Povežite se sa nama

MONITORING

AFERA U ZAVODU ZA ŠKOLSTVO: Kad politika zgazi  struku

Objavljeno prije

na

Direktor Zavoda za školstvo Rešad Sijarić promijenio je ocjenu sa inspekcijskog nadzora JPU Đina Vrbica sa nezadovoljava na uglavnom zadovoljava  za Kvalitet upravljanja i rukovođenja ustanovom. Direktor JPU Đina Vrbica je Vuk Stanišić kojeg je na to mjesto postavio ministar prosvjete Damir Šehović

 

Jedna od najvećih vaspitno-obrazovna ustanova u Crnoj Gori JPU Đina Vrbica u Podgorici, u kojoj se godišnje upisuje blizu 5.000 djece predškolskog uzrasta, u posljednjih sedam godina doživjela je drastičan pad kvaliteta vaspitno-obrazovnog rada. To su utvrdili nadzornici Zavoda za školstvo koji su u periodu od 22. oktobra do 2. novembra 2018. obavili nadzor ove ustanove i sačinili Izvještaj o utvrđivanju kvaliteta-vaspitno obrazovnog rada JPU Đina Vrbica.

Ova ustanova je tokom nadzora 2011. dobila srednju ocjenu 7,75, da bi tokom najnovijeg nadzora ta ocjena pala na 3,74. Nazadak je zabilježen u nadgledanim indikatorima: Kvalitet kadrovskih, materijalnih i bezbjednosnih uslova rada, Etos ustanove, Podrška, Vaspitno-obrazovni rad, Postignuća, Saradnja sa roditeljima… Najveći pad zabilježen je u Kvalitetu upravljanja i rukovođenja koji je 2011. imao srednju ocjenu 7,32, a sada je ocjenjen sa 2,04.

U Izvještaju koji su sačinili nadzornici Vojin Cicmil, Aleksandra Vešković-Ivanović, Fran Vuljaj i Nataša Tomanović, navodi se da – brojni problemi u upravljanju i rukovođenju JPU Đina Vrbica negativno utiču na vaspitno-obrazovnu proces i pedagošku praksu, posebno na cjelovit razvoj djece.

Nadzornik Cicmil u Izvještaju konstatuje ,,krizu međuljudskih odnosa i izražene podjele među zaposlenima na svim nivoima rada Ustanove – između uprave, uprave i zaposlenih, unutar vaspitnih jedinica”, zaključuje i da se ,,u vaspitno–obrazovnom procesu zabilježeni česti slučajevi međusobnih konflikta, nepoštovanje ličnosti  kolega od strane uprave, ignorisanje, kao i međusobno nepoštovanje, odustvo saradnje, pa i revanšizam”.

Prosvjetni nadzornik Aleksandra Vešović–Ivanović u Izvještaju navodi  ,,Uprava vrši premještanje zaposlenih iz jedne vaspitne jedinice (ili grupe) u drugu, bez obrazloženja, ne vodeći dovoljno računa o potrebama zaposlenih, što stvara njihovo nezadovoljstvo i utiče na kvalitet vaspitno- obrazovnog rada. Nezadovoljstvo premještajima vaspitača i medicinskog osoblja izražavaju u znatnom procentu i anketirani roditelji”.

Nadzornici su uspostavili dijagnozu i dali preporuke kako da se loše stanje poboljša, kao i u mnogo slučajeva do sada kada je vršen nadzor vaspitno-obrazovnih ustanova.

Radeći svoj posao, očigledno se nisu obazirali na činjenicu da je ministar prosvjete Damir Šehović sredinom 2017. postavio na mjesto direktora JPU Đina Vrbica svog partijskog kolegu Vuka Stanišića. Taj izbor nije prošao glatko, jer Stanišćeva protivkandidatkinja za direktorsko mjesto Milena Mijović tuži državu i ministra zbog diskriminacije po osnovu političkog opredjeljenja, odnosno njenog neopredjeljenja.

Prigovor na Izvještaj, Stanišić je Zavodu za školstvo uputio 14. decembra. Većina primjedbi se odnosi na nalaze nadzornika Cicmila, a između ostalog navodi se da je nalaz da direktor sprovodi revanšizam, neosnovnan i tendenciozan. Zaključuje se da je nalaz posebno Cicmila, koji je upravi dao negativnu ocjenu, napotpun, paušalan, proizvoljan, te da ima populistički pristup bez konkretnih dokaza.

Istog dana, kada je upućen prigovor,  direktor Zavoda za školstvo Rešad Sijarić formira tročlanu komisiju s ciljem da analizira i da mišljenje o Stanišićevom prigovoru.

Nakon desetak dana komisija Zavoda za školstvo donosi Mišljenje da Stanišićev prigovor treba odbiti u cjelini kao neosnovan, tvrdi Cicmil.

Što se nakon toga dešava znaju samo Sijarić i ministar Šehović. Tek urađeno je novo Mišljenje komisije u kome stoji da se prigovor treba djelimično usvojiti i ocjenu za ključnu oblast Kvalitet upravljanja i rukovođenja popraviti sa nezadovoljava na uglavnom zadovoljava.

Cicmil u dopisu koji je, ovog mjeseca, uputio Upravi za inspekcijske poslove tvrdi da je prvo Mišljenje komisije nestalo  iz arhive i na njegovo mjesto je stavljeno drugo zvanično Mišljenje, koje su potpisala dva člana tročlane komisije.

Na osnovu revidiranog Mišljenja, direktor Zavoda Sijarić 28. decembra donosi rješenje u kojima se usvaja prigovor JPU Đina Vrbica na određene indikatora i na ocjenu za ključnu oblast Kvalitet upravljanja i rukovođenja ustanovom.

Kako je u prigovoru Stanišića prvooptuženi, nadzornik Cicmil se 18. januara obraća se Zavodu sa tvrdnjom da je komisija na volšeban način usvojila najsporiniji dio prigovora i čak dala mogućnost da se promjeni ocjena u ključnoj oblasti Kvalitet upravljanja i rukovođenje ustanovom. Navodi i da će komisija ostati zapisana u istoriji Zavoda po ,,izdvajanju dva mišljenja, jednom stručnom ali ‘izgubljenom/nestalom’ i drugom ‘naručenom’ i zvaničnom”.

,,Očekivano je bilo da se na osnovu ovog izvještaja o utvrđivanju kvaliteta, Zavod za školstvo ozbiljno zabrine za ovu najveću javnu ustanovu u Crnoj Gori sa oko 5.000 djece, u cilju pružanja stručne pomoći na prevazilaženju alarmantnog stanja u svim oblastima kvaliteta rada, a ne da se umjesto toga, pažnja preusmjeri na osporavanje izvještaja pošto-poto, kako bi se zadovoljili nečiji lični interesi ili sujete pojedinaca”, navodi Cicmil .

U dopisu iz ovog mjeseca Cicmil Zavodu spočitava brojne nezakonitosti ,,Rukovodstvo Zavoda je zajedno sa komisijom o prigovoru arbitriralo o primjeni zakona, indikatorima/standardima kvaliteta, o utvrđenim činjenicama kako bi legalizovali nazakonitosti u svom radu. I to je nažalost učinjeno na štetu javnog interesa – roditelja, djece i javne predškolske ustanove”, tvrdi Cicmil. Upozorava da je ovim slučajem napravljen skandalozan presedan u radu Zavoda te da je nakon njega sve moguće – ,,sve je prepušteno (samo)volji pojedinca koji odlučuje o ‘sudbini’ nekog izvještaja i nezadovoljstvu neke škole”.

Na dopise Cicmila iz Zavoda i Ministartsva prosvjete nijesu odgovarali.

Kako mu uprava nije omogućila uvid u rješenje direktora i odluke komisije nakon prigovora JPU Đina Vrbica, kao i zbog, kako tvrdi, nezakonitog rješenja Sijarića o promjeni ocjene za rukovodstvo ustanovom, Cicmil se u januaru obratio Upravnoj inspekciji tražeći inspekcijski nadzor u Zavodu za školstvo.

,,Kako se rukovodstvu Zavoda nije svidjelo prvo Mišljenje u kojem se prigovor odbija kao neosnovan, upotrijebili su sva sredstva ‘pritiska’ da se ono ukloni i da članovi komisije, mimo svih dosadašnjih metoda rada i procedura u slučajevima postupanja po prigovoru, izvrše posjetu ovoj predškolskoj ustanovi i na osnovu naknadno sačinjenih dokumenata izvrše vrednovanje i ustanove novo stanje kvaliteta, tj. faktički izvrše novi nadzor”, piše u Cicmilovom dopisu Upravi.

,,Ovo su paušalne i subjektivne konstatacije koje nemaju utemeljenje. Zavod nikad nije dozvoljavao, niti će, bilo koji vid pritisaka”, odgovoreno je Monitoru iz Zavoda za školstvo na pitanje da li je bilo pritisaka iz Ministarstva prosvjete.

Zavod negira i postojanje dva mišljenja komisije, kažu da postoji samo jedno kojim se prigovor djelimično usvaja. Tvrde i da naknadno mijenjanje ocjene nije presedan: ,,Daćemo kao jedan primjer JU OŠ ,,Milija Nikčević”, gdje je komisija konkretno mijenjala ocjenu iz izvještaja, odnosno dala sopstvenu ocjenu. To je upravo i osnovni posao drugostepenog organa: provjera odluka prvostepenog. Kao što znate, od sudske vlasti do javne uprave čest je slučaj da drugostepena odluka pobije prvostepenu pa niko ne govori o omalovažavanjima provostepenog organa”, odgovorili su nam iz Zavoda.

 

Čim se Cicmil obratio Upravi za inspekcijske poslove iz uprave Zavoda za školstvo predočili su mu da je protiv njega podnesena anonimna prijava. Cicmil već 20 godina radi u Zavodu, a na početku ovog mjeseca, za razliku od svojih kolega, nije dobio uobičajeni raspored za nazor.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŽIVOT SRPSKOG SVETA POSLIJE  REZOLUCIJE UN: Njemačka najbolji partner – Crna Gora izdajnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povika režimskih srbijanskih medija i lojalista na Njemačku zbog  Rezolucije je doživjela obrt.  Na  polaganju temeljca za izgradnju fabrike u Čačku njemačke PWO grupe, pet dana nakon glasanja u Njujorku, Vučić  je primijetio :  „Nemačka je ubedljivo broj jedan u svakom segmentu što se tiče naše saradnje sa bilo kojom zemljom u svetu“. Režimska Politika je događaj naslovila : „Nemačke fabrike dolaze da Čačani više ne odlaze“ Kad je u pitanju Crna Gora, nema „razumijevanja“. Vučić je  rekao da je Crna Gora „samo nečiji potrčko jer je to rađeno po nečijem nalogu“. Po riječima Milana Kneževića ispada da je nalog stigao baš iz Njemačke

 

Nakon što je Generalna skupština UN-a izglasala 23. maja Rezoluciju kojom se 11. jul proglašava za međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici i osudila svako poricanje tog zločina,  i veličanje ratnih zločinaca, srbijansko rukovodstvo je proglasilo „moralnu pobedu“ nad „sramnom Rezolucijom“.

Formalni premijer Miloš Vučević je okupio ministre u Generalnom sekretarijatu predsednika Republike, kako bi zajedno pratili TV prenos iz Njujorka ogrnuti srbijanskim zastavama. Među prisutnima je bila i (ogrnuta) predsjednica Skupštine Ana Brnabić koja je tokom govora (takođe zastavom ogrnutog) gospodara Srbije Aleksandra Vučića u UN-u vodila bilješke.Scene iz Generalnog sekretarijata podsjećaju na raniji Turkmenistan i druge centralnoazijske despotije u kojima ministri i drugi zvaničnici na isti način prate obraćanja svojih gospodara i zapisuju njihove riječi. Nova.rs navodi da polovina ministara ispod državne zastave krije makar jednu aferu, bilo da je u pitanju korupcija, ofšor kompanije, koferčići ili veze s kriminalcima.

Brnabićka je nakon glasanja rekla da „više od dve trećine sveta nije glasalo za Rezoluciju”. Nakon glasanja Vučić je poručio da je jedina namjera (autora – prvenstveno Njemačke) bila da se stavi „moralna i politička krivica na jedan narod, na ljude Srbije i Republike Srpske… i kada je reč o legitimitetu, to nije uspelo“, poručio je Vučić. Potpredsjednik Vlade Aleksandar Vulin je poručio da će, bez obzira na Rezoluciju o Srebrenici, ostati istina da su Njemci narod genocida, a Srbi nisu.

Valja se podsjetiti:  Narodna skupština Srbije 31.marta 2010. godine donijela je rezoluciju kojom „najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici jula 1995. god., na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde (ICJ)“. Presuda o genocidu u Srebrenici je donesena 26. februara 2007. godine i Skupština Srbije je naglasila da tu presudu „poštuje“. I predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik  jasno osuđivao „genocid“ što se može naći online uključujući i video zapise.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 31. maja 2024. Ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JAVNI SERVIS, NIVELISANJE AMANDMANIMA: RTCG po volji partija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suština novih amandmana i te kako se tiče politike. Odbijeno je da se povećava broj članova Savjeta RTCG-a sa 9 na 11, a zadnju riječ u izboru trebaju da imaju političari u skupštinskom Administrativniom odboru.  Odlučeno je i da se za direktora traži radno iskustvo od pet godina, umjesto deset kako piše u predloženom nacrtu. Ovdje se otvara mogućnost za novi mandat aktuelnom direktoru RTCG Borisu Raoniću

 

Ministarstvo kulture i medija nikada nije vidjelo amandmane na medijske zakone koje je Evropskoj komisiji (EK) uputio Kabinet premijera Milojka Spajića, izjavio je u utorak u emisiji Reflektor na Televiziji Vijesti  Neđeljko Rudović, generalni direktor Direktorata za medije u Ministarstvu kulture i medija.

Umjesto ministarke kulture i medija Tamare Vujović, na nedavnom skupu u Budvi o regionalnoj saradnji javnih emitera, o amandmanima je govorio generalni direktor Radio televizija Crne Gore (RTCG) Boris Raonić.

Rudović je pojasnio da su ,,potajno  Briselu upućena rješenja kojima se želi politička kontrola nad Javnim servisom (RTCG) i otežava položaj i poslovanje komercijalnih medija, čime se fundamentalno ugrožava medijski pluralizam”.

Medijski zakoni, Zakon o medijima, Zakon o javnom medijskom servisu RTCG i Zakon o audio-vizuelnim medijskim uslugama, dio su seta zakona za ispunjenje privremenih mjerila u pregovaračkim poglavljima 23 i 24, kao i za dobijanje pozitivnog Izvještaja o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).

Na njima je rađeno preko dvije godine i rezultat su rada radne grupe u kojoj su bili zastupljeni predstavnici medijske zajednice, nezavisnih regulatora, sindikata medija, nevladinih organizacija, pravosuđa i državnih institucija.

Suština novih amandmana i te kako se tiču politike. Zatraženo je da se ne povećava broj članova Savjeta RTCG-a sa 9 na 11, te da skupštinski Administrativni odbor ima zadnju riječ koje NVO mogu da predlože članove Savjeta RTCG, a ne da to zavisi od broja relevatnih NVO koje su predložile kandidate. U prevodu da sve ostane kao i sada, da političari imaju kontrolu.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 31. maja 2024. Ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

18. GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI CRNE GORE: Bilans punoljetstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država je proslavila punoljetsvo ali je još daleko od ekonomske samostalnosti. Pa joj i djeca tridesetu dočekuju živeći kod roditelja.  Kako  i ne bi kada je prosječna cijena stana u Crnoj Gori od 2006. godine porasla makar za 80 odsto

 

Za osamnaest godina državne samostalnosti, crnogorska ekonomija je značajno porasla. Ipak, nedovoljno za ocjenu da smo period od maja 2006. iskoristili na valjan način, u skladu sa željama i  (prirodnim) potencijalima.

Prema lanjskim podacima Eurostata, BDP po stanovniku u Crnoj Gori, računat prema standardu kupovne moći (tako se ujednačavaju postojeće razlike u cijenama) iznosi polovinu prosjeka članica EU. Nešto smo bolji od regionalne konkurencije. Srbija ima 44 odsto EU prosjeka, Sjeverna Makedonija 42, Bosna i Hercegovina 35 a Albanija 34 odsto. Podaci za Kosovo nijesu objavljeni. Nama najbliža članica EU je Bugarska sa BDP-em po stanovniku, prema standard  kupovne moći, od 62 odsto prosjeka EU. Dok je Hrvatska bolja od nas za približno polovinu (73 odsto EU prosjeka).

Koliko je to ozbiljna razlika pokazuje podatak iz 2008, kada smo, po istoj računici, dobacili do 43 odsto tadašnjeg prosjeka EU. To znači da smo za 15 godina osvojili sedam procentnih poena, odnosno, za toliko je naš BDP po stanovniku prema standard kupovne moći – ali sa daleko niže polazne pozicije – rastao brže od prosjeka zemalja EU. Tom dinamikom, prosječan EU standard mogli bi dostići početkom narednog vijeka.

Podatke je moguće iščitavati i iz druge perspektive. Crnogorski bruto domaći proizvod (BDP) porastao je sa 2,17 milijardi eura u 2006, na više od šest milijardi prošle godine (zvaničan podatak Monstata očekujemo sredinom godine). Približnom proporcijom rasli su i prihodi državnog budžeta. Sa 905 miliona 2006., na ovogodišnjih (očekivanih) 2,72 milijarde eura prihoda. Samo što na strani troškova balans nije zadržan. Umjesto budžetskog suficita od prije 18 godina, ovogodišnji budžet će biti kratak makar za planiranih 235 miliona eura (3,35 odsto BDP-a, prema zvaničnim podacima) tekuće potrošnje. Još je 550 miliona valjalo odvojiti za vraćanje dospjelih dugova, pa je ovgodišnji budžet, sve skupa, težak 3,48 milijardi eura. Ili, oko polovine očekivanog BDP za 2024. godinu.

Prema Zakonu o budžetu za 2024. godinu Vlada ima mogućnost da se do kraja fiskalne godine (31. decembar) zaduži za 934 miliona. Tridesetak miliona više nego što je iznosio budžet za 2006. Zato ne čudi što je u proteklih 18 godina javni dug rastao brže od bilo kog uporedivog ekonomskog parametra.

Crna Gora je samostalnost dočekala sa javnim dugom od 701 milion eura (trećina tadašnjeg BDP-a). Danas duguje preko četiri milijarde (dvije trećine BDP-a) uz jasne najave daljeg rasta zaduženja. Iako trenutni trend pokazuje smanjenje učešća javnog duga u BDP-u.

Smjenu vlasti krajem 2020. godine Crna Gora je dočekala sa državnim dugom većim od tadašnjeg BDP-a, nakon što je pandemija korona virusa sunovratila ovdašnju ekonomiju za skoro petinu u odnosu na prethodnu godinu. Od tada, državni dug nije ozbiljnije smanjen u nominalnom iznosu ali je rastao BDP, pa je njihov međusobni odnos sada povoljniji. Ali je daleko od poželjnog.

Na pitanje gdje je otišao taj novac jedni će pomenuti investicije a drugi javnu potrošnju.

Od obnove nezavisnosti Crna Gora je realizovala (samo) tri velika razvojna projekta. Dionica autoputa Smokovac-Mateševo, dužine 41,5 kilometara koštala je približno milijardu eura. Nastavak gradnje autoputa ka granici sa Srbijom (dionica Mateševo – Andrijevica) najavljen je za kraj ove ili početak naredne godine. Regionalni vodovod, kojim se voda sa izvorišta Bolje sestre u Skadarskom jezeru vodi do primorja, koštao je preko 100 miliona eura ali je dao ključan doprinos da Crna Gora zauzme svoje mjesto na mapi poželjnih turističkih destinacija. Podmorski elektroenergetski kabl između Italije i Crne Gore, dugačak nepunih 450 kilometara, koštao je 1,1 milijardu eura i funkcionalno povezao Balkan sa Evropom.  Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES) ima 20 odsto udjela u tom projektu i po tom osnovu očekuje značajne prihode u budućnosti.

Drugu stranu medalje predstavlja činjenica da je Crna Gora “odrastajući” intenzivno uvećavala državni aparat.Prema podacima Monstata, državna uprava je u minulih 18 godina nabujala sa deset na preko 25.000 funkcionera i činovnika. To je rast od 150 odsto. Istovremeno, prema istim podacima, broj zaposlenih u zdravstvu porastao je tek nešto više od petine (sa 12 na 15 hiljada) a u obrazovanju za 40 odsto (sa nepunih 13 na nešto više od 17 hiljada radno angažovanih).

To je značajno, ali ne presudno, uticalo da broj zvanično zaposlenih u Crnoj Gori poraste sa 150.000 u vrijeme obnove nezavisnosti na 250.000 s kraja prošle godine. Najviše je rastao broj zaposlenih u trgovini (sa skoro 30 na skoro 48 hiljada), u hotelima i restoranima (sa 11 na 25 hiljada zaposlenih) i građevinarstvu (sa nepunih sedam na 17,5 hiljada). Taj rast bi, možda, bio i veći da se nije pokazalo kako je domaće tržište radne snage limitirano i nesposobno da zadovolji sve veće potrebe poslodavaca iz sektora ugostiteljstva, hotelijerstva i trgovine. Sada, uz sve ostalo – od vode i jaja,  do aluminijuma – uvozimo i radnu snagu.

Nije svima procvjetalo nakon 2006. Prerađivačka indistrija (KAP, Željezara…) izgubila je više od 10.000 zaposlenih. Sektor rudarstva ostao je bez skoro 2/3 nekadašnjih radnih mjesta  (sunovrat sa 4.200 na 1.900 zaposlenih).

Brojnim analitičarima to je važan dokaz za tvrdnju da se crnogorska ekonomija razvijala bez jasnog plana i valjane državne strategije. Sve je bilo prepušteno tržištu, odnosno prohtjevima i umijeću grupe tranzicionih pobjednika pod pokroviteljstvom DPS-a, koji su kroz privatizaciju – pretvarajući preduzeća u građevinsko zemljište – oplođavali i legalizovani stečeni kapital. Zato smo morali da čekamo desetak godina na prve grinfild  investicije. Mahom u turizmu, na obali.

Tako je turistička privreda dobijala na kvalitetu, ali je, istovremeno, rasla zavisnost kompletne države od njenog (ne)uspjeha. Broj noćenja stranih i domaćih turista porastao je sa šest miliona u 2006. na prošlogodišnjih 16,3 miliona. Ni stari ni novi podaci ne sadrže značajan procenat neregistrovanih gostiju koji, od Ulcinja do Žabljaka, ostvaruju možda i više od polovine ukupne turističke potrošnje.

Sjenku na uspjeh turističke privrede baca procjena da je, izuzev prirodnih ljepota, makar 2/3 onoga što naplaćujemo turistima: hrana, piće, usluga, smještaj, suveniri… uvezeno ili se rentira od strane stranaca (stanovi za izdavanje) bez prijave, registracije a time i bilo kakve koristi za lokalne zajednice i državu. Rat protiv sive ekonomije nije dobijen ako je, uz njegovu formalnu objavu, tu uopšte i bilo kakve borbe. Uz izuzetke koji potvrđuju pravilo, poput nedovršenog procesa fiskalizacije iz 2021. godine.

Ako priču o crnogorskoj samostalnosti u ekonomskom ogledalu svedemo na nivo pojedinca, osnovni pokazatelji postaju prosječna plata/zarada i penzija. U nezavisnost smo ušli sa zvaničnom prosječnom zaradom od  282 eura. Zapravo, ona je bila 63 eura veća pošto su tada podrazumijevajuće  naknade za prevoz i regres kasnije ukinute a ti su iznosi pridodati osnovnoj zaradi. Možemo, dakle, uzeti podatak da je prosječna zarada u drugoj polovini 2006. bila 345 eura. Danas je 825. Bezmalo, 500 eura više. Problem je ono što ekonomisti zovu kupovna moć. Sjetimo se podatka iz evropske statistike: za 15 godina savladali smo sedam stepenica na skali EU prosjeka. Sa 43 na 50 odsto. Tajna je u tome što je kumulativna inflacija od 2006. dostigla 80 odsto. I pojela dobar dio povišica. Pri čemu je danas, procentualno, možda i više onih koji primaju minimalnu zaradu nego što ih je bilo 2006. Slična je priča i sa penzijama. Ona je sa nekadašnji 142 eura porasla na 488. Ali danas ogromna većina penzionera prima minimalnu ili penziju tek nešto veću od nje.

To dodatno podstiče trend socijalnog raslojavanja među građanima Crne Gore. Tzv. srednji sloj, sistemski uništavan krajem prošlog vijeka, tek je u začetku. Sljedstveno, država je proslavila punoljetsvo ali je još daleko od ekonomske samostalnosti. Djeca joj ,i dalje, tridesetu dočekuju živeći kod roditelja.   Kako i ne bi kada je prosječna cijena stana u Crnoj Gori od 2006. godine porasla makar za 80 odsto. Zvanično. U stvarnosti je to znatno više.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo