DRUŠTVO
Zločin koji traje
Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor online
Ni mrtvi mira nemaju. Za desetine Roma, koji su bježeći od kosovske ratne drame 1999. godine, u crnogorskim vodama, pod sumnjivim okolnostima, izgubili život pokušavajući da se prebace na slobodnu italijansku obalu, do danas – pravde nema. Kako da je bude: četrnaest godina crnogorsko pravosuđe nije donijelo niti jednu presudu u slučaju potapanja broda Mis Pat. Sumnja je više nego opravdana – zločin se zataškava.
Sredinom ratnog avgusta, pod okriljem noći, na improvizovani brod (dovezen iz SAD, registrovan 1998. godine za ribarenje) usidren na plaži Jaz kod Budve, ukrcalo se oko 70 ljudi, mahom Roma. Nijesu marili za bezbjednost oni koji su zarađivali njemačke marke po glavi ukrcanog: iako je motorni čamac bio registrovan za prevoz šest osoba i dva člana posade, isplovili su na pučinu. Romi su se, loveći, svega nekoliko sati nadali boljem životu.
Onda se raspršila nada: u brodolomu je nastradalo 35 osoba. Njih 13 je identifikovano. Ostali su nestali. Talasi su pojedine izbacili na obale. Žene, djecu… Udavili su se. Identifikovani su na odjeljenju za sudsku medicinu u KBC-u u Podgorici, između ostalih: Vladimir Vasić iz Malog Mokrog Luga kod Beograda, Mehmeti Ramojana iz Niša, Nazmija Bajrami iz Srbice, Emanuela Imeri iz Zemuna, Nađija Abdulahi iz Prištine, Nadžija Sadiković iz Bujanovca, Marijana Feratović iz Knjaževca, Dragana Feratović iz Knjaževca, Hatidža Asani iz Zemuna, Bajram Dalipi iz Sremčice, Sevdija Bajramaj iz Peći i Muharem Salihi iz Gnjilana. Imena ostalih potonula su zajedno sa tijelima. Na dno Jadrana.
Na crnogorskom kopnu i dalje se, sistematski, davi istina o mrtvim Romima. Pravni lavirint. Postupak je prvo vođen u Osnovnom sudu u Baru, od avgusta 1999. godine. Suđenje je započeto tek februara 2003. godine, pred krivičnim vijećem sudije Gorana Šćepanovića. Onda, nakon nekoliko godina suđenja, zamjenik tužioca u Baru Svetlana Pavlović mijenja pravnu kvalifikaciju krivičnog djela: umjesto ,,nehata”, navodi se da je krivično djelo izvršeno “sa umišljajem”.
Počinje nova istraga. Spisi predmeta, aprila 2004. godine, dolaze u podgorički Viši sud. Više od dvije godine traje istraga, nakon čega, posljednjeg dana oktobra 2006. godine, tužilac podiže optužnicu (sedam godina nakon nesreće!) protiv okrivljenih za „teško djelo protiv opšte sigurnosti”. Sudi se: Podgoričaninu Agimu Gašiju, Ramadanu Baljaju, Išmetu Baljaju (u bjekstvu), kao i Refiku Hodžiću (upravljao brodom, takođe u bjekstvu), Joku Nikaljeviću iz Kotora i Budvanima Goranu Đuričkoviću i Saši Boreti (osuđen na 30 godina zatvora zbog podstrekivanja na ubistvo Slavoljuba Šćekića). Sutikinja je Seka Piletić.
U optužnici stoji da su Agim Gaši, Ismet i Ramadan Balja raseljenim Romima sa Kosova obećali prevoz do Italije, uz novčanu naknadu. Sa Nikaljevićem, Boretom, Đuričkovićem i Hodžićem su se dogovorili da obezbijede čamac, pa su u noći, između 15. i 16. avgusta 1999. godine, brodom Mis Pat krenuli preko Jadrana.
Nije tu kraj decenijskom pravnom galimatijasu. Na glavnom pretresu održanom septembra 2009. godine Piletić odgađa suđenje na neodređeno – odbrana traži da se optužnica prevede na romski jezik. Sutkinja Piletić, kasnije, prelazi u Apelacioni sud Crne Gore, pa predmet prelazi u ruke sudije Zorana Šćepanovića. On je, tokom jednog ročišta, konstatovao da su četiri svjedoka iz procesa preminula: Redžep Šaćipi, Nebojša Vasić, Uka Krasnići i Balja Nailja.
Šćepanović je nedugo potom iz Višeg suda vraćen u Osnovni sud u Podgorici. Predmet ponovo čeka. Zadužuje ga tada novoizabrani sudija Višeg suda Predrag Tabaš. Suđenje je odgođeno za kraj februara 2011. godine. Pretres počinje iznova. Kako tada, tako danas: ništa od presude. Ni prvostepene, a kamoli pravosnažne.
Prošlog avgusta predstavnici Romskog centra za strategiju, razvoj i demokratiju, sa sjedištem u Srbiji, saopštili su da je u noći između 15. i 16. avgusta 1999. ubijeno više od sto osoba romske nacionalnosti ,,koji su kao žrtve organizovane trgovine robovima – ljudima dovedeni do obale na plaži Jaz kod Budve i ukrcani na više plovila, a najviše na brod smrti Mis Pat br. 722, dok su ostale žrtve ukrcane na dva glisera”.
Iz te organizacije, prenijeli su mediji, dodali su i da policija, vojska, kao ni spasilačke službe Republike Crne Gore nijesu organizovale potragu, ni pomoć da se utopljenici spasu od momenta pronalaska jedinog preživjelog do pronalaska prvih 17 leševa. Brod, kako su rekli, ni do danas nije izvučen sa dna mora, kao ,,dokazni materijal zločina nad Romima u Crnoj Gori”.
U saopštenju je, između ostaloga, pisalo da istraga nikad nije obuhvatila sve osobe odgovorne za smrt Roma. Da niko od vlasti na bilo kom nivou nije odgovarao. Da se godinama prebacuje odgovornost između sudova i pravosudnih institucija u Crnoj Gori. Da nikada nije izvršena DNK identifikacija. Da nije organizovana potraga za leševima na moru. Da porodicama nastradalih nije vraćen novac, nakit. Da Crna Gora nije platila prevoz ubijenih Roma. Da zvanična Podgorica nije pomogla da se sahrane. Da se namjerno godinama odugovlači pokretanje istrage i sprovođenje sudskog procesa. Da Crna Gora nije zatvorila krivce. Dijagnoza!
Iz centra su kazali i to da je Vlada Crne Gore odbila njihov predlog da se mirnim putem riješi pitanje odštete i izgradnje memorijalnog kompleksa za žrtve. Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu, 2010. godine, podnijeli su i tužbu.
Na ročištu održanom prošlog septembra, pročitan je iskaz Nebojše Vasića, preminulog 2001. godine. Priča o svom bratu,Vladimiru: ,,Razmišljao je da ilegalno ide u inostranstvo. Sa suprugom Jovankom i četvoro djece starosti od jedne do 12 godina otišli su autobusom u noći između 6. i 7. avgusta 1999. Po dolasku u Podgoricu, javio mi se iz kuće Agima. Trebalo je da putuje u Italiju. Nekom Agimu iz Podgorice je trebalo da se plati za prevoz djece, a cijena se kretala od 500 do hiljadu njemačkih maraka, a odraslih 2.000 do 2.500 DEM.”
Poslanik Demokratskog fronta Koča Pavlović tvrdi da je, po toj tarifi, u te dvije godine u Italiju ilegalno prebačeno oko 16.000 ljudi. ,,To nijesu bile samo izbjeglice koje su došle sa teritorije Kosova u Crnu Goru, nego i neki koji su bili izbjegli u Srbiju, pa su onda porodičnim vezama saznali za mogućnost da preko Crne Gore pođu u Italiju. Čitava operacija bila je vrijedna oko 30 miliona maraka.”
Pavlović tvrdi da se radi o nespornom slučaju organizovanog kriminala, i to o velikoj organizovanoj kriminalnoj akciji. ,,Tada se ideja o kriminalnom transportu ljudi, trgovini ljudima, jer se i to podvodi pod trgovinu ljudima, pojavljuje kao nešto što ovdje nailazi na političku podršku. Ti ljudi su bili transportovani brodovima švercerskim kanalom, koji je već bio ustanovljen i uhodan kroz dugogodišnji šverc cigareta.”
Treba podsjetiti na važan momenat: u to vrijeme veliki talas izbjeglica zapljusnuo je Crnu Goru, od kojih su mnogi željeli da napuste Saveznu Republiku Jugoslaviju. Prema izvoru Monitora, koji je insistirao na anonimnosti, od lukrativnog posla transporta Roma preko Jadrana koristi nijesu imali samo javnosti nepoznati izvođači radova. ,,Posao tog zamaha i sa tolikim novcem u opticaju, nije mogao proći bez odobrenja ljudi iz vrha režima i ljudi bliskih njima. Pojedini su se itekako ugradili: od toga novca podigli kuće, obezbijedili se.”
Nije, stoga, ni čudo što su poslanici vladajuće koalicije odbili predlog Koče Pavlovića, koji je krajem 2011. godine u Skupštini Crne Gore tražio da se povodom pogibije Roma održi kontrolno saslušanje potpredsjednika Vlade i ministra pravde, Đukanovićevog intimusa – Duška Markovića.
Na sjednici Skupštine na kojoj je odbijen narečeni predlog ( autor teksta bio je prisutan) bilo je potpuno jasno: procedurama se sprječava rasvjetljavanje tragedije. Preciznije – putem skupštinskih odbora, među ostalim mehanizmima, vlast igra ping-pong sa zločinom: od Odbora za ljudska prava i slobode do Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. I nazad.
Zločin koji traje.
Marko MILAČIĆ
Komentari
DRUŠTVO
ZAKUP SVETOG STEFANA I MILOČERA – PARAVAN ZA GRADNJU: Planski dokumenti o izgradnji 41.000 kvadrata i dalje na snazi
Objavljeno prije
16 satina
13 Decembra, 2025
Pokazalo se da je ugovor o zakupu elitnih hotela, o navodnom podizanju turizma Crne Gore na viši nivo, bio paravan za državni projekat urbanizacije bisera crnogorske obale, izveden pod pokroviteljstvom dvije Vlade. Bila je angažovana i čitava plejada saizvršilaca – ministara i poslanika, državnih institucija i dvorskih arhitekata uz prateću korupciju najvišeg nivoa
U osnovnom ugovoru o dugoročnom zakupu elitnih crnogorskih hotela Sveti Stefan i Miločer sa imanjem koje zauzima 35 hektara parkova i šuma, zaključenim krajema januara 2007., nije bilo odrednica o investicionim poduhvatima i gradnji velikog broja objekata turističke ili komercijalne namjene. Ili su samo sakrivene od javnosti.
Ugovorom između Vlade Crne Gore sa jedne, kompanije Aidwey Investments Ltd kao zakupca i hotelske kompanije Aman Rizort, hotelskog operatera, sa druge strane, nije predviđena gradnja objekata u miločerskom parku i maslinjaku Svetog Stefana. Glasine o investicijama koje su na ovim lokalitetima dogovorene prije izdavanja hotela pod zakup, oštro su demantovane.
Pokazalo se ipak da je ugovor o zakupu elitnih hotela, o navodnom podizanju turizma Crne Gore na viši nivo bio paravan za državni projekat urbanizacije bisera crnogorske obale, izveden pod pokroviteljstvom dvije Vlade, na kome je bila angažovana čitava plejada saizvršilaca, ministara i poslanika, državnih institucija i dvorskih arhitekata uz prateću korupciju najvišeg nivoa.
U godinama koje su uslijedile pažljivo su izvođene pravne krivine, izmjene zakona i propisa, kako bi se vlasnicima misteriozne of-šor kompanije Aidwey, registrovane na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, omogućila izgradnja novog hotela Kraljičina plaža, mnogo većih gabarita od starog koji je porušen, kao i gradnja stanova za tržište u stoljetnoj šumi Miločera i na parcelama ispred grada-hotela Sveti Stefan.
Nekadašnji premijer Igor Lukšić tokom dvogodišnjeg staža na čelu Vlade postavio je temelje zloupotreba državnih institucija i kršenja zakona u korist jedne internacionalne grupe investitora koja se skriva iza ugovora o zakupu poznatih hotela.
Svoj dvogodišnji mandat Lukšić je krunisao Zaključkom Vlade, donijetom na poslednjoj sjednici kojom je predsjedavao, održanoj 30.11.2012., u kojem su navedene brojne povlastice koje će država odobriti zakupcu, od smanjenja ugovorenog iznosa godišnjeg zakupa Svetog Stefana, Miločera i hotela Kraljičina plaža za 30 odsto, preko povećanja dužine ugvorenog zakupa na dodatnih 12 godina, oslobađanja od plaćanja dugova, taksi i poreza državi, pa sve do odobrenja po kome zakupci iz kompanije Aidwey mogu u srcu miločerskog parka graditi stanove za prodaju za odabranu VIP klijentelu.
Lukšićeva Vlada pripremila je one čuvene anekse na osnovni ugovor o zakupu. Zakupcima se odobrava prodaja 66 stanova koji će se u skladu sa DUP-om Chedi-Kraljičina plaža, koji nikada nije usvojen, izgraditi na parceli u miločerskom parku koja se prostire od hotela Kraljičina plaža do granice naselja Pržno.
Zemljište na kojem je gradnja u međuvremenu započeta, vlasništvo je Vladinog preduzeća HTP Miločer, pa je odlučeno da se izda pod zakup na rok od 90 godina. Kako je zakup hotela produžen na 42 godine, nakon isteka tog roka, u narednih 48 godina investitor će plaćati tržišnu cijenu zakupa zemljišta koje će se naći ispod izgrađenih i rasprodatih stambenih zgrada.
To praktično znači da je taj dio Miločera privatizovan i otuđen zauvijek.
Sve je dogovoreno na čuvenom putešestviju premijera Lukšića i ministrima ekonomije i finansija, Vladimira Kavarića i Milorada Katnića, skupa sa porodicama i boravku u luksuznom hotelskom kompleksu Amanjena u kraljevini Maroko, na račun kompanije Aman Rizort.
Aneks Ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan i Miločer i posebni Aneks Ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža potpisao je tadašnji ministar održivog razvoja i turizma, Predrag Sekulić.
Kontroverzni aneks br.1 ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža usvojen je u Skupštini CG u decembru 2015. sa 43 glasa poslaničke većine u parlamentu, uz presudnu podršku poslanika opozicione Pozitivne CG, čiji lider Darko Pajović za te zasluge nagrađen ambasadorskim mjestom u Pekingu.
Godinu ranije, premijer Lukšić i ministar Sekulić nezakonitim odlukama omogućili su izgradnju SPA centra u zaleđu male Kraljičine plaže. Po nalogu Lukšića ministar Sekulić izdaje UTU uslove kojima se vrši prenamjena prostora za gradnju na Kraljičinoj plaži, a kasnije i građevinsku dozvolu, bez zakonskog osnova i bilo kakvog planskog dokumenta.
Na taj način izgrađeno je oko 4.500 kvadrata na Kraljičinoj plaži, na najskupljoj lokaciji u državi.
Nakon Lukšića na scenu stupa Vlada Mila Đukanovića i ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović, koji pripremaju uslove za realizaciju usvojenih aneksa i gradnju na cijelom području zakupljenog ljetovališta. Prvi korak u tom pravcu bio je izmjena Zakona o uređenju prostora 2013. godine, dodavanjem novog člana 60a, kojim je Vladi omogućeno da u slučajevima kada za određeni prostor nije pokriven planskom dokumentacijom, sama, odnosno Ministarstvo uređenja prostora, daje UT uslove za gradnju objekata od opšteg interesa. Što se direktno odnosilo na kompleks Miločer – Sveti Stefan.
U martu 2015. Vlada donosi Odluku o određivanju lokacije za hotelski rizort Miločer i Programski zadatak za raspisivanje javnog konkursa za projekat urbanističko-arhitektonskog rješenja za prostor koji obuhvata površinu od 35 hektara. Posao je obavilo odjeljenje za razvojne projekte, kojim je rukovodila arhitektica Dijana Vučinić, u ministarstvu održivog razvoja i turizma ministra Gvozdenovića.
Dugo planirani zločin protiv prirode, devastacija prirodno-istorijskog i kulturnog nasleđa time je bila ozvaničena. Zakupcu turističkog kompleksa Sveti Stefan i Miločer omogućeno je da izgradi 41.000 kvadrata prostora različitih namjena na atraktivnijoj lokaciji. Ako se tome doda 4.500 kvadrata izgrađenog SPA centra pored male plaže, može se govoriti o svojevrsnoj betonizaciji najljepšeg dijela crnogorske obale.
Prema UP turistički rizort Miločer planirana je izgradnja hotela, više luksuznih vila, apartmanskog kompleksa, ugostiteljskih objekata, poslovnih prostora, heliodroma, dječjeg igrališta, dva teniska terena, garaža, trafostanica.., i drugih objekata na 17 lokacija u prostoru Miločera i Svetog Stefana.
Prostor ispred hotela Sveti Stefan napadnut je objektima na više lokacija. Stara administrativna zgrada pretvara se u apartmansko-poslovni centar sa 5.000 m2. Planiran je red samostalnih vila u maslinjaku, projektovanih kao replike starih crnogorskih kamenih kuća ukupne površine oko 13.000 kvadrata. Nadograđuju se divlje podignute administrativne zgrade u maslinjaku sa preko 3.000 kvadrata. Planirana je i nova garaža na četiri nivoa sa 4.500m2. Gradiće se i direktno na pijesku istočne svetostefanske plaže, na lokaciji restorana Pod murvom.
Kompanija Adriatic properties dobila je u aprilu 2019. UT uslove od Ministarstva održivog razvoja za gradnju objekata na pomenutih 17 lokacija.
Što znači da može graditi na svakoj od navedenih lokacija ukoliko to želi.
Zaključivanjem arbitražnog sporazuma između Vlade Milojka Spajića i zakupca, ostaje otvoreno pitanje sudbine planskog dokumenta UP Turistički rizort Miločer. Da li će biti stavljen van snage, da li će izdati UT uslovi za izradu tehničke dokumentacije za gradnju po ljetnikovcu biti povučeni, ili će zakupac i kompanije oko njega nastaviti sa betoniranjem Sveca i Miločera.
Urbanistički projekat Miločer u međuvremenu je postao sastavni dio regionalnog Prostornog plana obalnog područja.
Ekipi Vladinih poslušnika u projektu degradacije Svetog Stefana i Miločera pridružila se i Uprava za zaštitu kulturnih dobara. Sastavni dio UT uslova koje je zakupac dobio, predstavlja i kontorverzno Rješenje o konzervatorskim uslovima za gradnju objekata na prostoru koji je zakonom zaštićen kao kulturno dobro. Rješenje je potpisao tadašnji direktor Božidar Božović.
„Nove gradnje i dogradnje na parcelama oko Svetog Stefana predvidjeti tako da se maksimalno uklope u ambijentalne karakteristike i da budu maksimalno podređene ambijentu Svetog Stefana“, skandalozna je preporuka institucije koja je morala da zaštiti kulutrno dobro sa okolinom.
Osam parcela na kojima je predviđena gradnja na desetine hiljada kvadrata, predstavljaju integralni dio zaštićene okoline nepokretnog kulturnog dobra Sveti Stefan.
Sveti Stefan je stavljen pod zaštitu kao spomenik kulture 06. decembra 1949. godine, odmah nakon osnivanja Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Pravna zaštita grada-hotela traje u kontinuitetu iako se Uprava za zaštitu kulturnih dobara poziva isključivo na sopstveno rješenje od 28.septembra 2017. godine kojim je Sveti Stefan proglašen za nepokretno kulturno dobro od nacionalnog značaja.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
BUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?
Objavljeno prije
1 sedmicana
6 Decembra, 2025
Zakonski rok za usvajanje budžeta ističe 31. decembra, do kada mora biti održana sjednica lokalnog parlamenta. Prema nezvaničnim informacijama Nikola Jovanović je upozorio predsjednika parlamenta Petra Odžića da će biti isključen iz vlasti ukoliko ga ne podrži u namjeri da SPC donira milion eura za gradnju najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu. Od glasova odbornika DPS-a zavisi prolaznost Jovanovićevog dobročinstva
Milion eura koje je predsjednik Opštine Budva, Nikola Jovanović, na Cetinju obećao mitropolitu SPC Joanikiju, u vidu donacije za izgradnju hrama Svetog Marka u Budvi, naći će se u budžetu grada za narednu 2026. godinu. Iako je bilo dvoumljenja oko toga na koji način će se iz gradske kase izdvojiti ova pozamašna suma, kako bi se obezbijedio potreban broj glasova za podršku donaciji, ipak će se sprovesti kao budžetska stavka na strani rashoda, oko koje treba da se izjasne 32 odbornika budvanskog parlamenta.
Zakonski rok za usvajanje novog budžeta istiće 31. decembra, do kada mora biti održana sjednica lokalnog parlamenta. Predsjednik Jovanović nije odustao od donacije uprkos protivljenju predsjednika Skupštine, Petra Odžića.
Prema nezvaničnim informacijama Jovanović je ozbiljno upozorio Odžića, lidera Evropskog saveza da će biti isključen iz vlasti ukoliko ga ne podrži u namjeri da SPC donira milion eura za gradnju najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu.
Okosnicu vlasti koju je projektovao Jovanović, upravo čini njegov savez sa Odžićem, koji je na ime dva odbornička mandata zauzeo poziciju predsjednika budvanskog parlamenta i niz funkcija u lokalnoj upravi na koje je doveo kadrove svoje koalicije sa SD i Liberalnom partijom.
Jovanovićeva i Odžićeva vlast u Budvi sa 11 mandata uz mandat GP URA, temelji se na podršci koju dobijaju od Demokratske partije socijalista i njihovih 7 odbornika, koja je zauzvrat zaposjela gotovo 50 odsto ključnih funkcija u gradu.
Ukoliko dođe do razlaza između Jovanovića i Odžića, kadrovi ES izgubiće novostečene pozicije. Ali do krize vlasti neće doći jer je osigurana lojalnost odbornika DPS.
Zanimljivo je da će upravo DPS u Budvi omogućiti da SPC dobije najmanje milion eura iz opštinske kase na ime pomoći za izgradnju hrama, uz ostale troškove za izradu projektne dokumentacije, gradnje garaža i drugih ulaganja. Od njihovih glasova zavisi prolaznost Jovanovićevog dobročinstva.
DPS je značajno pomogao izgradnju Sabornog hrama Hristovog Vaskresenja u Podgorici, pa zašto ne bi podržao i izgradnju hrama u Budvi, obrazloženje je članova ove partije, na pitanje da li će glasati za budžet. Prethodni antagonizmi i burni događaji oko rješavanja statusa SPC u Crnoj Gori i usvajanja Zakona o slobodi vjeroipovijesti, koji su doprinijeli rušenju trodecenijske vlasti DPS, ostavljeni su u prošlosti.
DPS Budve i Jovanovićeva politička grupa Budva naš grad iz dana u dan unapređuju međusobne odnose i političku saradnju nesebičnom podjelom funkcija i privilegija u najbogatijem primorskom gradu. Na to ukazuju pojedine odluke poput one o zatvaranju korupcionaških afera iz vremena vladavine koalicija DPS-SDP-SD, projekta desalinizacije morske vode, takozvane Osmoze i projekta prečišćavanja otpadnih voda, zaključivanjem poravnanja sa povjeriocima koja su opštinu stajala oko 3 miliona eura.
Opštinska kasa turističke prijestonice prepuna je. Milioni se prelivaju na poslove sa nekretninama koje inicira Jovanović. Na čudne kupovine zemljišnih parcela i otkup starih zgrada i poslovnih prostora.
Budžet opštine Budva za 2025. godinu definisan je na iznos nešto viši od 69 milione eura. To je najveći budžet među opštinama u Crnoj Gori, poslije budžeta Glavnog grada. Ogromna sredstva u gradskoj kasi kojima suvereno raspolaže predsjednik Jovanović, jer rasprava u parlamentu oko načina trošenja novca građana gotovo i nema. Svi njegovi predlozi i rebalans budžeta usvajaju se ekspresno i jednoglasno. Izostaju kritike na okolnost da budžet u cjelini nije realizovan.
Značajna budžetska sredstva ostaju neiskorišćena pa se prenose iz godine u godinu. Oko 17 miliona eura iz budžeta 2024. opredijeljenih za kapitalne investicije, nisu utrošene jer veće investicije nisu sprovedene. U lokalnoj upravi nema stručnih i sposobnih kadrova za realizaciju opštinskih infrastruktunih projekata koji nedostaju građanima Budve. Vlast nema viziju razvoja grada, nema ideja kako i na šta da utroši milione eura. Na ključne pozicije dovode se nestručne osobe iz drugih mjesta. Poput mlade sociološkinje iz Mojkovca koja će upravljati finansijama primorskog grada. U zapošljavanju partijskih kadrova sa strane jednako učestvuju i Jovanović i Odžić. Iz drugih opština angažuju se i predsjednikovi savjetnici koji ničim ne doprinose ostvarenju ciljeva i obećanja iz izborne kampanje partija koje vrše vlast.
Zaboravljen je tako projekat gradnje šetališta od Starog grada do Bečića. Konkurs za izradu idejnog rješenja je završen ali Opština ne preduzima potrebne mjere da obezbijedi izradu glavnog projekta. Zbog toga što predstavnici vlasti ne žele saradnju sa političkom konkurencijom iz državnog preduzeća JP Morsko dobro, uključenim u projekat.
Građani najbogatije opštine u Crnoj Gori u odnosu na broj stanovnika, (oko 27.000), žive kao da je najsiromašnija. Nemaju osnovne pretpostavke za gradski život, dostojan poznatog turističkog grada. Budvi nedostaju bolnica, porodilište, pozorište, zdanje gradskog kulturng centra, bioskop, garaže i parking mjesta, prave ulice i trotoari, parkovi, uređena zelena pijaca, šetalište uz more i mnogi drugi sadržaji od značaja za društvenu zajednicu. Sve je pretvoreno u beton, solitere, stanove i apartmane, restorane i kafane, kao da je Budva u cjelini jedan veliki preizgrađeni turistički rizort.
Od februara, kada je formirana aktuelna vlast, pa do kraja ove godine, nije započet ni jedan infrastrukturni projekat u Budvi. Zato je otvoren veći prostor za enormnu tekuću potrošnju i razne donacije.
Iz opozicije upozoravaju da Skupština Opštine radi u krnjem sastavu, da im se ne dozvoljava zamjena odbornika.
“Onemogućava nam se da izvršimo zamjenu odbornika. Nosilac liste Mladen Mikijelj, podnio je ostavku na odborničko mjesto zbog konflikta interesa. Njegovo mjesto je ostalo upražnjeno djelovanjem predsjednika SO Petra Odžića, koji ne dozvoljava da se imenuje drugi kandidat sa naše izborne liste. Zbog toga Skupština opštine radi nezakonito, nema puni kapacitet. Po Zakonu o lokalnoj samoupravi na osnovu broja stanovnika SO Budva mora da ima 33 odbornika. Ona međutim funkcioniše sa odbornikom manje“, navodi Nemanja Kuljača, odbornik koalicija Za budućnost Budve, koja ima 9 odborničkih mandata dok u radu parlamenta učestvuje sa njih osam.
Neobična je pozicija opozicije u budvanskom parlamentu. Ona ne može istjerati pravdu u lokalnoj upravi iako je dio državne vlasti i upravlja nadležnim ministarstvima i institucijama koje moraju navodno nezakonito ponašanje sankcionisati.
U medijima se plasiraju teze o mogućoj podršci koju će odbornici koalicija Za budućnost Budve dati Jovanoviću i glasati za usvajanje budžeta i spornu donaciju za izgradnju hrama. Računa se na njihov dobar odnos sa SPC, zbog kojeg će preći preko ranijih uvreda predsjednika opštine. Koalicija koju čine NSD, SNP i DNP, nedavno je formirala tri odbornička kluba od jednog zajedničkog. Svaka partija je sa istim izbornim sloganom, uz obrazloženje da će na taj način efikasnije nastupati u parlamentu, na kolegijumu kod predsjednika Skupštine imati tri predstavnika umjesto jednog i dobiti više vremena za izlaganja.
Ova podjela otvara put Jovanoviću da ponovo pokuša razjediniti koaliciju Za budućnost Budve i obezbijedi glasove za svoje projekte makar budvanskog SNP.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
PREDSJEDNIK UO INSTITUTA SIMO MILOŠEVIĆ PREDRAG DRAGOJLOVIĆ UHAPŠEN U SRBIJI: Novac od kriminala ulagao u hotel u Crnoj Gori?
Objavljeno prije
1 sedmicana
6 Decembra, 2025
Srpska policija uhapsila je protekle sedmice sedam osoba zbog sumnje da su kao organizovana kriminalna grupa nezakonito prisvojili preko tri miliona eura. Među uhapšenim su, javili su, Predrag D. i Kristina D. Ono što nijesu pojasnili je da se radi o Predragu Dragojloviću, predsjedniku Odbora direktora Instituta Simo Milošević u Igalu i njegovoj supruzi
Zbog sumnje da su kao organizovana kriminalna grupa nezakonito prisvojili preko tri miliona eura, u velikoj akciji policije i Javnog tužilaštva za organizovani kriminal, podnijeta je krivična prijava protiv sedam osoba, među kojima su i supružnici Predrag D. i Kristina D, koja trenutno nije u Srbiji, izvijestili su srpski mediji protekle sedmice.
Ono što nisu pojasnili je da se radi o Predragu Dragojloviću, predsjedniku Odbora direktora Instituta Simo Milošević u Igalu i njegovoj supruzi. Prethodnih godina Dragojlović je predstavljao Investiciono razvojni fond (IRF), a u februaru ove godine je reizabran za predsjednika Odbora u ime Razvojne banke Crne Gore. Iz Instituta Igalo su za Monitor kazali da još uvijek nemaju zvaničnu informaciju o ovom slučaju. Isti odgovor dobili smo i iz Razvojne banke Crne Gore.
Nadležni organi u Srbiji sumnjaju da je organizator B.Č. organizovao ostale osumnjičene da u periodu od decembra 2023. do novembra 2025. godine kreiraju lažni dug u poslovnoj dokumentaciji PD ,,Bleecker” d.o.o., čiji je vlasnik Predrag Dragojlović, a kako bi se „vještački stekli uslovi za otvaranje stečaja nad tim privrednim preduzećem“. Prema srpskim istražnim organima cilj je bio i da zadrže upravljanje nad hotelom “Garni B” u Beogradu, koji je inače u vlasništvu preduzeća ,,Bleecker”. Na taj način, kako se sumnja, protivpravno su stekli imovinsku korist u iznosu ne manjem od 264.859.559 dinara i 545.487 evra. Sumnja se i da su taj novac prebacili na račune PD ,,Lumia”d.o.o. čija je direktorka Kristina Dragojlović.
Firma „Bleecker doo“, čiji je stoprocentni vlasnik Dragojlović je registrovana u Herceg Novom i Beogradu, s tim što je prva aktivna, a druga u stečaju. U ovogodišnjem imovinskom kartonu predsjednik UO Institut Simo Milošević naveo je ime supruge Kristine, kao i da je vlasnik firme Bleecker doo.
Kako je saopštilo Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije, osumnjičeni su navodno 107.000 eura od tog novca, prebacili na račun preduzeća pod kontrolom organizovane kriminalne grupe u Ljubljani. Sumnja se da su dio novca, najmanje 200 hiljada eura uložili u izgradnju hotela u Crnoj Gori.
Početkom 2022. godine Novski portal je izvijestio da ,,više od dva mjeseca, poslije skoro 50 godina urušavanja, u toku je obnavaljanje zadužbinskog zdanja Nikole Musića Pođanina (1760 – 1835 ) u Starom gradu, na Belavisti.
„Premda starograđani pričaju da su radovi usporeni, za očekivati je da to zdanje, u vlasništvu Manastira Savina, postane hotel”, naveo je portal koji je objavio da su Mitropolija crnogorsko-primorska, odnosno Manastir Savina i beogradski biznismen Predrag Dragojlović potpisali ugovor o 30-godišnjem zakupu zadužbine.
,,Konačno, na ovoj trospratnici počeli su sanacioni radovi, zapravo raščišćavanje, pa onda konzervatorska istraživanja. Zdanje će, po zamisli zakupca i investitora, biti pretvoreno u u hotel. Jer, nedavno su Mitropolija crnogorsko-primorska, odnosno Manastir Savina i beogradski biznismen Predrag Dragojlović potpisali ugovor o 30-godišnjem zakupu zadužbine”, izvijestio je Novski portal.
Objašnjeno je da je Nikola Musić bio brodovlasnik i pomorski kapetan koji se obogatio trgovinom žitom. Testamentom iz 1835. godine, koji se čuva u hercegnovskom Arhivu, imovinu zadužbine, kuću sa butigama na Belavisti, ostavio je Manastiru Savina. Želio je da jedan dio prihoda odlazi Manastiru, a drugi školovanju sveštenika.
Zgrada je nacionalizovana i oduzeta Manastiru, a do zemljotresa 1979. godine korišćena je kao stambeno-poslovni objekat, gdje su bile smještene prostorije KK Primorja. U zemljotresu je jako oštećena, nikada nije sanirana. Propao je krov, a cigle i komadi fasade su u jednom periodu bili prijetnja prolaznicima.
Zoran Lazarević, zastupnik manastira Savina, u decembru 2021. za Dan je izjavio da su ugovorom zaštićeni interesi crkve, a planu investitora je da u zadužbinskom objektu otvori hotel. ,,Preduzeće Dragojlovića se bavi hotelijerskim uslugama tako da će i ovaj objekat kada bude rekonstruisan i završen biti predviđen za tu vrstu djelatnosti. Očekujemo da će ovaj objekat podići turističku ponudu grada i biti jedan od brendova. Uz obaveznu investiciju u rekonstrukciju objekta, koja se procjenjuje na nekoliko stotina hiljada eura, investitor će plaćati zakupninu koja će po volji ostavioca biti namijenjena školovanju monaha. Nakon 30 godina zadužbinska zgrada biće vraćena u posjed manastira Savina”, pojasnio je Lazarević.
Za obnovu objekta zadužbine ranije su bili zainteresovani srpski biznismen Miroslav Mišković i Konzulat Republike Srbije u Herceg Novom, ali dogovor nije postignut.
Svojevremno su bili definisani urbanističko tehnički uslovi i izrađen projekat za restauraciju ovog vrijednog zdanja ,a područno odjeljenje Centra za konzervaciju i arheologiju iz Kotora definisalo konzervatorske uslove za ovaj kompleksan posao. Urbanističkim planom je predviđeno da zgrada nakon rekonstrukcije bude objekat kulturno vjerskog sadržaja, muzej sa bibliotekom i salom za kulturne događaje.
U aprilu 2023. počela je rekonstrukcija ove zadužbine.
Krejem protekle sedmice, Viši sud u Beogradu odredio je pritvor za sedam osoba osumnjičenih da su prouzrokovali lažni stečaj firme i stekli protivpravnu imovinsku korist od oko 300 miliona dinara.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj

ZNAKOVI PORED PUTA: Botunska Crna Gora
DETALJI SPORAZUMA O PONOVNOM OTVARANJU SVETOG STEFANA: Izgubljene godine
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Loša vlast kao sudbina
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceGLASNA TIŠINA OKO PRIVATIZACIJE BUDVANSKE RIVIJERE: Vlada se ne oglašava – radnici protestuju
-
HORIZONTI3 sedmiceSARAJEVSKI SAFARI U SUDNICI ITALIJE: Lovci bez duše
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ DRŽAVNI UDAR: Ponovo pred pravosuđem
-
Izdvojeno4 sedmiceMJESEC DANA AMERIČKOG PLANA NA BLISKOM ISTOKU: Smrt u doba primirja
-
INTERVJU3 sedmiceDRAGO BOJIĆ, TEOLOG I FILOZOF, SARAJEVO: U ljude se uvlači strah, jer ne znaju što donosi sjutra
-
DRUŠTVO3 sedmicePOLITIČKA CIJENA HRAMA SVETOG MARKA U BUDVI: Hoće li milionska donacija SPC izazvati raspad koalicije na vlasti
-
FOKUS3 sedmiceCRNOGORSKA DIPLOMATIJA, LOBISTI I RASLOJAVANJE U SRPSKOM SVETU: Vrijeme tranzicije
-
DRUŠTVO1 sedmicaPREDSJEDNIK UO INSTITUTA SIMO MILOŠEVIĆ PREDRAG DRAGOJLOVIĆ UHAPŠEN U SRBIJI: Novac od kriminala ulagao u hotel u Crnoj Gori?
