Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNOGORSKI SPORT U 2013.: Ponos i očaj

Objavljeno prije

na

Za najuspješniju mušku nacionalnu selekciju Crnogorski olimpijski komitet (COK) je proglasio vaterpolo reprezentaciju, osvajače srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u vatrepolu u Barseloni. Očekivano, naravno.

Nakon, za vaterpoliste baksuzne 2012. godine, Crnogorske ajkule su se izdigle i poentirale kad je malo ko očekivao. Čitavim tokom vaterpolo mundijala djelovali su stameno i sigurno, a kolektivna katarza sportske nacije već je bila doživljena u četvrtfinalu, u najtežem meču na šampionatu, onom protiv Srbije, najvećeg favorita za zlato. Nije to bilo samo radi mučnog poraza na Olimpijadi godinu dana ranije, već zbog svih socio-kulturološko-nacionalno-itd. okolnosti u kojima meč ove dvije ekipe ne može emocionalno proći kao drugi. Pobijeđena je jedna od najboljih reprezentacija planete, ako ne i najbolja, i samo su nijanse odlučivale ko će ići dalje u borbu za medalju. U polufinalu su naši protiv moćne Italije demonstrirali superiornost, kakva odavno nije viđena, što se završnice velikih takmičenja tiče. Odbrana je funkcionisala besprijekorno, a Italijani su bili toliko satjerani u ćošak da su promašivali čak i ono što bi, činilo se, pogodila trećerazredna ekipa. Koliko su bili moćni u odbrani, pokazuje činjenica da su dojučerašnji šampioni planete do drugog gola čekali skoro 13 minuta, a da je pobjednik odlučen prije odlaska na veliku pauzu!

U finalu su Crnogorci izgubili od bolje ekipe, ali i to za dlaku, uz odbranjen udarac od strane mađarskog golmana u posljednjoj sekundi utakmice. Ispustili smo zlato, ali dobili pravi fajterski tim koji se diže iz mrtvih kad je najpotrebnije.

Ekipa je kao kolektiv djelovala izuzetno jako, a i pojedinačan učinak svakog igrača bio je odličan, međutim, ako bi se morao birati heroj šampionata, to bi svakako bio golman Miloš Šćepanović. Branio je maestralno, podigao i „pumpao” kompletnu reprezentaciju, čak i kada je sve izgledalo izgubljeno, hladnokrvno je rješavao situacije ,,jedan na jedan” i u momentima kada su igrači bili na metar od njega ili bliže. Bio je pravi stub reprezentacije, karijatida na koju su se mogli osloniti naši reprezentativci i upuštati se u borbu sa kolosima svjetskog vaterpola. Za najboljeg sportistu u ovoj godini, ipak, nije proglašen on već kapiten Nikola Janović. Ali tako to bude, po zaslugama. A Nikola ih svakako ima napretek.

Sve radosti što su nam donijeli vaterpolisti, potrli su košarkaši i fudbaleri.

Od sjaja do zvijezda, dobro poznata maksima, i tako često primjenljiva za balkanske prilike meteorskih uspona i još bržih poniranja, pokazala se i ovoga puta na djelu, u slučaju crnogorske fudbalske reprezentacije. Momci i selektor koje smo, krajem prošle godine, dizali u nebesa zbog prvog mjesta na tabeli u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo, kad su iza naše ekipe stajali fudbalski giganti poput Engleske, i kada su zbog pristupa igri svi sa blagonaklonošću gledali na nastupe naše selekcije, završili su na dnu. Ne zbog solidnog trećeg mjesta u teškoj grupi i neodlaska na Mundijal – tamo nisu otišle ni mnogo poznatije i kvalitetnije selekcije – već zbog olako proćerdanog, a s mukom sticanog, kredita i kulta reprezentacije.

Sve što su napravili u prvom dijelu kvalifikacija kada smo ih s pravom glorifikovali, i kad je selektor Branko Brnović držao konce u svojim rukama, rasuto je u tri posljednje utakmice. I mogućnost kvalifikovanja na najveću svjetsku smotru, i kostur reprezentacije, i taktika koja je u pojedinim momentima bila na razini nižerazrednih klubova Južne fudbalske regije. Nismo se kvalifikovali, a kako smo igrali protiv Ukrajine, i još više protiv Moldavije, nismo ni zaslužili.

Kroz kvalifikacije iskristalisao se kostur reprezentacije, ali se i pokazala naša najveća boljka, toliko očigledna u svim sportovima – nedostatak dovoljnog broja igrača jer je baza suviše mala. Kad god bi se neko povrijedio, ili zbog evidentne nediscipline ili grube igre na terenu dobijao kartone, mi smo bili ,,riba na suvom”. Krpio je selektor koliko je mogao, ali kad je sve krenulo nizbrdo, i brod počeo pucati po šavovima protiv Ukrajine, nije više bilo dovoljno zakrpa da bi sve bar naoko bilo pod kontrolom.

Kvalifikacije smo završili sa četiri pobjede, te sa po tri remija i poraza, s tim što smo u četiri posljednja meča (od čega su dva poluvremena protiv Moldavije i jedno protiv Ukrajine među najgorima u istoriji) primili 14 golova, a dali samo tri. Četiri komada u mrežu su nam utrpali Ukrajinci i Englezi, a čak pet – nejaki Moldavci! Onakvu blamažu sa onako lošom igrom kao protiv Moldavije Crna Gora ne pamti. Uz to, kao domaćini, hrabri sokoli nisu dobili nikog osim nejakih amatera iz San Marina.

A sad par riječi o košarci. Ni pobjeda nad Srbijom u posljednjem kolu nije mogla da umanji mučan utisak koji su ostavili crnogorski košarkaši na Evropskom prvenstvu u Sloveniji.

Ispostavilo se, ni naš optimizam, dobrano podgrijavan odličnim rezultatima u kvalifikacijama, ni nade da ćemo pokazati kako nam je mjesto u samom vrhu „gornjeg doma”, nisu imali pokriće. Prizemljeni smo od ne previše jakih ekipa na prvenstvu koje je obilježilo odsustvo većine najboljih igrača, što je trebao da bude motiv više da napravimo nešto veliko. Najgore od svega je što niti jedna od selekcija koje su nas pobijedile nije bila bolja od nas, u većini mečeva sami smo pobijedili sebe, jer je u ključnim trenucima naša reprezentacija ličila na grupu građana izgubljenu u vremenu i prostoru.

Mentalno posrnule igrače nije uspio podići ni trener koga smo u kvalifikacijama kovali u nebesa, ali koji se iz nekoga razloga nije snašao na ovom prvenstvu, često čineći puku neshvatljive poteze. Prvi je svakako bio odricanje usluga Pekovića, jer se pokazalo da se on mogao sačekati, pošto su i Španci čekali svoje NBA zvijezde i na njima bazirali ekipu. Drugi je vađenje iz utakmica igrača kojima je baš tada krenulo ,,da se odmore”. Treći je nedostatak razumijevanja sa Nikolom Vučevićem, koji nije bio ni sjenka sjenke igrača koji je zadavao glavobolju najboljim NBA igračima. Griješio je, promašivao horoge i zicere, davao pogrešne pasove i samo na momente pokazivao o kakvom se centru radi. Razloge za tako nešto treba tražiti i u više nego skromnoj minutaži koju mu je dodjeljivao trener Pavićević, „na kašičicu”, ali i u odnosu njih dvojice. Kad se tome pridoda i činjenica da je Dašić udaljen iz ekipe usred takmičenja, utisak je još mučniji.

I na kraju, rukometašice.

Očekivali smo medalju na Prvenstvu svijeta u Beogradu, skoro sigurno, ali smo pravili račune bez krčmara, ne shvatajući da su nas protivnici odlično pročitali, i da im više nismo iznenađenje.

Poklekli smo protiv Danske već u osmini finala, a kako smo igrali nismo ni zaslužili prolaz, iako je za njega trebao samo djelić sekunde, nekoliko stotinki. Dokazalo se da Kaća Bulatović, zasigurno jedna od najboljih igračica svijeta, ne može sama da igra u napadu, i da, kad ostale zataje, suparnice postave zid koga čak ni ona ne može probiti.

U skoro svakoj od utakmica po nešto nije štimalo. Ili odbrana nije bila na visini zadatka, ili nije bilo dobrog vraćanja iz napada, ili (kao protiv Danske) niko nije mogao da postigne gol. Primali smo lake pogotke, nismo realizovali zicere i samo nam je trenutni bljesak Bulatović, Radičević ili Jovanović dozvoljavao da se odlijepimo na momenat. Nije bilo više Bojane Petrović da stane na loptu, pa je Kaća često šutirala iz očaja, jer je jednostavno morala.

Ako je za utjehu, povećali smo siromašni fond igračica, Sara Vukčević je dobila veću minutažu, a tu su i Bobana Klikovac, Jelena Despotović i Đurđina Malović, na koje treba računati u nekom narednom periodu. Ako se tome pridodaju i pulenke Maje Savić koje će stasati za neku godinu, biće još prilike za radovanje uz Zlatne lavice.

Željko MILOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo