DRUŠTVO
Patrijarh ili raskol?
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
Opet su Amfilohija (Radovića) iz matične mu Patrijaršije javno ukorili. To je već drugi put a istim povodom: zbog kritika srpskih vlasti. Prvo ga je jula 2012. u polemici oko rasformiranja Ministarstva vjera Vlade Srbije – preko kojeg su za Amfilohiju eparhiju dostavljani milioni – portparol SPC-a cinično podsjetio da „ne živi u državi o čijim institucijama iznosi kritičke primedbe”.
Nakon što je 10. maja na mitingu protiv Briselskog sporazuma očitao jektenije „za upokojenje Vlade i Skupštine Srbije”, patrijarh Irinej (Gavrilović) se u svoje ime i ispred SPC-a „ogradio od svih izjava i činjenja” Amfilohija i penzionisanog episkopa Atanasija (Jeftića).
Na pitanje da li će na Arhijerejskom saboru SPC-a – zakonodavnom tijelu srpskih episkopa koji zasijeda od 21. maja – Amfilohija smijeniti ili umiroviti, Irinej je kazao da se „neće razgovarati o njegovom položaju, ali će biti razgovora o tome da se neke stvari dovedu u red, da dođu na svoje mesto”. Što to tačno znači, možda će se doznati do 3. juna kada Sabor završava proljećno zasijedanje.
Od značaja je, međutim, Irinejeva tvrdnja – prvi put izrečena unutar SPC-a – da su Amfilohije i Atanasije, „nekanonski postupili”. Amfilohije je, reklo bi se bezmalo istom mjerom, uzvratio da je „patrijarh ishitreno reagovao”.
Amfilohije je potom preuzeo korak koji je i sa stanovišta ustrojstva SPC-a možda kontroverzan: samostalno je Njegoša proglasio svetiteljem. U izjavama koje su tome prethodile – na okruglom stolu Vraćanje Njegoševe kapele na Lovćenu u Nikšiću – tvrdio je da će Saboru tek podnijeti takvu inicijativu.
A onda, bez javnog obavještenja, „svečanim unošenjem ikone” tokom liturgije u Cetinjskom manastiru ustanovljava 19. maj „kao datum praznovanja mitropolita Petra II Petrovića Njegoša kao svetitelja”.
Kontroverza se ne ogleda samo u činjenici da nije poznata neka simbolična Njegoševa veza sa 19. majem, kada pravoslavni slave Svete žene mironosnice i Pravdenog Jova, a SPC i Prenos moštiju Svetog Save – koga Njegoš u književnim djelima i pismima uopšte ne pominje.
Objavu novog „svetitelja” je Patrijaršija u Beogradu ignorisala; na svom sajtu nije prenijela vijest o „kanonizaciji”. Na pitanje Radija Slobodne Evrope (RFE) Irineju o Amfilohijevom postupku je odgovorio da „to Crkvu ne obavezuje”.
Naime, prema čl. 69 st. 8 Ustava SPC-a jedino je Sabor nadležan da „kanonizuje svetitelje”. Iako je proglasio „Tajnovidca lovćenskog”, Amfilohije u saopštenju Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) veli da će „na predstojećem zasijedanju Sabora biti pokrenuto pitanje kanonizacije i unošenja u Diptih svetih i na svepravoslavnom nivou”.
Ako je to tako, zbog čega je za „svetog Njegoša” već napisao tropar (crkvenu pjesmu koja se pjeva u čast nekom svetitelju ili prazniku); da li će se Njegošu pjevati u MCP-u, ali ne i u ostalim ili u većini drugih srpskih eparhija? Ustav SPC-a u citiranom članu naglašava da isključivo Sabor, a ne neki od eparhijskih arhijereja posebno – poput Amfilohija, za svetkovanje svetitelja „propisuje službu”.
Desna Amfilohijeva ruka, protojerej Velibor Džomić, pravdajući „kanonizaciju” Njegoša je naveo da „imamo u Rusiji primjere da na nivou eparhija ili mitropolije postoje sveti ljudi koji se poštuju, tako da ni u ovom slučaju nema nikakvog senzacionalizma”.
Bez ruskog primjera, ali tvrdeći suprotno, nije mogao ni Irinej. „Dostojevski i mnogi drugi slični njemu (Njegošu) nisu proglašavani svetiteljima”,kazao je za RFE.
Amfilohije, međutim, tvrdi da Njegoša Ruska pravoslavna crkva (RPC) „već smatra svecem”. Kao dokaz je objavio da je moskovski patrijarh Kiril (Gundjajev) poslao Irineju ikonu „Svetog Petra II Petrovića Njegoša”.
Zaplet je možda dodatno produbljen nekim istorijskim činjenicama. Njegoša je za vladiku 6. avgusta 1833. hirotonisala RPC, a 13. marta 1844. mu gramatom dodijelila titulu mitropolita. Tadašnji srpski arhijereji i patrijarh, sa sjedištem u Sremskim Karlovcima, nijesu imali nikakvu jurisdikciju nad slobodnom Crnom Gorom.
U Sintagmatu (rang listi) ili Diptihu Sv. Sinoda RPC-a iz 1850, dakle za Njegoševa života, navedena je „Autokefalna Mitropolija crnogorska”. Nakon Njegoša, liše Visariona (Ljubiše), tri naredna crnogorska crkvena poglavara takođe su rukopoloženi u Rusiji. Da li je slučajno ikona koju je patrijarh Kiril poslao u Beograd napravljena na osnovu Njegoševog portreta sa bijelom pankamilavkom – simbolom dostojanstva poglavara autokefalne Crkve?
Amfilohijeve veze sa ruskom jerarhijom u Beogradu su već izvjesno vrijeme pod lupom. Posjetu predsjednika Odjeljenja spoljnih crkvenih veza RPC-a mitropolita volokolamskog Ilariona (Alfejeva) Podgorici 21. jula 2011, kada se blasfemičnim komentarima obrušio na Crnogorsku pravoslavnu crkvu, srpski mediji bliski tamošnjim vlastima su tumačili kao „pripremu terena za autonomiju MCP-a”.
Blic je, na primjer, pisao da za „ovakvo rešenje crkvenog spora lobiraju ruski biznismeni koji, osim poslova u Crnoj Gori, imaju odlične odnose sa vlastima u Podgorici, ali i određenim krugovima RPC-a”. Iako je isticano da „niko ne sumnja u Amfilohijevu odanost SPC-u”, navedeno je da ruski mitropolit Ilarionom „ne vidi ništa loše u crkvenoj autonomiji na prostoru Crne Gore”.
Srpski crkveni istoričar, dr Veljko Đurić, pisao je da njihovi „kanoničari (i istoričari) nisu razjasnili kakve su obaveze proistekle iz čina hirotonije Petra II Petrovića Njegoša i potonjih mitropolita prema ruskoj Crkvi. Jedno je sigurno: Rusi to nisu zaboravili jer su se ‘setili’ Crne Gore”.
Nakon što početkom 2010. – tada sa favoritske pozicije zamjenika upokojenog Pavla (Stojčevića) – Amfilohije u svom drugom pokušaju nije izabran za novog patrijarha srpskog, svega par mjeseci kasnije je priznao neporecivo – da je Crkva u Crnoj Gori do 1918. bila autokefalna.
Međutim, dio srpske javnosti je njegovo podsjećanje na istorijsku utemeljenost crnogorske autokefalnosti doveo u vezu sa tada objavljenom odlukom Episkopskog savjeta u Crnoj Gori, kojim Amfilohije predsjedava, da je „jedino pravilno titulisanje za eparhije SPC u Crnoj Gori Pravoslavna crkva u Crnoj Gori”.
Episkopski savjet u Crnoj Gori, formiran 26. maja 2006. aktom Sabora (Odluka AS br.95/zap.208), bio je prva reakcija SPC-a na obnovu crnogorske nezavisnosti „u duhu očuvanja jedinstva Crkve i vjekovnog poretka drevne, 1920. godine vaspostavljene, Pećke patrijaršije”.
No, prema tvrdnji narečenog dr Veljka Đurića, to je tijelo – ustoličenjem Irineja, kada je „Amfilohije predavao belu pankamilavku drugome” – možda „ideja o Sinodu koji nije u Patrijaršiji u Beogradu”.
Naime, neki srpski arhijereji su mu saopštili da „mitropolit crnogorsko-primorski traži ono što je Crkva u Crnoj Gori imala”. „Na moje pitanje, a šta je to imala”, pisao je, „nisam dobio zadovoljavajući odgovor zasnovan na istorijskoj faktografiji; doduše, dali su mi do znanja da je taj pravni ‘problem’ u procesu rešavanja”.
U međuvremenu, Amfilohije je sredinom 2012. izabran za predsjednika a Velibor Džomić za sekretara Komisije Sabora SPC-a za reviziju Ustava. Iz MCP-a uporno demantuju da je u pripremi zahtjev Sinodu ili Saboru SPC-a za autonomiju ove eparhije.
Amfilohije je istupom na beogradskom mitingu izazvao krizu u SPC-u. Koliku i s kakvim posljedicama – ostaje da se vidi. Patrijarha Irineja – svog glavnog rivala – Amfilohije je preko medija podsjetio da „ogromna većina” sveštenstva SPC-a ima isti stav kao i on po pitanju Briselskog sporazuma, „samo što mnogi taj stav ne saopštavaju na način na koji ja činim”.
A „sveti Njegoš”? Sabor SPC-a je odbio da potvrdi Amfilohijevu „kanonizaciju”. Eto novog zapleta…
„Materijal”
Protiv svoje volje su mladog Rista Radovića 1953. upisali u beogradsku Bogosloviju Svetog Save. „Pričao mi je današnji crnogorski mitropolit”, zapisao je Matija Bećković, „kako je, idući s ocem u Beograd, molio Boga da ga u tu školu ne prime”. Ko bi rekao da će šest decenija kasnije držati zaupokojenu liturgiju tamošnjim vlastima.
Srpski premijer Ivica Dačić je kazao da bi se „pre bi se moglo očekivati da vladika Amfilohije drži liturgiju za upokojenje Vlade Crne Gore, kada je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova, ali to nije učinio”.
Faktografija mu je na tačna: na mitingu Obraz preči u Podgorici oktobra 2008. Amfilohije nije ni bio najavljen kao govornik, niti je, kada je izašao za govornicu, „sahranjivao žive”.
Ali, uprkos očiglednoj pogođenosti Amfilohijevim jektenijem, srpske vlasti nijesu pristupile njegovoj medijskoj kompromitaciji, nalik onima lansiranim protiv Vasilija (Kačavende), Pahomija (Gačića) i Filiareta (Mićevića), djelimično čak i protiv patrijarha Irineja.
Ili protiv Amfilohija nemaju „materijal” ili ga pripremaju. Šta je, uostalom, rezultat istrage protiv zimus uhapšenog blagajnika Patrijaršije i Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, pod optužbama da je pronevjerio velike svote crkvenog novca „a najviše dok je patrijarh Pavle ležao na samrtničkoj postelji”? Optužnica tim povodom nije podignuta.
Amfilohije je, upravo dok je Pavle umirao, bio hijerarhijski najodgovorniji za crkvene finansije, ne samo kao faktički šef Sinoda, već i formalni zamjenik patrijarha i administrator Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Savjetnik
Mediji nijesu zabilježili da je u pratnji Amfilohija na mitingu u Beogradu 10. maja bio Mlađen Đorđević, savjetnik bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića.
Tokom kampanje za lokalne izbore Milo Đukanović je optužio tadašnju koaliciju Bolja Crna Gora da im Đorđević „obezbjeđuje i finasijske i sve druge potpore; na taj način se u ime državnog rukovodstva Srbije miješa u unutrašnji politički život Crne Gore”.
Vlado JOVANOVIĆ
Komentari
Odbijanje Mila Đukanovića i njegove sestre Ane da odgovaraju na pitanja, uz tvrdnju njihove advokatice da je postupak nezakonit, obilježili su nova saslušanja u slučaju afere Telekom. Umjesto odgovora ko je primio mito u jednom od najvažnijih privatizacionih poslova u Crnoj Gori, pred sudijom za istragu otvoreni su novi sporovi o nadležnosti institucija, zastarjelosti krivičnog gonjenja i vjerodostojnosti dokaza
Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, njegova sestra Ana i nekadašnji predsjednik Odbora direktora Telekoma Oleg Obradović saslušani su pred sudijom za istragu Višeg suda u Podgorici Goranom Šćepanovićem, nakon što je krivično vanpretresno vijeće tog suda zauzelo stav da u ovom predmetu nije nastupila apsolutna zastarjelost, kako je prethodno ocijenilo Specijalno državno tužilaštvo.
Đukanović je nakon saslušanja poručio da je riječ o „karikaturalnom pokušaju oživljavanja jedne teme“, za koju je, kako tvrdi, SDT već dao odgovor. Nije odgovarao na pitanja sudije, postupajući po savjetu advokatice Svetlane Vujanović, koja smatra da je čitav postupak nezakonit. Bivši predsjednik države slučaj je predstavio kao nastavak političkog obračuna sa njim i politikom koju je zastupao.
Ponovio je da je privatizacija Telekoma sprovedena u skladu sa ustavno-pravnim poretkom Crne Gore, kao i međunarodnim demokratskim i pravnim standardima. Odbacio je sumnje da je bilo ko iz njegove porodice ili političkog okruženja imao korist od prodaje kompanije, pozivajući se na obimnu dokumentaciju koja, kako tvrdi, prati svaki korak privatizacionog procesa.
„Ako tu bude pronađeno bilo šta što je nalik na kršenje zakona, a kamoli na primanje mita, ja sam odmah spreman da bez suđenja preuzmem odgovornost na sebe“, kazao je Đukanović, ocjenjujući da u obrazloženju predmeta nema konkretnih dokaza koji bi potkrijepili iznijete sumnje.
Njegova sestra Ana Đukanović takođe nije odgovarala na pitanja. Advokatica Vujanović objasnila je da joj je savjetovala da se ne izjašnjava o navodima iz podneska na osnovu kojeg je pozvana, jer bi time, prema njenom stavu, dala legitimitet postupku koji smatra nezakonitim.
Vujanović je nakon saslušanja osporila pravo Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa da u ovom postupku nastupa kao ovlašćeni tužilac. Navela je da je predstavnica Zaštitnika, na njeno insistiranje, saopštila da je oštećena strana Crna Gora, što je, prema njenom tumačenju, otvorilo pitanje ko je i kojim aktom ovlastio državni organ da u njeno ime preuzme krivično gonjenje.
Prema njenom tumačenju, Crna Gora jeste pravno lice, ali svoja prava ostvaruje preko nadležnih državnih organa. Krivično gonjenje za djela koja se gone po službenoj dužnosti može, tvrdi ona, preduzimati isključivo državno tužilaštvo, zbog čega država ne može naknadno, u svojstvu oštećenog kao tužioca, preuzeti istu funkciju. Advokatica je odbacila i tvrdnje da je krivično vanpretresno vijeće Višeg suda svojom odlukom potvrdilo ovlašćenje Zaštitnika. Objasnila je da se vijeće bavilo pitanjem zastarjelosti, ali ne i time da li podnosilac zahtjeva ima pravo da nastupa kao oštećeni tužilac. Smatra da je sudija za istragu prije razmatranja zastarjelosti morao da utvrdi postoji li uopšte ovlašćeni subjekt koji može zahtijevati sprovođenje dokaznih radnji.
Osporila je i obrazloženje vijeća o nezastarijevanju krivičnog djela primanja mita. Prema njenim riječima, u odluci su pobrojane radnje tužilaštva koje su navodno prekidale tok zastarjelosti, ali nije jasno navedeno koje su od njih bile usmjerene na utvrđivanje bitnih obilježja tog krivičnog djela.
Govoreći o tome šta se konkretno stavlja na teret Ani Đukanović, advokatica Vujanović je kazala da se pominje primanje mita, ali da odbrani nijesu predočene konkretne radnje koje bi ukazivale na postojanje tog krivičnog djela. Ukazala je da bi moralo biti precizirano ko je službeno lice, koju je službenu radnju trebalo da preduzme i na koji način se sumnja da je mito primljen.
Tvrdila je da su njeni klijenti bili spremni da odgovore na pitanja, ali da ona nije željela da poslije četiri decenije advokatskog rada učestvuje u, kako je ocijenila, nezakonitoj radnji.
„Ja ovdje ne branim Anu Đukanović, niti Mila Đukanovića. Ja branim pravo od nepravde. I branim upliv politike u pravosuđe“, poručila je.
Treće saslušanje, Olega Obradovića, donijelo je dodatni spor, ovog puta oko autentičnosti dokumenta koji bi mogao imati značajnu ulogu u predmetu. Njegov branilac, advokat Nikola Martinović, saopštio je da je imejl na kojem se, kako tvrdi, zasniva sumnja da je Obradović pomagao u primanju mita falsifikat.
Obradović je pozvan da govori o svojoj ulozi u privatizaciji Telekoma, ali je odbrana tokom saslušanja saznala da se sumnja da je kao pomagač omogućio drugom licu da primi mito. Martinović je zatražio da se precizira ko je navodno primio mito, o kojem iznosu je riječ i na koji način je njegov klijent u tome učestvovao. Zatraženo je da se predoče dokazi na kojima Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa zasniva sumnje.
Među njima je, kako je objasnio Martinović, imejl u kojem Obradović navodno obavještava predstavnike Magyar Telekoma i Makedonskog Telekoma da „izvesna Ana“ treba da rasporedi novac pribavljen preko fiktivnih konsultantskih ugovora. „Jedan krucijalni akt na koji se tužilac poziva i za koji tvrdi da stvara sumnju da je bilo primanja mita i da je Oleg pomagao u tome, ja vam kažem da je falsifikat“, kazao je Martinović.
On je problematizovao i činjenicu da sporni imejl, prema njegovim saznanjima, nijesu imali ni sudija za istragu ni predstavnica Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa koja je prisustvovala saslušanju. Tvrdi i da dokument nije pribavljen od američkih istražnih organa koji su se bavili slučajem Telekoma, niti ga je posjedovalo SDT tokom ranijeg razmatranja dokumentacije.
Zbog toga je saslušanje prekinuto, a sudija je naložio Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa da sporni imejl dostavi u roku od tri dana. Nastavak saslušanja zakazan je za 11. novembar.
Odbrana Obradovića osporila je i pravo države da u ovom predmetu ima status oštećene strane, pozivajući se na raniju pravosnažnu presudu Višeg suda kojom su Obradović i nekadašnji funkcioner Telekoma Miodrag Ivanović oslobođeni optužbi u vezi sa potpisivanjem i izvršenjem istih konsultantskih ugovora.
Martinović smatra da je neprihvatljivo da je Telekom tokom prethodnog postupka deset godina imao status oštećene strane, dok država nije isticala da je istim ugovorima i sama oštećena. Prema njegovoj ocjeni, riječ je o pokušaju da se za iste ugovore naknadno uspostavi novi procesni položaj države, iako je o njihovoj zakonitosti već odlučivano pred sudom.
Crnogorski Telekom privatizovan je 2005. godine, kada je 51,12 odsto akcija prodato mađarskoj kompaniji Magyar Telekom za 114 miliona eura. Nekoliko godina kasnije, istraga američke Komisije za hartije od vrijednosti (SEC) utvrdila je da je dio novca preko konsultantskih ugovora isplaćivan za usluge koje nijesu stvarno pružene, odnosno da su ti ugovori mogli poslužiti za prikrivanje koruptivnih isplata.
Američka ambasada u Podgorici saopštila je još 2014. da je nesporno da je prilikom privatizacije Crnogorskog Telekoma 2005. godine bilo korupcije.
Iz ambasade je tada precizirano da je američka Komisija za hartije od vrijednosti i berzu (SEC) ,,došla do dokaza o podmićivanju u Crnoj Gori”, ali da je zbog racionalizacije sudskog postupka odustati od gonjenja tri bivša direktora Mađar Telekoma za korupciju prilikom privatizacije Crnogorskog Telekoma i slučaj fokusirati samo na optužbe za korupciju u Makedoniji.
U Crnoj Gori, deceniju i po kasnije, umjesto odgovora ko je primio mito u jednom od najvažnijih privatizacionih poslova u Crnoj Gori, otvoreni su novi sporovi o nadležnosti institucija, zastarjelosti krivičnog gonjenja i vjerodostojnosti dokaza u ovom slučaju.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
DRUŠTVO
JAVNE NABAVKE NA SJEVERU: Milioni na poznatim adresama
Objavljeno prije
5 satina
8 Novembra, 2026
Od seoskih puteva i gradskih ulica do škola, bolnica i skijališta, imena četiri građevinske firme ponavljaju se u javnim nabavkama širom sjevera Crne Gore. Rožajski Tofi, bjelopoljski Konstruktor Group, beranski Gold Grading i pljevaljska Tehno-gradnja dobijaju milionske ugovore od opština i državnih organa
Četiri preduzeća pojavljuju se u desetinama postupaka javnih nabavki sjevernih opština. To su: rožajski Tofi, bjelopoljski Konstruktor Group, beranski Gold Grading i pljevaljska Tehno-gradnja. Poslove koje dobijaju raznoliki su – od asfaltiranja seoskih puteva do višemilionskih projekata za turističke centre.
U javnim nabavkama od 2021. do 2026. godine, prema podacima TenderMonitora, Tofi se pojavljuje u 133 postupka, Konstruktor u 53, Gold Grading u 43, a Tehno-gradnja u 21. Njihovi poslovi obuhvataju više sjevernih opština, a nastupaju samostalno, sa partnerima ili kao podizvođači. Zbir dostupnih iznosa, prema evidentiranim udjelima firmi, iznosi oko 18,72 miliona eura za Tofi, 6,71 milion za Konstruktor, 2,33 miliona za Gold Grading i 4,34 miliona za Tehno-gradnju. Državni poslovi dodatno povećavaju njihov angažman.
Tofi dobija poslove u Rožajama, Plavu, Petnjici, Gusinju, Beranama, Andrijevici i na Žabljaku. U Rožajama ima 70 evidentiranih dodjela vrijednih oko 9,22 miliona eura, u Plavu 27 i približno 5,66 miliona, u Petnjici 15 i oko 2,11 miliona, a u Gusinju 13 i približno 1,38 miliona eura.
Razlika u odnosu na konkurente posebno je vidljiva u Rožajama. Naredni dobavljač na prikazanoj listi TenderMonitora je Kvatro-RH, koji ima devet dodijeljenih poslova vrijednih oko 278.000 eura. U Plavu Kiko Construction ima 14, Konstruktor sedam, a Gold Grading pet, naspram Tofijevih 27.
Firma posluje od 2002. godine. Prema CompanyWallu, tokom 2025. imala je prosječno 42 zaposlena, dok ih je dvije godine ranije bilo 28. Prihod je u tom periodu porastao sa oko 9,34 na 10,83 miliona eura. Među državnim poslovima koje TenderMonitor evidentira uz Tofi nalaze se nova ulica u Plavu, vrijedna oko 2,22 miliona eura, glavna gradska ulica u toj opštini, oko 1,32 miliona, i druga faza uređenja korita Ibra u Rožajama, oko milion eura.
Za put Rožaje – Most Zeleni dostupan je ugovor Uprave za saobraćaj sa Tofijem od 3. decembra 2024. godine. Vrijednost u evidenciji nabavki iznosi približno 826.000 eura.
Prema TenderMonitoru, Tofi je evidentiran i kao podizvođač na adaptaciji puta preko Trešnjevika i rekonstrukciji vrtića u Gusinju. Dio proizvodnih kapaciteta potvrđuje proizvođač MEKA, koji navodi da je firmi isporučio betonjerku K120 i da je ranije kupila postrojenje za drobljenje i separaciju kamena kapaciteta 250–300 tona na sat. Potpun broj građevinskih mašina nije utvrđen.
Ministarstvo javnih radova prvobitno je izabralo konzorcijum Indel inženjering–Tofi za projektovanje, izgradnju i opremanje bazne stanice ski-centra Hajla–Štedim. Ponuda je, prema medijskim izvještajima, iznosila oko 10,4 miliona eura. Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki 26. oktobra 2026. poništila je odluku nakon žalbe Bemaxa i predmet vratila na ponovno odlučivanje.
Prema obrazloženju Komisije, koje prenose mediji, ostalo je nejasno kako su partneri podijelili poslove, procentualno učešće u cijeni i odgovornost za rukovođenje građenjem. Konzorcijum je prigovore smatrao neosnovanim.
Konstruktor Group u evidenciji ima opštinske poslove u Bijelom Polju, Mojkovcu, Plavu, Kolašinu i Pljevljima. U Bijelom Polju evidentirano je 27 postupaka, sa poznatim iznosima i udjelima od oko 3,46 miliona eura, a u Mojkovcu 11 i približno 1,76 miliona. Za devet od ukupno 53 unosa u bazi nedostaje vrijednost.
Firma Enida Balića povećavala je broj zaposlenih uporedo sa prihodima. U 2023. imala je prosječno 17 radnika, godinu kasnije 26, a u 2025. njih 40. Prema CompanyWallu, prihod je za te tri godine porastao sa približno 2,65 na 11,31 milion eura.
Za put Vragodo – Vrioci – Žarski katun Konstruktor je prijavio 46 stalno zaposlenih, uz uvjerenje Poreske uprave iz januara 2026. Dokumentacija sadrži i spisak od 18 vozila i mašina, među kojima su kamioni, mikseri, bager, valjci i finišer. Dio opreme obezbijeđen je zakupom ili lizingom. Spisak se odnosi na taj posao, a ne na ukupnu mehanizaciju firme.
Ugovor za taj put Konstruktor je dobio sa Brivom. Ukupna vrijednost je oko 4,64 miliona eura bez PDV-a, a Konstruktorov evidentirani dio približno 3,94 miliona. Evidencija navodi i zaključen ugovor za put Jasikovac – Cmiljača od 9,18 miliona eura bez PDV-a. Izbor Konstruktora za ulicu Donji Pažanj u Kolašinu, ponudom od oko 1,37 miliona eura bez PDV-a, potvrđuju i Vijesti, koje su izvijestile o početku pripremnih radova.
TenderMonitor uz Konstruktor evidentira i projekte na Hajli–Štedimu i putu Gubavač – Bistrica sa mostom. Kao podizvođač naveden je na dva posla u Gusinju – saobraćajnici između Čekića džamije i mosta na Vruji i putu Gusinje – Vusanje.
Prvobitni izbor Konstruktora i Briva za drugi posao na kolašinskim putevima poništen je nakon djelimičnog usvajanja žalbe Bemaxa. Opština je potom ponovo izabrala isti konzorcijum. U mojkovačkom postupku žalba na provjeru Konstruktorovih poreskih obaveza odbijena je kao neosnovana.
Gold Grading se pojavljuje u opštinskim nabavkama Berana, Andrijevice i Plava. U Beranama su evidentirana 32 postupka sa poznatim iznosima od oko 1,29 miliona eura, u Andrijevici šest sa udjelima vrijednim približno 640.000, a u Plavu pet i oko 408.000 eura.
Firma Lazara Đurišića imala je prosječno deset zaposlenih u 2023, 15 u 2024. i 18 u 2025. godini. Prema CompanyWallu, prihod je porastao sa oko 824.000 na 1,63 miliona eura.
Prema TenderMonitoru, među državnim ugovorima dodijeljenim ovoj firmi nalaze se put Andrijevica – Jošanica, oko 493.000 eura, saobraćajnica prema sportskoj zoni Berana, oko 471.000, vodovod Buče, približno 458.000, škola u Donjim Lugama, oko 294.000, i put Murino – Mašnica – Karadžin brijeg – Zoriće, oko 339.000 eura.
Izvještaj beranske Agencije za izgradnju za 2020. pokazuje da je Gold Grading tada obezbjeđivao asfaltnu masu, dok je Agencija transport i ugradnju obavljala svojim radnicima i mehanizacijom.
Tehno-gradnja se u pregledanim pljevaljskim javnim nabavkama pojavljuje u 21 postupku, ukupne evidentirane vrijednosti oko 4,34 miliona eura. Državni poslovi ove firme obuhvataju i područja opština Berane, Plav, Gusinje, Rožaje, Mojkovac i Bijelo Polje.
Firma Mirka Bjekovića imala je prosječno 56 zaposlenih u 2023, zatim 44 u 2024. i 55 u 2025. godini. Prema CompanyWallu, prihod joj je prošle godine iznosio približno 3,35 miliona eura.
TenderMonitor uz firmu evidentira ugovore za objekat u pljevaljskoj kasarni, oko 939.000 eura, bolničku zgradu u Beranama, približno 712.000, tržnicu u Plavu, oko 497.000, i policijski objekat u Gusinju, približno 297.000 eura. Kao podizvođač firma je, prema TenderMonitoru, evidentirana na završnim radovima škole „Dušan Korać“ i Muzičke škole u Bijelom Polju.
Iz lokalnih uprava na sjeveru ukazuju na to da ih pravila javnih nabavki ponekad obavezuju da prihvate najbolje rangiranu ponudu, iako imaju rezerve prema tome kako će posao biti izveden. Ponuda koja je najpovoljnija po unaprijed propisanim kriterijumima ne mora se na kraju pokazati i kao najisplativija za opštinu. Kašnjenja, dodatni radovi i produžavanje rokova mogu promijeniti prvobitnu računicu, dok građani duže čekaju na put, vodovod ili obnovljeni objekat.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
NEPRISTOJNA PONUDA OPŠTINE BUDVANSKOJ RIVIJERI: Parking mjesta za parcelu vrijednu milione
Objavljeno prije
1 sedmicana
31 Oktobra, 2026
Odbor direktora HGBR još nije razmatrao ponudu Opštine. Međutim, prema nezvaničnim saznanjima, u upravi Budvanske rivijere ponudu ocjenjuju neumjesnom i vrstom pritiska da ustupe vrijednu lokaciju u ime javnog interesa, rješavanja dugogodišnjih problema sa nedostajućim parking prostorom u Budvi
Opština Budva uputila je nedavno Hotelskoj grupi Budvanska rivijera ponudu za zajedničku izgradnju montažne garaže na parceli između hotela Avala i Mogren, nadomak Staroga grada, koja je u vlasništvu ove hotelske kuće. Riječ je o projektu vrijednom 2,5 miliona eura, izgradnji nadzemne garaže na tri nivoa sa oko 300 parking mjesta. Montažni objekat bi prema planu imao oko 5.500 kvadrata.
Predsjednik Nikola Jovanović, potpisnik ponude o saradnji, Budvanskoj rivijeri je ponudio partnerstvo u kojem bi Opština u potpunosti snosila troškove izgradnje garaže, dok bi na ime svog udjela, Budvanska dobila najmanje 30 odsto parking mjesta u njoj. Opština Budva iskazala je spremnost da razgovara i o dodjeli većeg udjela, čime bi se, po njegovom mišljenju, dodatno unaprijedila ekonomska isplativost projekta za hotelsku grupu.
Ova neobična ponuda u kojoj predsjednik Jovanović nudi državnoj hotelskoj kompaniji oko 90 parking mjesta u zamjenu za ekskluzivnu neizgrađenu i urbanizovanu parcelu u strogom centru Budve, površine 1.487 kvadrata, iznenadila je upravu HGBR.
Odbor direktora HGBR još nije razmatrao ponudu Opštine. Međutim, prema nezvaničnim saznanjima, u upravi Budvanske rivijere ponudu ocjenjuju neumjesnom i vrstom pritiska da ustupe vrijednu lokaciju u ime javnog interesa, rješavanja dugogodišnjih problema sa nedostajućim parking prostorom u turističkoj metropoli.
Smatraju da nije primjereno da predstavnici lokalne uprave na taj način razgovaraju sa državnom kompanijom i da se pogađaju sa njenom imovinom. Državna imovina ne može biti predmet proizvoljnog dogovaranja, bez prethodno utvrđene vrijednosti zemljišta. Prihvatanje poslovne incijative kakvu nudi predsjednik Opštine predstavljao bi nesavjesno poslovanje odgovornih u Budvanskoj rivijeri.
Na parceli br. 3093/3 koja je zapala za oko predsjedniku Jovanoviću za razvoj jednog od svojih projekata sa montažnim garažama na rijetkim slobodnim lokacijama na teritoriji Opštine, planskim dokumentom DUP Budva centar, planirana je izgradnja hotela ili drugih turističkih sadržaja, dok su garaže planirane u podzemnim nivoima.
Ponuda predsjednika Opštine dolazi sa zakašnjenjem od šest mjeseci. Opština je kroz proceduru javnih nabavki u maju ove godine raspisala tender za izvođenje radova na izgradnji dvije garaže u centru Budve, jednu na Trgu Republike a drugu na lokaciji Budvanske rivijere. Posao je dobio konzorcijum dvije firme, Gemmax gradnja iz Novog Sada i Viamont iz Kolašina, sa kojima je početkom avgusta ove godine Opština zaključila ugovor o izgradnji garaža u vrijednosti od 5,5 miliona eura.
Tokom postupka javnih nabavki i zaključivanja ugovora o izgradnji Opština nije obezbijedila saglasnost Budvanske rivijere niti je na bilo koji način obavijestila vlasnika zemljišta o svojim namjerama.
Zanimljivo je da su u Budvanskoj rivijeri saznali da je planirana garaža na njihovom placu tek kada je ugovor o izgradnji sa Gemmaxom postavljen na zvanični sajt Opštine. Znači, Opština je izdvojila ne baš mala sredstva iz budžeta, zaključila ugovor o izgradnji, zaključila dodatni ugovor o vršenju stručnog nadzora nad izgradnjom garaža u iznosu od 138.787 eura, a da o svemu nije obavijestila vlasnika parcele na kojoj planira da gradi.
Ponuda Opštine upućena Budvanskoj rivijeri da joj se pridruži u gradnji montažne garaže izgleda otprilike ovako. Mi smo sve uradili, formirali cijenu, raspisali tender, izabrali izvođača, potpisali ugovor o gradnji na vašem placu, samo nam treba vaša saglasnost.
„Za realizaciju ovog projekta već su preduzeti konkretni koraci. Sredstva za izgradnju garaže, čija je vrijednost procijenjena na 2,5 miliona eura, obezbijeđena su ovogodišnjim budžetom Opštine, a ugovor sa izvođačem radova već je zaključen. Time su stvoreni finansijski i operativni preduslovi za početak realizacije investicije. Nakon okončanja tenderske procedure, 18. septembra 2026. godine, HG Budvanska rivijera upućen je zvaničan zahtjev, uz prateću dokumentaciju, idejno rješenje i projektno-tehničku dokumentaciju, kao i predlog ugovora o zajedničkoj gradnji. Čeka se saglasnost Budvanske rivijere, kako bi se nastavilo sa realizacijom projekta. Važno je naglasiti da kompletno finansiranje investicije obezbjeđuje Opština, te da Budvanska rivijera ne bi imala novčanih troškova za izgradnju garaže. Zauzvrat, kompanija bi dobila dio izgrađenih parking kapaciteta i mogućnost ostvarivanja novih, dugoročnih prihoda”, naglasio je Jovanović u izjavi za Vijesti.
Takav redosljed poteza otvara ozbiljna pitanja o načinu planiranja milionske investicije od javnog značaja. Kako se posao može predstaviti kao zajednički kada prethodnog dogovora, prema navodima hotelske grupe, nije bilo.
Osnovno je pitanje zašto je Opština prvo ugovorila posao pa tek onda pokušava da sa vlasnikom parcele dogovori uslove njegove realizacije pogodbom ko će šta i koliko dobiti.
Ministarstvo prostornog planiranja izdalo je 14. oktobra 2025. godine, na zahtjev HG Budvanska rivijera, UT uslove za gradnju turističkih objekata na UP 1.7 , Blok 1, u centru Budve, u neposrednom okruženju hotela Avala i Mogren. Urbanistička parcela za koju su izdati uslovi za gradnju novog hotela i rekonstrukciju i dogradnju hotela Mogren, sastoji se od više katastarskih parcela, među kojima je i parcela na kojoj Opština vidi svoju montažnu garažu.
DUP Budva-centar ovaj prostor tretira kao zonu razvoja visokog turizma sa oznakom T2. Na predmetnoj parceli predviđen je hotel sa šest etaža i podzemnom garažom od čak osam nivoa.
Ova informacija navedena je u tenderskoj dokumentaciji za garažu, ali je Opština nije vidjela kao prepreku računajući da će pritiscima i kuknjavom o nedostatku parkinga izdejstvovati da se umjesto hotela na ekskluzivnoj lokaciji u gradskom jezgru Budve, grade monstruozne skalamerije za automobile.
U ovom slučaju važan je odnos Opštine prema imovini Hotelske grupe Budvanska rivijera i planiranje investicije na zemljištu čiji vlasnik već ima svoje razvojne namjere. Kao i opravdanost ponude da se „zajednički“ projekat realizuje prije detaljne analize kakvu bi korist BR imala od projekta i pod kojim bi uslovima ustupila zemljište za garaže.
Nije urađena tržišna procjena vrijednosti zemljišta koje bi kompanija unijela u zajednički projekat i koliko vrijedi udio parking mjesta koja se nude. Nesrazmjera između te dvije stavke je očigledna. Nije urađena ni procjena mogućih negativnih uticaja garaže na planirane investicije hotelske kompanije, niti je bilo preispitivanja javnog interesa u ovom slučaju. Da li su montažne garaže veći javni interes od luksuznih hotela i turizma?
Predsjedniku Opštine se očigledno žuri, ranije obećani i ugovoreni poslovi ne mogu da čekaju.
„Očekuje se da HG Budvanska rivijera bez nepotrebnog odlaganja razmotri dostavljenu dokumentaciju i predlog ugovora, te da se kroz partnerski odnos omogući realizacija investicije koja može donijeti konkretne koristi i gradu i kompaniji. U situaciji kada su sredstva već planirana, tenderska procedura okončana, a ugovor sa izvođačem zaključen, u interesu svih je da se stvore uslovi za realizaciju projekta”, poručuje predsjednik Jovanović. Zvuči, neopozivo.
Branka PLAMENAC
Komentari

PREDSTAVLJEN IZVJEŠTAJ EK O NAPRETKU CRNE GORE ZA 2026.: Optimizam raste, upozorenja ostaju
SPAJIĆ I PES POKRENULI PITANJE MALIGNOG SPOLJNOG UTICAJA: Hibridne prijetnje i (ne)selektivni pristup
RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Izborne pobjede su samo šansa za reforme
Izdvajamo
-
IN ENGLISH7 danaBACKGROUND OF MIHAILO ZINČUK’S MISSION IN MONTENEGRO: Helped to be discovered
-
IN ENGLISH7 danaUncertain Fate of Wars in Ukraine and Iran: Trump Does Not Need Peaceful Solutions Before a Deal with China
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ ZLOSTAVLJANJA DJECE U HRANITELJSKOJ PORODICI: Utvrditi odgovornost institucija
-
Izdvojeno4 sedmiceTRAMPOVA AMERIKA I GLOBALNI PODANICI: Evropa ne može sebi priuštiti da postane manje važna
-
Izdvojeno4 sedmiceEURO MODEL I PENZIONERI: Starost na minimalcu
-
INTERVJU4 sedmiceSTAŠA BAŠTRICA, IZVRŠNA DIREKTORICA ORGANIZACIJE QUEER MONTENEGRO: Želimo život i slobodu, ne preživljavanje
-
INTERVJU3 sedmiceZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA I BIVŠI POSLANIK: Cvijeće zla
-
DRUŠTVO3 sedmiceSLUČAJ CARINE: Vlada vraća plažu u prvobitno stanje, opet
