada koje MK Grupa namjerava izgraditi na mjestu sadašnjeg turističkog naselja. O turizmu visokog ranga tu nema ni govora.

Koncept gradnje koji se preporučuje je poput kompleksa marine Porto Montenegro u Tivtu, koji se sastoji od niza stambenih zgrada i jednim manjim hotelom sa svega 30 hotelskih soba.

Jasno je da MK Grupa ne dolazi da razvija turizam u Budvi nego da gradi i profitira. Potreban im je atraktivan i slobodan prostor kakav se rijetko nalazi.  To će po svemu sudeći dobiti rušenjem turističkog grada Slovenska plaža. Postaće vlasnici najvrjednije parcele koji turistička privreda Crne Gore trenutno ima i to preraspodjelom svojih akcija u Budvanskoj rivijeri, mimo javnog tendera i nadmetanja sa drugim investitorima zainteresovanim za vrhunsku lokaciju kakva je danas Slovenska plaža..

Podsjećamo da MK Grupa dolazi na urbanistički uređen teren, uređeniji nego što je potrebno. Kontroverznim DUP-om Budva centar, na ovom lokalitetu planirana je izgradnja objekata ukupne građevinske površine oko 460.000 kvadrata. Planirane su i brojne višespratnice, poput ovalnog tornja na mjestu sadašnjeg bazena Rondo sa 12 etaža, i mnoge duge raspoređene po prostranom terenu uz obalu.

Iako najavljuju da će graditi humanije, te da će koristiti niže urbanističke parametre od dozvoljenih, gomila zgrada koja je prekrila područje Slovenske plaže prema njihovj viziji razvoja, govori drugačije. Očito je da se sprema novi talas betonizacije preostalog neizgrađenog prostora Budve, pod patronatom Vlade Milojka Spajića.

Da li će država  pod velom privatizacije i razvoja turizma dozvoliti da privatna kompanija napravi još jedno stambeno naselje u Budvi, na mjestu atraktivnog turističkog naselja Slovenska plaža?

 

IVO ARMENKO: „PRIVATIZACIJA SLOVENSKE PLAŽE – LOŠA VIJEST“

Txt: Doajen crnogorskog turizma, profesor Ivo Armenko, kazao je kako je planirana privatizacija najgora vijest za turizam, jer se time Slovenska plaža gubi iz turističke ponude Crne Gore i Budve u kojoj je imala vodeću ulogu. „ Budva time mijenja koncept turističke ponude koja više neće biti hotelska nego apartmanska. Protiv sam takvog koncepta. Slovenska plaža je još uvijek neprevaziđen model turističke ponude. Ako je išta ostalo u Budvi to je ovaj kompleks, ostatak od moćne firme Montenegroturist.Neshvatljivo je da ova vlast ne vidi turizam kao prioritetnu privrednu granu za razvoj. Crna Gora ostvaruje 25 odsto BDP iz turizma, oni se svjesno odriču toga, okreću se apartmanizaciji i sivoj ekonomiji koja ne može da se kontroliše.

Ako je išta ostalo u Budvi to je kompleks Slovenske plaže sa hotelom Aleksandar, ostatak od moćne firme Montenegroturist. Crna Gora očigledno nema namjeru da se bavi turizmom. Vlada je od toga odstupila. Ako su se odrekli Miločera i Svetog Stefana šta treba očekivati“, pita Armenko.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON PRVOSTEPENE PRESUDE PROTIV ČLANOVA SAVJETA RTCG: Vlast brani servis

Objavljeno prije

2 dana

na

3 Oktobra, 2025

Objavio:

Osnovni sud prvostepeno je osudio predsjednika Savjeta RTCG Veselina Drljevića i članove  Aminu Murić, Filipa Lazovića i Naoda Zorića zbog zloupotrebe službenog položaja nezakonitim izborom Borisa Raonića za generalnog direktora RTCG. U odbranu Savjeta, navodno ugroženog od pravosuđa, potom su stali predstavnici pojedinih partija na vlasti. Njima je RTCG servis po mjeri

 

Osnovni sud u Podgorici prošle sedmice prvostepeno je  osudio predsjednika Savjeta RTCG Veselina Drljevića i članove tog tijela – Aminu Murić, Filipa Lazovića i Naoda Zorića zbog zloupotrebe službenog položaja nezakonitim izborom Borisa Raonića za generalnog direktora RTCG.

Sutkinja Dragana Lubarda izrekla im je uslovnu kaznu – sedam mjeseci zatvora ukoliko ponove krivično djelo u roku od dvije godine. “Po nalaženju suda, okrivljeni su bili upoznati s pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Podgorici… u kojoj je navedeno da isti ne može ispunjavati uslove po tom konkursu, jer je u momentu izbora ispunjavao zakonske uslove za izbor na to mjesto, imajući u vidu da se u momentu podnošenja prijave na konkurs za izbor generalnog direktora Radio i Televizije Crne Gore, kao član Savjeta Agencije za elektronske medije, nalazio u sukobu interesa”, precizirala je sutkinja Lubarda.

Boris Raonić izabran je 2021. godine prvi put za generalnog direktora Radio-televizije Crne Gore. Nezakonito. Vlast i Savjet RTCG nije uzdrmala ni pravosnažna presuda Osnovog suda iz 2023. kojom je potvrđeno da je Raonić  nezakonito na funkciji generalnog direktora.  Odluku suda da se njegov izbor poništi, većina članova Savjeta RTCG tumačila je objašnjavajući da ih to ne sprječava da ga ponovo izaberu.

Nevladina organizacija Media Centar, koja se bavi monitoringom  javnih servisa,  podnijela je krivičnu prijavu protiv članova Savjeta – predsjednika Drljevića i članova Amine Murić, Filipa Lazovića i Naoda Zorića.  Kada je i drugi put  sud poništio odluku, Savjet je Raonića opet birao većinom glasova. Članica Savjeta Marijana Camović Veličković upozorila ih je da je ignorisanje sudske odluke zloupotreba službenog položaja, ali je pravna služba  RTCG i dalje pravo tumačila drugačije.

Nakon najnovije presude, Raonić je na društvenim mrežama osuo po pravosuđu. Po njemu Savjet je u stvari „nezavisno odlučivao“.

“Časni ljudi iz Savjeta zaslužuju poštovanje, a ne etiketu krivaca. Njihova jedina ‘krivica’ je odluka donesena u skladu sa preporukama pravnika, tajno i u skladu sa presudom Višeg suda. Ovim se šalje poruka da je nezavisno odlučivanje krivično djelo”, naveo je između ostalog.

Sudski savjet nije baš blagonaklono primio Raonićevo reagovanje. Oni ističu da se poštovanje institucija i pravnog poretka ogleda u korišćenju svih raspoloživih redovnih i vanrednih pravnih lijekova protiv sudskih odluka sa kojima postoji neslaganje, a ne u ličnom napadu usmjerenom na diskreditaciju sudije koji je donio odluku, kojim se uz to podstiče nepovjerenje građana u pravosudni sistem. „Kritika je poželjna ako doprinosi javnoj raspravi o radu sudova i poboljšanju pravosudnog sistema, a ne kada je uvredljiva, populistička i usmjerena na diskreditaciju nosilaca pravosudnih funkcija u onim slučajevima kada ne donesu “naručene” odluke u skladu sa očekivanjima onih koji upućuju kritiku“, navode u reagovanju.

Raonić nije odstupao. Optužio je Sudski savjet da je “ćutao mnogo puta na napade medija, političara i javnih ličnosti na sudije i pravosuđe uopšte”, ali da je reagovao na njegovo komentarisanje prvostepene presude Osnovnog suda. ” Svaka vaša reakcija je ljekovita i prijeko potrebna društvu čije je pravosuđe već predugo devastirano i u potpunosti lišeno povjerenja građana ove države, ali problem nastaje kada je ta reakcija selektivna i nedosljedna. Kako bih štedio i vaše i moje vrijeme, podsjetiću vas da se niste oglasili kada je NVO ‘Media centar’, samo dan prije donošenja prvostepene presude u predmetu protiv članova Savjeta RTCG, javno komentarisao slučaj, iznoseći stav da su članovi Savjeta zloupotrijebili položaj i da je izvjesna njihova krivica“, uzvratio je.

U odbranu Savjeta RTCG i Raonića od pravosuđa stali su predstavnici pojedinih partija na vlasti. Vladislav Bojović iz Demokratske narodne partije (DNP) kazao  je da presuda članovima Savjeta RTCG predstavlja korak u pravcu i sa ciljem da određene dobro poznate strukture pošto-poto preuzmu Javni servis. Socijalistička narodna partija (SNP) ocijenila je da je riječ o pokušaju da se oslabi uloga javnog servisa koji je, po njihovim navodima, konačno počeo da radi u interesu građana, a ne političkih centara moći.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) pozvao je članove Savjeta RTCG-a koji su proglašeni krivima da odmah podnesu ostavke na te pozicije. Dodatno, kažu, otvara se i pitanje etičke dimenzije kod ovih članova da uopšte ostanu na javnim funkcijama.

“Neprihvatljivo je da osobe koje su zloupotrijebile svoju funkciju nastave da odlučuju o ključnim pitanjima budućnosti Javnog servisa, uključujući i usvajanje budžeta i finansijskog plana RTCG-a, koji se, po sili zakona, mora usvojiti do kraja godine, na osnovu čega bi ova kompromitovana lica ponovo upravljala sa oko 20 miliona eura novca svih građana i građanki Crne Gore. Kako očekivati od lica koja su sudski označena kao kriva da u budućnosti donose odluke zasnovane na principima etike, meritokratije i profesionalnih standarda? Njihovo dosadašnje djelovanje pokazuje upravo suprotno uz upornost da kontinuirano krše zakon i unižavaju institucije radi partikularnih interesa”, ocijenili su iz CGO.

Više pravnika dijeli stav da u slučaju pravosnažnosti presude, Drljević, Lazović, Murić i Zorić duže vrijeme neće moći da obnašaju javnu funkciju. Navode da većina propisa, ali i akata državnih institucija, ustanova i preduzeća imaju istu ili odredbu sličnu onoj iz Zakona o nacionalnom javnom emiteru – osoba pravosnažno osuđena za krivično djelo protiv službene dužnosti, korupcije, prevare … ne može biti birana na javnu funkciju.

Raonić bi u jednom mogao biti u pravu. Odluka suda, ukoliko bude pravosnažna, mogla bi biti ljekovita.

 

Pomoć Vlade

Osim Savjeta RTCG, posljednji  izbor Raonića pomogao je i kabinet premijera Milojka Spajića, odnosno Vlada,  koja je mimo radne grupe koja je godinama radila na izmjenama seta medijskih zakona, pa i Zakona o RTCG, tražila da se prilikom izbora za generalnog direktora uslovima konkursa predvidi pet godina radnog iskustva u VII-1 stepenu obrazovanja. Prethodni zakon je tražio deset godina, i to je bio jedan od razloga što su sudovi poništavali Raonićev mandat.

Raonić je diplomirao 2018. godine, a prvi put je za direktora izabran 2021. godine. Prema mišljenju Agencije za sprječavanje korupcije, koja se takođe oglasila o ovom pitanju, on je mogao konkurisati za poziciju generalnog direktora  tek 2028. godine. Ovim izmjenama zakona je Raoniću data mogućnost da ispuni uslov od pet godina radnog iskustva u VII-1 stručnoj spremi.

Iz tijela Evropske unije je nekoliko puta naglašavano da, iako je postupak imenovanja generalnog direktora RTCG (Boris Raonić) prethodno bio oboren višestrukim sudskim presudama, u avgustu 2024. Savjet RTCG imenuje istu osobu na stalni mandat, što je postavilo pitanja o nedostatku transparentnosti i mogućem kršenju zakonskog postupka. Ukazano je i da je krajem 2024. tužilaštvo podiglo optužnicu protiv članova Savjeta RTCG zbog zloupotrebe položaja tokom imenovanja generalnog direktora. Taj postupak je rezultirao presudom Osnovnog suda protiv dijela članova Savjeta RTCG.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVANSKI SOKOLOVI ZAGLAVILI U NEBODERU: Hotel Falkons – napuštena betonska grdosija u centru grada

Objavljeno prije

1 sedmica

na

26 Septembra, 2025

Objavio:

Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine

 

 

Započet u jesen 2017. godine, hotel neobičnog naziva Falkons, što bi u prevodu značilo – hotel Sokolovi, smješten uz šetalište na Slovenskoj obali, u neposrednoj blizini zgrade gradske Pošte, nije završen, a ne zna se ni kada će to biti. Ružna betonska građevina ogromnih gabarita, sa svojih 14 nadzemnih etaža predstavlja do sada najveću vizuelnu i urbanističku degradaciju turističkog centra. Agresivnom arhitekturom i masivnim “krilima” Falkons je zauvijek zazidao jedinstvenu vizuru prema moru, koja se otvarala na ulazu u Budvu, od prvih gradskih semafora.

Hotel je izgrađen na parcelama UP 16.5 i 16.3 ukupne površine 4060 kvadrata, u zahvatu DUP Budva centar, koje su u vlasništvu budvanskih porodica. Vlasnici su sa investitorom, podgoričkom kompanijom S&I Invest DOO, zaključili ugovor o zajedničkom ulaganju radi izgradnje hotela.

Osnivač i stopostotni vlasnik firme S&I Invest je podgorička kompanija Bemax.

Zašto moćni Bemax kasni sa završetkom velelepnog hotela, nije poznato. Razlozi možda leže u promijenjenoj političkoj situaciji u zemlji zbog koje je najveća građevinska firma u zemlji posustala, izgubila podršku i beneficije. Ili je problem u megalomaniji, predimenzioniranoj gradnji kako bi  apetiti svih učesnika u zajedničkom investicionom poduhvatu bili namireni.

Planirana investicija, zvanično, vrijedna je oko 26,5 miliona eura.

Gotovo je nevjerovatno da je na parceli površine 4 hiljade kvadrata, u skladu sa DUP-om Budva centar i izdatim UTU, moguće izgraditi objekat ukupne površine oko 20.000 kvadrata. Sa oko 9.000 kvadrata podrumskog prostora pride, izgrađeno je više od 30.000 kvadrata betona, gvožđa i stakla nadomak morske obale.

Građevinsku dozvolu za gradnju luksuznog hotela sa pet zvjezdica, u avgustu 2017. potpisao je ministar Pavle Radulović. Autori idejnog projekta hotela Falkons su profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Branislav Mitrović i arhitektica Jelena Kuzmanović.

Prema podacima iz građevinske dozvole objektat se sastoji iz pet odvojenih cjelina, tri hotela, prizemlja i podzemne garaže. Tri zasebne hotelske zgrade visoke spratnosti nakalemljene su na zajednički postament visokog  prizemlja. Tri hotela za tri suvlasnika. Centralni, najviši dio, sa 14 nadzemnih etaža pripada Bemaxu, dok su dva odvojena krila “Sokola” sa 10 i 8 spratova namijenjena vlasnicima zemljišta.

Različite arhitektonske forme  zastupljene su na zgradi hotela. Od ogromnih kamenih kolonada prema moru, postavljenih na ivicu katastraske parcele, i bukvalno na šetalištu od koga nema ni metar odmaka, pa do razigranih betonskih krila Sokola koji streme ka nebu.

Hotel će raspolagati sa većim brojem lokala, restorana, velikim reprezentativnim kongresnim centrom sa nekoliko povezanih sala. Na krovovima tri hotela planirana su tri otvorena bazena. Za svakog po jedan.

Prema rješenjima iz DUP-a Budva centar-izmjene i dopune, upisana spratnost na navedenim urbanističkim parcelama je 7 etaža.

Najveću štetu gradu i korist investitorima donijela je nezakonita odrednica iz koruptivnog plana DUP Budva centar, o preporučenoj spratnosti. Ona podrazumijeva da je planom navedeni broj etaža samo preporuka, te da svako može da gradi kako i koliko želi. Na taj način je Budva urbanistički uništena. Ova priča i dalje funkcioniše, 17 godina nakon donošenja plana, čija je važnost po svim propisima odavno istekla.

Betonska gromada nebodera Falkons i mnoge višespratnice u centru Budve, neprilagođene mediteranskom podneblju, sagrađeni su na zemljištu koje je bilo u vlasništvu mještana. Budvani snose veliki  dio odgovornosti za urbanističku devastaciju Budve i gradnju velikog broja kula i solitera.

Zanimljivo je da je Opština Budva privremeno oslobodila investitora, S&I Invest, plaćanja naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta, pod izgovorom izgradnje hotela kategorije 5 zvjezdica. Međutim, u hotelu Falkons nisu imuni na prodaju jednog broja apartmana privatnicima. Vlasnici smještajnih jedinica, kojih prema projektu ima oko 250, prodaju apartmane na tržištu nekretnina. Time je rijetkim srećnicima omogućeno da na obali mora, u centru Budve, postanu vlasnici stanova koji se evidentiraju kao apartmani ili hotelske sobe a da pri tom investitor ne plati pripadajuće komunalije jer je prijavljen kao ekskluzivni hotel visokih standarda.

Hotel Falkons je markentinški promovisan kao prvi hotel na budvanskoj rivijeri, poslije Splendida u Bečićima, koji će biti kategorisan sa pet prestižnih zlatnih zvjezdica.

Na zvaničnom sajtu Bemaxa navodi se da je hotel i nakon osam godina i dalje u fazi gradnje. Da su betonski, zidarski i armirano-betonski radovi završeni u potpunosti, ali da su unutrašnji zanatski radovi na samom početku, odnosno na nivou od 17 odsto.

U izdatoj građevinskoj dozvoli navedno je upozorenje po kome investitoru prestaje pravo gradnje po izdatoj dozvoli ukoliko ne započne građenje objekta u roku od dvije godine od dana izdavanja. Rok za završetak gradnje mnogo je fleksibilniji, kao da je građevinska dozvola značajnija od samog objekta.

Prema članu 43 novog Zakona o izgradnji objekata investitor je dužan da završi građenje objekta u roku od pet godina od dana izdavanja građevinske dozvole.​​

Ako ne završi dužan je da do završetka građenja objekta, plaća godišnju naknadu za svaku započetu godinu prekoračenja roka, na osnovu predračunske vrijednosti objekta, kao i da kontinuirano održava gradilište do pribavljanja upotrebne dozvole.​​

Međutim, investitori koji grade u turističkim područjima i ovdje imaju izuzeća zbog ograničavanja građevinskih radova tokom turističke sezone. Zakonom propisan rok do kojeg gradnja obejkta mora biti završena, produžava se srazmjerno vremenu ograničenja gradnje.

U slučaju gradnje hotela Falkons, svi zakonom propisani rokovi o okončanju gradnje i stavljanju hotela u turistički promet su prekoračeni. Zakon se  ne primjenjuje. Ne samo u vezi završetka gradnje Bemaksovog hotela, koji kao građevinsko ruglo stoji u srcu turističke metropole, nego i u drugim sličnim slučajevima.

Slika nezavršenog hotela Falkons, gigantske građevine, posađene pored mora, predstavlja sublimaciju svih urbanističkih promašaja jedne vlasti, jedne generacije Budvana i njihove pohlepe, koji su omogućili da se grad pretvori u megalopolis kula i solitera, grad nebrojenih turističkih apartmana, koji najveći dio godine zvrje sablasno prazni.

Prostor Budve opterećuju glomazne grdosije u izgradnji koje su zaposjele obalni prostor od Avale do Zavale. Mega investicije poput stambenog kompleksa Porto Budva, koje čekaju svoj završetak.

Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo