Povežite se sa nama

SVIJET

HOĆE LI AMERIKA POSTATI VLASNIK GRENLANDA: Trampova šala ili ozbiljna namjera

Objavljeno prije

na

Za SAD bi kupovina Grenlanda prije svega imala stratešku vrijednost, jer bi posjedovanje ledenog ostrva omogućilo dodatni uticaj na obližnjem Arktiku, gdje su suočene s pojačanom konkurencijom  Rusije i Kine

 

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp odlučio je da odgodi posjetu Danskoj planiranu za 2. i 3. septembar.

„Danska je veoma posebna zemlja sa nevjerovatnim ljudima, ali, na osnovu komentara premijerke Mete Frederiksen da nije zainteresovana za razgovor o kupovini Grenlanda, ja ću odgoditi naš sastanak koji je planiran za dvije nedjelje, za drugo vrijeme“, napisao je Tramp na Tviteru.

Prošle sedmice Tramp je zatražio je od saradnika da istraže mogu li SAD da kupe Grenland, najveće ostrvo na svijetu, koje je u sastavu Danske monarhije.

“Ta ideja se pojavila… I strateški je interesantna…“, kazao je Tramp.

Premijerka Danske Mete Frederiksen nazvala je Trampovu izjavu šalom. „Grenland nije Danska. Grenland je Grenland. Stvarno se nadam da je sve to šala“. Ministarka spoljnih poslova Grenlanda izjavila je: „Otvoreni smo za poslovanje, ali nismo na prodaju“.

Drugi danski političari su sa podsmjehom reagovali na izvještaje o Trampovoj zainteresovanosti da kupi Grenland. Bivši premijer Lars Loke Rasmusen je izjavio da to mora da je prvoaprilska šala, ali van sezone. “Ukoliko je Tramp zaista pomišljao na tako nešto, onda je to konačan dokaz da je poludio. Sama pomisao da će Danska prodati svojih 50.000 stanovnika SAD je potpuno smiješna”, rekao je čelnik Danske narodne partije Soren Espersen.

Da se ne radi o šali potvrdio je šef Nacionalnog ekonomskog savjeta Bijele kuće Lorens Kudlou: “Mi to razmatramo. Grenland pripada Danskoj. Danska je naš saveznik, a Grenland strateško mjesto. Tamo ima mnogo značajnih mineralnih resursa“.

Stanovnici Grenlanda poručili su Trampu da njihov dom nije za prodaju.  Njegovu ideju su uporedili sa politikom “iz doba ropstva i kolonijalne moci”.

A Tramp je zapravo otkrio “vjekovni način razmišljanja” SAD o Grenlandu, objavio je londonski Gardijan.

Grenlandska vlada reagovala je diplomatski. “Grenland ima dobre radne odnose sa SAD i zanimanje Bijele kuće za ostrvo smatramo izrazom većeg interesa za ulaganje u zemlju i njene mogućnosti“. Ali, “Grenland očito nije na prodaju”, reagovano je iz vlade u Nuku, glavnog grada Grenlanda.

Svjetski mediji javljaju da Grenland neće biti prodat SAD. Danska nema razloga da ga prodaje. To je bogata zemlja koja ima budžetski višak i lako može priuštiti godišnju subvenciju od oko 500 miliona američkih dolara koju isplaćuje Grenlandu.

Još 1867. američki državni sekretar Vilijem Stjuart  u tandemu sa bivšim senatorom Robertom Dž. Volkerom ispitivao je mogućnost kupovine Grenlanda i, možda, Islanda. Protivljenje u Kongresu u Vašingtonu je potopilo projekat pošto je za kupovinu odabrana ruska Aljaska, kao važnija investicija. Drugi put, poslije Drugog svjetskog rata, kada se Grenland nalazilo baš pod upravom SAD, predsjednik Hari Truman je 1946. ponudio da kupi ostrvo koje fizički čini dio sjevernoameričke kontinentalne mase. No, Danska je odbila ponudu od 100 miliona dolara.

Trampova zainteresovanost za Grenland, dansku pokrajinu visoke autonomije, pokrenula je mnoštvo pitanja. Koji su motivi predsjednika SAD, šta je pojam suverene teritorije danas, kao i mogu li tržišta takvih teritorija da ožive u budućnosti? Mogu li SAD da iskoriste Grenland za jačanje vojnog prisustva na Arktiku? Konačno, da li bi ideja o kupovini Grenlanda, kao nekada akvizicija Aljaske, doprinijela Trampovom nasljeđu? Pošto bi kupovina Grenlanda za Trampa i njegovo nasljeđe bila glavna tačka u predsjedničkom rezimeu.

Sasvim je jasno da iza ponude predsjednika Trampa, po vokaciji investitora,  stoje bogatstva koja se nalaze u tlu Grenlanda, iza koga se prostire Arktik, a koja će uskoro, zahvaljujući klimatskim promjenama i topljenju ledenih masa, da budu još dostupnija. To su neki od rijetkih neiskorišćenih regiona na svijetu s velikim ekonomskim potencijalom.

Smatra se da Grenland, ostrvo koje je 80 odsto prekriveno ledenom pločom, izuzetno bogat prirodnim resursima – uključujući gvozdenu rudu, olovo, cink, dijamante, zlato, rijetke elemente zemlje, uranijum… Ni ribni potencijal i milijarde barela nafte nisu zanemarljivi. Dobar dio toga je trenutno neiskorišten, no zbog globalnog zagrijevanja ledena ploča se brzo topi i iskorištavanje prirodnih resursa Grenlanda bi moglo biti lakše.

Analitičari, ipak, smatraju da je predsjedniku SAD, prije svega, stalo do geopolitičkog uticaja na Arktiku. Za SAD bi kupovina Grenlanda prije svega imala stratešku vrijednost, jer bi posjedovanje ledenog ostrva omogućilo dodatni uticaj na obližnjem Arktiku, gdje su suočene s pojačanom konkurencijom Rusije i Kine.

Pored SAD, Norveške i Danske, sa Arktikom se graniče Trampovi suparnici – Rusija i Kina. Iako rukovodstvo Pekinga ne kontroliše arktičku teritoriju, težnju za tim regionom na Sjevernom polu Kina jasno ističe, nazivajući sama sebe „državom bliskom Arktiku“.

Jasno je da je riječ o nečem većem od kupovine nekretnine. U trci za mineralnim sirovinama i rutama za brodove ogleda se geopolitičko nadmetanje starih i budućih hegemona za jedan novi svjetski poredak. Kod Donalda Trampa se ne radi ni o čemu drugom do o američkoj dominaciji na Arktiku i to u trci sa rivalima – Rusijom i Kinom.

SAD nastoje da osujete kineske napore za postizanje ekonomskog uporišta na Grenlandu. Sekretarijat za odbranu je 2018. uspješno radio na blokadi Kine za finansiranje tri aerodroma na ostrvu. Ovog juna je kineska državna kompanija povukla svoju ponudu za izgradnju dva medunarodna aerodroma pošto je Grenland izabrao danskog izvođača za dovršetak projekta koji će region učiniti dostupnijim ostatku svijeta. No, Kina nastavlja sa svojim planovima za razvoj novih brodskih linija koje će biti otvarane pošto se arktički led otapa usred klimatskih promjena.

Američki državni sekretar Majk Pompeo trebalo je da posjeti Grenland u maju radi razgovora o dugoročnom miru i održivom ekonomskom razvoju. Desetogodišnji ugovor o odbrani između Danske i SAD daje američkoj vojsci gotovo neograničena prava na Grenlandu u najsjevernijoj američkoj bazi, vazduoplovnoj bazi Tule. Smještena na 750 milja sjeverno od Arktičkog kruga, uključuje radarsku stanicu koja je dio američkog sistema ranog upozoravanja s balističkim raketama.

SAD smatraju uspon Kine rastućom prijetnjom njenom međunarodnom uticaju. Posljednjih nekoliko decenija Peking ulaže u infrastrukturu, poslovanje i prirodne resurse u Africi, ostatku Azije i Centralnoj i Južnoj Americi. Čini se da se sada Kina okreće ka Arktiku. Prošle godine je predstavila svoj plan “Polarnog Puta svile“.

 

Vrijednost ostrva  deset biliona dolara

Vrijednost ostrva Grenland mogla bi da bude oko 10 biliona dolara (1 bilion – 1.000 milijardi), izračunao je profesor Konstantin Ordov sa Katedre za finansijski menadžment Ruskog ekonomskog univerziteta G. V. Plehanov u Moskvi. Profesor Ordov je među onima u Rusiji koji su poklonili značajnu pažnju Trampovoj ideji.

„Vrijednost znatno manjih, a sličnih ostrva, iznosi oko pet miliona dolara po kvadratnom kilometru. Grenland više ne zaostaje po vrijednosti za Klondajkom (područje teritorije Jukona u severozapadnoj Kanadi, istočno od granice Aljaske) i njegova cijena bi mogla da dostigne 10 biliona dolara, a to je više od polovine američkog ukupnog domaćeg proizvoda, uz veoma sumnjivu ekonomsku isplativost“, rekao je Ordov.

 

Najveći nacionalni park na svijetu

Grenland je samoupravna autonomna teritorija pod suverenitetom Danskog kraljevstva. Prostire se na 2.166.086 kvadratnih kilometara, od čega voda čini 81,1 odsto. Još 2000. godine je 1.755.637 km² površine Grenlanda bilo prekriveno ledom, a 410.449 km² nije.  Samo je južni dio ostrva zelen, bar preko ljeta, zbog strujanja  Golfske struje uz obalu tog dijela ostrva.

Prema podacima iz 2013, na ostrvu je bilo 56.483 žitelja, uz gustinu od 0,025 stanovnika po km2.

Iako je geografski i etnički arktička nacija dio Sjeverne Amerike, politički i istorijski Grenland je više vezan za Evropu. Atlantski okean je grenlandska granica na jugu, Grenlandsko more na istoku, Sjeverni ledeni okean na sjeveru i Bafinov zaliv na zapadu. Najbliže države Grenlandu su Island na istoku i Kanada na zapadu. Grenland je najveća zavisna teritorija, a na ostrvu se nalazi i najveći nacionalni park u svijetu.

Grenland je u bio nastanjen tokom proteklih 4.500 godina, pripadnicima autohonih naroda Artika, čiji su preci dolazili iz današnje Kanade. Skandinavci su naselili južni dio Grenlanda početkom 10. vijeka. Sa Grenlanda i Islanda su se otiskivali na mora. Jedan od njih, Leif Erikson je postao pvi znani Evropljanin koji je dosegao Sjevernu Ameriku, gotovo 500 godina prije nego što je Kristofer Kolumbo doplovio do Karibskih ostrva.

 

Duga tradicija kupovine zemljišta

Amerika ima dugu istoriju kupovine zemljišta kako bi proširila svoju teritoriju i osigurala svoje interese u inostranstvu.Odmah poslije proglašenja nezavisnosti 1776. godine, čelnici SAD počeli su sa kupovinom teritorija. Prvi put 1803. godine — od Francuske je kupljena Luizijana za 15 miliona dolara. To nije ista savezna država kao danas, već je bila ogromna teritorija koja je obuhvatala, djelimično ili potpuno, 15 država: od Montane do Teksasa, zemljište koje čini gotovo četvrtinu sadašnje teritorije SAD.

Već 1819. godine, poslije rata sa Španijom, SAD su za pet miliona dolara kupile Floridu. Trideset godina kasnije i Teksas, sve do Pacifika, pripao je Americi uz milionsku kompenzaciju Meksiku. SAD su kupile Aljasku od carske Rusije1867. godine, za 7,2 miliona dolara, a Filipinska ostrva od Španije 1898. za 20 miliona dolara. Posljednji prodavac svoje teritorije je bila upravo Danska koja je Vašingtonu 1917. ustupila Djevičanska ostrva za 25 miliona dolara.

Smatralo se da, nakon usvajanja povelje UN poslije Drugog svjetskog rata, nikakav transfer teritorija nije moguć. Ovo pitanje se ipak pokreće.

Američki poslovni dnevnik Blumberg piše kako je Trampova ideja o kupovini Grenlada možda vanserijska i nemoguća, ali to ne znači da ne treba razmišljati o oživljavanju tržišta suverenih teritorija – što je nekada SAD učinilo velikim.

Iako ovo nije prvi put u istoriji da američki predsjednik razmatra kupovinu ledenog ostrva, danas to ipak nije moguće, smatra Vašington post. Ne samo zato što su ekonomski troškovi nesagledljivi, ocjenjuje list, naglasivši kako su norme nacionalnog identiteta od 19. vijeka transformisale teritoriju iz pokretne robe u nedjeljive i nepregovarajuće djelove suverenih naroda.

                 Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

MJESEC DANA AMERIČKOG PLANA NA BLISKOM ISTOKU: Smrt u doba primirja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni tridesetak dana nakon proglašenja prekida vatre u pojasu Gaze, mir nije došao. Izrael je kršio sporazum gotovo svakodnevnim napadima, ubivši stotine ljudi

 

Ušli smo u drugi mjesec primirja u Gazi. Dvadeset tačaka oko kojih su se složile palestinska i izraelska strana bolje izgledaju na papiru nego u životu.

Ni tridesetak dana nakon proglašenja prekida vatre u pojasu Gaze, mir nije došao. Izrael je kršio sporazum gotovo svakodnevnim napadima, ubivši stotine ljudi. Tel Aviv je po navodima medija prekršio sporazum o prekidu vatre najmanje 282 puta od 10. oktobra do 10. novembra. Tu su i izvještaji da je Izrael nastavio da blokira ključnu humanitarnu pomoć i da uništava domove i infrastrukturu širom Pojasa Gaze.

Prema analizi Al Jazeere, Izrael je napao Gazu dvadeset pet puta u proteklih trideset jedan dan od kada je prekid vatre na snazi, što znači da je bilo samo šest dana bez prijavljenih napada, smrti ili povrijeđenih. Ministarstvo zdravlja u Gazi prenosi da je tokom primirja Izrael ubio 242 i ranio 622 Palestinca.

Devetnaesti i dvadesetdeveti oktobar su bili najkrvaviji. Prvo su izraelske snage u odmazdi za smrt dva svoja vojnika ubile 45 Palestinaca da bi deset dana kasnije u sličnom scenariju ubili još 109 ljudi, među kojima 52 djece javlja Al Džazira koja pomno prati situaciju. Garant mira Donald Tramp je izjavio: „Izraelci su uzvratili, i trebalo je da uzvrate“, nazvavši izraelske napade odmazdom za pogibiju vojnika.

Prisjetimo se nekih od glavnih uslova prve faze primirja. Među dvadeset tačaka su i ove: prestanak neprijateljstava u Gazi od strane Izraela i Hamasa; ukidanje izraelske blokade na sav ulazak pomoći u Gazu i prestanak miješanja u njenu distribuciju; povlačenje izraelskih snaga do „žute linije“…

Prekid vatre je predviđao da će puna pomoć odmah biti upućena u Gazu.Stanje na terenu je drugačije. Prema World Food Programme (WFP), u Gazu stiže samo polovina potrebne količine hrane, dok koalicija palestinskih humanitarnih organizacija navodi da ukupna isporučena pomoć iznosi svega četvrtinu onoga što je dogovoreno. Od 10. oktobra do 9. novembra, samo 3.451 kamion je dostavio pomoć na predviđene lokacije u Gazi, prema UN2720 Monitoringu. Tamošnja kancelarija za medije navodi da je do 6. novembra u Gazu ušlo 4.453 kamiona, od očekivanih 15.600 — u prosjeku 171 kamion dnevno, umjesto predviđenih 600. Bijela kuća tvrdi suprotno. Po njenim izvještajima skoro 15.000 kamiona sa robom i pomoći ušlo je u Gazu od 10. oktobra, što Palestinci i humanitarne organizacije osporavaju.

Hamas je 13. oktobra, u skladu s dogovorom, oslobodio svih 20 preostalih živih izraelskih talaca, u zamjenu za 250 Palestinaca sa dugim zatvorskim kaznama i 1.700 nestalih Palestinaca od 7. oktobra 2023. Do 10. novembra Hamas je predao 24 tijela izraelskih talaca, dok još četiri ostaju u Gazi. Za njihovo izvlačenje, kako navode, treba teška mehanizacija zbog ruševina.

Još jedan od planova koji se nalazi među onih dvadeset tačaka visi u vazduhu. Prije desetak dana ministri spoljnih poslova Katara, Pakistana, Saudijske Arabije, Turske, Jordana, Indonezije i Ujedinjenih Arapskih Emirata sreli su se u Istanbulu kako bi razgovarali o prekidu vatre u Gazi, ali i mogućnosti uspostavljanja međunarodne stabilizacione sile na tom području.

Tijelo koje bi trebalo da upravlja bezbjednošću u pojasu Gaze još nije formirano, niti su njegove dužnosti jasno definisane. Iz Istanbula turski ministar spoljnih poslova Hakan Fidan je rekao da će zemlje učesnice sastanka odlučiti, na osnovu sadržaja definisanog mandata stabilizacionih snaga, da li će poslati vojnike ili ne.

Nekoliko zemalja je ranije pozvalo na rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN-a kojom bi se uspostavila takva sila, ukoliko će one u njoj učestvovati. Potencijalne članice žele da znaju šta ih čeka u eventualnom mandatu.

Lideri sedam zemalja koje su se sastale u Istanbulu krajem septembra su imali, kako je turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan opisao, plodan sastanak o ovoj temi sa Trampom. Zbog nataloženog nepovjerenja arapskih zemalja i Izraela i ova faza primirja teče sporije nego što se očekivalo. Gotovo svakodnevno kršenje primirja unosi dodatni nemir. Sa istanbulskog sastanka je poslat jedinstven stav da Izrael iznosi izgovore kako bi raskinuo prekid vatre i da ne ispunjava svoje obaveze.

Tramp tvrdi da mnoge zemlje žele poslati trupe za popunjavanje redova  stabilizacionih snaga, ali arapske diplomate poručuju da ne žele ulaziti u Gazu ako bi morale da se sukobe s Hamasom, koji odbija predaju oružja. Ujedinjeni arapski emirati već su objavili da njihove snage neće učestvovati u ovom planu. SAD razgovaraju s Azerbejdžanom, Indonezijom, UAE, Egiptom, Katarom i Turskom o mogućim doprinosima ukupno 20.000 vojnika. Iz Azerbejdžana je saopšteno da ne planiraju slati mirovnjake osim ako borbe potpuno prestanu. Izrael je ranije rekao da turski vojnici nijesu dobro došli.

Sastanci i na drugoj strani. Premijer Benjamin Netanjahu razgovarao je u ponedjeljak ujutro u svom kabinetu sa savjetnikom Bijele kuće Džeredom Kušnerom. Portparol izraelske vlade saopštio je da su razgovarali o razoružavanju Hamasa, demilitarizaciji Gaze i obezbjeđivanju da Hamas nema buduću ulogu u Gazi. Ovo su ključne tačke druge faze mirovnog plana.

Obraćajući se Knesetu, Netanjahu je rekao da je Izrael želi da sporazume o prekidu vatre u Gazi i Libanu sprovede gvozdenom pesnicom. Dodao je da je Izrael odlučan da vrati preostalu četvoricu ubijenih talaca, pripisujući uspjeh diplomatskom pritisku SAD u namjeri da izoluje Hamas. Naglasio je da rat nije završen i obećao da će Hamas biti razoružan i Gaza demilitarizovana. „Desiće se — lako ili teško — ali desiće se“, obećao je premijer.

Rojters piše da je podjela Gaze na područje pod kontrolom Izraela i drugo kojim upravlja Hamas sve vjerovatnija. Ovaj medij navodi da je ovakve informacije dobio od više izvora.

Šest evropskih zvaničnika sa direktnim uvidom u napore da se sprovede naredna faza plana reklo je za Rojters da je on faktički zaustavljen i da sada izgleda da će obnova biti ograničena na područje pod izraelskom kontrolom.

Prema prvoj fazi plana, koja je stupila na snagu 10. oktobra, izraelska vojska trenutno kontroliše 53 odsto mediteranske teritorije, uključujući veći dio njenog poljoprivrednog zemljišta, kao i Rafu na jugu, dijelove Gaza Sitija i druge urbane zone. Skoro svih 2 miliona stanovnika Gaze nagurano je u kampove sa šatorima i ruševine uništenih gradova na ostatku teritorije Gaze, koja je pod kontrolom Hamasa.

Na terenu ono što se predstavljalo kao mir više djeluje kao pauza između akcija izraelske vojske. Generalni komesar UNRWA-e Filipe Lazarini napisao je da „krhki prekid vatre, prva faza plana od dvadeset tačaka predsjednika SAD-a, predstavlja određeni predah za iscrpljeno stanovništvo“. Međutim, upozorio je da i dalje postoji mnogo razloga za zabrinutost jer pristup skloništu, hrani i čistoj vodi ostaje izazovan dok se približava zima. Lazarini je istakao da prava, trajna budućnost mira zahtijeva istinsko ulaganje u konačno političko rješenje izraelsko-palestinskog sukoba.

Svijet opet ćuti. „Izrael neće biti zadovoljan dok Gaza potpuno ne postane njihova, a Zapadna obala nestane“, izjavio je ministar finansija Bezalel Smotrič. Najavljujući: „Palestinci će u velikom broju otići u treće zemlje.“ I ministar kulture Amichai Elijahu je izričit: „Cijela Gaza biće jevrejska“.  „Oni otvoreno saopštavaju svoje namjere, dok se svijet pretvara da je iznenađen svakim novim kršenjem, svakim prekršenim sporazumom, svakim mrtvim djetetom za koje tvrde da je greška“, piše ovih dana kolumnista londonskog Gardiijana.

Magazin The New Humanitarian prenio je riječi palestinske pjesnikinje Nur Elasi: „Prekid vatre koji ne rješava potpuno ekonomsko razaranje u Gazi samo je iluzija stabilnosti. Izraelsko razaranje enklave uzrokovalo je procijenjenih 70 milijardi dolara štete. UN procjenjuje da je 81 odsto svih zgrada u Gazi oštećeno, a od toga je 61 odsto potpuno uništeno. Oko 86 odsto poljoprivrednog zemljišta je oštećeno. Zdravstveni sistem je u rasulu. Gotovo 1,5 miliona ljudi (što čini 71 odsto stanovništva) treba hitno sklonište. Više od 91 odsto škola mora biti potpuno obnovljeno ili proći kroz veliku rekonstrukciju da bi ponovo bilo funkcionalno“. Elasi zaključuje svoj osvrt na Palestinu riječima da čak i kada bi oružje zaista ućutalo, istina je – Gaza je nenastanjiva.

 

SMRTNA KAZNA I NEPRIJATELJSKI MEDIJI

Dok se pregovara o razmjeni tijela stradalih Palestinaca i Izraelaca, u Tel Avivu se donose kontroverzni zakoni. Knesset je usvojio u prvom čitanju zakon koji proširuje primjenu smrtne kazne na osuđene „teroriste“ i na osobe koje počine nacionalistički motivisana ubistva. Prijedlog je prošao sa 39 glasova za i 16 protiv, a glavni zagovornik zakona je krajnje desničarski ministar nacionalne bezbjednosti Itamar Ben-Gvir.

Zakon predviđa da se smrtna kazna može izreći i prostom većinom u vojnim sudovima na okupiranoj Zapadnoj obali, ukida mogućnost ublažavanja kazne, i prema kritikama organizacija za ljudska prava posebno pogađa Palestince.

Nacrt zakona predviđa da će se svaka osoba koja namjerno ili iz nepažnje prouzrokuje smrt izraelskog građanina, kada je motivirana rasizmom, mržnjom ili namjerom da naudi Izraelu, suočiti sa smrtnom kaznom i zabranjuje bilo kakvo smanjenje kazne nakon što bude izrečena.

Odobrenje zakona izazvalo je burne rasprave u parlamentu. Ben-Gvir tvrdi da će zakon odvraćati terorizam, dok UN i brojni pravni stručnjaci upozoravaju da izraelski vojni sudovi na Zapadnoj obali decenijama krše osnovne garancije pravičnog suđenja.

Na istom zasjedanju usvojen je i zakon koji omogućava vladi da bez sudskog naloga zatvori strane medijske kuće. Predlog, nazvan zakon Al Džazira, trajno bi dao vladi ovlašćenja da blokira strane medije, a posebno se odnosi na katarsku mrežu kojoj je rad zabranjen 2024. godine.

Organizacije poput Reportera bez granica upozoravaju da se time ozbiljno ugrožava medijska sloboda u Izraelu i da se pokušava ućutkati kritičko izvještavanje, posebno tokom rata u Gazi i predizbornih procesa.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POBJEDA  ZOHRANA MAMDANIA U TRCI ZA NJUJORŠKOG GRADONAČELNIKA OBILJEŽILA  IZBORE U SAD: Kuda duvaju vjetrovi američke politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

 „Konvencionalna mudrost bi rekla da sam veoma daleko od savršenog kandidata“, rekao je novi gradonačelnik Nju Jorka Zohran Mamdani, navodeći svoju mladost, islamsku vjeru i identitet demokratskog socijaliste. „Ako nas ovo večeras ičemu uči, to je da nas je konvencija kočila“.  Nastavio je darom na glavu države: „Ako postoji način da uplašite despota, to je razbijanjem uslova koji su mu omogućili da akumulira moć“ Ako Mamdani, ispuni obećanja, NYC bi mogao postati model za druge američke gradove.  Ako ne,  mogao bi biti korišćen kao upozorenje protiv progresivaca uoči preliminarnih izbora 2028.

 

 

Dok se američki predsjednik Donald Tramp šepuri svjetskom političkom scenom, stvari u zemlji se vrlo često odvijaju suprotno od onoga što bi on želio. Rezultati novembarskih izbora i pobjede demokratskih kandidata su samo još jedna u nizu opomena u vezi problema koje američki predsjednik donosi čak i republikanskoj struji u toj zemlji.

Politizacija federalnih institucija i birokratije kritikovana je od šireg auditorijuma, jer je uočeno smanjivanje nezavisnosti službi. Tu je i preraspodjela kadrova, ataci na „DEI“ (diversity, equity, inclusion) inicijative. Sa Trampom je došao i snažan trend u kom administracija otkazuje ili odlaže pravila u oblastima zaštite okoline, rada, zdravstva… Stalne su tenzije i napetosti oko pitanja rasizma, prava manjina i policijskog postupanja. Na ovo se nadovezuje upotreba Nacionalne garde na ulicama gradova poput Vašingtona i Los Anđelesa. Mnogi kritikuju i predsjednikove Americas First politike trgovinskih tarifa i zaštite domaće proizvodnje. Strahuje se za neizvjesnost biznisa. Izlazne ankete pokazale su da su glasači na birališta izašli zabrinuti za ekonomiju, uz šire nezadovoljstvo stanjem u državi.

Usred takve atmosfere u zemlji, a neki kažu baš zbog toga, Demokrate su ostvarile pobjede u četiri ključne izborne trke: onoj za gradonačelnika Nju Jork Sitija, izborima za guvernere Nju Džerzija i Virdžinije, te Prop 50 – glasačkoj inicijativi u Kaliforniji.

Ono što se desilo na novembarskim izborima bilo je očekivano za mnoge. Vjerovatno i za samog Trampa, koji će u danima pred najvažniji događaj – njujorške izbore, pozvati republikance da ne glasaju za svog kandidata, već za nezavisnog kandidata za gradonačelnika. Tramp je izjavio: „Ako biram između lošeg demokrate i komuniste, uvijek biram lošeg demokratu“.

U prvih trista dana Trampove administracije pitali smo se gdje su Demokrate. Pokunjeni nakon izbora prošle godine, njihove akcije su bile gotovo nevidljive. Novembarski izbori pokazali su da se ipak radilo, ili su, kako neki tvrde jednostavno profitirali od akumuliranog bijesa biračkog tijela. Glasači duž Istočne obale donijeli su im čistu pobjedu u utorak, birajući kandidate širom ideološkog spektra partije u jasnom izrazu nezadovoljstva predsjednikom SAD-a i njegovom unutrašnjom politikom. Ovakav udarac u ranim danima predsjednikovanja je znakovit.

Izbori su donijeli pobjede dvijema vrstama demokrata. Centrističke kandidatkinje Miki Šeril i Abigejl Spanberger osvojile su guvernerske pozicije u Nju Džersiju i Virdžiniji. Na ljevici demokratski socijalista Zohran Mamdani pobijedio je u trci za gradonačelnika Nju Jorka. Njegova pobjeda, suštinski je obilježila ove izbore.

Nakon talasa bolnih rezultata, koje su mnogi tumačili kao referendum o Trampu i republikancima, predsjednik je pokušao da umanji loše vijesti nizom objava na društvenim mrežama. „Tramp nije bio na glasačkom listiću, i shutdown, bila su dva razloga zbog kojih su republikanci izgubili izbore večeras“, objavio je misleći na blokadu budžeta koja još traje.

Rezultati na terenu govore puno. U Virdžiniji, Abigejl Spanberger je ostvarila  najjači rezultat u novijoj istoriji države. Svoj uspjeh bazirala je na pitanjima smanjenja troškova života, unapređenja javnih škola, infrastrukture, borbe protiv droga, ruralnog razvoja i pružanja pomoći veteranima. Kroz kampanju se zalagala i za prava LGBT osoba i protiv ekstremnog ograničavanja prava na zdravstvenu zaštitu. Njena partjia ne zna za guvernersku poziciju u ovoj zemlji od 2013. godine. Pobjeda je znakovitija uz činjenicu da je upravo Virdžinija jedna od ključnih, odnosno swing država u SAD-u.

Virdžinija je ispisala istoriju, pobjednica postaje prva žena koja će ikada služiti kao guvernerka te savezne države. „Velika je stvar da djevojčice i mlade žene sada znaju da mogu postići sve“, rekla je nova guvernerka.

Sličan je i u Nju Džersiju. Predstavnica Demokrata Miki Šeril, je razbila koaliciju koju su Tramp i njen republikanski rival, bivši državni zakonodavac Džek Kiatareli, pokušali da izgrade. Na krilima priča o manjinskim pravima, razvoju infrastrukture i lokalnih projekata, Šeril je politiku američkog predsjednika vješto koristila kao pokazatelj neznanja ili nefunkionalnosti na lokalnom nivou. Ovo je prvi put od šezdesetih godina prošlog vijeka da ista stranka dobija guvernersko mjesto u tri mandata. „Mi polažemo zakletvu Ustavu, a ne kralju“, bockala je Šerilova nakon pobjede.

A onda kao ultimativni udarac, pobjeda  Zohrana Mamdanija u Nju Jorku. „Ovo nije samo poruka o Demokratama; to je poruka o cijeloj našoj zemlji. Mislim da su Amerikanci zgroženi onim što vide od ove administracije“, rekla je na CNN-u predstavnica Nju Jorka Aleksandria Okasio-Kortez sa Mamdanijeve proslave pobjede.

„Konvencionalna mudrost bi rekla da sam veoma daleko od savršenog kandidata“, rekao je Mamdani, navodeći svoju mladost, islamsku vjeru i identitet demokratskog socijaliste. „Ako nas večeras ičemu uči, to je da nas je konvencija kočila“. Nastavio je direktnim udarom na glavu države: „Ako postoji način da uplašite despota, to je razbijanjem uslova koji su mu omogućili da akumulira moć“.

Ako novi gradonačelnik ispuni obećanja, NYC bi mogao postati model za druge američke gradove suočene sa eksplozijom troškova života. Ako ne uspije, mogao bi biti korišćen kao upozorenje protiv progresivaca uoči preliminarnih izbora 2028.

Mamdani je u govoru citirao Judžin Debsa, ikonu američkog socijalizma. Republikanci su to dočekali s oduševljenjem, jer vide novog gradonačelnika kao idealno lice demokrata koje mogu napadati. Predsjedavajući Predstavničkog doma SAD, republikanac Majk Džonson poručio je da Mamdanijeva pobjeda cementira transformaciju Demokratske partije u radikalnu socijalističku partiju. Ranije ove nedjelje, Tramp je zaprijetio da će smanjiti federalno finansiranje Nju Jorku ako Mamdani pobijedi.

Pobjede demokratskih kandidata različitih ideoloških uvjerenja neće mnogo doprinijeti rješavanju višegodišnjih unutrašnjih rasprava u partiji o njenom smjeru, a predsjednička trka se već nazire. Ali, njihove kampanje imale su zajedničke tačke. Iako su se rješenja razlikovala, fokus je bio na standardu i troškovima života. Krtika Trampa i njegove administracije je još jedno vezivno tkivo tri kandidata.

Iako Tramp nije bio na listićima u ovim državama, ankete govore da ne bi bilo bolje i da jeste. U Nju Džersiju 55 odsto birača imalo je negativan stav o Trampu, u Virdžiniji 56 odsto. U Nju Jork Sitiju tokom gradonačelničke trke, 69 odsto. U Kaliforniji tokom kampanje za Proposition 50, 63 odsto. Demokratski strateg Erik Koh i pored slatke pobjede upozorava ovih dana: „Nije dovoljno samo biti protiv Trumpa — morate ponuditi jasnu viziju i baviti se pitanjima koja su biračima važna“.

U Kaliforniji, birači su usvojili Prop 50 – redistricting glasačku inicijativu čiji je cilj da poveća izglede demokrata u borbi za kontrolu nad Predstavničkim domom. Proposition 50 ili Prop 50 je inicijativa od nacionalnog značaja koja bi mogla imati veliku ulogu u određivanju partijske kontrole nad ovim domom nakon međuizbora 2026.

Korjen ove priče treba tražiti u republikanskim inicijativama sa izmaka ovogodišnjeg ljeta. Skupština američke savezne države Teksas u avgustu je usvojila novu izbornu mapu, koja će omogućiti republikancima osvajanje do pet dodatnih mjesta u Kongresu SAD-a. Tramp je javno vršio pritisak na republikanske zvaničnike u toj južnoj saveznoj državi da sprovedu ovo prekrajanje izbornih jedinica, s ciljem očuvanja svoje tijesne većine u Kongresu. Prop 50 je u početku izgledao kao rizik. Gavin Njusom, guverner Kalifornije je predložio mjeru kojom bi ta država suzbila republikansku računicu u Teksasu i osigurala demokratama do pet dodatnih mjesta u Kongresu 2026.

Novembarskim izborima kalifornijski glasači su Demokratama dali ogroman podsticaj za preuzimanje većine u Predstavničkom domu u novembru naredne godine. Usput dali su  guverneru Njusomu nacionalnu pozornicu usred njegovih priprema za moguću predsjedničku trku 2028. On je predvodio kampanju, prikupio 108 miliona dolara i pojavljivao se u reklamama, nazivajući Prop 50 zakonskim odgovorom na manipulacije izborima. Njegova poruka biračima nije mogla biti jasnija: „Možemo zaustaviti Trampa“.

Pored ovih pobjeda, demokrate su pobijedile i u manjim trkama koje bi mogle dugoročno imati veliki značaj. U Pensilvaniji, demokratske sudije Vrhovnog suda zadržale su mandate, štiteći većinu u državi gdje je gotovo sigurno da će se voditi pravne bitke oko izbornih pravila. U Mejnu, ključnoj državi za Senat 2026, birači su odbili mjeru koja bi zahtijevala obaveznu foto identifikaciju prilikom glasanja, zajedno sa drugim restriktivnim mjerama.

Neće ovo proći bez Trampove reakcije. Već najavljene restrikcije u federalnim finansijama Nju Jorku na to ukazuju. Pitanje je koju stranu će osnažiti njegov odgovor. Od nove političke krvi koju su Demokrate ubrizgale u svoj sistem zavisi budućnost partije i zemlje. Pitanje je hoće li krenuti starim stazama ili krčiti nove.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

MAĐARSKI POLITIČKI PEJZAŽ:  Orbanovi kupuju medije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se veće medijske transakcije obično dešavale nakon izbora ili u mirnijem političkom periodu, kupovina Ringier Hungary od strane struktura bliskih Viktoru Orbanu desila se manje od šest mjeseci prije aprilskih opštih izbora. Tabloid Blikk je smatran primarnom metom za Orbana i njegovu stranku u trenutku kada ankete pokazuju da u opoziciji imaju ozbiljnog protivnika prvi put u više od decenije. Orban je često isticao da put ka moći zahtijeva sopstvene medije

 

 

Bliže se još jedni važni izbori u Evropi. Mađarska će sledećeg proljeća na birališta kako bi odredila kakva će biti raspodjela snaga u parlamentu te države.

Kroz tu prizmu treba gledati i nova prestrukturiranja na medijskoj sceni te zemlje. Ovih dana su novinari najčitanijeg mađarskog dnevnika Blikk izrazili zabrinutost nakon što je medijska grupa Indamedija bliska  stranci Fidesz premijera Viktora Orbána, kupila ovaj tabloid od švajcarskih vlasnika iz grupe Ringier.  Razlog zašto se ovo vezuje za nadolazeće izbore je veliki rast popularnosti opozicije.

Dok su se veće medijske transakcije obično dešavale nakon izbora ili u mirnijem političkom periodu, kupovina Ringier Hungary desila se manje od šest mjeseci prije aprilskih opštih izbora. Blikk je smatran primarnom metom za Orbána i njegovu stranku u trenutku kada ankete pokazuju da imaju ozbiljnog protivnika, prvi put u više od decenije.

Medijska grupa Indamedia saopštila je da je kupila niz mađarskih medija od Ringiera, uključujući časopis Glamour i tabloid Blikk, čiji sajt mjesečno posjeti oko tri miliona čitalaca. Uredništvo napušta ovaj medij. Mnogi novinari koji su odlučili da ostanu kažu da se nalaze u teškoj poziciji jer ne postoji mnogo drugih medija u kojima bi mogli da se zaposle.

Lider opozicije, Peter Mađar, čija stranka Tisza obećava iskorjenjivanje duboko ukorijenjene korupcije, oštro kritikuje premijerovu propagandnu fabriku i štetu koju ona nanosi mađarskoj demokratiji. Tisza prema aktuelnim istraživanjima ima dobre šanse da pobijedi na parlamentarnim izborima.

Više od deceniju, Mađarska se smatra uzorom za  neliberalne modele širom svijeta. Donald Tramp i njegovi saveznici odavno hvale Orbanovu Mađarsku, uprkos padu u rangiranju slobode medija. Orban je često isticao da put ka moći zahtijeva sopstvene medije.

Nedavno je mađarski premijer pravio i spiskove „Glavnih proizvođača lažnih vijesti“. Na njima su se nalazila lica 22 novinarke i novinara medija koji mu nijesu naklonjeni. I Orbanovi govori su sve vatreniji: „Postoje stranke, nevladine organizacije i mediji“, rekao je nedavno premijer, „koji samo čekaju da sprovedu uputstva iz Brisela“. Oni su, adresirao je , odgovorni za agresiju i kampanje klevetanja protiv hrišćanskih i nacionalnih umjetnika, medija i stranaka.

Da bi pojačao medijski pritisak i učinak Orban se često pojavljuje i u emisijama i podkastima brojnih njemu naklonjenih blogera. Jedan od njih mu je nadjenuo ime Don Veto zbog čestog suprotstavljanja politici Evropske unije. Aluzije na glavnog aktera filma Kum su jasne.

Dojče vele je prenio zanimljivo istraživanje budimpeštanskog trusta Political Capital. Od januara do avgusta 2025. u Mađarskoj je potrošeno oko 5,6 miliona eura na političko oglašavanje. Samo na Fejsbuku. Od toga 85 odsto dolazi od provladinih aktera.

Državna medijska kuća MTVA, koju je Orban odavno doveo pod svoju kontrolu, samo u prvih šest meseci ove godine dobila je oko 80 milijardi forinti (oko 205 miliona evra) iz javnih sredstava. Brojni privatni portali i regionalne novine nalaze se čvrsto u rukama kompanija bliskih Fideszu, a najvažnije državno regulatorno telo popunjeno je partijskim kadrovima, pisao je nedavno Dojče vele.

U svijetlu ovih brojki preuzimanje Blikka od strane Fideszu bliskih struktura je još opasnije. Dodatno zaoštravanje javnog diskursa se očekuje do izbora ovog proljeća. Cilj je jasan. Novi mandati populistima.

R.M.

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo